Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-1080/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća te sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Golubić i Šikić j.t.d. iz Čakovca, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P- 571/2023-32 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

l. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-571/2023-32 od 18. srpnja 2024.

- potvrđuje pod toč. Il. izreke kojim je utvrđena ništetnom toč. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu broj 00179 zaključenog 14. ožujka 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, toč. 6.2. Uvjeta Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno čl. 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu, toč. 11.3. Uvjeta Ugovora o kreditu, čl. 1. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 14. ožujka 2007. u dijelu kojim je utvrđena ništetnom ugovorena valutna klauzula u

CHF te pod toč. III. izreke,

- preinačuje pod toč. l. izreke, pod toč. Il izreke u dijelu kojim su utvrđene ništetnim toč. Il. i III. Ugovora o kreditu broj 00179 zaključenog 14. ožujka 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao davatelja kredita te u dijelu kojim je utvrđen ništetnim čl. 1. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 14. ožujka 2007. u dijelu kojim je utvrđena novčana tražbina vjerovnika prema fiducijarnom dužniku u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.610,24 CHF uvećano za pripadajuće ugovorne kamate, poreze i druga davanja, zatezne kamate kao i druge tražbine iz Ugovora o kreditu, s obvezom vraćanja u 84 mjesečnih obroka u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 245,36 CHF, na način da se tužiteljica odbija sa tim dijelom tužbenog zahtjeva.

Il. Nepobijana toč. V. izreke presude ostaje neizmijenjena.

r i j e š i o  j e

l. Prihvaća se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-571/2023-32 od 18. srpnja 2024. ukida pod toč. Il. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom toč. 4.3., 4.4., 7.7. i 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu broj 00179 zaključenog 14. ožujka 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao davatelja kredita i odluka o troškovima postupka sadržana pod toč. IV, izreke, te se u tim ukinutim dijelovima predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Il. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. l. izreke utvrđeno je da je ništetan Ugovor o kreditu broj 00179 zaključen 14. ožujka 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao davatelja kredita i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini između tužiteljice kao fiducijarne dužnice i tuženika kao vjerovnika, koji je javna bilježnica Jadranka Knego-Rogina potvrdila 14. ožujka 2007. pod poslovnim brojem OV-5468/2007, pod toč. Il izreke utvrđene su ništetnim sljedeće odredbe Ugovora o kreditu broj 00179 zaključenog 14. ožujka 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao davatelja kredita:

- toč. Il IZNOS KREDITA kunska protuvrijednost iznosa od 16.989,73 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja,

- toč. III KAMATNA STOPA / VISINA I BROJ MJESEČNIH OBROKA KREDITA / TRAJANJE UGOVORA / TROŠKOVI iznos mjesečnog obroka kredita 245,36 CHF, ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita 20.610,24 CHF, troškovi zaključenja ugovora 574,53 CHF,

- toč. 4.3. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: „Smatra se kako je Korisnik kredita prihvatio one izmjene i dopune ovih ugovornih uvjeta, koje je Davatelj kredita preporučenom pismovnom pošiljkom uputio na adresu Korisnika kredita, te na koje Korisnik kredita unutar roka od 8 dana od dana upućivanja na svoju adresu putem preporučene pismovne pošiljke Davatelju kredita nije uložio prigovor",

- toč. 4.4. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: „Prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz Ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjene uvjeta refinanciranja, kao i izmjene drugih uvjeta navedenih u toč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta ne smatraju se izmjenom ili dopunom Ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost Korisnika kredita”,

- toč. 5.1. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: „Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja”,

- toč. 6.2. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: „Kamatna stopa, kao i visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno toč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta. Davatelj kredita je ovlašten iznos obroka kredita uvećati za možebitna propisana davanja, a na ugovorne kamate naplatiti propisani porez na dodanu vrijednost",

- toč. 7.7. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: „Davatelju kredita pristoji pravo Korisniku kredita temeljem naknade za obračun i obradu nepodmirenih dospjelih tražbina, kao i za opomene naplatiti iznose od: prva opomena 7. -CHF, druga opomena 22.-CHF, treća i svaka sljedeća opomena 37. -CHF”,

- toč. 9.1. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit kao i realna godišnja kamatna stopa na kredit”,

- toč. 11.3. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi: „U slučaju spora iz ugovora ili u vezi s ugovorom Davatelj kredita, Korisnik kredita i jamci ovime uglavljuju mjesnu nadležnost suda u [adresa],

i sljedeća odredba Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 14. ožujka 2007.:

- „članak 1. Vjerovnik i fiducijarni dužnik suglasno utvrđuju kako temeljem Ugovora o kreditu br. 00179 od 14. ožujka 2007. zaključenog između vjerovnika kao davatelja kredita i fiducijarnog dužnika kao korisnika kredita, koji je sastavni dio ovog sporazuma, postoji novčana tražbina vjerovnika prema fiducijarnom dužniku u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.610,24 CHF uvećano za pripadajuće ugovorne kamate, poreze i druga davanja, zatezne kamate, kao i druge tražbine iz Ugovora o kreditu, s obvezom vraćanja u 84 mjesečnih obroka u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 245,36 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju CHF za devize vrijedećem na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austrija d.d., Zagreb"

1.1. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.448,25 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose u toj točki izreke, pod toč. IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.456,81 EUR sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je pod toč. V. izreke odbijena tužiteljica sa dijelom zahtjeva da joj tuženik isplati daljnji iznos od 148,56 EUR.

2. Navedenu presudu (osim u odbijajućem dijelu pod toč. V. izreke) pobija tuženik pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje u tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

5. Prije svega, valja navesti da je prvostupanjski sud rješenjem od 13. listopada 2023. odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, pa kako je to rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2630/2023 od 20. studenog 2023., to je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo djelomično odbiti žalbu tuženika i potvrditi toč. Il. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetna toč. 11.3. Uvjeta Ugovora o kreditu kojim je ugovorena mjesna nadležnost suda u [adresa].

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj 00179 zaključenog 14. ožujka 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao davatelja kredita (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini između tužiteljice kao fiducijarne dužnice i tuženika kao vjerovnika, solemniziranog po javnoj bilježnici Jadranki Knego-Rogina (dalje u tekstu: Sporazum) utvrđenje djelomične ništetnosti toč. Il i toč. III Ugovora o kreditu, toč. 4.3., 4.4., 5.1., 6.2., 7.7., 9.1. i 11.3. Uvjeta Ugovora o kreditu te čl. 1. Sporazuma i kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostrano promjenjivu kamatnu stopu koje su sadržane u predmetnom potrošačkom ugovoru.

7. Na temelju činjenica koje medu strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te saslušanjem tužiteljice, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 14. ožujka 2007. u [adresa] između tuženika kao davatelja kredita i tužiteljice kao korisnice kredita sklopljen potrošački Ugovor o kreditu (za kupnju vozila) s ugovorenim iznosom kredita od 16.989,73 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. na dan isplate (korištenja) kredita, uz redovnu kamatu od 5,80% godišnje, s rokom otplate od 84 mjeseca;

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu u CHF;

- da su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o načinu promjene kamatne stope;

- da ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i promjeni kamatne stope nisu jasno i razumljivo sastavljene te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača;

- da su stranke sklopile Sporazum, kojim su ugovorile da tuženik zadrži pravo vlasništva na vozilu koje je tužiteljica kupila iz sredstava Ugovora o kreditu tako dugo dok u cijelosti ne otplati kredit;

- da je tužiteljica prijevremeno otplatila kredit 9. siječnja 2012.;

- da je tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu kao fizička osoba (potrošač) u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03; dalje u tekstu: ZZP/03), a tuženik kao trgovac (financijska institucija koja se bavi financiranjem putem kredita), time da je Zagrebačka banka d.d., Zagreb, kao jedan od tuženika u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, koja je donesena u postupku povodom tzv. kolektivne tužbe potrošača, osnivač tuženika;

- da Ugovor o kreditu predstavlja tipizirani potrošački ugovor o financiranju putem kredita;

- da je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 donesena u postupku povodom kolektivne tužbe, primjenjiva u konkretnom slučaju jer je tuženik kao davatelj kredita na potpuno jednak netransparentan način ugovorio valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, a koje odredbe su ništetne iz istih razloga utvrđenih u navedenoj presudi;

- da temeljem čl. 106. st. 1. i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14 i 1 10/15.; dalje u tekstu: ZZP/14) i čl. 502.c ZPP sud u konkretnom slučaju obvezuje pravomoćna sudska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., time da se i sama tužiteljica u tužbi pozvala na pravna utvrđenja iz navedene presude;

- da nije osnovan prigovor zastare jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, posljedično čemu se tek prvostupanjskom presudom utvrđuje ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i jednostrano promjenjiva kamatna stopa, pa zastara počinje teći tek od donošenja presude kojom je utvrđena ništetnost tih odredbi, jer tek nakon utvrđenja ništetnosti istih sud odlučuje da li tužiteljica ima pravo na isplatu s osnova instituta stjecanja bez osnove;

- da je tužiteljica potpisala Ugovor o kreditu u auto kući u [adresa], da je o kreditu pregovarala s osobom koja je radila u toj auto kući, da joj je bio ponuđen samo kredit s valutnom klauzulom u CHF kao najpovoljniji kredit, a osoba s kojom je dogovarala kredit nije ju upozorila na rizike sklapanja Ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF, niti je mogla pregovarati u vezi odredbi tog Ugovora niti utjecati na odredbe istog;

- da Ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor, da tužiteljica nije bila u dovoljnoj mjeri informirana o tome što utječe na promjenu ugovorene promjenjive kamatne stope niti da CHF predstavlja valutu utočišta, da tuženik tužiteljicu prije i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu nije informirao o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, dok je Ugovorom o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, niti pak je tuženik tužiteljicu informirao o svim bitnim parametrima vezanim uz valutnu klauzulu u CHF;

- da tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao s valutnim rizikom jer u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu;

- da je radi utvrđenja visine tražbine provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Matiji Mikacu iz Čakovca;

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužiteljica preplatila s osnova ništetne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF iznos od 2.325,99 EUR, a s osnove ništetne odredbe kojom je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa iznos od 122,26 EUR;

- da tužiteljica i tuženik nisu imali primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka;

- da je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka podneskom od 14. svibnja 2024. na način da je smanjila tužbeni zahtjev za iznos od 148,56 EUR, pa kako se tuženik protivio istom, to je prvostupanjski sud pod toč. V. izreke meritorno odlučio o tom dijelu tužbenog zahtjeva na način da je isti odbio.

8. Na temelju gore iznesenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je utvrdio ništetnim sve ugovorne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojim je glavnica vezana uz valutu CHF i u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa isključivo sukladno odluci banke obzirom je navedeno prouzrokovalo neravnotežu između ugovornih strana na štetu tužiteljice, posljedično čemu je odlučio kao pod toč. l. i Il. izreke, dok je pod toč. III. izreke obvezao tuženika isplatiti tužiteljici temeljem čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22: dalje u tekstu: ZOO) iznos od 2.448,25 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose navedene u toj točki izreke.

9. Pobijajući navedenu presudu tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a posebice iz razloga što je pod toč. I. izreke sud utvrdio ništetnim Ugovor o kreditu u cijelosti, dok je pod toč. Il. izreke utvrdio ništetnim određene odredbe tog Ugovora, navodeći pritom da sud nije bio ovlašten utvrditi cijeli Ugovor o kreditu ništetnim već je bio dužan eventualno utvrditi ništetnim samo one odredbe koje su ništetne sukladno odredbi čl. 324. ZOO. Tuženik dalje u žalbi navodi da tužiteljica nije dokazala da je sklopila Ugovor o kreditu u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. ZZP/03, da Ugovor o kreditu ne predstavlja potrošački ugovor jer u naslovu istog nije navedeno da se radi o potrošačkom ugovoru o kreditu, osporava primjenu pravnih utvrđenja po kolektivnoj presudi jer presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. nema direktan učinak na tuženika, obzirom da isti nije bio stranka u postupku u kojem je donesena navedena presuda, niti je tuženik banka, već je trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću. Ističe da je s tužiteljicom pregovarao o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu, zbog čega se predmetne odredbe ne mogu smatrati nepoštenima, posljedično čemu ne mogu biti utvrđene niti ništetnima. Poziva se na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 102/15.; dalje u tekstu: ZID ZPK/15) kojima je zakonodavac izrijekom isključio ugovore koji su do tog trenutka isplaćeni, pa kako je tužiteljica u cijelosti isplatila Ugovor o kreditu 2012., to smatra da ista više nema pravo isticati ništetnost pojedinih odredbi tog Ugovora. Konačno, tuženik žalbom osporava i ocjenu prvostupanjskog suda u odnosu na po njemu istaknut prigovor zastare, navodeći da rok zastare u trajanju od pet godina počinje teći za svaki pojedini obrok od dana uplate istog, pa kako je posljednji obrok temeljem Ugovora o kreditu isplaćen 2010., a tužiteljica je tužbu podnijela 2023., to smatra da je tražbina tužiteljice u cijelosti zastarjela.

10. U odnosu na toč. Il. izreke presude kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o otplati kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF sadržane pod toč. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu i ugovorene jednostrano promjenjive kamatne stope sadržane pod toč. 6.2. Uvjeta Ugovora o kreditu i na odluku o osnovanosti kondikcijskog zahtjeva za isplatu iz točke III. izreke pobijane presude, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik u žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, jer prvostupanjska presuda u tom dijelu sadrži odlučne i dostatne razloge koji nisu proturječni ni nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda može ispitati.

10.1. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da pobijana presuda ne sadrži razloge zbog kojih je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica predmetni ugovor zaključila kao potrošač. Naime, u odnosu na ocjenu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja neodlučni su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je tužiteljica predmetni ugovor sklopila kao potrošač. Tim više, što tuženik tu tvrdnju po prvi puta iznosi u žalbi, iako je istu tužiteljica iznijela još u tužbi, a što je protivno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP. Osim toga, prema čl. 3. ZZP/03 potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Imajući na umu da je činjenica da je predmetni ugovor tužiteljica zaključila kao potrošač utvrđena na temelju iskaza same tužiteljice koja je navela da je ugovor sklopila za kupnju vozila koji je koristila u osobne svrhe, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja tu činjenicu utvrdio na temelju presumpcije. Naprotiv, ta je činjenica utvrđena na temelju izvedenog i pravilno ocijenjenog dokaza saslušanjem tužiteljice, a tuženik suprotne tvrdnje tijekom prvostupanjskog postupka nije niti iznosio, a kamoli predlagao dokaze o protivnom.

10.2. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda da je riječ o potrošačkom ugovoru i nepoštenoj ugovornoj odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. Međutim, prema ocjeni ovoga suda, navodi kojima tuženik osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima tuženik iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

10.3. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. ZPP na koju tuženik sadržajno upućuje u žalbi kada tvrdi da sud prvog stupnja nije svoju odluku temeljio na dostavljenoj izjavi svjedoka (LR), zaposlenika tuženika. Suprotno tim žalbenim navodima, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je ta izjava pročitana i da je u skladu sa čl. 8. ZPP pravilno ocijenjena kao neodlučna. S obzirom na to da se izjava LR, koji je na mjestu regionalnog menadžera za Slavoniju za tuženika radio jedan sat dnevno te nije sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada njegovu izjavu koja se odnosi na općenito poslovanje tuženika te provođenje edukacije njegovih prodajnih predstavnika, ocijenio neodlučnom za donošenje odluke u ovom pojedinačnom predmetu.

11. Obzirom na izneseno, prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o otplati kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, usvojio kondikcijski zahtjev, ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregledavanja isprava, provedenog vještačenja i saslušanja tužiteljice i njihove pravilne ocjene (čl. 8. ZPP), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, posljedično čemu činjenična osnova na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda u tom dijelu nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

12. Imajući stoga u vidu da je odredba toč. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, to u smislu čl. 81 . st. 2. ZZP/03 vrijedi zakonska presumpcija da je riječ o odredbi o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku. S obzirom na to da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju isprava koje je u spis dostavio tuženik, a tužiteljica je u svom iskazu negirala ikakvo pregovaranje, zakonska presumpcija iz čl. 81. st. 2. ZZP/03 nije dovedena u pitanje.

13. U tom kontekstu je za odgovoriti tuženiku da tvrdnje koje ponavlja i u žalbi, o tome da je tužiteljica mogla zaključiti ugovor s valutnom klauzulom u EUR, nisu odlučne za pravilnu ocjenu o tome da o valutnoj klauzuli u CHF koja je sadržana u predmetnom ugovoru nije prethodilo pojedinačno pregovaranje. Za zakonom predviđenu zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi nije odlučno to da je potrošač izabrao određeni pravni posao, kao niti to je li mogao izabrati što drugo, nego je odlučno da je riječ o ugovorenoj odredbi koja je unesena u izabrani ugovor bez pregovaranja. Tuženik niti ne tvrdi da je tužiteljica mogla pregovarati o ograničenju svoje odgovornosti za rizik promjene tečaja što je bit valutne klauzule, niti je bila upoznata sa parametrima prema kojima će se mijenjati kamatna stopa. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu - da se kredit ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju uz jednostrano promjenjivu kamatnu stopu.

14. Zahtjev (materijalne) transparentnosti iz čl. 85. ZZP/03 prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja i odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također i u pogledu njezina konkretnog dosega u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen, već da razumije i konkretno funkcioniranje predmetnog financijskog mehanizma i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze tijekom cijelog trajanja tog ugovora. Isto tako, citirana zakonska odredba obvezuje tuženika da korisnika kredita upozna s parametrima na temelju kojih će se mijenjati kamatna stopa. S obzirom na opseg informiranosti koji opisuje tužiteljica u svojem iskazu, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen.

15. Odredba Ugovora o kreditu kojom se predviđa da je valuta obračuna strana valuta, a kuna valuta plaćanja, što za učinak ima to da valutni rizik snosi korisnik kredita bez ograničenja, stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka proizašlima iz navedenog ugovora na štetu korisnika kredita kao potrošača, s obzirom na to da davatelj kredita nije mogao razumno očekivati, da je postupio transparentno s potrošačem, da bi potrošač prihvatio neproporcionalan valutni rizik koji proizlazi iz takve ugovorne odredbe.

15.1. Nije odlučan niti žalbeni navod tuženika da je ugovaranje valutne klauzule izričito dopušteno i predviđeno odredbom čl. 22. ZOO, a to iz razloga što je tuženik s tužiteljicom ugovorio valutnu klauzulu u CHF, a da prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim rizicima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Naime, činjenica da je ugovaranje valutne klauzule bilo dopušteno odredbom čl. 22. ZOO nije odlučna u ovoj pravnoj stvari, zbog toga što se u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu prosuđuje kroz odredbe ZZP/03, pa se temeljem čl. 81. st. 5. ZZP/03 odredbe Zakona o obveznim odnosima ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, a odredba čl. 22. ZOO ne predstavlja prisilnu zakonsku odredbu.

16. Kako tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljici dao sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti ekonomske posljedice sklapanja ugovora kojim se promjena kamatne stope vezuje uz jednostrane odluke tuženika kao ni značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, pa samim time ni razumljivost istih, to je evidentno da je prilikom sklapanja ugovora stvorio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača zbog čega je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se radi o nepoštenim te time i ništetnim ugovornim odredbama.

16.1. Ovdje valja istaknuti, da se protivno zauzetom pravnom stajalištu prvostupanjskog suda, na konkretan odnos ne mogu primijeniti pravna shvaćanja iz pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 iz kolektivnog spora potrošača protiv banaka u odnosu na Ugovor o kreditu i Sporazum u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i jednostrano promjenjiva kamatna stopa, a to iz razloga što se na trgovačko društvo koje nije bilo stranka kolektivnog spora ne mogu primjenjivati odluke iz tog spora, bez obzira je li suprotna stranka (tužitelj) trgovac ili potrošač. Tuženik nedvojbeno nije bio stranka kolektivnog spora, a činjenica da je istome osnivač jedna od banaka koja je bila stranka tog spora, nije od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari.

17. Dakle, kako su predmetne ugovorne odredbe ništetne te kako ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja ugovora pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako je to propisano odredbom čl. 326. st. 1. ZOO to su za pitanje osnovanosti zahtjeva tužiteljice irelevantni navodi tuženika da je tužiteljica kao poslovno sposobna osoba potpisala ugovor te pristala na zaključenje Ugovora o kreditu.

18. Stoga je i prema pravnom shvaćanju ovog suda riječ o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03, pa je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava ugovorne odredbe iz čl. 5.1. i 6.2. Uvjeta Ugovora o kreditu (kojima je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostrano promjenjivu kamatnu stopu) i čl. 1. Sporazuma u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, utvrdio ništetnima.

19. Odluka suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku vratiti tužiteljici novčane iznose koje je istom isplatila na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i ugovorenu jednostrano promjenjivu kamatnu stopu u visini koja je pravilno utvrđena financijskim vještačenjem sa zateznim kamatama od dana kada je tuženik primio pojedine iznose do isplate, temelji se na pravilnoj primjeni čl. 1111. i čl. 1115. ZOO.

19.1. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

19.2. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

19.3. Ništetnost potječe od tuženika i tuženik je taj koji je unaprijed sastavio sporne odredbe Ugovora o kreditu i Sporazuma sa unaprijed pripremljenim sadržajem, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te je u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO dužan vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

20. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i kad je odbio tuženikov prigovor zastare. Pritom se pravilno pozvao na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (SuIV-47/2020-2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

21. U odnosu na toč. 11.3. Uvjeta Ugovora o kreditu kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu, ovdje valja ponoviti, da je prvostupanjski sud rješenjem od 13. listopada 2023. odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, pa kako je navedeno rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2630/2023 od 20. studenog 2023., to je i prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud pod toč. Il. izreke pravilno utvrdio ništetnom i toč. 11.3. Uvjeta Ugovora o kreditu.

22. S obzirom na to da u odnosu na točku Il izreke prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na odluku o ništetnosti točke 5.1., 6.2. i 11.3. Uvjeta Ugovora o kreditu i na toč. III. izreke kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 2.448,25 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose od dana plaćanja istih tuženiku do isplate, nisu ispunjeni razlozi zbog kojih tuženik istu pobija, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, to je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Što se tiče toč. I. izreke prvostupanjske presude kojom je utvrđen ništetnim Ugovor o kreditu i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, valja navesti da je ista proturječna izreci i obrazloženju pobijane presude, zbog čega je tuženik u pravu kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

23.1. Naime, ukoliko je prvostupanjski sud ocijenio ništetnim Ugovor o kreditu i Sporazum u cijelosti, tada nije bio ovlašten utvrđivati ništetnost pojedinih odredbi tog istog Ugovora i Sporazuma. Tim više, što prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo niti jedan razlog zbog kojih je odlučio kao pod toč. l. izreke, već u obrazloženju navodi odlučne razloge zbog kojih smatra ništetnim odredbe Ugovora o kreditu i odredbe Uvjeta Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i jednostrano promjenjiva kamatna stopa.

23.2. Unatoč počinjenju navedene bitne povrede, ovaj sud je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP u mogućnosti odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu i Sporazuma u cijelosti.

23.3. U vezi navedenog, valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revd 4499/2024-2 od 22. listopada 2024. dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženice, odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomično cijene, odnosno kamata, može opstati, odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?”.

23.4. Dajući odgovor na postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske je uputio na to da je već u presudi poslovni broj Rev 820/2023-2 od 23. travnja 2024. u činjenično-pravnoj situaciji podudarnoj s ovim predmetom izraženo slijedeće pravno shvaćanje:

„Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne strane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge strane.”.

23.5. Odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, znači da predmetni ugovor može opstati i bez ništetnih odredaba o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule u CHF, a ništetni dio ugovora ima se načelno smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedene odredbe ne bi postojale. Nadalje postupanje tuženika na način kako je to utvrđeno u prvostupanjskom postupku, nema za posljedicu ništetnost cijelog Ugovora o kreditu, već je ništetan samo onaj dio Ugovora o kreditu i Sporazuma kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF na način koji nije bio rezultat objektivnih kriterija, što znači da je u odnosu na ugovaranje valutne klauzule ništetan samo onaj dio ugovorne odredbe koji se odnosi na takav način promjene tečaja, i način promjene kamatne stope u dijelu kojim je ista mijenjana jednostrano odlukom kreditora bez jasnih i razumljivih objektivnih parametara, a što nadalje znači da preostali dio tih ugovornih odredbi ostaje na snazi.

23.6. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da predmetni Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), te da u konkretnom slučaju nije cijeli Ugovor (i čl. 1. Sporazuma) ništetan, već samo naprijed označene odredbe bez kojih ugovor može i nadalje egzistirati.

23.7. Na temelju svega iznesenoga, a obzirom da tužiteljica ne osporava pobude za sklapanje Ugovora, ne osporava namjenu kredita i ne osporava da je ugovorila plaćanje kamata i valutnu klauzulu, dok osporavanje jednostrane promjenjivosti kamatne stope i promjene tečaja CHF ne dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora nego njegovih pojedinih dijelova u smislu odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a, te kako tužiteljica, na kojoj je bio teret dokazivanja, nije dokazala da bi naznačene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi redovnih ugovornih kamata prema jednostranoj odluci tuženika kao kreditora i o primjeni valutne klauzule o otplati kredita vezanoj za tečaj valute CHF bile uvjet Ugovora ili odlučujuća pobuda zbog koje je predmetni Ugovor sklopljen, tužiteljica neosnovano traži utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, jer su u konkretnom slučaju, bez obzira na djelomičnu ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti, bitni sastojci Ugovora u preostalom dijelu ostali na snazi.

23.8. Stoga je valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženika i primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

24. Ispitujući nadalje pobijanu presudu u okviru ovlasti iz čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je žalbu tuženika djelomično ocijenio osnovanom obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim ugovornu odredbu iz toč. Il. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da tuženik odobrava tužiteljici kunsku protuvrijednost iznosa od 16.989,73 CHF prema prodajnom tečaju za devize RBA d.d., Zagreb, za CHF na dan plaćanja i toč. III. Ugovora o kredita kojom je ugovoren iznos mjesečnog obroka kredita u iznosu od 254,36 CHF te čl. 1. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 14. ožujka 2007. u kojem je navedeno da vjerovnik i fiducijarni dužnik suglasno utvrđuju kako temeljem Ugovora o kreditu koji je sastavni dio tog Sporazuma postoji novčana tražbina vjerovnika prema fiducijarnom dužniku u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.610,24 CHF uvećano za pripadajuće ugovorne kamate, poreze i druga davanja, zatezne kamate, kao i druge tražbine iz Ugovora o kreditu, s obvezom vraćanja u 84 mjesečnih obroka u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 245,36 CHF.

24.1. Prema odredbi čl. 1021. ZOO Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određen iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

24.2. Imajući stoga u vidu citiranu zakonsku odredbu, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je prihvaćanjem zahtjeva za utvrđenje da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu i Sporazuma iz toč. 24. ovog obrazloženja, koje se odnose na isplatu (korištenje), a ne na otplatu (vraćanje) kredita, te na uvjete kredita kojima su definirani iznos kredita, vrijeme otplate istog i iznos anuiteta koji je tužiteljica bila u obvezi mjesečno vraćati tuženiku, ne predstavljaju ništetne odredbe u smislu čl. 323. ZOO, pa je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio tužbeni zahtjev u tom dijelu.

25. Konačno, odluka suda prvog stupnja iz toč. Il. izreke kojom je utvrđena ništetnom toč. 4.3. Uvjeta Ugovora o kreditu koja glasi: "Smatra se kako je Korisnik kredita prihvatio one izmjene i dopune ovih ugovornih uvjeta, koje je Davatelj kredita preporučenom pismovnom pošiljkom uputio na adresu Korisnika kredita, te na koje Korisnik kredita unutar roka od 8 dana od dana upućivanja na svoju adresu putem preporučene pismovne pošiljke Davatelju kredita nije uložio prigovor", toč. 4.4. Uvjeta Ugovora o kreditu koja glasi: „Prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz Ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjene uvjeta refinanciranja, kao i izmjena drugih uvjeta navedenih u toč. 9.2. ovih ugovornih uvjeta, ne smatraju se izmjenom ili dopunom Ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost Korisnika kredita.”, toč. 7.7. Uvjeta Ugovora o kreditu koja glasi: „Davatelju kredita pristoji pravo Korisniku kredita temeljem naknade za obračun i obradu nepodmirenih dospjelih tražbina, kao i za opomene naplatiti iznose od: prva opomena 7. -CHF, druga opomena 22.-CHF, treća i svaka sljedeća opomena 37. -CHF.”, toč. 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu koja glasi: „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i realna godišnja kamatna stopa na kredit.”, nema nikakvih razloga. Citirane odredbe Uvjeta Ugovora o kreditu prvostupanjski sud ne ocjenjuje niti prema kriterijima iz čl. 81 . st. 1. ZZP/03, posljedično čemu se zaključak suda da je riječ o ništetnim ugovornim odredbama zbog nedostatka razloga o odlučnim činjenicama ne može ispitati. Zbog počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, valjalo je žalbu tuženika primjenom čl. 369. st. 1. ZPP djelomično prihvatiti, ukinuti toč. Il. izreke prvostupanjske presude u navedenim dijelovima i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

26. Posljedično ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana pod toč. IV. izreke prvostupanjske presude.

27. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će svoju odluku o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi iz toč. 4.3., 4.4. i 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu dati jasne, odlučne i valjane razloge. Pritom će ocijeniti da li je riječ o odredbama bez kojih bi Ugovor o kreditu mogao opstati, odnosno da li su citirane točke Uvjeta Ugovora o kreditu protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da li su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. U novoj će odluci sud prvog stupnja ujedno odlučiti o svim troškovima postupka.

28. Nepobijana toč. V. izreke presude ostala je neizmijenjena.

U Varaždinu 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun