REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž R-396/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnik Ivanu Fumiću, odvjetniku iz Zagreba, Božidara Magovca 18a, protiv tuženika ALU PACK PLASTIC d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 24a, OIB: 95975992825, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7408/2020-39 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7408/2020-39 od 25. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopušten i nezakonit usmeni otkaz Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30.06.2020., a koji usmeni otkaz je tuženik dao tužitelju dana 28.07.2020.

2. Utvrđuje se da su nedopuštene i nezakonite Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30.06.2020., koju je tuženik donio dana 03.08.2020., kao i Odluka tuženika od 19.08.2020., nazvana "Odgovor na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa", a kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava od 18.08.2020.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati neisplaćene plaće u ukupnom bruto iznosu od kn 15.523,17/EUR 2.060,28, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 5.174,39/EUR 686,76, od 20.09.2020. do isplate,

- kn 5.174,39/EUR 686,76, od 20.10.2020. do isplate,

- kn 5.174,39/EUR 686,76, od 20.11.2020. do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. određivala, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja se od 01.01.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos troška od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur, u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovorom na žalbu tuženik je u cijelosti osporio žalbene navode predlažući da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj žalbeni sud ocijenio je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2. , 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju tuženik ukazuje u žalbi jer izreka pobijane presude je jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži valjane razloge i o svim odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između razloga i sadržaja izvedenih dokaza, tako da se presuda može ispitati.

7. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev kao i tvrdnje koje tuženik pobija, na osnovu provedenih dokaza, njihovom pravilnom ocjenom učinjenom u smislu odredbi članka 8. ZPP-a. potpuno i pravilno je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke, te je za odlučna i činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim razlozima dovedena u sumnju, prihvaća i ovaj sud.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tužitelju dao tuženik zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa Odlukom od 3. kolovoza 2020. kao i naknadu neisplaćene plaće u bruto iznosu od 2.060,28 eura s pripadajućim kamatama.

9. Prema odredbi članka 116. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 – dalje u tekstu: ZR) poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede i zbog neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interes obiju ugovorenih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje, prema odredbi članka 116. stavak 2. ZR-a, ugovor se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Člankom 135. stavak 3. ZR-a propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu, a koji ugovor o radu je otkazao poslodavac

10. U provedenom postupku utvrđeno je sljedeće:

- da među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Referenta odjela komercijalnih poslova,temeljem Ugovora o radu od 30. lipnja 2020., na određeno vrijeme do 31. listopada 2020.,

-da je Odlukom od 3. kolovoza 2020. (zaprimljena 7. kolovoza 2020.) tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju, navodeći kao razlog činjenicu da je 28. srpnja 2020., poslodavac pokušao na radnom mjestu uručiti pisanu opomenu tužitelju te ga još jednom, upozoriti na njegove obveze iz radnog odnosa sukladno važećim pravnim aktima, te ga pozvao da iznese obranu i opravda svoje dosadašnje postupanje koje je bilo protivno odredbama Ugovora i Zakona, ali je isti odbio primiti predmetnu opomenu, te je ponovno došlo do povrede obveza iz radnog odnosa na način da je tužitelj nastavio sa agresivnim i bahatim postupanjem, kojim prilikom ga je direktorica prodaje još jednom pokušala upozoriti na povrede i kršenja obveza iz sklopljenog ugovora, međutim s tužiteljem da nije bilo moguće nastaviti primjerenu komunikaciju, te je nakon toga isti napustio svoje radno mjesto. Kako se tužitelj od dana 28.srpnja 2020. pa do dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije pojavio na svom radnom mjestu duže od tri dana, odnosno na bilo koji drugi način nije opravdao svoj izostanak s posla ili pak dostavio bilo kakvu dokumentaciju ili dokaze u prilog razlozima nedolaska na posao, poslodavac je bio primoran donijeti predmetnu odluku.

-da je na predmetnu Odluku tužitelj uložio zahtjev za zaštitu prava, kojeg je tuženik odbio.,

- da je tužitelj saslušan kao stranka ponovio kako je bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu od 30. lipnja 2020., i da je uredno obavljao poslove komercijalista, sve do spornog dana, 28. srpnja 2020., kada je pristupio vlasnici UG, s molbom da ga sutradan pusti kući, zbog sprovoda jedne kolegice. Da je njegov zahtjev odbijen, da bi kratko nakon toga pristupio i drugi vlasnik OG, inače suprug spomenute UG, kojim mu je uručio tri pisane opomene, koje su kod njega bile kakvih deset minuta, da bi mu ih imenovani naprasno oduzeo, kod čega ih detaljnije nije uspio niti pročitati, niti npr. pisano potvrditi primitak,

- da je nedugo nakon toga na razgovor ga pozvala tadašnja direktorica prodaje gđa. ŠG, koja je sa njim započela razgovor u kojem je navodila da nije moguća daljnja suradnja, a kada joj je spomenuo predmetne opomene te okolnost da su imale ranije datume, a bez da bi on išta znao o tome sve do trenutka primitka, ista je promijenila ton, navodeći da se radi o moćnom poslodavcu, koji ''ima novaca'', te da kako bi to izgledalo kada bi novi poslodavac vidio da se on tužio s ranijim poslodavcem nakon samo mjesec dana rada,

- da je navedena ustala i počela ga pratiti izvan prostorija tuženika, tako da je zaključio da se ovdje zaista radi o prestanku njegovog rada tj. faktičnom otkazu, iako ta riječ tj. otkaz nije spominjana u razgovoru. Da se pojavio i kolega ČG, te je dobio dojam da je on neka vrsta fizičkog osiguranja tako da će on napustiti prostorije. Međutim, da se on svemu ne bih niti protivio da nije primijetio da je u prostorijama ostao njegov rokovnik gdje je bilježio svoje radne aktivnosti, te je zatražio da ga ponese sa sobom, sve to se odvijalo u većoj kancelariji tuženika gdje je i on imao svoje mjesto rada. Tada je on zatražio da se pozove policija, a razgovarao je telefonom sa svojim odvjetnikom, pa je nakon pola sata otkada je saznao da nedostaj rokovnik, napustio prostorije tuženika te se više nije vraćao.

-da je nakon nekoliko dana poštanskim putem dobio pisanu odluku o otkazu, u kojoj se kao razlog otkazivanja navodi okolnost da tri dana nije dolazio na posao, što smatra neosnovanim jer je po njegovom stajalištu bilo očito da je već 28. srpnja 2020. dobio usmeni otkaz, te se njegov odvjetnik istog dana kada je vođen razgovor, tj. 28. srpnja 2020., obratio poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu prava tj. da ga se vrati na rad i prije nego što je zaprimio pisani otkaz.,

-da je svjedokinja UG iskazala da je bila jedan od suvlasnika trgovačkog društva Anamil d.o.o., kod kojeg je došlo do prijenosa gospodarske cjeline na ovdje tuženika, u kojem nije imala vlasničke udjele niti upravljačke funkcije, niti je bila zaposlena. No, s obzirom na navedeno poznat joj je ovdje tužitelj, kao i okolnost da je bio zaposlen kod Alu pack plastic, te da mu je i ona pomagala prilikom uvođenja u posao jer je ideja bila da imenovani ostane zaposlen i nastavi raditi, prvenstveno vezano za komercijalu, no željelo se tijekom vremena vidjeti za koju poziciju i poslove bi kolega bio najprimjereniji.

-da što se tiče samog događaja od 28. srpnja 2020., navodi da više ne može biti precizna, no načelno može reći da je tužitelj tijekom svog rada pokazao elemente konfliktnosti, čak i agresije, što je dovodilo do burnih rasprava i neslaganja sa svima ostalima, kod čega napominje da se kod tuženika radilo o manjem broju zaposlenih, svakako manje od deset. Napominje da joj je poznato da je bilo nekih događaja koji su doveli čak do potrebe da se pozivaju zaštitari, vezano za ponašanje tužitelja, a u izradi samog otkaza te stoga vezano za same razloge istog nema neposrednog saznanja tj. nije sudjelovala, obzirom da je njezin suprug OG u to vrijeme još bio direktor ovdje tuženika

-da što se tiče navoda tužitelja o njegovom rokovniku, ističe da se radi o rokovniku tj. spiralno uvezanoj bilježnici s tvrdim koricama, koja sadrži logotip Anamil grupe, i u kojem su navedeni isključivo poslovni podaci, kod čega su običnom olovkom njezine napomene koje su imale svrhu upućivanja tužitelja u način i vrstu poslovanja. U tom smislu negira navode tužitelja da bi rokovnik bio otuđen, isti je naime zadržan jer se očito radi o imovini trgovačkog društva a ne tužitelja, i u kojoj bilježnici se nalaze isključivo poslovni podaci od važnosti za njih. Nadalje iznosi da nije imala osobnih sukoba s tužiteljem, no uočila je da je sklon dociranju drugih, mada ne raspolaže potrebnim i potpunim znanjima, a što je onda izazivalo otpor i nezadovoljstvo drugih, npr. knjigovodstvenog servisa. To je bio posljednji put kada je tužitelj bio kod njih, naknadno se više nije vraćao, a ne spori da su tada zatražili asistenciju zaštitara, koji je postupio bez primjene sile, sve iz razloga što se tužitelj ponašao agresivno, vikao je, udarao po stolovima i sl.

-da je svjedok OG u svom iskazu iznosio da je bio vlasnik ovdje tuženika kao i suvlasnik trgovačkog društva Anamil d.o.o., stoga mu je poznat tužitelj, koji je bio zaposlen kao kadar koji im je bio potreban s obzirom na njegovo obrazovanje kao diplomirani ekonomista, no ubrzo se pokazalo da je s tužiteljem suradnja otežana i praktički nemoguća uslijed njegovog neprimjerenog ponašanja, čak agresivnosti. U tom smislu je i razgovarano s njim, no bez rezultata, potvrđuje da mu je pokušao uručiti opomenu tj. upozorenje, tj. više njih, no tužitelj je iste odbio preuzeti, praktički ih je bacio na pod odnosno stol.

-da se predmetne prilike do te mjere agresivno ponašao da je on zatražio intervenciju našeg zaštitara, koji je onda izveo tužitelja iz njihovih prostorija, i više se nije vraćao, nakon čega su bili prinuđeni dati mu otkaz. Do eskalacije je došlo u naravi kada je on zatražio predaju službene bilježnice s poslovnim podacima, kao i memorijskog stick/a, budući da su shvatili da tužitelj snima njihove poslovne podatke što nije prihvatljivo, i čemu se tužitelj burno usprotivio, mada je bilježnica na kraju ostala kod njih, dok stick tužitelj nije vratio.

-da se tom prilikom tužitelju nije reklo da je dobio otkaz iako su bili primorani izvesti ga uz pratnju zaštitara tužitelja iz njihovih prostorija, kao i da a mogućnosti za nastavak suradnje više nije bilo, obzirom da bi bilo samo pitanje vremena da se sličan incident ponovi. Može potvrditi da je prilikom opisanog incidenta tužitelj i telefonski razgovarao s nekim, nije ga sprečavao u tome, dopušta mogućnost da se radilo o njegovom odvjetniku, a njihova direktorica prodaje gđa. ŠG idućih par dana bez uspjeha je telefonski je pokušavala doći do tužitelja koji nije dolazio na posao, pri čemu se tužitelj u međuvremenu nije javio, otvorio bolovanje ili sl., tek po primitku tužbe su shvatili o čemu se radi tj. kakvo je njegovo viđenje stvari, a čemu se protive, te smatraju da su postupili u skladu sa zakonom.

-da iz iskaza svjedoka KG proizlazi da je zaposlen kod tuženika i to na poslovima voditelja skladišta, s tim da se njegova kancelarija nalazi na ulazu u prostoje tuženika, tako da između ostalih zaduženja prati pristup kako zaposlenika tako i trećih osoba, u kojem smislu npr. vodi evidenciju pristupa zaposlenih kod tuženika,

-da je u svezi spornog događaje iz srpnja 2020. čuo određenu galamu na višem katu, gdje se i nalaze prostorije tuženika te je više iz preventive otišao da vidim o čemu se radi te je zatekao ovdje tužitelja kao i vlasnike tuženika g. OG, i njegovu suprugu UG. Odmah je bilo vidljivo da se radi o nekoj vrsti incidenta, govorilo se povišenim tonovima, pogotovo ovdje tužitelj, proizlazi da je bio nezadovoljan vezano za svoj rokovnik, kojeg je spominjao i za kojeg je tvrdio da ga je netko otuđio, pojašnjava da je hodao po cijelom katu i ulazio u više kancelarija gdje se nalaze radnici ovdje tuženika.

-da nije bilo fizičkog kontakta niti npr. vrijeđanja ili sl., no on mu je ipak rekao da ne bude agresivan, tim više što se u slučaju bračnog para OG radi o starijim ljudima, oko 70 godina, na koji način se cijela situacija relativno brzo smirila te je otpratio tužitelja iz zgrade, na kraju su se i pozdravili, i da tužitelj nakon odlaska s mjesta rada 28. srpnja 2020. više nije dolazio na posao niti se javljao poslodavcu odnosno ni na koji način nije opravdao svoj izostanak.

25. Imajući u vidu iskaze navedenih svjedoka i stranaka prvostupanjski sud zaključuje kako tuženik nije dao tužitelju usmeni otkaz vezano za događaj od 28. srpnja 2020. već da se radi o personalnom konfliktu koji nije isključivao povratak tužitelja na radi ili barem pokušaj povratka idućih dana ili uspostavljanje kontakta i s tim u vezi, a što je od strane tužitelja izostalo,dok pak s druge pak strane neopravdani nedolazak tužitelja na rad nakon 28. srpnja 2020. predstavlja dostatni opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, obzirom da po prirodi stvari takvo ponašanje utječe na radne procese kod tuženika te izaziva poremećaj.

26. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda tužitelj se u svojim žalbenim navodima zadržava na tom da sudskoj ocijeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu, a da pri tom ne navodi zbog čega bi sudska ocjena bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s izvedenim dokazima.

27. Međutim, pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (članak 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

28. Ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, koji žalbenim navodima tuženika nisu s uspjehom dovedeni u pitanje.

29. Osporavana Odluka o otkazu sukladno članku 120. stavak 1. i 2. ZR-a sadrži obrazloženje iz kojeg jasno i određeno proizlazi koje ponašanje i na temelju čega tuženik kao poslodavac smatra osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, a drugo je pitanje dokazanosti i osnovanosti takvih navoda iz Odluke o otkazu.

30. Žalbom tuženika prvenstveno se osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda vezano za narav i težinu tužiteljevog postupanja predmetne prilike te ocjenjivanje istog u odnosu na termin osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te se posljedično tome osporava pravilnost zaključka suda o nepostojanju opravdanog razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu.

31. Sadržajem žalbe tuženik izdvaja dijelove iskaza saslušanih osoba te iznosi subjektivnu ocjenu tih iskaza. Vezano za opisane žalbene navode ističe se da je prvostupanjski sud analizirajući provedene dokaze, kao što je već rečeno, pravilno primijenio članak 8. ZPP-a, zbog čega neosnovano tuženik svojom subjektivnom prosudbom iznosi (i citira) dijelove iskaza saslušanih svjedoka.

32. U odnosu na postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, na dokazivanje kojeg je bio usmjeren najveći dio postupka, sud prvog stupnja je analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrdio stvarnu težinu razloga za izvanredni otkaz.

33. Naime, provedenim dokazima nije neutvrđeno da bi tužitelju od strane tuženika bilo rečeno da se radi o otkazu ugovora o radu vezano za događaj od 28. srpnja 2020. odnosno da se radi o usmenom otkazu obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je među istima doista došlo do određenog verbalnog neslaganja odnosno konflikta prilikom uručenja određenih opomena, odnosno upozorenja tužitelju koje je ovaj odbio primiti, ali ne u takvoj mjeri da bi mu z.z. tuženika tada vlasnik OG trenutno otkazao ugovor o radu kako to pogrešno drži tužitelj, već zbog njegovog- tužiteljevog neodgovornog ponašanja je došlo do udaljavanja sa mjesta rada.

34. Navedenim, kada se ima u vidu takvo utvrđeno činjenično stanje kojim je tužitelj zbog svog agresivnog ponašanja bio udaljen sa mjesta rada, pa nakon toga ni po pozivu tuženika nije pristupio na posao, i prema stajalištu ovog suda u konkretnom slučaju postupci tužitelja predstavljaju osobito takvu tešku povredu obvezi iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa između poslodavca i radnika ne bi bio moguć i zbog čega bi bilo opravdano radniku izreći najdrastičniju mjeru po prava radnika iz radnog odnosa - izvanredni otkaz ugovora o radu.

35. Ocjena o tome ima li postupanje radnika značenje osobite i teške povrede iz obveze radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i ne može se uopćiti. Pri tome postojanje i druge osobito važne činjenice kao opravdanog razloga za izvanredni otkaz mora biti takvo da se od poslodavca ne može zahtijevati da nastavi radni i odnos s radnikom ako ta činjenica narušava taj radni odnos.

36. Da bi se moglo smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz potrebno je nedvojbeno utvrditi da je riječ o ponašanju radnika koja je teška povreda obveze iz radnog odnosa prilikom ocjene opravdanosti izvanrednog otkaza. Pri tom pojedinačni postupak radnika valja ocjenjivati u sklopu cjelokupnog događaja na kojima poslodavac temelji razloge za otkaz, imajući na umu posljedice takvog postupka radnika.

37. Prema tome, u konkretnom slučaju pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da je temeljna obveza radnika osobno obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca i dan u skladu s naravi i vrstom rada u smislu odredbe članka 7. stavak 1. ZR-a, odnosno radnik se u radnom odnosu kod poslodavca pridržava odredbi Zakona o radu i drugih zakonskih propisa te Pravilnika o radu, a svako ponašanje koje je suprotno zakonu i propisima te internim aktima poslodavca dovodi do gubljenja povjerenja u tužitelja kao svog radnika od strane tuženika.

38. Radi navedenog pravilno je prvostupanjski sud odlučio da je Odluka o izvanrednom otkazu zakonita i dopuštena, i posljedično tome nije udovoljeno dijelu tužbenog zahtjeva na isplatu preostale bruto plaće.

39. Odluka o troškovima postupka pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, a u svezi Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, 37/22, 126/22 i 138/23- dalje u tekstu: Tarifa).

40. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu a prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu, 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević