Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-897/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, protiv tuženika Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, Eparhija Zagrebačko-Ljubljanska, Crkvena općina Zagreb, [adresa], OIB: 41346262342, zastupane po punomoćnici Vladimiri Hebrang Danko, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 7510/2021-12 od 24. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-7510/2021-12 od 24. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 33.569,12 EUR (ranije: 252.926,53 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate i da mu naknadi troškove parničnog postupka, dok je u toč. II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 -odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 7. srpnja 2021., primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22), uz iznimke iz st. 2. -7. tog članka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao opskrbljivača plinom, da mu tuženik isplati iznos od 33.569,12 EUR (ranije: 252.926,53 kn) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s osnove isporučenog i potrošenog plina na adresi [adresa], prizemlje.

7. Nakon što je konstatirao da među strankama nije sporno:

- da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u prizemlju zgrade u [adresa], koji je temeljem ugovora u zakupu poslovnog prostora od 1. srpnja 2010. bio u 10- godišnjem zakupu od strane zakupnika Salum d.o.o., Zagreb, Tuškanac 61,

- da je tužitelj pokrenuo protiv zakupnika više ovršnih postupaka zbog neplaćenog isporučenog plina i

- da se bez obzira na pravomoćno okončane postupke u kojima je usvojen tužbeni zahtjev, tužitelj se od zakupnika nije uspio naplatiti jer je isti otišao u stečaj,

dok je među strankama bio sporan prigovor zastare i prigovor promašene pasivne legitimacije, prvostupanjski sud u toč. 8. i 9. obrazloženja utvrđuje:

- da su predmet spora iznosi po neplaćenim računima za potrošnju plina od 2. mjeseca 2012. do 12. mjeseca 2017., a svi računi glase na kupca Salum d.o.o., [adresa],

- da iz presuda u postupcima koji su vođeni između tužitelja i Salum d.o.o. proizlazi da je tužitelj protiv tog trgovačkog društva pokrenuo više ovršnih postupaka na temelju vjerodostojnih isprava za različita razdoblja potrošnje i da su neki postupci okončani pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi, a neki su po prigovoru Salum d.o.o. (tamo ovršenika) upućeni na parnicu,

da bi u toč. 10. obrazloženja zaključio:

„Cijeneći svu priležeću dokumentaciju mišljenje je suda da je za utuženo potraživanje koje je predmet ovog spora nastupila zastara. Naime, u konkretnom slučaju sukladno odredbi čl. 228. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 125/11) tražbina na temelju ugovora o isporučenim uslugama trgovačkom društvu zastarijeva za 3 godine. Kako se u konkretnom slučaju radi o računima od 29.2.2012. do 31.12.2017. koji su ispostavljeni trgovačkom društvu Salum d.o.o., za sve utužene račune nastupila je zastara, budući je tužba podnesena sudu 7.7.2021. Stoga se tužitelj potpuno pogrešno poziva na zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. st. 1. ZOO - a.“.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nije opterećena nedostatcima koji bi ovaj sud onemogućili da u žalbenom postupku ispita njezinu pravilnost i zakonitost, jer je prvostupanjski sud presudu u kojoj je prihvatio tuženikov prigovor zastare tražbine obrazložio jasnim, neproturječnim, relevantnim, dostatnim i valjanim razlozima, koji navodima žalbe nisu dovedeni u sumnju.

8.1. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP -a.

9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP -a na koju se tužitelj poziva u žalbi tvrdnjom da je prvostupanjski sud propustio uopće provesti dokazni postupak i vrednovati materijalnu dokumentaciju koju je dostavio tužitelj.

9.1. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a u kojoj je prihvaćen sustav slobodne ocjene dokaza (sustav traženja materijalne istine), koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, dok prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

9.2. Međutim, u konkretnim okolnostima kada je prvostupanjski sud ocjenom relevantnih dokaza (neplaćenih računa za potrošnju plina od 2. mjeseca 2012. do 12. mjeseca 2017., koji glase na kupca trgovačko društvo Salum d.o.o., te presuda koje su donesene u postupcima između tužitelja i tog trgovačkog društva) u toč. 8. i 9. obrazloženja utvrdio odlučne činjenice, koje su reproducirane u toč. 7. obrazloženja ove presude, temeljem kojih je mogao na valjan i zakonit način odlučiti o tuženikovom prigovoru zastare tražbine, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda iz toč. 11. obrazloženja da su stekle pretpostavke za odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti bez ulaženja u analizu daljnjih dokaza.

9.3. Naime, prema odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Dakle, posljedica je zastare da se neko pravo (u konkretnom slučaju pravo tužitelja da od tuženika naplati neplaćene račune za potrošnju plina od 2. mjeseca 2012. do 12. mjeseca 2017.), uz prigovor zastare, ne može ostvariti prisilno preko suda.

9.4. Nastavno, bez ikakvog je značaja pozivanje tužitelja na isprave koje su nastale 2010. (ugovor o zakupu poslovnog prostora i izjava o solidarnom podmirivanju novčanih obveza) odnosno 2011. (izjava o potrošnji plina) jer te isprave ni na koji način nisu utjecale na tijek zastare tražbine koja potječe iz razdoblja od 2. mjeseca 2012. do 12. mjeseca 2017. To čak i u situaciji ako bi se bilo koja od tih isprava smatrala ispravom o priznanju duga, obzirom da se prema odredbi čl. 240. st. 1. ZOO-a zastara prekida kad dužnik prizna dug, ali do priznanja duga ne može doći prije nego je dug uopće i nastao.

9.5. U tom kontekstu iako je točna primjedba tužitelja da se odluka suda ne može temeljiti na mišljenju (suda) i da je prvostupanjski sud u toč. 10. obrazloženja upotrijebio termin „mišljenje“, iz daljnjeg sadržaja obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio pravno relevantne činjenice na koje je primijenio mjerodavne odredbe materijalnog prava, dakle da je postupio u okviru svojih prava i ovlaštenja u parničnom postupku.

10. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju niti utvrđeno činjenično stanje odnosno primjena materijalnog prava.

11. Tako nije dovedeno u sumnju utvrđenje da su predmet spora iznosi po neplaćenim računima za potrošnju plina od 2. mjeseca 2012. do 12. mjeseca 2017., a svi računi glase na kupca Salum d.o.o., [adresa], dok je tužitelj podnio tužbu u ovoj parnici 7. srpnja 2021.

11.1. Na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud prihvaćanjem prigovora zastare tražbine (i odbijanjem tužbenog zahtjeva) pravilno primijenio odredbu čl. 228. ZOO-a prema kojoj tražbina na temelju ugovora o isporučenim uslugama trgovačkom društvu zastarijeva za 3 godine, jer nema nikakve sumnje da je Salum d.o.o. trgovačko društvo kojem je isporučena usluga opskrbe plinom i da je između dospijeća svih sada utuženih računa i podnošenja tužbe (kojom radnjom se u smislu čl. 241. ZOO-a prekida zastara) proteklo više od 3 godine.

11.2. Zbog navedenog, ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da se tužitelj potpuno pogrešno poziva na zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. st. 1. ZOO -a, jer u sudskim postupcima na koje se poziva tužitelj, kao stranka nije obuhvaćen tuženik, protiv kojeg se vodi ova parnica te vođenjem tih postupaka nije moglo doći do prekida zastare u odnosu na tuženika.

12. Tužitelj pobija odluku o troškovima postupka i tvrdi da budući da je pobijana presuda neosnovana u cijelosti te da je (posljedično) neosnovana odluka o troškovima, navodeći da prvostupanjski sud nije odredio za svaku radnju tuženika vrijednost pojedine radnje.

12.1. Iako je točno da prvostupanjski sud u toč. 12. obrazloženja nije posebno specificirao odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa) koje je primijenio, nego je samo naveo da su troškovi odmjereni prema važećoj Tarifi (OT), iz sadržaja obrazloženja u kojem je naznačio iznose koje je tuženiku priznao i dosudio po osnovi zastupanja po kvalificiranom punomoćniku (odvjetniku) može se na pouzdan način zaključiti da je sud primijenio Tbr. 8. toč. 1. Tarife u odnosu na trošak sastava odgovora na tužbu te Tbr. 9. toč. 1. Tarife u odnosu na trošak zastupanja na ročištima 16. veljače 2023. i 11. ožujka 2024., pa žalba tužitelja nije osnovana niti u tom dijelu. Zbog navedenog, propust prvostupanjskog suda na kojeg upućuje tužitelj može se otkloniti u žalbenom postupku i ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude u odluci o troškovima postupka.

13. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Varaždinu 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun