Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-1265/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DZ pok. IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Silviji Đerek Matković, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženika Hrvatske vode pravna osoba za upravljanje vodama, OIB: 28921383001, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 220, zastupanog po punomoćnici BZ, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Pn-29/2025-16 od 12. rujna 2025., na sjednici vijeća 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Pn-29/2025-16 od 12. rujna 2025.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 68.681,60 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama,

- preinačuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 38.337,60 EUR-a na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan,

- potvrđuje pod točkom II. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.708,41 EUR-a,

- preinačuje pod točkom II. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.843,49 EUR-a na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 107.019,20 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja 12. rujna 2025. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 25.551,90 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja 12. rujna 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet postupka je, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade u iznosu od 107.019,20 EUR-a, a koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da zbog tuženikovog neodržavanja odvodnog kanala dolazi do izlijevanja vode iz kanala na njegove nekretnine označene kao dio kčbr. [katastarska čestica] i dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi čega trpi štetu kako u vidu biološkog uništenja nasada šljiva, vinove loze i krušaka, tako i u vidu izmakle dobiti.

6. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da je među strankama nesporno:

- da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao dio kčbr. [katastarska čestica] i dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi vinograd i voćnjak sa nasadom šljiva i krušaka,

- da tužitelj na predmetnim nekretninama trpi štetu u vidu funkcijskog i biološkog uništenja nasada, te štetu u vidu izmakle dobiti zbog nemogućnosti ubiranja i prodaje plodova,

analizom provedenih dokaza (saslušanjem tužitelja kao stranke, saslušanjem svjedoka IZ, OZ, LZ i NZ, te provedenim uviđajem na licu mjesta i provedenim vještačenjima po mjerničkom vještaku Goranu Kukavici, vještaku agronomske struke Ladi Ramljak i vještaku građevinske- hidrotehničke struke Marijanu Ricovu radi utvrđivanja spornih činjenica vezano za odgovornost tuženika za štetu, protupravnost i postojanje uzročno-posljedične veze između propadanja nasada tužitelja i izlijevanja vode, te visine zahtjeva), kojom utvrđuje slijedeće činjenice:

- da iz nalaza vještaka agronomske i građevinsko-hidrotehničke struke, detaljno opisanih pod točkom 11. obrazloženja, proizlazi da je neposredan uzrok propadanja nasada voćaka i vinograda na tužiteljevim nekretninama dotjecanje neprimjerene količine vode i dugo vremensko zadržavanje vode na korijen ju raslinja, a do čega dolazi zbog nepovezanosti promatranog kanala za odvodnju oborinskih voda s lokaliteta "Dila" u Imotskom polju s ostalim dijelom sustava kanala za melioracijsku odvodnju koji postoje na tom lokalitetu, odnosno zbog neodržavanja tog kanala i sustava u koji je taj melioracijski kanal vezan, čime je utvrđena uzročno-posljedična veza,

- da iz nalaza vještaka građevinsko-hidrotehničke struke, a koji je svoj nalaz temeljio na geodetskoj snimci uzdužnih profila sustava kanala za odvodnju koji postoje na promatranom lokalitetu ''Dila'' izrađenom po mjerničkom vještaku Goranu Kukavici, proizlazi da je sporni kanal (kanal koji se nalazi uz južni rub makadamske ceste kojom se dolazi do nekretnine tužitelja sa asfaltne ceste Zmijavački most-Šabića most, koji je u dopuni nalaza i mišljenja geodetskog vještaka izvršenoj nakon uklopa tuženikovog katastra voda dostavljenog u DOF-u na kojem je ucrtana mreža kanala za odvodnju na snimku lica mjesta izrađenu po vještaku označen kao ''Š2'' – opaska ovog suda) prema opisu i funkciji melioracijskih kanala opisanih u čl. 25. Zakona o vodama (''Narodne novine'' broj 66/2019, 47/2023, dalje: ZoV) građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju III. reda (sabirni te parcelni kanali za prikupljanje voda s poljoprivrednih zemljišta i njihovo odvođenje u građevine za osnovnu melioracijsku odvodnju - melioracijske građevine II. reda), dok je kanal ''MUS1'', a koji se ulijeva u kanal ''Š2'' građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju IV. reda,

- da iz iskaza svjedoka ZZ (rukovoditelja tuženikove organizacijske jedinice) proizlazi da je betonske propuste u spornom kanalu ( ''Š2'' – napomena ovog suda) prije dvadesetak godina izgradila Vodoprivreda Imotski na inicijativu i po nalogu Hrvatskih voda, Ispostave Imotski uz dopuštenje Vodnogospodarskog odjela Hrvatskih voda u Splitu, da su Hrvatske vode na zamolbu tužitelja namjeravale izvesti radove vezano za protočnost kanala Š2 na mjestu gdje danas kanala nema između nekretnine tužitelja i sabirnog kanala istočnije od tužiteljeve nekretnine, ali isti zbog imovinsko - pravnih zapreka nije dovršen, te da je tuženik održavao sve kanale na katastru vodotoka Hrvatskih voda (dokument DOF dostavljen po tuženiku) označenih plavom bojom, pa tako i prekinuti kanal (''Š2'') koji vodi prema nekretnini tužitelja,

- da predmetnim spornim kanalom kao melioracijskom građevinom III. reda u vlasništvu jedinice područne samouprave temeljem čl. 27. st. 2. ZoV-a upravlja tuženik,

- da je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je ocjenom provedenih dokaza utvrđeno da je upravo tuženik obvezan održavati kanale u stanju u kojem isti ne bi bili izvorište opasnosti nastanka štete, pa je tuženikovim propuštanjem održavanja tih kanala ostvareno štetno djelovanje voda na tužiteljevu imovinu,

- da iz nalaza vještaka agronomske struke proizlazi da šteta koja je nastala i ima nastati zbog plavljenja odnosno uništenja voćaka i vinove loze na tužiteljevim nekretninama, te zbog gubitka prinosa kroz razdoblje od 5. lipnja 2018. do završetka razdoblja plodonošenja šljiva, krušaka i vinove loze na tužiteljevim nekretninama iznosi 107.019,20 EUR-a (očito omaškom u pisanju pod točkom 20.2 obrazloženja upisano 109.019,20 EUR-a – opaska ovog suda),

- da je neosnovan tuženikov prigovor zastare jer je štetno djelovanje utuženog izvorišta štete nastalo 2018., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena iste godine (2018.),

zaključuje da je tužitelju šteta s osnova izmakle koristi nastala zbog tuženikovog neispričivog ne/djelovanja, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) i prihvaćajući u cijelosti nalaz agronomskog vještaka, prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tuženiku isplatiti mu iznos od 107.019,20 EUR-a.

7. Tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije izveo dokaze na okolnosti ispunjenja pretpostavki za priznavanje prava na naknadu izmakle koristi (da očekivana korist nije ostvarena, da postoji određen stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena da nije bilo štetnog događaja odnosno da je izvjesna i vjerojatna po redovitom tijeku stvari i da je dopuštena osnova po kojoj bi bila ostvarena, koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjenje), na koje je upućen od strane višeg suda u ukidnoj odluci. Daljnjim žalbenim navodima ističe žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u svezi činjenica odlučnih za aktivnu legitimaciju tužitelja, uzroka plavljena tužiteljeve nekretnine i odgovornosti tuženika, te i u žalbenoj fazi postupka ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije. Navodi da je na temelju usmene dopune nalaza agronomskog vještaka od 17. srpnja 2025. (na istom ročištu tužitelj je preinačio tužbu povećanjem zahtjeva na iznos od 107.019,20 EUR-a, kojem se preinačenju tuženik na istom ročištu usprotivio) moguće utvrditi ispunjenje dviju pretpostavki na koje upućuje uputa višeg suda u ukidnoj odluci (da očekivana korist nije ostvarena te da je izvjesna i vjerojatna po redovitom tijeku stvari), ali nije moguće utvrditi ispunjenje treće pretpostavke (da je dopuštena osnova po kojoj bi bila ostvarena) jer tužitelj, osim što je uz tužbu priložio rješenje o upisu u Upisnik poljoprivrednika iz 2017., tijekom postupka nije dostavio rješenje o upisu u registar Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva (OPG), niti za ijednu godinu od utuženja dostavio dokaze o prodaji poljoprivrednih proizvoda niti ikakvu evidenciju koju je bio dužan voditi tijekom perioda u kojem je vršio prodaju, niti je priložio dokaze o obavljanju registrirane poljoprivredne djelatnosti i zakonitom ostvarivanju dobiti-koristi-zarade od poljoprivredne djelatnosti, odnosno nije dokazao dopuštenost osnove po kojoj bi izmakla korist-zarada bila ostvarena, radi čega je evidentno da je nasade krušaka, šljiva i vinove loze koristio isključivo za osobne potrebe svog domaćinstva, pa je sasvim jasno da eventualnu prodaju istih nije uskladio sa propisima koji uređuju područje trgovine, a podaci spisa upućuju da nije riječ o legalnom tržištu, pri čemu ističe da je uvidom u javne podatke iz Upisnika poljoprivrednika na službenim stranicama Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju utvrdio da na dan 1. rujna 2025. nema zapisa o aktivnom statusu poljoprivrednog gospodarstva na imenu tužitelja , pa nije jasna niti razumljiva konstatacija prvostupanjskog suda da '' ...tužitelj...više nema mogućnosti izlažući proizvode na tržištu kao vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva ostvarivati prihode od obrade...tamo zasađenih nasada...''. Navodi da je tijekom prvostupanjskog postupka jasno isticao da ne postoji zakonska regulativa koja određuje da su Hrvatske vode ovlaštene za izgradnju građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju na nekretninama u privatnom vlasništvu pozivajući se na odredbe čl. 25., 26., 27. ZoV-a, te da su prema zakonskom određenju Hrvatske vode postojeće predmetne odvodne kanale, tj. građevine za detaljnu melioracijsku odvodnju koji se nalaze na rubnom dijelu odnosno koji okružuju tzv. područje „Krčine“, a njihovu vodu prima kanal „Runovića Jaruga„ ovlaštene samo održavati, a iste kao vrsta vodnih građevina, tj. građevine za detaljnu melioracijsku odvodnju, odnosno za prikupljanje voda sa poljoprivrednih zemljišta - su građevine koje nastaju u suradnji vlasnika ili drugog zakonitog posjednika poljoprivrednog zemljišta i jedinice lokalne samouprave. Obzirom da iz provedenih dokaza (iskaza svjedoka NZ) proizlazi da su Hrvatske vode ovlaštene samo održavati kanale, a da u ovom konkretnom slučaju tužitelj uopće nije izgradio kanal u suradnji s jedinicom lokalne samouprave kojeg bi trebalo održavati, kao i da sve kanale koji se vode u katastru vodotoka u Hrvatskim vodama (na skici priloženoj spisu označeni plavom bojom) održavaju Hrvatske vode, jasno je da ne postoji dokazana uzročno-posljedična veza između štete uzrokovane plavljenjem tužiteljevog zemljišta i djelovanja odnosno propuštanja djelovanja tuženika. Ukazuje da je prvostupanjski sud uzeo kao jedine vjerodostojne dokaze na kojima je utemeljio odluku nalaze i mišljenja vještaka Marijana Ricova i Lade Ramljak, iako je na iste tuženik uložio osnovane prigovore koje sud nije razmotrio (Marijan Ricov je vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina, a sud ga je imenovao za hidrotehničko vještačenje i nije uvidio da isti nije kompetentan za predmetni spor, dok je vještak Lada Ramljak na pitanje da li je bilo rizično se upustiti u sadnju predmetnih poljoprivrednih kultura unatoč činjenici nepostojanja kanala na tom području odgovorila da to prelazi granice njezine kompetencije jer je to domena vještaka građevinske struke). Zaključno navodi da iz svega izloženog proizlazi da je prvostupanjski sud počin io bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i sadržaju isprava i zapisnika o izjavama danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

8. Prema odredbi čl. 25. st. 2. toč. 1. ZoV-a građevine za melioracijsku odvodnju su kanali s pripadajućim crpnim stanicama, drenažama, betonskim propustima, čepovima, sifonima, stepenicama, brzotocima, oblagama za zaštitu od erozija, ustavama i drugim pripadajućim građevinama, uređajima i opremom i d ijele se na:

2. građevine za detaljnu melioracijsku odvodnju:

2.1. melioracijske građevine III. reda - sabirni te parcelni kanali za prikupljanje voda s poljoprivrednih zemljišta i njihovo odvođenje u građevine za osnovnu melioracijsku odvodnju (melioracijske građevine II. reda) i

2.2. melioracijske građevine IV. reda - parcelni ili detaljni kanali za neposredno prikupljanje voda s poljoprivrednih zemljišta odnosno drugih čestica i njihovo odvođenje u melioracijske građevine III. reda.

Odredbom čl. 27. st. 2. ZoV-a propisano je da građevinama za detaljnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave upravljaju Hrvatske vode, time da je u stavku 7. istog članka propisano da se pod upravljanjem u smislu tog članka smatraju poslovi investitora gradnje vodnih građevina, njihovo održavanje, čuvanje i korištenje za namjene kojima vodne građevine služe. Odredbom čl. 30. st. 2. ZoV-a propisano je da se gradnja i održavanje građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave provodi prema Planu upravljanja vodama. Odredbom čl. 44. st. 2. ZoV-a određeno je da za upravljanje vodama na godišnjoj razini Hrvatske vode donose Plan upravljanja vodama .

9. Dovodeći citirane zakonske odredbe u vezu s nalazom vještaka prema kojem je sporni kanal označen kao ''Š2'' melioracijska građevina III. reda, te iskazima svjedoka IZ, OZ i DZS, koji su u bitnome iskazivali da je sporni kanal Š2 ranije bio spojen sa drugim kanalom koji vodi kroz lokalitet Lokve, a koji se kanal spajao sa kanalom ''Krčina'', ali da prije nekoliko godina prilikom produbljivanja (radove produbljivanja kanala izvodilo je poduzeće Katić, koje su angažirale Hrvatske vode) taj kanal nije obnovljen u cijelosti i da od tada plavi okolno područje uključujući i nekretnine tužitelja, kao i iskazom svjedoka ZZ (inženjera u ispostavi tuženika) koji je iskazivao da je tuženik održavao i sada sporni kanal Š2, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji neosnovanim i zaključio da je tuženik obvezan naknaditi tužitelju štetu. Naime, i prema ocjeni ovog suda iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je sporni kanal Š2 pod upravljanjem tuženika, te ga je tuženik u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZoV-a dužan održavati na način da služi svojoj namjeni, što evidentno tuženik nije činio, te je zbog tog neodržavanja došlo do izlijevanja voda i plavljenja nekretnina tužitelja. Stoga su žalbeni navodi tuženika kojima i u žalbenoj fazi postupka osporava svoju pasivnu legitimaciju neosnovani.

10. Odredbom čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Dakle, za priznavanje prava na naknadu izmakle koristi potrebno je kumulativno ispunjenje zakonom predviđenih pretpostavki: da očekivana korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena da nije bilo štetnog događaja (da je izvjesna i vjerojatna po redovitom tijeku stvari) i da je dopuštena osnova po kojoj bi bila ostvarena.

11. Protivno žalbenim navodima tuženika, u ovom konkretnom slučaju u smislu odredbe čl. 1089. ZOO-a kumulativno su ispunjenje sve zakonske pretpostavke za priznavanje prava na naknadu izmakle koristi. Naime, tuženik u žalbi ne osporava pretpostavku da očekivana korist nije ostvarena i da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi ta korist bila ostvarena da nije bilo štetnog događaja, ali osporava zaključak o ispunjenju treće pretpostavke – dopuštenosti osnove po kojoj bi ta korist bila ostvarena.

12. Tužitelj je u činjeničnom supstratu tužbe naveo da je na predmetnim nekretninama nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (dalje: OPG) i predsjednik udruge vinara, te je dostavio rješenje Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Podružnice Splitsko-dalmatinske županije od 24. siječnja 2017. kojim mu je dopušten upis poljoprivrednika pod nazivom DZ, nositelja DZ u Upisnik poljoprivrednika s danom 24. siječnja 2017., te mu je dodijeljen matični identifikacijski broj poljoprivrednog gospodarstva. Imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka IZ i OZ da je tužitelj prodavao plodove (voće i grožđe) ubrane na predmetnim nekretninama, te povezujući njihove iskaze s iskazom tužitelja da mu je prinos voća i grožđa na predmetnim nekretninama bio manji od očekivanog, kao i nalazom agronomskog vještaka o stanju zatečenih voćaka i vinove loze, kao i cijeneći količinu posađenih loza i voćaka (800 kom vinove loze, 100 kom šljiva i 12 komada krušaka), valja zaključiti da je tužitelj predmetni vinograd i voćnjak zasadio s namjerom proizvodnje i prodaje voća i imao legitimno očekivanje da će ubiranjem i prodajom plodova ostvarivati zaradu, te isto predstavlja dopuštenu osnovu po kojoj bi bila ostvarena korist. Također, kako iz nalaza agronomskog vještaka proizlazi da su zatečene voćke lošeg općeg stanja, slabo razvijene krošnje i bez plodova (od posađenih 100 komada šljive zatečeno je 8 komada, a od 12 posađenih krušaka 8 komada), a preostale loze (700 komada, jer se 100 komada posušilo) su u vegatativnom stanju slabo razvijenih grozdova koji ne liče na karakteristični izgled grozda za sortu ''D', a iz iskaza tužitelja da je s predmetnih nekretnina ubirao oko 10% od očekivanog prinosa, to je sasvim jasno da tužitelj nije niti imao plodova za prodaju, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da prodaju plodova s predmetnih nekretnina nije uskladio sa propisima koji uređuju područje trgovine.

13. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu dosuđene štete na ime izmakle koristi. Agronomski vještak je u svom nalazu od 20. veljače 2024. naveo da šteta koja je nastala i ima nastati zbog plavljenja (uništenja voćaka i vinove loze na tužiteljevim nekretninama) te gubitka prinosa kroz razdoblje od 5. lipnja 2018. pa do završetka razdoblja plodonošenja šljiva, krušaka i vinove loze iznosi 69.664,00 EUR-a (izgubljena dobit za 100 kom šljiva iznosi 55.600,00 EUR-a, za 12 kom krušaka iznosi 8.064,00 EUR-a i 100 kom vinove loze iznosi 6.000,00 EUR-a), dok je u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 17. srpnja 2025. i usmenoj dopuni na ročištu 17. srpnja 2025. agronomski vještak naveo da šteta tj. izmakla dobit u razdoblju od 5. lipnja 2018. do završetka plodonošenja, uzimajući u obzir iskaz tužitelja o ubiranju 10% od očekivanog prinosa, iznosi 107.019,20 EUR-a (izgubljena dobit za 92 kom šljiva /100% šteta/ iznosi 51.152,00 EUR-a, za 8 kom šljiva /90% šteta/ iznosi 4.003,20 EUR-a, za 4 kom krušaka /100% šteta/ iznosi 2.688,00 EUR-a, za 8 kom krušaka /90% šteta/ iznosi 4.838,40 EUR-a, za 100 kom vinove loze iznosi 6.000,00 EUR-a i za 700 kom vinove loze /90% šteta/ iznosi 37.800,00 EUR-a). Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje agronomskog vještaka od 20. veljače 2024. u cijelosti i nije zahtijevao dopunu istoga glede eventualne štete na zatečenih 700 komada vinove loze, pa je stoga u ponovljenom postupku, u skladu s uputom iz ukidne odluke, iskaz tužitelja o ostvarenom prinosu od 10% trebalo cijeniti u odnosu na utvrđenja iz nalaza vještaka od 20. veljače 2024., ne uzimajući u obzir 700 kom vinove loze. Kako je tužitelj u ponovljenom postupku povećao tužbeni zahtjev na način da je istim zatražio i naknadu štete za 700 kom vinove loze u iznosu od 37.800,00EUR-a, time je preinačio tužbu. Budući da je tužitelj preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije dokazao da to nije mogao učiniti prije bez svoje krivnje prije zaključenja prethodnog postupka, a tuženik se usprotivio preinaci tužbe, to takva preinaka nije dopuštena (čl. 190. st. 1., 2. i 3. ZPP-a). Stoga tužitelju na ime izmakle koristi pripada naknada u iznosu od 68.681,60 EUR-a (za 92 kom šljiva /100% šteta/ u iznosu od 51.152,00 EUR- a, za 8 kom šljiva /90% šteta/ u iznosu od 4.003,20 EUR-a, za 4 kom krušaka /100% šteta/ u iznosu od 2.688,00 EUR-a, za 8 kom krušaka /90% šteta/ u iznosu 4.838,40 EUR-a i za 100 kom vinove loze u iznosu od 6.000,00 EUR-a), a kako to proizlazi iz dopune nalaza i mišljenja agronomskog vještaka od 17. srpnja 2025., kojoj dopuni stranke nisu prigovarale.

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 68.681,60 EUR -a, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo prihvatiti kao osnovanu te preinačiti točku I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 37.800,00 EUR-a i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

15. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP -a, dok je visina troškova određena prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje: Tarifa).

15.1. Tužitelj je sa osnovom uspio 100%, dok je u odnosu na visinu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio sa 64%, odnosno ukupni uspjeh tužitelja u ovoj parnici iznosi 82%. Tuženik je uspio sa 36% u visini, dok nije uspio u osnovu, pa njegov ukupni uspjeh u parnici iznosi 18%. Kada se postotak uspjeha tužitelja kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme od postotka uspjeha tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, proizlazi da je tužitelj uspio sa 64%, te mu je u tom postotku tuženik dužan naknaditi ukupni trošak parničnog postupka, a koji iznosi 15.708,41 EUR-a (64% od 19.994,11 EUR-a i trošak vještačenja u cijelosti).

15.2. Tužitelju je kao opravdan i nužan trošak priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR-a (500 bodova, Tbr. 7. to. 1. Tarife), sastava obrazloženih podnesaka od 29.12.2018. i 2.7.2025. za svaki u iznosu od 1.000,00 EUR-a (500 bodova, Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištima 16.10.2018., 19.11.2018., 04.12.2018., 16.1.2019., 12.4.2019., 28.9.2020., 3.11.2020., 8.1.2021., 10.2.2021., 3.3.2021., 22.4.2024., 27.5.2024., 3.7.2024., 30.6.2025. i 17.7.2025. za svako u iznosu od 1.000,00 EUR-a (500 bodova, Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i sastava žalbe u iznosu od 1.330,50 EUR-a (665,25 bodova, Tbr. 10. toč.1. Tarife), te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 663,61 EUR-a, a što ukupno iznosi 19.994,11 EUR-a. Obzirom da je tužitelj u parnici uspio u omjeru od 64%, to mu je tuženik dužan naknaditi trošak u tom postupku, a što nominalno iznosi 12.796,23 EUR-a. Tužitelju je trošak vještačenja u iznosu od 2.912,18 EUR-a priznat u cijelosti.

16. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi točku II. izreke (odluka o trošku) u dijelu kojim je mu je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.708,41 EUR-a, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo djelomično prihvatiti kao osnovanu te preinačiti točku II. izreke u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.843,49 EUR-a i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

U Varaždinu 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun