Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Psp-36/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja tužiteljice LĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupana po punomoćnici Miroslavi Turnšek, odvjetnici iz Rijeke, Ulica Fiorello la Guardia 23 protiv tuženika EĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupan po punomoćnicima Sanji Gelić, odvjetnici iz Rijeke, Ivana Zajca 24 i druge, radi smetanja posjeda, vrijednost predmeta spora 663,61 €, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 5. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužiteljice LĐ i punomoćnice tuženika EĐ, dana 16. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice LĐ koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tuženik rezanjem živice na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, opisana kao: k. č. br. [katastarska čestica] – Martičine oranica, površine 182 m[2] , upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik učinio 15. ili 16. ožujka 2024. godine, a što je tužiteljica utvrdila dana 16. ožujka 2024. godine, smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu opisane nekretnine, pa se tuženiku zabranjuje takvo i slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici LĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tuženiku EĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 625,00 € (slovima: šesto dvadeset i pet eura) s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja 16. travnja 2026. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana dok se tuženik EĐ odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.

Obrazloženje

1. Dana 12. travnja 2024. zaprimljena je kod ovoga suda tužba tužiteljice LĐ koja tvrdi da je bila u mirnom posjedu nekretnine, koje je i vlasnica, a koja nekretnina je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, opisana kao: k. č. br. [katastarska čestica] – Martičine oranica, površine 182 m[2] , upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Opisana nekretnina nalazi se u okviru tužiteljičine okućnice te u naravi predstavlja oranicu, koju tužiteljica LĐ obrađuje. Prema tvrdnjama tužiteljice LĐ predmetna nekretnina dijelom je ograđena kamenim ogradnim zidom, uz koji se nalazi živica (živa ograda) u dužini od cca 4 m, koju je na posadila. Živica ujedno služi i kao zaštita od vjetra za kulture koje tužiteljica LĐ sadi na istoj nekretnini. Nadalje tužiteljica LĐ tvrdi da dana 15. ožujka 2024. godine ona je do kasnih popodnevnih sati radila u vrtu i s opisanom živicom je bilo sve u redu. Međutim, kad je dana 16. ožujka 2024. godine ujutro ponovno došla u vrt, vidjela je da je tuženik EĐ porezao živicu, i to u širini od cca jednog metra. Tužiteljica LĐ napominje da protiv tuženika EĐ, u istim procesnim ulogama, pred naslovnim sudom već vodi parnicu posl. br. Psp- 40/2023, zbog istovjetnog smetanja posjeda koje je tuženik EĐ počinio u proljeće 2023. godine, a tuženik EĐ se očito ne namjerava suzdržati od predmetnih radnji, što je razvidno i iz tuženikove izjave s uviđaja, održanog u predmetu posl. br. Psp- 40/2023, kad je tuženik EĐ naveo da će svake godine sjeći predmetnu živicu i da će se stranke svake godine «vidjeti na sudu». U svezi radnji, koje su predmet ovog postupka, tužiteljica LĐ tvrdi da je pisanim putem, zatražila intervenciju djelatnika policije. Međutim, policija do dana podnošenja ove tužbe nije izašla na lice mjesta. U dokaz prethodno navedenih tvrdnji tužiteljica LĐ predlaže: 1) saslušanje tužiteljice LĐ; 2) uvid u fotografije; 3) uvid u dopis policiji i potvrdu o predaju pošiljke putem pošte uz preporuku, poslanu od strane tužiteljice LĐ policiji; 4) pribava podataka od II. policijske postaje Rijeka – službenim putem; 5) pribava i uvid u cjelokupan spis naslovnog suda posl. br. Psp-40/2023; 5) uvid u kopiju katastarskog plana – u privitku; 6) uvid u vlasnički list za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – u privitku; 7) po potrebi saslušanje svjedoka o kojima će podaci biti dostavljeni naknadno; 8) po potrebi uviđaj na licu mjesta; 9) po potrebi geodetsko vještačenje i 10) po potrebi i drugi dokazi. S obzirom na navedeno, tužiteljica LĐ tvrdi da je tuženik EĐ gore opisanim radnjama samovlasno nju smetao u posjedu opisane nekretnine, pa tužiteljica LĐ, pozivom na odredbu čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 117/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), predlaže da sud, donese slijedeće rješenje: „1. Utvrđuje se da je tuženik rezanjem živice na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, opisana kao: k. č. br. [katastarska čestica] – Martičine oranica, površine 182 m, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik učinio 15. ili 16. ožujka 2024. godine, a što je tužiteljica utvrdila dana 16. ožujka 2024. godine, smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu opisane nekretnine, pa se tuženiku zabranjuje takvo i slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće. 2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. U svom odgovoru na tužbu od 21. svibnja 2024. tuženik EĐ je istaknuo da se osporava čin smetanja tj. da bi on porezao živicu, pravodobnost podnošenja tužbe za smetanje posjeda te posljednji mirni posjed cjelokupne predmetne živice. Naime, naglašava se da on i tužiteljica LĐ su susjedi čije nekretnine međusobno graniče. Nije, sporno da je tužiteljica LĐ vlasnica i posjednica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dok je tuženik EĐ vlasnik i posjednik susjednih k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Između navedenih susjednih nekretnina nalazi se prijeporna živica koja se uzdiže iznad ogradnog zida i koja uz zid predstavlja među. Navedenu živicu unazad 6 godina tuženik EĐ redovito održava i podrezuje sa svoje nekretnine i to u dijelu koji mu je dostupan sa njegove čestice, čime živicu na jednak način posjeduju i tuženik EĐ i tužiteljica LĐ, svatko sa svoje strane nekretnine. Tužiteljica LĐ u ovom postupku navodi da je do smetanja posjeda došlo 15. ili 16. ožujka 2024.g. dakle, neutvrđenog dana, na način da je tuženik EĐ porezao živicu. Iako je redovito godinama podrezivao živicu, tuženik EĐ ističe da on to ove godine nije učinio budući je u sporu sa tužiteljicom, pa ovime izričito osporava da bi porezao predmetnu živicu, a osobito osporava da bi je porezao u vrijeme navedeno u tužbi. Naime, naglašava se da između istih stranaka već se vodi istovjetan spor pod brojem Psp-40/2023 pred istim sudom radi smetanja posjeda. U navedenom sporu tužiteljica LĐ je tužila tuženika EĐ da je izvršio smetanje posjeda rezanjem predmetne živice 2023. godine. U tom sporu tuženik EĐ ne osporava da je izvršio rezanje živice jer je to na isti način činio unazad 6 godina i nikada mu tužiteljica LĐ taj čin nije branila. Tuženik EĐ tvrdi da je on redovito podrezivao živicu iz razloga jer mu ista zaklanja pogled i svjetlost. Dakle, tada 2023.g. kao i 6 godina prije toga tuženik EĐ je redovito podrezivao predmetnu živicu jer je smatrao da na isto ima pravo te da se živica smatra zajedničkom ogradom, a osobito stoga jer se tužiteljica LĐ nikada ranije nije tome protivila. Sukladno čl.101. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ograde između susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, živice i druge prepreke) kao i druge stvari koje služe kao međni znakovi zajedničke su ograde i u suvlasništvu su susjeda s obje strane međe, osim ako se dokaže da su vlasništvo jednog susjeda. Stavkom 3. istog članka propisano je da zajedničku ogradu može svaki od susjeda upotrebljavati sa svoje strane do polovine njezine širine, ali ne smije činiti ništa što bi ogradu dovelo u opasnost ili što bi njegova susjeda spriječavalo da ju on upotrebljava sa svoje strane do polovine. Tuženik EĐ naglašava da je on redovito i kontinuirano obrezivao predmetnu živicu svake godine u isto doba i tako unazad 6 godina sa svoje strane odnosno sa strane svoje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i to u dijelu koji predstavlja čak i manje od polovice ukupne širine živice, te u dijelu koji mu je zaklanjao pogled. S obzirom da prijeporna živica predstavlja zajedničku ogradu, to svaka od stranaka ima pravo na posjed iste do polovine njezine širine i na taj način stranke dijele posjed živice. Isti stav zauzima i Županijski sud u Rijeci u odluci Gž-708/2020 od 06.10.2021.g. u kojoj sa utvrđuje da dio živice do polovine njezine širine predstavlja posjed koji dijele stranke susjedi što podrazumijeva ovlaštenje oba susjeda glede održavanja ograde (živice) između njihovih nekretnina. Osim toga sukladno čl. 105 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasnik smije iz svojeg zemljišta istrgnuti žile i korijenje tuđeg drveća i ostalog raslinja kao i odsjeći grane tuđeg drveta i dio debla koje se nalaze u zračnom prostoru iznad njegove nekretnine i zadržati ih za sebe ili se pak služiti tim dijelovima tuđeg drveta, pa je tuženik EĐ i po tom osnovu imao pravo porezati dijelove živice koji su prelazili na njegovu nekretninu. Dakle, prema tvrdnjama tuženika EĐ evidentno je da je on bio u posljednjem mirnom posjedu dijela predmetne živice te da je istu redovito održavao unazad 6 godina pa je razvidno da tužiteljici LĐ u konkretnom ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu te se osporava da bi ista bila u posljednjem mirnom posjedu cjelokupne predmetne živice, pa se sukladno tome ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Pri tome se ističe da bi u slučaju da tuženik EĐ nije godinama podrezivao živicu ista bila potpuno zapuštena te bi zarasla u potencijalno leglo zmija ispred tuženikove kuće, budući da tužiteljica LĐ prijepornu živicu nikada nije održavala, a što tuženik EĐ nije dozvolio te ima opravdano pravo podrezati živicu koja prelazi u njegov prostor i koja je uz to i zajednička ograda. Međutim, neovisno o tome, nakon što je tužiteljica LĐ tijekom 2023. godine tužila tuženika EĐ za smetanje posjeda podrezivanjem živice, Tuženik EĐ izričito tvrdi da više nije rezao predmetnu živicu te izričito osporava da bi porezao predmetnu živicu kako je to navedeno u tužbi, a osobito osporava da bi je porezao u vrijeme navedeno u tužbi. Konstatira se da tužiteljica LĐ ne precizira točan dan kada je došlo do smetanja posjeda već navodi da je 15. ožujka 2024.g. do kasno poslijepodne radila u vrtu i da je živica bila u redu, a 16. ožujka 2024.g. već ujutro je navodno bila porezana. S obzirom na navedeno nejasno je kada je onda to tuženik EĐ rezao živicu, da li po noći i mraku i sa čime? Tužiteljica LĐ nije vidjela tuženika EĐ da reže živicu pa su njezine tvrdnje da bi tuženik EĐ porezao živicu u potpunosti neosnovane i hipotetske. Nejasno je i na koji način je tužiteljica LĐ uopće utvrdila da je živica porezana budući da iz tužbe nije razvidno niti kolika je živica bila prije niti da je porezana niti za koliko je porezana. Po mišljenju tuženika EĐ tvrdnje tužiteljice LĐ su isključivo subjektivne naravi i ničim potkrijepljene budući da nema nikakvog dokaza da bi on porezao živcu kao ni dokaza da bi tužiteljica LĐ upravo 16. ožujka 2024.g. vidjela porezanu živicu. Ističe se da tužiteljica LĐ svoju tvrdnju da je on porezao živicu temelji isključivo na pretpostavci i činjenici da je tuženik EĐ u postupku Psp-40/2023 priznao da je porezao živicu tada 2023. godine pa sada nastoji opet tuženiku EĐ prišiti novo smetanje posjeda. Tužiteljica LĐ tvrdi da je tuženik EĐ na uviđaju u predmetu Psp-40/2023 izjavio da će svake godine sjeći predmetnu živicu, što je prema tvrdnjama tuženika EĐ potpuno netočno i o čemu također nema nikakvog dokaza niti takvo što proizlazi iz zapisnika o očevidu. Tuženik EĐ naglašava da on smatra da njemu pripada pravo i ovlaštenje da može održavati predmetnu živicu sa svoje nekretnine budući da tužiteljica LĐ to ne čini, no tuženik EĐ tvrdi da unatoč tome on to nije učinio dok traje spor niti ima ikakvog smisla i logike da bi to uopće činio dok traje sudski postupak. U dokaz prethodno navedenih tvrdnji tuženik EĐ predlaže: a) saslušanje tuženika EĐ, b) saslušanje svjedoka, c) uvid u vlasničke listove za k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], d) sudska praksa - odluka Županijskog suda u Rijeci Gž-708/2020 i e) zapisnik sa uviđaja u predmetu Psp-40/2023 od 16.02.2024.g. Stoga tuženik EĐ smatra da je tužiteljica LĐ prekludirana u traženju posjedovne zaštite, da joj niti ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu budući je tuženik EĐ posljednji mirni posjednik predmetnog dijela živice, a pored toga ističe se da tuženik EĐ nije niti izvršio čin smetanja. Iz tog razloga predlaže se sudu da po provedenom postupku u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev te obveže tužiteljicu LĐ na naknadu parničnih troškova. Podredno. tuženik EĐ smatra da se u konkretnom radi o obijesnom parničenju, a tim više jer tužiteljica LĐ unazad 20 godina od kada se tuženik EĐ doselio učestalo i neosnovano podnosi raznorazne tužbe ili prijave protiv tuženika EĐ te je ovo trenutno treći spor koji je tužiteljica LĐ pokrenula protiv njega.

3. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju i fotografije koje su priložile stranke i koje kao takve nisu sporne u smislu vjerodostojnosti istih nezavisno od toga koja od stranaka je iste dostavila u sudski spis. Također je dana 28. ožujka 2025. obavljen i očevid na licu mjesta. Na ročištu dana 27. siječnja 2025. u svojstvu svjedoka saslušani su: VĐ (list sudskog spisa broj 87) i HĐ (list sudskog spisa broj 87 i 88) kao i same stranke tužiteljica LĐ (list sudskog spisa broj 88 i 89) i tuženik EĐ (list sudskog spisa broj 89 i 90).

4. Iz priloženog vlasničkog lista razvidno je da tužiteljica LĐ između ostaloga je vlasnica i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 182 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

5. Ovaj sud je izvršio uvid u nalaz i mišljenje angažirane mjerničke vještakinje Jasmine Jurinčić ing. geod. koje je provedeno za potrebe parničnog spisa ovoga suda poslovni broj Psp-40/2023 između istih stranka i u svezi identičnog smetanja posjeda koje je bilo u proljeće 2023. godine tj. 6. travnja 2023. (list sudskog spisa od broja 34 do 42). U svom nalazu i mišljenju iz svibnja 2024. angažirana mjernička vještakinja Jasmina Jurinčić ing. geod. ističe da prilikom uviđaja tužiteljica LĐ je pokazala prijepor koji se nalazi u [adresa], jugozapadno od kameno-betonskog ogradnog zida i dvorišta kuće k.br. 35 a koja je kuća i dvorište tuženika EĐ. Prijepor je u naravi zelena živica koja se nalazi jugozapadno od kameno-betonskog zida, uz navedeni zid i nalazi se na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je nekretnina tužiteljice LĐ. Visina terena nekretnine tužiteljice LĐ je niža od terena sa kojim graniči na sjeveroistoku a koja je nekretnina tuženika EĐ na katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Visina živice prilikom uviđaja bila je na istoj visini kao i kameno-betonski ogradni zid. Prema utvrđenju angažirane mjerničke vještakinje Jasmine Jurinčić ing. geod. sporna zelena živica nalazi se na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ne predstavlja među između nekretnine tužiteljice LĐ i tuženika EĐ. Međa je definirana geodetskim elaboratom iz zbirke GE koji se u katastru vodi pod brojem RN 14/2019 i prema navedenom geodetskom elaboratu međa ide sjeveroistočnom stranom kameno-betonskog zida i pripada nekretnini tužiteljice LĐ odnosno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na kraju se konstatira da na skici lica mjesta sporna živica označena je zelenom bojom.

6. Nije sporno da između istih stranaka u istim procesnim ulogama je donesena nepravomoćno meritorno rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp - 40/2023-20 od 13. ožujka 2025. (list sudskog spisa od broja 91 do 97) te je riješeno: „I. Utvrđuje se da je tuženik rezanjem živice na nekretnini zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, opisana kao: - k. č. br. [katastarska čestica] – Martičine oranica, površine 182 m[2] , upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik učinio dana 06. travnja 2023. godine te ponovno točno neutvrđenog dana, ali najkasnije dana 01. svibnja 2023. godine, smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu opisane nekretnine, pa se tuženiku zabranjuje takvo i slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće. 2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 914,81 euro sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 13. ožujka 2025. do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.“ Protiv citiranog meritornog rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-40/2023-20 od 13. ožujka 2025. tuženik EĐ je dana 28. ožujka 2025. uložio žalbu koja još nije riješena od strane nadležnog županijskog suda.

7. Na očevidu dana 28. ožujka 2025. na licu mjesta sud je utvrdio da prijepor predstavlja prema tvrdnjama tužiteljice LĐ posječena živica koja se nalazi u sjeveroistočnom uglu njezine nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 182 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te ta nekretnina graniči sa nekretninama tuženika EĐ kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tada je visina živice bila u nivou ogradnog kameno-betonskog zida prema nekretnini tuženika EĐ visine oko 1,20 metara. Gledano od navedene sporne živice pa prema jugozapadu se nalazi i neka šupa koje se vidi i na fotografiji (list sudskog spisa broj 42). Nekretnine tuženika EĐ su na većoj visini u odnosu na nekretninu tužiteljice LĐ k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 182 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Na pripremnom ročištu dana 9. srpnja 2024. ovaj sud je odbio prijedlog tužiteljice LĐ da sud službenim putem pribavlja podatke od II. Policijske postaje Rijeka budući to može zatražiti sama tužiteljica LĐ i dostaviti u ovosudni spis, a sud to može zatražiti službenim putem jedino u slučaju da tužiteljica dokaže da je tražila te podatke i da je ih unatoč tome nije dobila. Naime, prema čl. 232 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 u daljnjem tekstu: ZPP) sama stranka je dužna podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Osim toga nejasno je što bi tužiteljica LĐ tim policijskim izvješćem uopće dokazala osim da je ona prijavila policiji da dana 15. na 16. ožujka 2024. je ponovo posječena njezina živica i da ona sumnja da je to ponovo uradio upravo tuženik EĐ. Također je odbijen i dokazni prijedlog tužiteljice LĐ da sud priklopi i vrši uvid u parnični spis ovoga suda posl. broj Psp- 40/2023 budući je isti u tijeku te je ostavljen rok samim strankama da u roku od 15 dana dostave svu dokumentaciju koja se nalazi u tom parničnu spisu, a po mišljenju samih stranaka je pravno relevantna za meritorno presuđenje u ovoj parnici.

9. Na ročištu dana 5. ožujka 2026. u smislu čl. 7. st. 1. ZPP-a sud je upozorio prisutne punomoćnice stranaka da su same stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice budući sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Budući na ročištu 5. ožujka 2026. stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga to je ovaj sud na tom ročištu i zaključio glavnu raspravu u ovoj parnici. Naime sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP -om) već može sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U svojoj završnoj riječi punomoćnica tužiteljice LĐ je predložila usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi osnovanost tužbe. Ujedno tužiteljica LĐ osobito ukazuje na neosnovanost tuženikovih navoda koji je tijekom postupka proturječan i samom sebi budući da je prvo u odgovoru na tužbu naveo da je prestao šišati predmetnu živicu nakon zaprimanja nalaza i mišljenje vještaka koje vještačenje je provedeno pred ovim sudom za potrebe predmeta Psp-40/2023, a punomoćnica tužiteljice LĐ ukazuje na nelogičnost budući da je ovdje utuženi čin smetanja bio prije nego što je vještačenje u tom drugom predmetu uopće provedeno. Osim toga ističe se da sam tuženik EĐ je u svom stranačkom iskazu pred ovim sudom potvrdio da je na uviđaju provedenom u tom drugom postupku izjavio da je predmetnu živicu šišao i da će je šišati i dalje a upravo taj uviđaj b io je neposredno prije čina smetanja posjeda utuženog u ovoj pravnoj stvari. Naposljetku kada su tuženiku EĐ predočene fotografije prijepora priložene spisu isti je u stranačkom iskazu ovdje potvrdio da živica i dalje izgleda kao na tim fotografijama što je pak oprečno njegovim tvrdnjama da se živica već prije utuženog smetanja bila osušila. Zaključno punomoćnica tužiteljice LĐ ukazuje i na već priloženo rješenje o smetanju posjeda iz prethodne godine te predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnog troška. U svojoj završnoj riječi punomoćnica tuženika EĐ je predložila odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti. Nadalje predlaže se da dokaz saslušanog svjedoka VĐ se ocijeni kao nezakonit iz razloga jer isti i sam u svom iskazu potvrdio da je o načinu iskazivanja u ovom postupku upućen i upoznat od strane punomoćnice tužiteljice LĐ. Jednako tako ističe se da tužiteljica LĐ apsolutno ničim nije dokazala da bi upravo tuženik EĐ i upravo u dane navedene u tužbi učinio smetanje posjeda već svoju tužbu temelji isključivo na sumnjama i pretpostavkama da bi to tuženik EĐ mogao učiniti iz razloga jer je nešto tvrdio u nekom drugom postupku koji nije niti pravomoćno okončan. Stoga se u cijelosti predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

10. Na temelju tako provedenog postupka ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a po prosudbi ovoga suda tužbeni zahtjev tužiteljice LĐ je neosnovan u cijelosti.

11. Nije sporno da na očevidu dana 16. veljače 2024. u parničnom predmetu ovoga suda poslovni broj Psp-40/023 je tuženik EĐ izjavio da će i nadalje podrezivati živicu na spornom prijeporu koja se nalazi u sjeveroistočnom dijelu nekretnine tužiteljice LĐ k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 182 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, sporno je da li je tuženik EĐ dana 15. ili 16. ožujka 2024. zaista ponovo i podrezao navedenu živicu. Tuženik EĐ to izričito osporava iako je učinio nespornim da je to uradio u proljeće 2023. kao i uzastopno jedno 6 godina prije toga. Ukoliko je ta njegova tvrdnja i točna to nema značaj da je on također bio u suposjedu sjeveroistočnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 182 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ovaj sud prihvaća kao istinite iskaze svjedoka VĐ, svjedokinje HĐ kao i same tužiteljice LĐ da nitko nije vidio tuženika EĐ da on u proljeće 2024. ponovo podrezuje spornu živicu. Tvrdnju tužiteljice LĐ da je njoj dana 16. ožujka 2024. tuženik EĐ priopćio da je upravo on ponovo podrezao njezinu živicu koja je narasla nekih 5 centimetara više od ogradnog kameno-betonskog zida tuženik EĐ osporava kao istinitu. Budući je tužiteljica LĐ zainteresirana strana u ovoj parnici samo na temelju takve njezine tvrdnje koju tuženik EĐ osporava kao istinitu ovaj sud, bez drugih dokaza, nije mogao prihvatiti kao istinitu. Ukoliko je točna tvrdnja tužiteljice LĐ i tuženika EĐ da od proljeća 2023. do proljeća 2024. je sporna živica mjestimično narasla svega 5 do 6 centimetara preko betonsko - ogradnog zida onda je ovome sudu prihvatljivo obrazloženje samoga tuženika EĐ da on u proljeće 2024. nije niti imao potrebe za ponovo podrezuje tu živcu kako mu ista ne bi zaklanjala pogled. Po prosudbi sina tužiteljice LĐ tj. svjedoka VĐ sporna živica naraste godišnje za nekih 30 centimetara tako da neki mjestimični rast te živice od svega 5 do 6 centimetara se teško može uopće i zamijetiti. Uzgred rečeno i prilikom očevida suda dana 16. veljače 2024. u parničnom predmetu ovoga suda poslovni broj Psp -40/2023 tako i prilikom očevida suda u ovoj parnici dana 28. ožujka 2025. sud je utvrdio da sporna živica je u nivou betonsko-ogradnog zida. Dakle u tih godinu dana živica nije ništa porasla, a tužiteljica LĐ niti ne tvrdi da bi i u proljeće 2025. tuženik EĐ ili netko drugi također podrezao njezinu živicu. Naime, ako je točna procjena svjedoka VĐ da ta živica godišnje naraste za nekih dodatnih 30 centimetara onda bi to ovaj sud na očevidu dana 28. ožujka 2025. svakako zamijetio.

12. Prema čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96., 68/98., 137/99 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10, 143/12 i 152/14 te u daljnjem tekstu skraćeno: ''ZV'') osoba koja ima faktičku vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Prema čl. 22. st. 1. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U smislu čl. 22. st. 2. ZV-a sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Na kraju je čl. 23. st. 3. ZV -a propisano da pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno. Prema čl. 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Valja naglasiti da prema čl. 21. st. 2. ZV-a i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Sukladno čl. 21. st. 3. ZV-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. U ovoj parnici tužiteljica LĐ je dokazala samo to da je bila u mirnom posjedu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 182 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje je i vlasnica ali nije dokazala čin smetanja posjeda od strane tuženika EĐ. Naime, stranke iz ove parnice su susjedi te su u izrazito lošim međusobnim odnosima pa izgleda da samo iz toga razloga je tužiteljica LĐ i podnijela ovu tužbu. Iz svih prethodno navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

13. Člankom 154. st. 1. ZPP-a je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Prema čl. 155. st. 1. ZPP-a pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Iz navedenih razloga valjalo je obvezati tužiteljicu LĐ da tuženiku EĐ naknade trošak njihovog zastupanja po angažiranim punomoćnicama u paušalnom iznosu od 500,00 € prema Tbr. 7. toč. 2. važeće odvjetniku za cijeli prvostupanjski postupak. Navedeni iznos valja još uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 125,50 € tako da odvjetnički troškovi zastupanja tuženika EĐ iznose 625,00 €. Nekih drugih opravdanih troškova tuženik EĐ nije imao te iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pod točkom II.

U Rijeci 16. travnja 2026.

Sudac:

Damir Vinketa

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovoga rješenja stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovoga suda pisanim podneskom u tri primjerka.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

1 0

Dostaviti:

- pun. tužiteljice LĐ zajedno s rješenjem o dužnosti plaćanja sudske pristojbe na nepravomoćno meritorno rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-36/2024-32 od 16. travnja 2026. u iznosu od 26,54 € i

- pun. tuženika EĐ.