Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52 100 Pula

Poslovni broj P-369/2022-46

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli–Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice NN iz [adresa] str. 121, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, protiv tuženice CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dijana Ažić, odvjetnica u Puli, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 27. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Dina Čekade, odvjetnika u Puli te tuženice i zamjenika punomoćnice tuženice Fikreta Šabanagića, odvjetnika u Puli, 16. travnja 2026. objavio i

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnine, sklopljen između TN kao darovatelja i CN rođ. N kao obdarenice, datiran na dan 07.04.2022.g., a na kojem su navedene stranke svoje potpise ovjerile kod Javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule (broj: OV-2894/2022) dana 14.04.2022. god., predmet kojeg je 2. suvlasnički dio, tj. ½ dijela nekretnine, označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ništetan.

II. Zemljišno-knjižnom odjelu Pula, Općinskog suda u Puli-Pola, nalaže se da na ½ dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 2. suvlasnički dio, uspostavi stanje koje je bilo prije sklapanja Ugovora iz toč. I. izreke ove presude, tj. da kao suvlasnika na tom suvlasničkom dijelu nekretnine upiše TN, uz istovremeno brisanje imena tužene CN, što je tužena dužna trpjeti, odmah po pravomoćnosti ove presude."

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "I. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnine, sklopljen između CN GN kao darovatelja i CN rođ. N kao obdarenice, datiran na dan 07.04.2022.g., a na kojem su navedene stranke svoje potpise ovjerile kod Javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule (broj: OV-2894/2022) dana 14.04.2022. god., predmet kojeg je 2. suvlasnički dio, tj. ½ dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nepostojeći, bez pravnog učinka, odnosno da nije ni nastao, da nije ni sklopljen, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

III. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "I. Poništava se Ugovor o darovanju nekretnine, sklopljen između CN GN kao darovatelja i CN rođ. N kao obdarenice, datiran na dan 07.04.2022.g., a na kojem su navedene stranke svoje potpise ovjerile kod Javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule (broj: OV-2894/2022) dana 14.04.2022. god., predmet kojeg je 2. suvlasnički dio, tj. ½ dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe."

IV. Nalaže se tužiteljici NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženici CN, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosa od 1.121,22 eura u roku od 15 dana.

V. Odbija se u preostalom dijelu za iznos od 1.575,00 eura zahtjev tuženice za priznanje troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su pred Javnim bilježnikom Ivanom Kukučkom iz Pule 14. travnja 2022. u predmetu pod brojem OV-2894/22, ovjereni potpisi na Ugovoru o darovanju koji da je sklopljen između tužene CN i njena supruga, oca tužiteljice, sada pokojnog TN. Predmet Ugovora je ½ nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, [adresa], dvorište, put površine 198 m², upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Radi se o 2. suvlasničkom dijelu, pri čemu je Ugovor već proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, zk odjel Pula, u predmetu pod posl. br. Z- 7465/2022 i to 19. travnja 2022. Kao što je navedeno TN, otac je tužiteljice UN. Predmetni Ugovor o darovanju sklopljen je cca dvadesetak dana prije smrti darovatelja TN i to za vrijeme vođenja sudskog parničnog postupka između njega i ovdje tužiteljice UN, a koji predmet je još uvijek u tijeku pred Općinskim sudom u Puli-Pola, u predmetu pod posl. br. P-1960/19. TN umro je 7. svibnja 2022. Naime, tužiteljica je sa svojim ocem TN **.**.2012. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se ona kao kćer i kao davateljica uzdržavanja brinula o svojem ocu TN, primatelju uzdržavanja. Ugovor o doživotnom uzdržavanju zabilježen je u zemljišnim knjigama, Zk odjel Pula, u predmetu pod posl. br. Z-4936/2021 i to 24. ožujka 2021. Otac je pokrenuo naprijed navedeni parnični postupak radi raskida citiranog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. U samom Ugovoru o darovanju u čl. 4. izričito je navedeno da je tužena kao obdarenica upoznata sa činjenicama da je u zemljišnim knjigama upisana zabilježba naprijed navedenog ugovora, ali i zabilježba spora pod posl. br. P-1904/11 (zabilježen u spisu Z-14107/11), kao i da je ista upoznata s parničnim postupkom koji se vodi radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju. U predmetu pod posl. br. P-1904/11, majka tužiteljice, ČN, tražila je i ishodila utvrđenje bračne stečevine na ½ predmetne nekretnine te je istu i upisala na svoje ime te je i danas uknjižena kao suvlasnica navedene nekretnine u ½ dijela, na 3. suvlasničkom udjelu. ČN imala je s bivšim bračnim drugom TN troje zajedničke djece i to, pored tužiteljice UN, i dvojicu sinova AN i MN. Predmetni ugovor o darovanju je apsolutno nevaljan, ništetan pravni posao te ne proizvodi, niti može proizvoditi ikakve valjane pravne učinke. Predmetni ugovor je apsolutno nevaljan iz nekoliko razloga odnosno iz nekoliko različitih pravnih osnova. U trenutku sklapanja, po saznanjima kojima raspolaže tužiteljica, TN, nije bio u mogućnosti shvatiti značenje predmetnog pravnog posla u kojem se pojavljuje kao stranka konkretno kao obdarenik koji besplatno daruje svoj dio vrijedne nekretnine tuženoj, pri čemu istovremeno nastoji raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojom kćerkom pa zapravo na taj način sam sebe istovremeno lišava i imovine i skrbi, koju mu je pružala tužiteljica – kćerka i koju mu je bila spremna pružati do smrti. U trenutku sklapanja Ugovora o darovanju TN nije bio sposoban vladati svojom voljom i uopće nije znao koje su pravne (ali i životne) posljedice sklopljenog ugovora. To potvrđuje i činjenica da je nedugo nakon toga preminuo te da je ugovor o darovanju sklopljen u velikoj strci i velikom brzinom, pod pritiskom, budući da je itekako bio svjestan vođenja postupka s kćerkom, dakle bio je svjestan da je već jednom opteretio taj suvlasnički dio i sada je pod svaku cijenu, neovisno o zabilježbi postojanja ugovora, pod očitim djelovanjem tužene, koja je također bila svjesna svega toga, „sklopio“ sporan ugovor. Dakle, opravdano se postavlja pitanje čemu takva žurba, očito je njegovo zdravstveno stanje bilo takvo da je ugovor sklopljen „5 do 12“. Kolika je bila žurba u sklapanju ugovora, a i koliko se je to nastojalo tajiti, svjedoči i činjenica da tužena nije prijavila promjenu aktivne legitimacije u spisu naslovljenog suda pod posl. br. R1-218/20 (OS Pula-Pola) u kojem je TN, tražio razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine s bivšom suprugom JN, majkom tužiteljice. Dakle, u trenutku sklapanja pravnih poslova, TN nije bio poslovno sposoban jer nije mogao shvatiti značenje svojih djela, odnosno postupanja, on je još od ranije bio jako bolestan, liječio se kontinuirano, godinama, kako u SR Njemačkoj tako i u RH. U nekoliko je navrata bio hospitaliziran u teškom zdravstvenom stanju. Između ostalog još je u mjesecu kolovozu 2017. zaprimljen na Odjelu za neurologiju OB Pula s brojnim dijagnozama, između ostaloga sa cerebralnim infarktom zbog tromboze cerebralnih arterija, a na radiološkoj obradi mozga vidljivi su bili znakovi atrofije velikog i malog mozga, sa simetrično proširenim ventrikularnim sustavom. Bolovao je od dijabetesa, a tada je hospitaliziran s otežanim govorom i drugim posljedicama. Od ranije je bolovao od ishemijske bolesti srca s preboljenim infarktom i reinfarktom, arterijske hipertenzije. Propisani su mu razni lijekovi, njih čak 12. Kada se uzme u obzir zdravstveno stanje pokojnog, jasno je vidljivo da je tužena iskoristila njegovo teško zdravstveno stanje i pri tome ostvarila nerazmjernu imovinsku korist, na koju nema pravo te se znatno materijalno okoristila stjecanjem ½ kuće u [adresa]. Tužena je svega toga bila jako dobro svjesna, jer je i sama bila svjedok u parničnom postupku P-1960/19 kada je saslušana na raspravi pred sudom 1. rujna 2021. Dakle, ista je imala neposredan i očigledan pravni interes za sklapanje predmetnog Ugovora o darovanju, a znakovito je i citirati dio navoda iz odgovora na tužbu tužiteljice UN (iz spisa P-1960/19, u svojstvu tužene), a u kojem je točno predviđeno što će se događati i to pri kraju, u toč. VI.: „… Zaključno tužena navodi i ustraje kod toga da se i dalje brine o svojem ocu, kao što je to i ranije činila, ona poštuje preuzete obveze te ne pristaje na raskid ugovora. Tužitelj je pod utjecajem treće osobe koja nastoji iz života tužitelja izbaciti čitavu obitelj, kao što je to učinila s majkom tužene i sinovima tužitelja. Sada se isti „recept“ primjenjuje i na tuženu, što ona ne može prihvatiti. Naime, očito tužiteljeva supruga nastoji u cijelosti iz nasljeđivanja „ukloniti“ cijelu obitelj TN (djecu tužitelja) te za sebe sklopiti takav ugovor, kako bi u tome konačno uspjela, a način na koji će to učiniti, očito joj je, a imajući u vidu navode iz toč. II. tužbe, jako dobro poznat…“

1.1. Podredno, a čak i pod pretpostavkom da je TN bio sposoban shvatiti značenje sklapanja ugovora o darovanju (a nije!), to bi značilo da je on zajedno sa suprugom CN, pod čijim je snažnim utjecajem bio, neposredno pred smrt, odlučio sklopiti apsolutno simulirani pravni posao sve sa ciljem da bi pod svaku cijenu onemogućio svoju kćerku, tužiteljicu UN da se uknjiži kao vlasnica ½ dijela predmetne nekretnine, za što je ona imala valjanu pravnu osnovu. Dakle, pod tim okolnostima radilo bi se o apsolutno simuliranom pravnom poslu sa ciljem zaobilaženja propisa, prijevare trećih osoba, odnosno konkretno, povreda prava tužiteljice. Sve to učinili bi s izravnim znanjem i sviješću o postojanju predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je tom prilikom i zabilježen u zemljišnim knjigama. Također, radilo bi se i o nedopuštenoj činidbi, nemoralnom i zelenaškom pravnom poslu. Dakle, potrebno je čitav postupak, od samog početka sagledati i na jasan i nedvosmislen način obrazložiti te ga potom podvesti pod pojam morala, koji je širok pojam i koji u sebi sadrži motivaciju za sklapanje ugovora takvog sadržaja, pri čemu je potrebno na kritički način ocijeniti postupak tužene koja je iz takvog pravnog posla steklu vrlo visoku imovinsku korist, vrlo vrijednu imovinu, i to potpuno besplatno, kraj svih naprijed navedenih činjenica. U takvom postupanju tužene po mišljenju tužiteljice došlo je do povrede morala, budući da je takvo postupanje moralno neispravno te je potrebno ukazati na ponašanje koje bi u konkretnom slučaju bilo racionalno ispravno ponašanje s jedne strane, te utvrditi moralne pogreške s druge strane. To su učinili ne samo iz razloga da bi naštetili tužiteljici, već su razmišljali i korak dalje, a to je da bi u slučaju da se ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između tužiteljice i oca, raskine, spriječili troje djece SN (među kojima je i tužiteljica) da budu pozvani na nasljedstvo, odnosno kako predmetna nekretnina ne bi bila predmet nasljeđivanja, već isključivo na zahtjev, traženjem prava na nužni dio, pri čemu je pitanje da li bi ga tko uopće tražio, budući da svo troje djece žive u [adresa], a tužena bi dalje, odmah nakon smrti TN raspolagala njime. Drugim riječima, tužena se osigurala sa svih pravnih strana.

1.2. Predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je predmetni ugovor o darovanju ništetan, a podredno podnosi i dva daljnja zahtjeva po pravilima o eventualnog kumulaciji kojima zahtijeva utvrđenje da ugovor nije nastao i da ne proizvodi pravne učinke te potom zahtjev za poništenje predmetnog ugovora.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužiteljica je tužbu podnijela radi utvrđenja ništavosti/nepostojanja/poništenja ugovora, a u tužbi nigdje ne nudi dokaze da je predmetni Ugovor o darovanju ništav, nepostojan ili pobojan. Sve činjenične i pravne tvrdnje u tužiteljičinoj tužbi paušalne su i rezultat njene želje i nastojanja da na bilo koji način stekne nekretninu koja je predmet Ugovora o darovanju, a koju joj njen otac, pok. TN, za života nije želio dati, a niti ostaviti nakon svoje smrti. Očito je da se tužiteljica ne može pomiriti s činjenicom da je pok. TN presudom Općinskog suda u Puli-Pola u predmetu posl.br. P- 1960/19 raskinuo Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tužiteljicom i svojoj supruzi CN, ovdje tuženici, darovao predmetnu nekretninu. Tužiteljica je zacijelo svjesna da je TN predmetno darovanje učinio jer nije želio da itko osim tuženice stekne vlasništvo predmetne nekretnine. Osobu za koju je pok. TN smatrao da treba poslije njega postati vlasnica njegove nekretnine pok. TN je i obdario za života, a ta osoba je njegova supruga u koju je jedino imao povjerenja, koju je poštovao i koja mu je pružala skrb i brigu kroz sve godine zajedničkog života, a osobito u teškim trenucima njegova lošeg zdravstvenog stanja. S tužiteljicom pokojni TN već godinama nije bio ni u kakvom kontaktu niti tužiteljica ima ikakvih neposrednih saznanja o njegovom zdravstvenom stanju. Međutim, u svom nastojanju da se domogne predmetne nekretnine tužiteljica ide tako daleko da u svojoj tužbi sebe prezentira kao liječnika specijalistu kada pokušava iznositi analizu zdravstvenog stanja pok. TN i baviti se medicinskom dijagnostikom metodom „izdvoji iz konteksta i proberi što ti paše“ od pojedinih dijelova liječničkog nalaza, kao i iz otpusnog pisma, a ono za što je smatrala da bi joj moglo biti od koristi naglašava boldanjem kao da je sud ili tuženica slaba vida. Stavljajući sebe u ulogu liječnika specijaliste ista se tako na 3. stranici tužbe laća „liječničkog dijagnosticiranja“ gdje prebirući pojedine liječničke nalaze probire dijelove u kojima se spominje mozak kao organ pa računa da bi izvrtanjem činjenica mogla navesti ovaj sud da posumnja u mentalno zdravlje pok. TN. S tim ciljem tužiteljica u tužbi neosnovano navodi kako pokojni TN u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju nije bio u mogućnosti shvatiti značenje i pravne posljedice predmetnog pravnog posla, kao i da nije bio sposoban vladati svojom voljom. Među neosnovanim tvrdnjama tužiteljice u njenoj tužbi posebno se ističu tvrdnje da je predmetni Ugovor o darovanju "apsolutno simulirani pravni posao sa ciljem zaobilaženja propisa, prijevare trećih osoba“, kao i “radilo bi se i o nedopuštenoj činidbi, nemoralnom i zelenaškom pravnom poslu.“ Činjenica jest da je pok. TN više godina bio bolestan, međutim isti je u skladu sa svojim zdravstvenim stanjem, koristeći propisanu terapiju i uz pomoć svoje supruge CN, vodio ispunjen život. Pokojni TN u potpunosti je, do posljednjeg trenutka svojeg života, bio mentalno zdrav, a darovanje koje je učinio, učinio je svjesno s jasno izraženom voljom i htijenjem da predmetnim darovanjem na svoju suprugu CN prenese suvlasništvo nad predmetnom nekretninom. Slijedom svega navedenog tuženica predlaže istaknute tužbene zahtjeve odbiti u cijelosti te tužiteljici naložiti da tuženici naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U dokaznom postupku pročitani su izvadak, povijesni zemljišnoknjižni izvadak, Ugovor o darovanju nekretnine od 7. travnja 2022., smrtni list pok. TN, Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 7. veljače 2012., otpusno pismo od 21. kolovoza 2017., Javna oporuka od 27. lipnja 2018., dokumentacija pribavljena od Zemljišnoknjižnog odjela Pula, dokumentacija Istarskih domova zdravlja i HZZ-a, zdravstveni karton pok. C, dokumentacija OB Pula, iskazi parničnih stranaka, iskazi svjedoka PN, ON i AN, nalaz i mišljenje vještakinje dr. med. Davorke Smoljanić, usmeno izlaganje dr. Davorke Smoljanić, izvršen je uvid u priložene ovosudne spise posl.br. P-1960/2019, P-1904/2011, R1-2018/2020 i O- 931/2022 odnosno preslike istih te je pročitana sva druga dokumentacija priležeća spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjevi tužiteljice nisu osnovani, niti prvopostavljeni (glavni), a niti eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi.

5. Predmet ovog spora su zahtjevi tužiteljice kojima pobija valjanost Ugovora o darovanju kojeg je 14. travnja 2022. njen pokojni otac TN sklopio sa svojom suprugom ovdje tuženicom CN (dalje Ugovor o darovanju).

5.1. Tužiteljica zahtijeva utvrđenje ništetnosti toga Ugovora navodeći da njen otac nije bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja istog te da je isti protivan moralu društva, podredno utvrđenje da Ugovor nije niti nastao jer je prividan i zbog nedopuštene pobude ugovornih strana te potom podredno poništaj predmetnog Ugovora navodeći da je sklopljen prijevarno i pod pritiskom.

6. Pri tom među strankama ovoga postupka nije sporno:

- da je tužiteljica kćer, a tuženica supruga pokojnog TN, koji je preminuo **.**.2022.,

- da je tuženica bila u vezi s pok. TN od 2015., a potom su se oženili 4. listopada 2017.,

- da su iza pok. TN kao njegovi nasljednici utvrđeni ovdje tuženica kao supruga te njegova djeca i to kćer NN (ovdje tužiteljica), sinovi AN i MN (troje djece koje je pok. TN imao s bivšom suprugom JN) te sinovi BN i ZN,

- da su pok. TN i njegova bivša supruga (ujedno majka tužiteljice - ČN) bili suvlasnici svaki u ½ dijela kuće u [adresa] (mjestu pored Pule) izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je pri ovome sudu u tijeku izvanparnični postupak radi razvrgnuća te suvlasničke zajednice koji se vodi pod posl.br. R1-218/20,

- da su tužiteljica i njen pok. otac TN **.**.2012. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se tužiteljica obvezala uzdržavati oca, a on joj za uzvrat dati nekretninu i to ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je tužiteljičin prijedlog za zabilježbu Ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnoj knjizi odbijen 9. kolovoza 2019. te da je konačno postojanje istog u zemljišnoj knjizi zabilježeno tek 24. ožujka 2021.,

- da su na gornjem katu te kuće pok. TN i ovdje tuženica živjeli zajedno od 2015. do njegove smrti u svibnju 2022.,

- da su tužiteljica i njen sada pokojni otac TN od kraja ljeta 2019. u narušenim odnosima te da od tada do smrti TN nisu komunicirali,

- da je pok. TN krajem 2019. podnio tužbu protiv svoje kćeri, ovdje tužiteljice, za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji postupak se vodi pred naslovnim sudom pod posl.br. P-1960/2019 i u kojem je donesena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev pok. TN koja nije postala pravomoćna jer je postupak prekinut uslijed smrti TN,

- da je pok. TN nekretninu koja je bila predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju darovao svojoj supruzi, ovdje tuženici te se ona uknjižila kao suvlasnica u ½ dijela obiteljske kuće u [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je ostavinski postupak iza pok. GN u prekidu do pravomoćnog okončanja ovog postupka i postupka radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju.

6.1. Predmetne činjenice, osim što nisu sporne, proizlaze iz dostavljene dokumentacije i to smrtnog lista iza pok. TN, zemljišnoknjižnog izvatka za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Ugovora o darovanju od 14. travnja 2022., Ugovora o doživotnom uzdržavanju te iz ovosudnih priloženih spisa P-1960/19, R1-218/20 i O-931/2022.

7. Sporno je je li pobijani Ugovor o darovanju ništetan, s obzirom da tužiteljica ističe da pok. TN u trenutku sklapanja toga Ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje, potom je sporno je li protivan moralu i predstavlja li zelenaški ugovor. Nadalje, sporno je je li nedopuštena pobuda (osujećivanje provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju i lišenje od nasljedstva) bila odlučujuća za sklapanje toga Ugovora. Također je sporno je li predmetni ugovor pobojan s obzirom da tužiteljica ističe da je sklopljen "pod pritiskom" i prijevarno.

8. Uvidom u Ugovor o darovanju utvrđeno je da su TN u svojstvu darovatelja i CN u svojstvu obdarenika **.**.2022. sklopili Ugovor o darovanju nekretnine kojim je darovatelj obdarenici darovao ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je utvrđeno da je obdarenica u posjedu iste od ranije. Potpisi ugovornih strana ovjereni su kod javnog bilježnika 14. travnja 2022. U članku 4. toga Ugovora utvrđeno je da je odbarenica upoznata s činjenicom postojanja zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju te vođenja postupka za raskid toga ugovora.

9. Radi utvrđenja spornih činjenica i to okolnosti vezanih za sklapanje Ugovora o darovanju saslušani su svjedoci ŠN (kćer tužiteljice), AN (brat tužiteljice) i ON (susjeda i vjenčana kuma tuženice) te parnične stranke.

10. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka utvrđeno je da je pok. TN bio lošeg zdravlja dugi niz godina, još i kao mlađi čovjek, a osobito pod starije dane. Utvrđeno je da je pok. TN dugo bolovao od šećerne bolesti te drugih bolesti povezanih s tom bolešću, potom je prebolio rano srčani i moždani udar zbog čega je jedno vrijeme bio i nepokretan te je teško govorio i čuo pa je i rano umirovljen u 43. godini života. O navedenom sukladno iskazuju tužiteljica, njen brat svjedok AN i njena kćerka svjedokinja ŠN. Dodatno je iz iskaza svjedoka AN utvrđeno da se o njegovom pokojnom ocu uvijek netko trebao brinuti i da se cijeli život o njemu netko brine. Vezano za navedeno iskazi svjedoka su uvjerljivi, logični i sukladni te time vjerodostojni.

10.1. Nadalje, vezano za međusobne odnose utvrđeno je da je tužiteljica od kraja ljeta 2019. bila u vrlo lošim odnosima s ocem, koji su u konačnici rezultirali i vođenjem sudskog postupka radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Svjedokinje ŠN i ON te parnične stranke iskazuju o tome da je do zahlađenja odnosa između tužiteljice i njenog pokojnog oca došlo nakon što je tužiteljica ljetovala kod svoga oca 2019. te da potom do njegove smrti više nisu nisu komunicirali niti se viđali (osim na sudu). Razlozi svađe i zahlađenja u odnosu pok. TN i tužiteljice nisu od odlučujuće važnosti za donošenje odluke u ovom predmetu, ali ipak, s obzirom da tužiteljica ukazuje na to da je "sve dio prijevarnog plana tuženice i pok. TN", sud će se osvrnuti i na to. Naime, stranke i svjedokinja ON iznose drugačije navode vezano za razlog svađe do koje je došlo za vrijeme boravka tužiteljice kod pok. oca, a sud je analizom njihovih iskaza pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu svezu utvrdio da iskaz tužiteljice nije u tom dijelu vjerodostojan. Naime, tužiteljica inzistira na tome da je problem izbio oko ključeva navodeći da je tuženica zahtijevala da ona vrati ključeve kuće, dok tuženica iznosi da je problem nastao jer je " NN htjela na katastru prebaciti cijelu kuću na sebe", a što u svom iskazu spominje i svjedokinja ON navodeći da su se posvađali "jer je NN htjela prepisati cijelu kuću na sebe". Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu utvrđeno je da je zaista Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Puli 9. kolovoza 2019. odbio prijedlog tužiteljice za zabilježbu Ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnoj knjizi pa se zaključuje da upravo o navedenom govore tuženica i svjedokinja ON kada kažu da NN ipak nije uspjela prenijeti kuću na sebe. Tako da se ipak pojavio problem vezano za taj upis i to nakon što je tužiteljica već otišla iz [adresa] za Njemačku, a o čemu su tužiteljica i njen otac razgovarali telefonom. Međutim tužiteljica u svom iskazu uopće ne spominje da je pokušala ishoditi zabilježbu i eventualni problem oko toga iako spominje da ju je otac nazvao, nego fokus stavlja na ključeve, stoga je njen iskaz bio neuvjerljiv, dok su svjedokinje ON i tuženica vezano za navedeno iskazivale uvjerljivo pri tom ne upadajući u kontradikcije. Napominje se da svjedokinja ON nema neposrednih saznanja o predmetnoj svađi jer istoj nije prisustvovala i ona je vezano za navedeno "svjedok po čuvenju", međutim sud je ocijenio vjerodostojnim njen iskaz u dijelu u kojem navodi da joj je o tome pok. TN govorio. Osim toga, važno je reći da su o predmetnoj svađi stranke i svjedokinja ŠN, ali i pok. TN, iskazivali u ovosudnom predmetu posl.br.P-1960/19 te je utvrđeno da se iskazi tužiteljice i ŠN razlikuju u odnosu na iskaze dane u ovom postupku. Naime, u tom postupku u svom je iskazu ŠN navela da nije došlo niti do kakve svađe, dakle predmetna svjedokinja nije imala saznanja o tome, dok je u ovom postupku o tome iskazivala, doduše neuvjerljivo. Predmetna je svjedokinja kćer tužiteljice i u ovom je predmetu iskazivala subjektivno, očito motivirana majčinim uspjehom. Tužiteljica je, također, pokušala promijeniti svoju verziju pa je tako u tom predmetu P-1960/19 iskazivala da je ona izradila duplikat ključeva i da otac nije imao ništa protiv, dok je u ovom predmetu navela da joj je otac sam dao da napravi duplikat ključeva, dakle tužiteljica je iskazujući u ovom predmetu pokušala prilagoditi "priču" u cilju vlastitih probitaka, stoga je njen iskaz u tom dijelu subjektivan. Svoj je iskaz djelomično promijenila i CN i to vezano za trenutak saznanja o postojanju Ugovora o doživotnom uzdržavanju pa je tako u predmetu posl.br.P-1960/19 navela da do 2019. nije ni znala da taj ugovor postoji, dok je u ovom predmetu iskazala da je znala, ali da na to nije obraćala pažnju, stoga je u tom dijelu njen iskaz subjektivan i nevjerodostojan. Iako navedene okolnosti nisu ključne u ovom predmetu, kako je to već rečeno, sud se na njih osvrnuo s obzirom na ekstenzivno iznesene navode o nevaljanosti Ugovora o darovanju te će s tim u nastavku obrazloženja biti dovedenu svezu.

10.2. U odnosu na okolnosti sklapanja pobijanog Ugovora o darovanju, iz iskaza tuženice utvrđeno je da je tekst predmetnog ugovora sastavio odvjetnik Fikret Šbanagić te da je u tu svrhu pok. TN sam dogovorio sastanak s odvjetnikom kao i da su ugovor potpisali kod javnog bilježnika. Dodatno je iz njenog iskaza utvrđeno da je pok. TN tada bio pokretan i mogao je pristupiti u ured bilježnika u tu svrhu. Tuženica tako iskazuje da je s pok. GN tjedan dana prije bila čak i na putu i da mu je nakon povratka iz bolnice bilo sve bolje, a da je prije smrti normalno funckionirao u svom iskazu navodi i svjedokinja ON koja ga je svakodnevno viđala jer su zajedno ujutro pili kavu. Iz iskaza svjedokinje ON te tuženice utvrđeno je da je pok. TN za života izražavao želju da svoj dio kuće u [adresa] ostavi svojoj supruzi jer ona brine o njemu. Tako svjedokinja ON navodi da je njom o tome govorio, da je rekao da će to napraviti, a potom joj je rekao da je to i napravio. Vezano za navedeno njihovi su iskazi uvjerljivi, jasni, nedvosmisleni, sigurni i vjerodostojni. Iz iskaza svjedoka AN utvrđeno je da se njegov otac hvalio o dobrom odnosu kojeg ima s CN. Svjedok AN iskazivao je objektivno i uvjerljivo, stoga je njegov iskaz vjerodostojan.

11. Radi utvrđenja je li pok. TN bio sposoban za rasuđivanje u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju provedeno je medicinsko vještačenje po liječnici specijalistici psihijatrije.

11.1. Iz nalaza i mišljenja dr. med. specijalistice psihijatrije Davorke Smoljanić proizlazi da je vještakinja, koristeći podatke iz spisa i to osobito medicinsku dokumentaciju, mišljenja da je pok. TN na dan sklapanja Ugovora 14. travnja 2022., odnosno na dan ovjere potpisa kod javnog bilježnika, bio sposoban za rasuđivanje, odnosno bio je sposoban shvatiti značenje svog postupanja. Navedeno mišljenje vještakinja temelji na činjenici da u periodu koji je prethodio predmetnom datumu nema medicinskih relevantnih podataka o značajno narušenoj kognitivno-mnestičkoj funkciji pokojnog TN. U periodu koji je obuhvaćen osobnim zdravstvenim kartonom nema niti jednog zapisa pokojnikova duševnog stanja, ijednog opisa psihičke smetnje.

11.2. U svom nalazu vještakinja vrlo detaljno analizira i prikazuje zdravstveno stanje pok. TN i tijek njegova liječenja. U kraćim crtama, iz nalaza je utvrđeno da je zdravstveno stanje pok. TN (r.1947.) godinama bilo obilježeno šećernom bolešću od koje je bolovao još od 1992.) te dijagnozama povezanih s tom bolešću (dijabetes melitus, s neurološkim komplikacijama, dijabetička retinopatija - oftalmološka posljedica šećerne bolesti). Analizirajući zdravstveni karton pok. TN uočava se da od 2017. pa do 7. svibnja 2022. doktorica obiteljske medicine propisuje kroničnu terapiju, „ortopedska pomagala“, upućuje gospodina TN na dijagnostičko – terapijske tretmana kako za šećernu bolest, tako i za stanja kardiovaskularne problematike, metaboličke, lokomotorne, sve po preporukama specijalista neurologa, kardiologa, endokrinologa, fizijatra, oftalmologa. Zabilježeno je propisivanje antidepresiva Cipralex kada dnevna doza nije prelazila 10 Mg, kao i propisivanje anksiolitika Helex od kolovoza 2017. Dnevna doza Cipralexa se nije mijenjala sve do zadnjeg pisanja recepta (12/2021.), a dnevna doza Helexa od 0,5 mg dnevno se 2/2018. povećala na 1 mg dnevno (0 - 0,5 mg – 0,5 mg), sve do posljednjeg pisanja u 02/2022. U zdravstvenom kartonu nema nijedne opaske zašto se ovi lijekovi propisuju, a dijagnoza koja ih eventualno prati upisana je tek od travnja 2020., ponovljena u ožujku 2021. te u studenom 2021. Radi se o dijagnozi šifre (MKB-10 klasifikacija) F43; bez treće znamenke koja bi govorila više o opisu stanja. Šifra „F43“ jest šifra za skupinu stanja u grupi „Reakcija na težak stres i poremećaj prilagodbe“. Smetnje u ovoj kategoriji vezane su uz težak i nagli ili pak kontinuirani stres tj. nezadovoljavajuće životne okolnosti, s posljedicama iz dijapazona tjeskobe, sniženog raspoloženja, pasivizacije, poremećenih vitalnih dinamizama pa sve do ljutnje, očaja, povlačenja. Kod jednog podtipa (F43.1 PTSP) smetnje su i na razini izbjegavanja, podsjećanja, noćnih mora, vegetativnih reperkusija sa znatnijim reflektiranjem na svakodnevno funkcioniranje. Antidepresiv, kao i anksiolitik (lijek protiv tjeskobe, uznemirenosti) propisan u ovoj dozi ne govori/e u smislu težih duševnih smetnji uzimajući u obzir da u zdravstvenom kartonu nema zapisa o upućivanju TN na psihijatrijski pregled, a takve upute nema niti u jednom (priloženom) specijalističkom nalazu (drugih grana medicine). Prvi zapis preporučenih lijekova Cipralex i Helex naveden je u Otpusnom pismu s neurologije (8/2017.), bez zabilježbe u statusu ikoje psihičke (ne)funkcije. TN je tada bolnički liječen zbog moždanog udara (ponavljajućeg vaskularnog), kao i slabosti lijeve strane tijela, uz dijagnoze njegova osnovnog bolesnog korpusa (šećerna bolest, povišeni krvni tlak, ishemijska bolest srca; preboljeli srčani infarkti 1998., 2012.). Neurolog u kontrolnom nalazu od 12/2017. u statusu bilježi „prisvjestan, priseban“, kao i da je TN potpuno ovisan o tuđoj pomoći, njezi. Ponovno bolnički liječen u srpnju 2018. zbog neregulirane šećerne bolesti i dalje je preporučen Cipralex i Helex i to opet bez psihijatrijskog pregleda, bez opisa duševnog stanja osim: „pri svijesti, u kontaktu, orijentiran“ po čemu se zaključuje da većih aberacija misaonog tijeka, afektivne sfere, kognicija, nije bilo. Neurološki je potom TN praćen kroz preglede u 10/2019., potom 12/21 te je tada zabilježeno da je u potpunosti ovisan o pomoći druge osobe; češćih glavobolja, povremenih kriza svijesti. U statusima je navedeno "pri svijesti, u kontaktu, orijentiran, nagluh na desno uho, tj. uredne svijesti i kontakta, dizartrija kronična značajnijeg stupnja (dizartrija= otežano izgovaranje, uz intaktno razumijevanje govora, pisanje, čitanje, slušanje)". Tijekom 2022. pregledan je neurološki (veljača) kad je napisano da je potpuno ovisan o tuđoj pomoći, prisvjestan, priseban. Potom je krajem veljače te početkom ožujka liječen bolnički na Neurologiji zbog moždanog infarkta, sepse kao i kroničnih stanja šećerne bolesti, ishemijske bolesti srca, lijevostrane slabosti, desnostrane ukorijenjene slabosti te obrade novotvorevine nesigurne prirode (na području dušnika, bronha, pluća). Kod dolaska u bolnicu da je TN „dao anamnezu“, dakle sudjelovao u dijalogu, zadovoljavajućeg odgovora na podražaj, navedeno je u dokumentu da je bio svjestan, orijentiran, govora blaže disfatičnog (disfazija = poremećaj govora i jezika). Opasku glede kognitivnog stanja daje fizijatar od 3.3.2022. kad je navedeno da je TN blaže psihoorganski izmijenjen. Na otpusnom pismu (3/22.) preporučena je kontrola neurologa za 2 mjeseca, što govori da je stanje pacijenta takvo da nije bilo potreban niti jedan drugi „hitniji“ tretman. Sljedeći neurološki egzamen realiziran je 28.4.2022. (2 tjedna nakon potpisivanja predmetnog Ugovora) te je tada navedeno da se TN ne žali ni na kakve posebne smetnje, ponekad da govori dobro, ponekad slabije i malo, psihomotorno da je usporeniji, hoda uz pomoć i vrlo malo te da nema poremećaja svijesti. Navedeno je da je aktualno bio u kontaktu, blaže psihoorganski izmijenjen; motorno blaže disfatičan. Osim „blaže psihoorganske izmijenjenosti“, (uz „pri svijesti, u kontaktu, orijentiran, priseban“) nema medicinskog zapisa iz kojeg bi zaključivala o klinički značajnijoj kognitivno (svijest, orijentiranost, suvislost, razumijevanje, shvaćanje, procesiranje informacija, odlučivanje, izričaju svoje odluke)

– mnestičkoj (memorija, dosjećanje) deterioraciji, ili pak misaonoj, (sumanutosti, perceptivne obmane) ili afektivnoj (klinička depresija, klinička manija) poremetnji. Niti je pacijent bio upućivan psihijatru od dr. obiteljske medicine niti kroz tzv. konzilijarne preglede na neurološkom odjelu. U nijednoj hospitalizaciji (2017., 2018., 2022.) takvih psihijatrijskih konzilijarnih pregleda nema zabilježenih. Također, nema ikoje psihologijske obrade (npr. neuropsihologijsko testiranje koje detaljno valorizira ev. vezu organskog poremećaja (bolest, poremećaj mozga) s posljedičnim padom u mentalnom funkcioniranju. Zaključuje da pok. TN, po aktualno dostupnoj medicinskoj dokumentaciji nije prezentirao ikoje teže duševne smetnje (to su one koje zahtijevaju medicinski, psihijatrijski tretman (obradu, praćenje), a antidepresivna i anksiolitička terapija u velikoj vjerojatnosti prezentiraju kupiranje reaktivnog stanja, a ne duševne bolesti s obzirom da je 2022. pregledan od strane specijalista različitih specijalnosti kroz veljaču, ožujak i travanj te niti u jednom nalazu nema zabilježbe značajnije psihičke/psihološke/mentalne aberacije. Niti u jednom ugovoru koje je pok. TN potpisao (Ugovor o doživotnom uzdržavanju 2012; Javna oporuka 2018. te 14.4.2022. Ugovor o darovanju) nema podataka o kognitivno mnestičkim (ne)sposobnostima. U medicinskoj dokumentaciji nema podataka o duševnim bolestima, nema podataka o primarnoj intelektualnoj deficitarnosti (mentalna retardacija), kao ni o ovisnostima o ikojem psihoaktivnom sredstvu, tj. toksičnim posljedicama istih. Postoji zabilježena šifra reaktivnog stanja (MKB-10 F43 Reakcija na težak stres i poremećaj prilagodbe) bez specifikacije tipa poremećaja unutar navedene grupacije, kao i bez ijednog opisa psihičkog stanja. Nije učinjena psihologijska obrade, ni testovi probira koje čine i neurolozi, iz čega proizlazi da pokojnikovo duševno stanje očito nije procjenjivano kroz prizmu značajnije narušenog. Oštećenje sluha, vida, govora, hoda nema direktnog i jednoznačnog upliva u nečiju mentalnu sposobnost (gluhonijemost, sljepoća, nepokretnost nisu direktive za oduzimanje poslovne sposobnosti). Neupitno je da je pokojni TN bio teško bolesna osoba po dugogodišnjim sistemskim bolestima (šećerna bolest, hipertenzija, povećanih masnoća u krvi) s mnogobrojnim posljedicama i to moždanim i srčanim infarktima, generaliziranom aterosklerotskom bolešću, ishemijskom bolešću srca, retinopatijom. No nema podatka koji bi govorili o izrazitoj kliničkoj slici demencije jer specijalist govori „tek“ o „psihoorganskoj izmijenjenosti“ koja se i početkom ožujka 2022. i nakon 14. travnja 2022. (28.4.2022.) ocjenjuje „blažom“.

11.3. Tuženica nije imala primjedbi, dok je tužiteljica iznijela primjedbe o tome da pok. TN očito nije bio adekvatno liječen od strane liječnika psihijatra te da pojam neurokognitivne deficijencije koji se spominje na strani 17 nalaza i mišljenja upućuje na potrebu provedbe vještačenja po specijalistu neurologije.

11.4. Sud je saslušao vještakinju dr. Davorku Smoljanić koja je u usmenom izlaganju nalaza i mišljenja otklonila prigovore tužiteljice i ostala u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Vještakinja je pri tom objasnila da niti u jednom nalazu neurologa nema ni spomena aberacije što znači da nije bilo niti jednog zapisa o promijenjenom (značajnom) kognitivnom statusu pa se zaključuje da očito specijalisti nisu imali indikacije da je TN potrebno psihijatrijski niti dijagnosticirati, a niti liječi. Objasnila da je u bolnici uobičajena praksa korištenja tzv. "konzilijarnih pregleda" putem kojih se pozivaju specijalisti drugih specijalnosti kako bi pregledali pacijenta na odjelu na kojem se "matično" liječi. Opisala je da joj je navedeno poznato iz višegodišnjeg iskustva rada u Općoj bolnici Pula kada je i sama u svakodnevnom radu bila pozivana na različite odjele u situacijama kada su kolege po prezentiranoj kliničkoj slici pacijenta posumnjali na psihičku promjenu zdravlja te smatrali da je potrebno se konzultirati se o daljnjem tijeku liječenja i eventualno proširenoj obradi, a u konkretnom slučaju kod pok. TN to nije bio slučaj prilikom niti jedne hospitalizacije. Vještakinja je vrlo životno pojasnila značenje lijekova koje je pok. TN konzumirao. Objasnila je da je lijek Cipralex lijek iz skupine prve linije antidepresiva koji može propisati neurolog tako i liječnik obiteljske medicine, a koristi se za kupiranje (poboljšavanje) simptoma iz kruga anksiozno depresivnih stanja. Uvidom u zdravstveni karton utvrdila je taj lijek liječnica obiteljske medicine prepisivala pok. TN godinama i to u srednjoj terapijskoj dozi s obzirom da je maksimalna terapijska dnevna doza 20 mg/dan. Dijagnoza koju je liječnica upisivala u zdravstveni karton je iz kruga reaktivnih stanja, dakle ne radi se o dijagnozi depresivnog poremećaja tj. zasebnog poremećaja, već je njena pretpostavka da je liječnica propisala lijek kako bi pomogla pacijentu sa smetnjama koje je razvio posljedično nekom stanju. Antidepresivi se uzimaju dugi niz mjeseci kako bi pokazali svoje rezultate, a nije neuobičajeno da se lijek u ovoj dozi uzima godinama. Drugi lijek koji je propisan u zdravstvenom kartonu je Helex koji spada u skupinu lijekova "protiv" anksioznosti tj. uznemirenosti i tjeskobe. Nije neuobičajeno da se ova dva lijeka daju u kombinaciji, a obzirom da je Helex propisivan u terapijskog dozi do 1 mg/dan, a literatura kazuje da je okvirna terapijska doza od 4 pa i do 6 miligrama dnevno, zaključuje da anksioznost nije bila u izraženog mjeri. Djelovanje Cipralexa i Helexa u ovim dozama, a posebice Helexa, nema ulogu kemije koja bi umanjila kognitivnu sposobnost. Nije neuobičajeno da liječnici opće prakse godina prepisuju terapije lijekovima Helex i Cipralex bez upućivanja pacijenta na psihijatrijsku obradu, s polazne točke da liječnik radi svoj posao savjesno i u skladu sa svojim znanjem. Niti Cipralex niti Helex nemaju klauzulu HZZO-a po kojoj bi ti lijekovi mogli biti propisivani od strane liječnika obiteljske uz uvjet prethodnog specijalističkog nalaz pa je za zaključiti da je liječnica očito smatrala da to nije bilo potrebno, a isto su smatrali i specijalisti u bolnici. Pok. TN je terapija lijekovima Helex i Cipralex prepisana u otpusnom pismu u prosincu 2017. s odjela neurologije, a da pri tom nije unesena niti jedna psihijatrijska dijagnoza niti je pokojni pacijent upućen psihijatru na pregled od strane neurologa.

11.5. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje dr. Smoljanić ocijenivši ga stručnim, podrobnim i uvjerljivim. Vještakinja je vrlo iscrpno iznijela pisani nalaz i mišljenje detaljno prikazavši kronološki tijek liječenja pok. TN, a potom obrazloženo i potkrijepljeno iznijela svoje mišljenje usmeno. Vještakinja je iskazivala pripremljeno i uvjerljivo te je na vrlo životan način predočila sudu i strankama stanje pok. TN uz analizu dostupne dokumentacije. Obrazloženo je odgovorila na sva pitanja tužiteljice pri tom ih argumentirano otklonivši na način da nije "ostalo prostora" za drugačiji zaključak. Vještakinja je valjano objasnila da termin "blaže psihoorganski izmijenjen" iz nalaza fizijatra u svijetlu dijagnoza pok. TN i dostupne medicinske dokumentacije nije utjecalo na njen zaključak da je pok. TN bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja ugovora. Obrazložila je i narav korištenja lijekova Helex i Cipralex, otklonivši značaj istih na voljno stanje pok. TN u trenutku potpisivanja Ugovora o darovanju. Stoga je sud prihvatio nalaz vještakinje i, uzimajući sve navedeno u obzir, odbio prijedlog tužiteljice za provedbu novog vještačenja po vještaku neurologu jer je isti nepotreban odnosno neprikladan u ovom predmetu. Pitanje sposobnosti za rasuđivanje u domeni je stručnosti i specijalnosti psihijatra, koje je i provedeno po prijedlogu tužiteljice, a s obzirom da je vještakinja psihijatrijske struke u ovom postupku stručno, jezgrovito i uvjerljivo iznijela svoj nalaz i mišljenje, ovaj je prijedlog tužiteljice valjalo odbiti.

12. Uzimajući u obzir utvrđene činjenice, sud će u nastavku obrazloženja iste dovesti u svezu s pravnim normama i promatrati ih kroz istaknute tužbene zahtjeve kako bi odgovorio na pitanje je li pobijani Ugovor o darovanju ništetan/bez učinka/pobojan.

13. Tužiteljica smatra da je njen pokojni otac u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju bio nesposoban za rasuđivanje, a svoj navod temelji na činjenici da je isti sklopljen dvadesetak dana prije njegove smrti, da je bio hospitaliziran prije toga i da je izgledao loše kada ga je ona posljednjeg puta vidjela. Ovdje valja reći da su iskazi tužiteljice i svjedokinje ŠN o tome kako je pok. TN bio lošeg zdravstvenog stanja kada su ga posljednji puta vidjela 2022. na ročištu na sudu, suprotni materijalnim dokazima i kao takvi nevjerodostojni. Naime, uvidom u ovosudni spis posl.br. P- 1960/19 utvrđeno je da je posljednje ročište u tom predmetu održano 1. rujna 2021. (a ne 2022.) na koje su pristupili pok. TN, NN, CN i ŠN te su svi na tom ročištu saslušani. Iz zapisnika s tog ročišta utvrđeno je da je uređujuća sutkinja zapisnički konstatirala da se TN (u svojstvu tužitelja u tom predmetu) otežano kreće te da mu pomoć pri kretanju pružaju supruga i odvjetnik, a potom je tijekom iznošenja njegovog iskaza utvrđeno da mu se tresu ruke. Međutim, TN je na tom ročištu uredno iskazivao te je njegov je iskaz bio iscrpan (na gotovo dvije stranice), a nikakvih drugih zapažanja nije bilo. Stoga, iako tužiteljica pokušava prikazati da je njen otac bio nesposoban za rasuđivanje 2022., to čini neuspješno s obzirom da ga ona 2022. na sudu uopće nije vidjela niti iz zapisnika proizlazi da je njegovo stanje bilo onakvo kakvim ga tužiteljica pokušava prikazati. Radi utvrđenje je li pok. TN bio sposoban za rasuđivanje, s obzirom da je za navedeno potrebno stručno medicinsko znanje, provedeno je vještačenje po specijalistici psihijatrije dr. Smoljanić. Upravo je na temelju njenog nalaza i mišljenja sud, dovodeći isto u korelaciju i s drugim provedenim dokazima, utvrdio da je pok. TN u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju bio sposoban za rasuđivanje, bio je sposoban shvatiti značenje svog postupanja i vladati svojom voljom. Slijedom navedenog, utvrđeno je da nije osnovan zahtjev tužiteljice da se, sukladno odredbi članka 276. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), predmetni ugovor utvrdi ništetnim iz tog razloga.

13.1. Pri tom se napominje da sud nije utvrdio da bi predmetni Ugovor o darovanju bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva i posljedično tome ništetan u svezi s odredbom članka 322. stavka 1. ZOO-a. Tužiteljica uostalom niti ne ističe koja bi Ustava odnosno prisilnog propisa bila povrijeđena sklapanje predmetnog Ugovora o daorovanju, već ističe da je protivan moralu društva, s obzirom da je istom nekretninom pok. TN već raspolagao. Stav je ovoga suda da takvo postupanje pok. TN kao vlasnika nekretnine nije niti bilo zabranjeno, a niti protivno moralu društva. U pravu je tužiteljica kada kaže da je pojam "moral društva" široki pojam, a predstavlja skup moralnih standarda koji prikazuje temeljne etičke vrijednosti nekog društva. U konkretnom slučaju, ovaj je sud stava da pok. TN nije postupao protivno moralu društva kada je svojoj supruzi darovao nekretninu u kojoj su zajedno živjeli do njegove smrti, a koja je supruga o njemu svakodnevno jedina brinula, pri tom cijeneći da je poduzeo potrebne pravne radnje za raskid prethodno sklopljenog Ugovora o uzdržavanju predmet kojeg je bila ista nekretnina uzimajući u obzir da je nedvojbeno da ga kćer posljednjih godina nije uzdržavala te da su bili u lošim odnosima i nisu imali međusobnih kontakata, a na strani pok. TN izmijenile su se prilike s obzirom da se nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju oženio. U takvim uvjetima pod opisanim okolnostima, sud ne nalazi da bi postupanje niti pok. TN, a niti tuženice bilo protivno moralu društva.

13.2. Tužiteljica, nadalje, kao mogući razlog ništetnosti ističe da bi pobijani Ugovor o darovanju bio zelenaški, međutim stav je ovoga suda da je takva tvrdnja tužiteljice pravno promašena u kontekstu ovog predmeta. Naime, zelenaški pravni posao, kako je određen odredbama članka 329. ZOO-a, podrazumijeva nesrazmjer činidaba ugovornih strana, što implicira na to da je riječ o dvostranoobveznom ugovoru. S druge strane, smisao ugovora o darovanju jest darovati nekoga, nešto mu besplatno dati, a pri tom ne primiti ništa zauzvrat. Dakle, iako je darovanje konsenzualan ugovor, on je besplatan odnosno jednostranoobvezan ugovor. Stoga nije jasno u kojem je smislu takav tužbeni navod iznesen jer kod darovanja ne postoji zahtjev razmjernosti činidaba.

13.3. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da predmetni Ugovor o darovanju nije ništetan niti iz jednog istaknutog razloga, stoga je "glavni" tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan u točki I izreke presude.

14. Nakon što je utvrđeno da glavni tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, valjalo je razmotriti sljedeći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva utvrđenje da predmetni Ugovor o darovanju nije niti nastao odnosno da je bez učinka. U tom smislu tužiteljica ističe da je isti prividan u smislu odredaba članka 285. ZOO-a, ali i da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na volju pok. TN da sklopi pobijani Ugovor o darovanju u korist tuženice što, sukladno odredbi članka 273. stavka 2. ZOO-a, znači da je ugovor bez učinka. Ističe da se nedopuštenost pobude ogleda u osujećivanju prava tužiteljice kao davateljice uzdržavanja iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju te u osujećivanju prava nasljeđivanja otuđenjem ostavine.

14.1. Naime, prividni (simulirani odnosno fiktivni) ugovori su oni ugovori kojima ugovorne strane žele stvoriti privid da je određeni ugovor sklopljen, a zapravo ugovorne strane nisu željele takav ugovor. Dakle, u tom slučaju postojao bi svjestan nesklad između prave volje ugovornih strana i njihovih očitovanja. Imajući navedeno na umu, ističe se da je sud stava da pobijani ugovor nije prividan jer je utvrđeno da je volja pok. TN bila svojoj supruzi za života darovati nekretninu, a volja tuženice bila je takav dar primiti. Stoga u tom dijelu navodi tužiteljice nisu osnovani.

14.2. Vezano za nedopuštenost pobude, utvrđeno je sljedeće. Pok. TN zaista je raspolagao istom nekretninom prvo u korist kćerke, ovdje tužiteljice, sklopivši s njom Ugovor o doživotnom uzdržavanju 2012., a potom u korist supruge za života, ovdje tuženice, Ugovorom o darovanju 2022. Ovaj je sud stava da se u ovakvoj situaciji može problematizirati pitanje dopuštenosti pobude na strani pok. TN s obzirom da je odlučio otuđiti darovanjem nekretninu kojom je prethodno raspolagao Ugovorom o doživotnom uzdržavanju. U tom kontekstu može se pojaviti kao sporno pitanje, koje tužiteljica u ovom postupku i ističe, je li odlučujuća pobuda pok. TN za sklapanje Ugovora o darovanju bila osujećivanje prava tužiteljice iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali i nasljednog prava tužiteljice uzimajući u obzir da je jedan od zakonskih nasljednika pok. TN, s obzirom da je jasno da darovanje dovodi do umanjena imovine darovatelja. Međutim, analizirajući sve utvrđene činjenice konkretnog slučaja, sud je utvrdio da to nije bila odlučujuća pobuda za sklapanje predmetnog ugovora. Pobuda je subjektivna kategorija koja predstavlja motiv poduzimanja određene pravne radnje, u ovom slučaju sklapanja Ugovora o darovanju. Sud je utvrdio da je pok. TN za sklapanje predmetnog Ugovora o darovanju bio motiviran time da svojoj supruzi koja je brinula o njemu do kraja života daruje stan u kojem su zajedno živjeli. Sud je na temelju iskaza stranaka i svih saslušanih svjedoka, ali i uvidom u zdravstveni karton pok. TN te na temelju nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrice utvrdio da je pok. TN bio osoba teškog zdravstvenog stanja kojem je trebala konstantna svakodnevna pomoć, a utvrđeno je da mu je takvu pomoć pružala jedino supruga, ovdje tuženica. Dakle, utvrđeno je da nije bio vođen time da osujeti nasljedno pravo tužiteljice (i ostale djece), a niti pravo tužiteljice iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju već da daruje svoju suprugu koja je o njemu godinama jedina intenzivno brinula i to na način da joj ostavi nekretninu u kojoj su zajedno do njegove smrti živjeli, a pri tom nije imao blizak, već čak loš, odnos sa svojom djecom. Zakon o nasljeđivanju sasvim jasno predviđa pravnu zaštitu nužnih nasljednika (koji položaj ima tužiteljica spram svoga pokojnog oca) u slučaju da je darovanjem povrijeđen nužni dio, dakle to je ono što se Zakonom o nasljeđivanju štiti

– nužni nasljedni dio.

14.3. U odnosu na obveze pok. TN odnosno pravo tužiteljice iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ukazuje se da je vezano za navedeno značajna okolnost da se pok. TN nakon sklapanja toga ugovora oženio, kao i da tužiteljica sa svojim pokojnim ocem nije komunicirala nakon ljeta 2019. sve do njegove smrti te da je pok. TN krajem 2019. pokrenuo parnični postupak radi raskida tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, u kojem je predmetu donesena nepravomoćna prvostupanjska presuda u njegovu korist. Dakle, pok. TN poslužio se pravnim sredstvom kojeg je imao na raspolaganju te je nedvojbeno tužiteljica znala da on smatra da postoje razlozi za raskid toga ugovora. Iz takvog postupanje pok. TN proizlazi da je bio uvjerenja da ovdje tužiteljica, kao davateljica uzdržavanja, ne ispunjava ugovorom preuzete obveze i nije stao na tome već je pokrenuo odgovarajući parnični postupak za raskid toga ugovora.

14.4. Slijedom svega iznijetog, ovaj je sud utvrdio da nije nedopuštena pobuda pok. TN bila odlučujuća za sklapanje pobijanog Ugovora o darovanju pa s obzirom da nije ispunjen niti jedan zakonski razlog zbog kojeg bi predmetni ugovor bio bez učinka, odbijen je i tako postavljeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u točki II izreke.

15. Iz razloga obrazloženih u točki 14. obrazloženja, nastavno je sud utvrdio da se u ovom slučaju ne radi niti o prijevari spram tužiteljice kako to tužiteljica u tužbi prikazuje niti je našao da bi predmetni Ugovor o darovanju iz drugih razloga bio pobojan.

15.1. Tužiteljica inzistira na navodima da je pobijani Ugovor o darovanju sklopljen pod pritiskom koji je na pok. TN vršila ovdje tuženica te da je sklopljen u žurbi s obzirom da je sklopljen dvadesetak dana prije njegove smrti. Nedvojbeno je utvrđeno da je Ugovor o darovanju sklopljen 23 dana prije smrti TN i to dok je još bio u tijeku parnični postupak radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali nakon donošenja prvostupanjske presude (od 15. listopada 2021.) kojom se taj ugovor o doživotnom uzdržavanju raskida. Životno je lako moguće pa i vjerojatno da pok. TN nije želio čekati eventualnu pravomoćnost presude kraj činjenice da mu se zdravstveno stanje u ožujku 2022. pogoršalo i da ga je to ponukalo da upravo u to vrijeme sklopi Ugovor o darovanju. Međutim, u ovom je postupku utvrđeno da je pok. TN mogao shvatiti značenje svog postupanja i vladati svojom voljom te je utvrđeno da je upravo njegova volja bila sklapanje predmetnog ugovora kojim će darovati tuženicu. Navod tužiteljice o tome da se svojim postupanjima pok. TN istovremeno lišio uzdržavanja i imovine i to jer je pokrenuo postupak radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a potom je darovao svoju nekretninu za života drugoj osobi, pravno gledano ima smisla. Međutim, u ovom je postupku utvrđeno, a što uostalom između stranaka nije niti sporno, da je pok. TN uzdržavala i o njemu brinula svakodnevno upravo tuženica, a da tužiteljica s njim nije od kraja ljeta 2019. imala nikakvih kontakata. Sud je iz iskaza tuženice, svjedokinje ON i AN utvrdio da je tuženica pružala svu potrebnu podršku i pomoć pok. TN, brinula je o njegovom zdravlju, pratila ga liječnicima, brinula o terapiji, kuhala, vodila brigu o kućanstvu, a dodatno je uvidom u zdravstveni karton pok. TN utvrđeno da je odlazila njegovoj obiteljskoj liječnici. Stoga, iako bi se, promatrajući samo pravne radnje koje je pok. TN poduzeo, mogao izvesti zaključak na koji tužiteljica u tužbi ukazuje, iz provedenih dokaza utvrđeno je drugačije i to da je o pok. TN brinula njegova supruga u koju je imao povjerenja te da je upravo zbog toga raspolagao imovinom u njenu korist. Dakle, tužiteljica nije dokazala da je ugovor sklopljen "pod pritiskom" i "očitim djelovanjem tužene". U prilog takvom zaključku govori i činjenica da je pok. TN još 2018. javnom oporukom raspolagao u korist tuženice. Valja ipak reći i to da, ako ovdje tužiteljica uspije u postupku za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju na način da tužbeni zahtjev bude odbijen, raspolagat će valjanim osnovom za stjecanje prava vlasništva. Uzimajući sve navedeno u obzir, sud je utvrdio da pobijani Ugovor o darovanju nije niti pobojan te je odbijen i posljednji zahtjev tužiteljice u točki III izreke presude.

16. Slijedom svega navedenog, sud je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, ali i svih dokaza zajedno, utvrdio relevantne činjenice i, uzimajući u obzir već iznesena činjenična utvrđenja, zaključio da je pobijani Ugovor o darovanju valjan, slijedom čega je sve tužbene zahtjeve tužiteljice odbio kao neosnovane.

17. Sud nije posebno cijenio preostale dokaze jer su sve relevantne, a sporne činjenice utvrđene na temelju dokaza cijenjenih u ovoj presudi, stoga se drugi ukazuju nepotrebnima. Nisu saslušani oni svjedoci od čijeg su saslušanja stranke odustale.

18. Odluka o troškovima ovog postupka donesena je na temelju odredbe članka 155. i članka 154. stavka 1. ZPP-a te na temelju odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje: Tarifa), s obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, a prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe. Sud nije našao da je bilo potrebno intervenirati u vrijednost predmeta spora jer ista nije suviše nisko naznačena, uzimajući u obzir prirodu ovog spora i dovodeći vrijednost predmeta spora u korelaciju s pravom stranaka na pristup sudu.

18.1. Tuženici je priznata nagrada od po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu te za zastupanje na ročištima 3. studenog 2023., 20. ožujka 2024., 29. listopada 2024. i 27. siječnja 2026. (Tbr.9.t.1. Tarife) i za uvid u spis izvršen 10. svibnja 2024. nagrada od 25 bodova (list 191 spisa, Tbr.36. Tarife), odnosno ukupno 525 bodova, što sukladno vrijednosti boda (Tbr.54. Tarife) ukupno iznosi 1.050,00 eura. Tom iznosu valja pridodati plaćenu pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 96,22 eura s obzirom da je predmetni iznos tuženica platila pri podnošenju odgovora na tužbu, stoga je ta pristojba u predmetu plaćena i neovisno o konačnom uspjehu stranaka neće više biti naplaćivana. Konačno je naloženo tužiteljici da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.146,22 eura.

19. U preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troškova odbijen je kao neosnovan. Neosnovano tuženica postavlja zahtjev za priznanje nagrade za pojedinu radnju u iznosu od po 500,00 eura, s obzirom da sud nije odlučio promijeniti vrijednost predmeta spora. Stoga je u preostalom dijelu za iznos od 1.550,00 eura odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova.

20. Posljedično predmetnoj odluci, odbijen je u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka (u sklopu točke III izreke).

U Puli 16. travnja 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici po pun. uz R/ pristojba na presudu (uz točku II.)

2. Tuženici po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte