Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-149/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB 54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja DM (OIB [osobni identifikacijski broj]),iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Adeli Budinić Kušeta, odvjetnici iz Malog Lošinja, Zagrebačka 67, protiv tuženika Grada Malog Lošinja, (OIB 72167903884) Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralju Anzelu, odvjetniku iz Malog Lošinj,radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave održane 9. ožujka 2026., 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj AM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-grad, koji je na skici lica mjesta iz Nalaza geodetskog vještaka Jasmine Jurinčić, ing. geod., broj. V140 iz listopada 2023. godine označen crvenom ispunom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-A.

II. Ovlašćuje se tužitelj AM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da na temelju ove presude zatraži i ishodi izradu prijavnog lista temeljem kojeg će se izvršiti cijepanje postojeće nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- grad na način da dio navedene nekretnine koji je na skici lica mjesta iz Nalaza geodetskog vještaka Jasmine Jurinčić, ing. geod. broj. V140-2023 iz listopada 2023. godine označen crvenim ispunom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-A kao novoformirana čestica pripadne u vlasništvo tužitelja, te da potom ishodi na temelju ove presude i prijavnog lista uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju uz istovremeni izbris tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka

u

iznosu

od

2.476,54

€,

(dvijetisućečetristosedamdesetšesteuraipedesetčetricenta), u roku od 15 (petnaest) dana, uvećano za zakonsku zateznu kamatu, koja teče od presuđenja pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništa dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad, a koji dio nekretnine i tužbeni zahtjev je specificirao podneskom zaprimljenim kod ovog suda 30. travnja 2024. na način kako je navedeno u toč.I. i toč.II. izreke ove presude.

2. Iz navoda tužbe i navoda tužitelja tijekom postupka proizlazi da je on vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad, a da je posjednik prijepora, računajući i posjed njegovog oca GM još od 1970-ih godina.

3. Tužitelj navodi da je prijepor u naravi uređeno i ograđeno dvorište i pristupni put do njegove kuće izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], da je njegov otac NM stupio u posjed nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] , k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] – grad temeljem rješenja Općine [adresa] o dodjeli zemljišta na korištenje radi izgradnje stambene zgrade od 11. prosinca 1971., da je potom temeljem valjane građevne dozvole izdane 6. siječnja 1972. izgradio kuću sa pripadajućem dvorištem i pristupom na javni put, a koju izgradnju da je financirao isključivo tužitelj.

4. Tužitelj je dalje naveo da mu je otac predmetne nekretnine darovao ugovorima iz 1978 i 1993.

5. Također je naveo da su i on i njegov pravni prednik bili u uvjerenju da im pripada pravo vlasništva prijepornog zemljišta koje da im dodijeljeno i da se oduvijek koristilo uz kuću, da im nitko nikada nije osporavao pravo na posjed zemljišta.

6. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao podneskom od 30. travnja 2024. (list 173 do 174) na način kako je o navedeno u izreci ove presude, a navedene tužbene zahtjeve temeljio je na dosjelosti, naveo i da su ispunjene pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva propisane člankom 364. st.6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV, "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14), a tvrdi da je vlasništvo prijepora stekao i građenjem.

7. O tužbenom zahtjevu tužitelja kojeg je temeljio na dosjelosti, stav je zauzeo Županijski sud u Velikoj Gorici svojom odlukom Gž-884/2024-2 od 4. prosinca 2025.

8. Navedenom odlukom Županijski sud je ukinuo ovosudnu presudu poslovni broj P-804/2022-23 od 12. lipnja 2024. utvrdivši da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva prijepora od strane tužitelja dosjelošću.

9. Navedenim rješenjem županijski sud je uputio ovaj sud da na temelju izvedenih dokaza utvrdi da li je tužitelj po osnovu građenja na tuđem zemljištu mogao steći vlasništvo prijeporne nekretnine.

10. Uz tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] navedene u toč.I. izreke ove presude, tužitelj je postavio i tužbeni zahtjev kojim traži ovlaštenje za ishođenje izrade prijavnog lista kojim bi se prijeporna k. č. br. [katastarska čestica] cijepala na način kako je to navedeno u toč.II. izreke ove presude, te da potom novoformirana čestica pripadne u vlasništvo tužitelja, a temeljem toga da tužitelj ishodi upis vlasništva na novoformiranoj čestici u zemljišnim knjigama.

11. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio navodima tužbe u cijelosti, istu osporio navodeći da je prijeporna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja bivše općine Cres - Lošinj, te da slijedom toga nisu ispunjeni uvjeti da tužitelj stekne vlasništvo prijepora dosjelošću, osporava da bi tužitelj bio kvalificirani posjednik prijepora, da to nije bio niti njegov pravni prednik - otac, te da mu stoga otac nije niti mogao prenijeti vlasništvo prijepora kojeg ni sam nije bio vlasnik.

12. Tuženik osporava i da bi tužitelj temeljem građenja mogao steći vlasništvo prijepora jer da ni tužitelj ni njegov pravni prednik nisu bili pošteni posjednici prijepora, da su znali da im ne pripada pravo na posjed, a da tuženik nije znao za navedenu gradnju.

13. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 3), skica izmjere (list 4), fotografije sa lista 5 do 12, izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad (list 13 do 28), kopiju katastarskog plana (list 29), zk. ul [broj ZK uloška] povijeni prikaz (list 30 do 89), povijest promjena na katastarskim česticama od 24. ožujka 2021. (list 90), rješenje Općine Mali Lošinj, Općinski zavod za urbanizam komunalne poslove i planiranje broj:04/3. - 2317/1.-1971., 11.-12.-1971. (list 91), odobrenje za gradnju doneseno od Općine Mali Lošinj, Općinski zavod za urbanizam komunalne poslove i planiranje Broj:04/2- UP-1708/1-1971. od 6. siječnja 1972. (list 92 do 93), darovni ugovor sklopljen između ŠM kao darovatelja i DM kao daroprimatelja 16. siječnja 1978. (list 94 do 95), darovni ugovor sklopljen između ŠM kao darovatelja i DM kao daroprimatelja 30. prosinca 1993. (list 96 do 97), dodatak I. darovnom ugovoru sa lista 98 do 99, odgovor na tužbu (list 104 do 106),podnesak tužitelja od 9. ožujka 2023. (list 113 do 114), posjedovni list 1208 (list 115 do 125), proveo očevid na licu mjesta i vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetu Jasmini Jurinčić, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka geodeta Jasmine Jurinčić od listopada 2023.(list 149 do 162), račun vještaka broj 212/1/1 od 21. studenog 2023. (list 163), podnesak tužitelja od 30. travnja 2024. (list 173 do 174), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad (list 175), saslušao svjedoke MM i PM (list 176 do 178), saslušao tužitelja (list 178 do 179), prijavni list od 13. lipnja 1979. (list 181 do 185), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-884/2024-2 od 4. prosinca 2025. (list 227do 232), rješenj eza upotrebu izgrađenog objekta doneseno od Općine Cres

– Lošinj, Komiteta za privredu, Broj:04/08-UP-I-681/198 od 14. srpnja 1983. (list 235 do 236), troškovnik tužitelja (list 237), troškovnik tuženika (list 238).

14. Primjenom čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata u cjelokupnog postupka.

15. Među strankama nije sporno, a to je sud utvrdio i uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad (list 13), da je tuženik uknjižen kao isključivi vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica].

16. Nije sporno da je prijeporna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva te da je društveno vlasništvo u Republici Hrvatskoj prestalo postojati 8. listopada 1991.

17. Provedenim očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem utvrđeno je da se prijeporna nekretnina nalazi u [adresa] na adresi [adresa], da je u naravi uređeno dvorište sjeveroistočno od kuće tužitelja kbr.40, da je sa svih strana omeđeno kameno – betonskim zidovima, te suhozidom na sjevernoj strani, da se do kuće kbr. 40 koja je nesporno vlasništvo tužitelja, na prijepor pristupa sa sjeveroistočne strane iz Veloselske ceste kroz metalna vrata.

18. Utvrđeno je da prijepor zajedno sa ostalim dijelom dvorišta kuće na adresi [adresa] čini jedinstvenu cjelinu, da između prijepora i k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj je izgrađena kuća tužitelja, nema vidljive granice.

19. Također je utvrđeno da je prijepor u središnjem dijelu betoniran, služi kao kolni prilaz dvorištu tužitelja, da su sa istočne strane tri kaskadne površine – vrtovi, da se u sjeverozapadnom dijelu prijepora nalazi dio popločane staze, dva vrta sa palmama, maslinama i niskim zelenim grmovima, da se u smjeru sjeveroistoka nalazi još jedan vrt – zelena površina sa maslinama i zelenom živicom, da se u sjeveroistočnom dijelu uz suhozid koji predstavlja granicu prijepora, na povišenom terenu nalazi betonirani plato sa metalnom konstrukcijom na kojoj je vinova loza, te i montažni roštilj, da je teren sjeverozapadno od betoniranog kolnog prilaza nasut šljunkom i služi za parkiranje vozila.

20. Sudski vještak Jasmina Jurinčić identificirala je prijepor i obilježila ga na način kako je to navedeno u toč. I. i toč.II izreke ove presude, te je utvrdila da prijepor ima površinu od 313 m2.

21. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se kuća koja je njegovo vlasništvo i sa kojom prijepor čini cjelinu, počela graditi početkom 1970- ih godina, da je gradnju kuće nadzirao njegov sada pok. otac NM na kojeg da se i vodila građevinska dozvola, a da je u naravi gradnju financirao tužitelj.

22. Proizlazi i da je kuća dovršena 1980. ili 1981.

23. Tužitelj je iskazao da su odmah kada je počela gradnja kuće počeli koristiti i dvorište odnosno prijepor, a obzirom da do kuće nije postojao drugi prilaz, da je preko prijepora dovožen građevinski materijal za gradnju kuće, da je prilaz kući odmah betoniran kako bi kamioni mogli ući u dvorište, da su po dovršetku gradnje kuće postavili i kapiju na ulaz sa Veloselske ceste, a da je njegov otac uredio dvorište odmah nakon dovršetka gradnje kuće na način da je posadio naranče, grožđe, cvijeće, te da je oduvijek smatrao da je prijeporna nekretnina njegovo vlasništvo, tim prije što mu nitko nikada nije prigovarao zbog korištenja prijepora, a niti osporavao pravo na posjed.

24. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja jer su o trajanju posjeda i mirnom posjedu tužitelja i njegovog pravnog prednika, istovjetno kao i tužitelj iskazivali i saslušani svjedoci ĆM i BM.

25. Tako svjedok ĆM iskazuje da je otac tužitelja gradio kuću negdje 1970., da je napravio i prilaz sa Veloselske ulice prema kući negdje te godine, da je nakon gradnje kuće napravio kapiju, te da je cijeli posjed već 1978. izgledao kao i danas.

26. Istovjetno je o uređenju dvorišta, betoniranju prilaza, postavljanju kapije iskazao i svjedok BM.

27. Oba svjedoka su također potvrdila navode tužitelja o tome da tužitelju ni njegovom pravnom predniku nitko nikada nije osporavao pravo posjeda prijepora.

28. Osim što je istinitost iskaza tužitelja potvrđena iskazima saslušanih svjedoka, istinitost iskaza tužitelja nije dovedena u pitanje drugim dokazima.

29. Provedenim očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem sud je utvrdio da na prijepornoj nekretnini nije izgrađena nikakova zgrada, nego da prijepor u naravi predstavlja uređeno dvorište koje se nalazi sjeveroistočno od kuće tužitelja kbr.40 izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – grad, a koje dvorište ja sa svih strana omeđeno kameno – betonskim zidovima i suhozidom na sjeveru.

30. Utvrđeno je da građenje u naravi predstavlja betoniran kolni prilaz dvorištu odnosno kući tužitelja, izgrađene i ograđene kaskadne vrtove, popločane staze, betonirani plato sa metalnom konstrukcijom.

31. Navedeno građenje, a što je sud utvrdio iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka izvršio je tužiteljev pokojni otac NM.

32. Po mišljenju ovog suda, a u smislu odredbe čl.3. st.1. t.8. Zakona o gradnji (Narodne novine 155/25), naprijed navedeni kolni put, zidovi vrtova, betonirani plato kao i zidovi koji čine granicu u odnosu na okolne nekretnine, osim na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – grad, sa kojom ne postoji vidljiva granica, predstavljaju građevinu.

33. Člankom 3. st.1. t.8. Zakona o gradnji propisano je da je građevina građenjem nastao i sa tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevinskim proizvodima sa instalacijama ili bez instalacija, sklop sa ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezao s tlom ili sklop nastao građenjem.

34. Nije sporno da su betonirani prilaz kući tužitelja, betonirani plato, zidovi vrtova trajno povezani sa tlom, te u tom smislu predstavljaju građevinu.

35. Sud je uvidom u odobrenje za gradnju broj 04/2-UP-1708/1-1971 od 6. siječnja 1972. izdanog od pravnog prednika tuženika, tadašnje Općine Mali Lošinj (list 92), utvrdio da je tužiteljevom ovcu GM odobrena izgradnja kuće na predjelu [adresa] dok je uvidom u rješenje broj 04/3-2317/1-1971 od 11. prosinca 1971. koje je također izdao pravni prednik tuženika, utvrđeno da je tužiteljevom ocu dodijeljeno na korištenje isto zemljište na kojem mu je i odobrena gradnja kuće.

36. Iz provedenih dokaza sud nije utvrdio da bi pravnom predniku tužitelja prijeporno zemljište k. č. br. [katastarska čestica] bilo dodijeljeno na korištenje.

37. Kada se vrijeme izdavanja navedenog rješenja i odobrenja za gradnju cijeni u kontekstu sa iskazom tužitelja i navedenih svjedoka, sud sa sigurnošću utvrđuje da je pravni prednik tužitelja njegov otac NM već 1971. ili 1972. počeo koristiti zemljište koje mu je dodijeljeno radi gradnje kuće, a obzirom da činjenicu da do kuće i tog zemljišta, kako tužitelj i svjedoci navode nije postojao drugi prilaz, logično je da je za obavljanje radova na gradnji kuće koristio upravo prijepor, najprije betonirao prilaz do kuće preko prijepora a koji prilaz je sa Veloselske ceste.

38. Dakle, već od 1971. ili 1972. pravni prednik tužitelja je stupio u posjed prijeporne nekretnine, prijepor uredio i nesmetano do njegove smrti koristio, dok je tužitelj također i zajedno sa ocem a i nakon njegove smrti nastavio nesmetano koristiti prijepor.

39. Nije sporno, a to je sud utvrdio i uvidom u darovne ugovore zaključene između GM i tužitelja **.**.1978. (list 94) , 30. prosinca 1993. (list 96), u dodatak darovnom ugovoru (list 98), da je tužiteljev otac darovao tužitelju sve nekretnine koje je i sam posjedovao i kojih je bio vlasnik.

40. Uvidom prijavni list broj UP-I-492/1979 od 13. lipnja 1979. (list 117 do 123), sud je utvrdio da je tužiteljev pravni prednik NM zajedno sa izvjesnim RM bio vlasnik parcele 409, da je navedenim prijavnim listom ista nekretnina cijepana na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] te je i nadalje ostala uknjižena kao posjed GM i RM.

41. Dakle, pravni prednik tuženika je izradio navedeni prijavni list te ga 14. lipnja 1979. dostavio na provedbu Općinskom sudu u Malom Lošinju, a što dokazuje da je pravni prednik tuženika još 1979. imao saznanje da se dio prijeporne nekretnine nalazi u suposjedu tužiteljevog pravnog prednika, oca GM.

42. Isto tako iz povijesti promjena na katastarskim česticama (list 90), utvrđeno je da je pravni prednik tužitelja, njegov otac NM još 1975. bio evidentiran posjednikom k. č. br. [katastarska čestica] i to u površini od ukupno 625 m2, dok je uz njega kao posjednik bio evidentiran i RM i to površine k. č. br. [katastarska čestica] od 627 m2.

43. I u katastru je 1979. evidentirano cijepanje k. č. br. [katastarska čestica] na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] te je tužiteljevom ocu kao posjed evidentirana k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 382 m2, dakle u površini koja je veća od površine prijepora koja je utvrđena geodetskim vještačenjem u ovom postupku (313 m2).

44. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da se pravni prednik tužitelja a i tužitelj i prije izrade prijavnog lista od 13. lipnja 1979. nalazio u suposjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - grad zajedno sa izvjesnim RM, da je potom temeljem navedenog prijavnog lista izrađenog od strane pravnog prednika tuženika, došlo do cijepanja k. č. br. [katastarska čestica] na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] koja je ostala u posjedu navedenih osoba.

45. Iz obrazloženja navedenog prijavnog lista koji je izrađen na temelju zapisnika Općinskog suda u postupku obnove zemljišnih knjiga proizlazi utvrđenim da dva susjedna gradilišta k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] (gradilište RM i GM), imaju zajedničko dvorište, te da su parcele k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – grad ostale i nadalje u vlasništvu i posjedu RM i GM.

46. Iz iskaza tužitelja a i činjenica utvrđenih zapažanjem suda i geodetskim vještačenjem, utvrđeno je da su tužitelj i RM to dvorište u naravi podijelili prethodno angažirajući geodeta iz Općine koji je postavio i kolce, te da je po pravcu kojeg je taj geodet utvrdio, izgrađen granični zid prema Maljiću.

47. Imajući u vidu naprijed navedeno, sud je utvrdio da je pravni prednik tužitelja najkasnije 1975., a kako to proizlazi i iz povijesti promjena na katastarskim česticama, bio posjednik k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – grad, a od koje nekretnine je cijepanjem nastala i k. č. br. [katastarska čestica], da je posjed izvršavao nesmetano i opravdano vjerujući da ima pravo na posjed.

48. Iz navoda tužitelja i saslušanih svjedoka, a čijim iskazima je sud u cijelosti poklonio vjeru obzirom da su njihovi iskazi u tom dijelu sukladni i istinitost iskaza nije dovedena u pitanje drugim dokazima, sud je utvrdio da je pravni prednik tužitelja, njegov otac NM, odmah po započinjanju gradnje kuće na k. č. br. [katastarska čestica], betonirao prilaz gradilištu kuće, a kako bi do gradilišta mogao biti dovezen građevinski materijal.

49. Kada se ta činjenica cijeni u kontekstu sa naprijed navedenim sadržajem prijavnog lista, povijesti katastra, te činjenicom da je upravo geodet angažiran od strane pravnog prednika tuženika definirao posjed nekretnine koju nedvojbeno u naravi još od 1970 -ih godina posjeduje tužitelj, odnosno posjedovao ga je tužiteljev pravni prednik, sud sa sigurnošću utvrđuje da je pravni prednik tuženika u to doba imao saznanje o izrađenom betoniranom prilazu preko prijeporne nekretnine, te da je imao saznanje o posjedu pravnog prednika tužitelja na prijepornoj nekretnini.

50. Niti iz jednog provedenog dokaza sud nije utvrdio da se pravni prednik tuženika protivio gradnji izvršenoj po pravnom predniku tužitelja, a niti da je zahtijevao i uklanjanje izgrađenog.

51. Isto tako iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da je tužiteljev pravni prednik otac NM, prijeporno zemljište u potpunosti izgradio kada je izgradio i kuću.

52. Uvidom u rješenje za upotrebu izgrađenog objekta izdano od pravnog prednika tuženika pod brojem 04/8-UP-I-681/198 od 14. srpnja 1983. (list 235), sud je utvrdio da je pravni prednik tužitelja, JM pravnom predniku tuženika 13. srpnja 1983. podnio zahtjev za tehnički pregled objekta, te da je pravni prednik tuženika 14. srpnja 1983. izdao rješenje za upotrebu objekta izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], odnosno za upotrebu kuće koja je sada u vlasništvu tužitelja.

53. Iz navedenog rješenja utvrđeno da je komisija pravnog prednika tuženika izvršila pregled izvedenih radova 14. srpnja 1983.

54. Slijedom toga, a cijeneći utvrđenu činjenicu da tužitelj do njegove kuće nema drugi pristup osim preko prijeporne nekretnine, sud je sa sigurnošću utvrdio da je i 1983. pravni prednik tuženika imao saznanje o gradnji koja je bila izvršena do te godine.

55. Kada se u kontekstu cijene podaci katastra o upisu tužiteljevog pravnog prednika kao suposjednika, odnosno posjednika prijeporne nekretnine u periodu još od 1975. sa činjenicom dovršetka gradnje kuće i građevina na prijepornoj nekretnini, sa činjenicom da je upravo geodet angažiran od pravnog prednika tuženika definirao posjed pravnog prednika tužitelja, da je pravni prednik tuženika još 1970-ih, a najkasnije 1981 ili 1982. imao saznanje o svemu što je izgrađeno na prijeporu, sud smatra da je pravni prednik tužitelja osnovano mislio da mu pripada pravo gradnje i na prijepornoj nekretnini, obzirom da od strane pravnog prednika tuženika nikada nije upozoren da na prijeporu ne smije graditi, da nikada nije pozvan da izgrađeno ukloni, a niti da prijepor preda tuženiku u posjed.

56. Iz navedenih razloga sud cijeni da je pravni prednik tužitelja bio pošteni graditelj jer je s pravom smatrao da na prijeporu može graditi, a pravni prednik tuženika se toj gradnji nije usprotivio.

57. Nije sporno da je prijepor u vrijeme kada je pravni prednik tužitelja na prijeporu gradio, bio u društvenom vlasništvu.

58. Kako je već naprijed navedeno pravni prednik tužitelja je na zemljištu gradio u periodu od 1971. do 1972. (betonirani kolni pristup), pa do 1981. - 1982. (ostala gradnja).

59. Sukladno odredbi čl.388. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV, "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona, prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava ili njihovih pravnih učinaka.

60. Kako je već naprijed navedeno, sud je utvrdio da je gradnja betoniranog kolnog pristupa izvršena 1971. ili 1972. kada je započela i gradnja kuće tužitelja, a dok su ostale građevine na prijeporu bile izgrađene najkasnije 1981. ili 1982.

61. Dakle, u vrijeme izgradnje u primjeni su bila pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) koji je stjecanje prava vlasništva građenjem na navedenom zemljištu propisivao paragrafom 418, te odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje ZOVO, Službeni list SFRJ 6/180,36/90, Narodne novine 53/91,) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. i primjenjivao se do stupanja na snagu ZV (1. siječanj 1997).

62. U vrijeme izvršenja gradnje na prijepornom zemljištu, a obzirom da je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, nad istom nekretninom nije bilo moguće steći pravo vlasništva građenjem u uvjetima primjene pravnih pravila OGZ (paragraf 418) odnosno poslije odredbe čl.24. do čl.26. ZOVO jer se odredbe o stjecanju prava vlasništva na tuđem zemljištu nisu primjenjivale.

63. Mogućnost izgradnje na podruštvovljenom građevinskom zemljištu, bila je uređena kroz institut prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu radi izgradnje, kojim se neizgrađeno građevinsko zemljište temeljem odluke države odnosno jedinice lokalne samouprave, dodjeljivalo na korištenje trećim osobama radi izgradnje zgrada.

64. Uvjeti, način stjecanja, svrha, prestanak i zaštita tih prava nad građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu bili su regulirani Zakonom o prometu zemljišta i zgrada (Službeni list 26/54), Zakonu o davanju na korištenje građevinskog zemljišta iz 1969. (Narodne novine 20/69), Zakonom o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta iz 1973. (Narodne novine 14/73), te Zakonom o građevinskom zemljištu iz 1980. (Narodne novine 54/80), čije odredbe je izvan snage stavio ZVDSP 1. siječnja 1997.

65. Sud iz provedenih dokaza nije utvrdio, a to tužitelj niti ne navodi, da je njegovom pravnom predniku od strane pravnog prednika tuženika prijeporno zemljište bilo dodijeljeno na korištenje.

66. Međutim, cijeneći činjenicu da je pravni prednik tuženika temeljem odluke

– zapisnika suda ishodio i upis posjeda u katastru, cijeneći utvrđenu činjenicu da je pravni prednik tuženika imao saznanje o posjedu pravnog prednika tužitelja i izvršenoj gradnji na prijeporu, te da se gradnji nije usprotivio, sud tužitelja, odnosno njegovog pravnog prednika cijeni poštenim graditeljem mada mu od strane pravnog prednika tuženika prijeporno zemljište nije rješenjem dodijeljeno na korištenje.

67. Zbog naprijed navedenog sud je utvrdio da je pravni prednik tužitelja s pravom mislio da može graditi na prijeporu, da mu do dovršetka te gradnje niti pravni prednik tuženika, a niti neka treća osoba nisu zabranili niti dali do znanja da na prijeporu ne može graditi.

68. Stoga sud smatra da u ovom slučaju zemljište zajedno sa gradnjom pripada graditelju - pravnom predniku tužitelja, a obzirom na priležeće darovne ugovore sada tužitelju i to kao iznimka od općeg pravila da građevina pripada vlasniku zemljišta (paragraf 418 OGZ), a obzirom da je sud u ovom slučaju utvrdio da je pravi prednik tužitelja bio pošteni graditelj, da je vlasnik zemljišta – pravni prednik tuženika znao za građenje i dopustio ga, odnosno nije građenje zabranio, te je bio nesavjesni vlasnik zemljišta.

69. U tom smislu zauzeo je stav i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev -385/10 od 26. listopada 2010., Rev-172/08-2 od 15. siječnja 2013., Rev-x-804/18-2 od 16. srpnja 2019.

70. I u smislu odredbe čl.24. st.1. ZOVO pravnom predniku tužitelja pripada građenjem pravo vlasništva i prijepornog zemljišta.

71. Obzirom da je sud utvrdio da je još pravni prednik tužitelja građenjem stekao vlasništvo prijeporne nekretnine, a iz spisu priležećih ugovora o darovanju proizlazi utvrđenim da je on i zgradu i prijeporno zemljište darovao sinu – tužitelju, to je sud utvrdio da je tužitelj vlasnik nekretnine navedene u toč.I. izreke ove presude.

72. Obzirom na utvrđenu osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja navedenog u toč.I. izreke ove presude, te na utvrđenu činjenicu da oblik i veličina prijeporne nekretnine koja je u posjedu tužitelja, tužitelju pripada i pravo temeljem ove presude zatražiti i ishoditi izradu prijavnog lista temeljem kojeg će se prijepor cijepati u odnosu na dio prijepora kojeg tužitelj ne posjeduje, kao što mu pripada i pravo ishoditi uknjižbu vlasništva novonastale čestice a obzirom da će se raditi o čestici koja bi bila istovjetna čestici navedenoj u toč.I. izreke ove presude.

73. Stoga je i taj zahtjev tužitelja kao osnovan usvojen.

74. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP.

75. O visini troškova odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (1.459,95 €), radnjama punomoćnika tužitelja provedenim u postupku, zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka, troškovima koje je tužitelj imao u postupku radi potrebe izlaska suda na lice mjesta i troškova vještačenja, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18).

76. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 2. 226,56 €.

77. Sud je tužitelju kao osnovan i potreban za vođenje postupka utvrdio trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 € (tbr.7.1 Tarife), sastav podnesaka od 9. ožujka 2023., 21. ožujka 2023. i 30. travnja 2024. u iznosima od po 200,00 € (tbr.8.1 Tarife), za zastupanje na ročištima 5. rujna 2023., 6. svibnja 2024. i 9. ožujka 2026. u iznosima od po 200,00 € (tbr.9.1 Tarife), trošak PDV-a po stopi od 25% u iznosu od 350,00 € (tbr.46 Tarife), trošak izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 49,48 €, trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 691,80 €, te trošak zatražene sudske pristojbe u iznosu od 26,54 €, a koji trošak ukupno iznosi 2.517,82 €.

78. Obzirom da je tužitelj zatražio naknadu troškova u iznosu od 2.476,54 €, to mu je taj trošak i dosuđen.

Mali Lošinj, 16. travanj 2026.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Adela Budinić - Kušeta, odvjetnik

2. Punomoćniku tuženika – Damir Kralj Anzel, odvjetnik