Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-378/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužitelja IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ivanu-Filipu Gregoviću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. - Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB:85584865987 zastupanog po punomoćnici Maji Zvačko Vuleta, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatie osiguranja d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB:26187994862 zastupanog po punomoćnici Petri Matić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača izjavljenim protiv rješenja i presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2794/2022-30 od 13. siječnja 2025., dana 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalbe tuženika i umješača se prihvaćaju kao osnovane te se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2794/2022-30 od 13. siječnja 2025. preinačuje u točki I. izreke presude i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 419,83 eura/3.163,21 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 17. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana. ''

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se prihvaća kao osnovana te se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2794/2022-30 od 13. siječnja 2025. preinačuje u točki III. izreke presude i rješava:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 658,18 EUR-a sa zateznim kamatama od 16. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbacuje se žalba umješača izjavljena protiv točke III. izreke presude kao nedopuštena.

III. U nepobijanim točkama II. i IV. izreke presude te nepobijanom rješenju, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

IV. Uvažavanjem žalbe umješača rješava se:

Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR-a .

V. Nalaže se tužitelju naknaditi trošak žalbenog postupka tuženiku u iznosu od 156,25 EUR-a i umješaču u iznosu od 167,16 EUR-a u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 53,08 EUR-a odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem sadržanim u pobijanoj prvostupanjskoj odluci prihvaćeno je sudjelovanje Croatia osiguranja d.d. kao umješača na strani tuženika. Pod točkom I. izreke presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 419,83 EUR-a/3.163,21 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 17. svibnja 2018. do isplate, dok je pod točkom II. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 419,83 EUR-a od 03. ožujka 2018. do 16. svibnja 2018. kao neosnovan. Pod točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.138,27 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 13. siječnja 2025. do isplate , dok je pod točkom IV. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 62,50 EUR-a kao neosnovan.

2. Navedenu prvostupanjsku odluku pravodobnom i dopuštenom žalbom pobijaju tuženik i umješač u točkama I. i III. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana, dok je žalba umješača djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s pripadajuć im zateznim kamatama, a koja šteta je nastala na tužiteljevom osobnom automobilu uslijed naleta istoga na oštećeni dio kolnika u [adresa].

7. Prvostupanjski sud je, na temelju iskaza tužitelja, provedenog prometnog vještačenja po vještaku dipl. ing. Nevenu Erešu, te dokumentacije priložene u spisu, ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljio na slijedećim nespornim i dokaznim postupkom utvrđenim činjenicama:

- da je do štetnog događaja došlo dana 02. ožujka 2018. u 16.45 sati u [adresa] na način da je vozilo tužitelja svojim prednjim desnim kotačem naišlo na oštećeni dio kolnika pri čemu je došlo do podizanja dijela oštećenog kolnika i oštećenja prednjeg desnog donjeg dijela vozila tužitelja,

- da je uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja oštećenje kolnika u vidu udarne rupe,

- da su na tužiteljevom vozilu nastala oštećenja plastične zaštite podvozja i plastična obloga desnog praga vozila,

- da oštećenja nisu bila posljedica brzine kretanja vozila tužitelja nego isključivo okomitog gibanja zbog predmetnog oštećenja kolnika, pa bi do ovakvih oštećenja došlo i kod minimalnih brzina kretanja vozila tužitelja,

-da tužitelj objektivno nije mogao izbjeći nastanak štetnog događaja te nije pridonio nastanku štete odnosno ne postoji isključiva odgovornost tužitelja,

-da su na mjesto događaja izašli djelatnici tuženika koji su udarnu rupu označili prometnim oznakama,

-da prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka visina štete iznosi 419,83 EUR-a, te je, pozivajući se na odredbu čl. 2. st. 1. toč. 13., čl. 23., čl. 33., čl. 98. st. 1. i čl. 107. Zakona o cestama (''Narodne novine'' broj 84/2011, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 4/2023, 133/2023, dalje: ZC), odredbu čl. 14., čl. 15. i čl. 16. st. 1. Odluke o nerazvrstanim cestama (''Službeni glasnik Grada Zagreba'' broj 18/2013, 16/2014, 25/2015 i 2/2017., dalje: Odluka), odredbu čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO-a i odredbu čl. 3. st. 1. toč. 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'' broj 36/1995, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 26/2003, 82/2004, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 153/2009, 49/2011, 84/2011, 90/2011, 144/2012, 94/2013, 153/2013, 147/2014 i 36/2015),

zaključio da je tuženik kao pravna osoba koja održava cestu odgovoran za štetu nastalu zbog oštećenja kolnika u vidu udarne rupe na kolniku, koja udarna rupa predstavlja iznimnu opasnost za sve sudionike u prometu, jer je propustio održavati predmetnu cestu za siguran i neometan promet, pa imajući u vidu da su, nakon nastanka štetnog događaja, na mjesto događaja izašli djelatnici tuženika i udarnu rupu označili prometnim oznakama, ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije. Prihvaćajući nalaz i mišljenje prometnog vještaka, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tuženiku isplatiti mu iznos od 419,83 EUR- a s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćenog računa za popravak predmetnog vozila 17. svibnja 2018. (čl. 1086. ZOO-a).

7.1. Prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja da se štetni događaj dogodio 2. ožujka 2018. i da je tužitelj za štetnika saznao tek podnošenjem zahtjeva I. policijskoj postaji za izdavanje potvrde 28. listopada 2019., zaključio da je tužba od 27. listopada 2022. podnesena unutar zastarnog roka od tri godine (čl. 230. ZOO -a), slijedom čega je prigovor zastare ocijenio neosnovanim.

8. Tuženik i umješač u žalbi prvenstveno ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da pobijana presuda u dijelu koji se odnosi na prigovor zastare ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika s očevida od 8. srpnja 2018. i potvrde od 8. srpnja 2018. i samih tih isprava. Navode da je u konkretnom slučaju tužitelj dana 17. svibnja 2018. bio upoznat s visinom štete, dok je dana 8. srpnja 2018. saznao i za štetnika, pa je zastarni rok od tri godine trebalo računati od 2018. godine, radi čega je prvostupanjski sud na ispravno konstatirani sadržaj isprava pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 230. ZOO -a kada je računao rok zastare od 28. listopada 2019., a ne od 2018. Tuženik i u žalbenoj fazi postupka ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije, te osporava svoju odgovornost.

9. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na istaknute žalbene razloge ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer vezano za prigovor zastare postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, no, međutim, kako je odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti prigovora zastare moguće utvrditi na temelju isprava i dokumentacije koji se nalaze u spisu, to je o žalbama tuženika i umješača ovaj sud odlučio primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. u vezi st. 3. ZPP- a.

10. Naime, među strankama nije sporno da se štetni događaj dogodio dana 2. ožujka 2018. u [adresa], na [adresa] na način da je vozilo tužitelja svojim prednjim desnim kotačem naišlo na oštećeni dio kolnika pri čemu je došlo do podizanja oštećenog dijela kolnika i oštećenja prednjeg desnog donjeg dijela vozila tužitelja, te nije sporno da je dana 17. svibnja 2018. tužitelj saznao za visinu štete jer je taj dan platio račun za popravak vozila u iznosu od 419,83 EUR-a, dok je bilo sporno kada je tužitelj saznao za štetnika, a što je sporno i u žalbenoj fazi postupka.

11. Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

12. Iz zapisnika o očevidu I. postaje prometne policije Zagreb broj 511-19-44/6-8- 0848/2018 od 8. srpnja 2018. proizlazi da je tužitelj bio prisutan tijekom provođenja očevida (alkotestiran je i s njim je obavljen razgovor na mjestu događaja – točka 11. zapisnika o očevidu), te da su na mjesto događaja izašli djelatnici Zagrebačkih cesta koji su udarnu rupu označili prometnim oznakama (točka 5. zapisnika o očevidu). Stoga, analizirajući citirani zapisnik o očevidu, a kojemu sadržajno odgovara i potvrda I. postaje prometne policije Zagreb broj 511-19-44/6-8-0848/2018 od 8. srpnja 2018. (list 15 prvostupanjskog spisa), ovaj sud zaključuje da je tužitelj za osobu koja je počinila štetu – štetnika saznao na sam dan štetnog događaja 2. ožujka 2018., a najkasnije s danom 8. srpnja 2018. kako mu to priznaju tuženik i umješač. Naime, u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a, oštećenikovo saznanje za osobu koja je štetu učinila – štetnika, kao druga kumulativna pretpostavka za početak tijeka subjektivnog roka zastare, procjenjuje se prema vremenu kada su tužitelju kao oštećenoj osobi bili dostupni podaci o štetniku s potrebnim podacima za poduzimanje odgovarajućih radnji radi ostvarenja naknade štete, a prema dokumentaciji priloženoj u spisu, tužitelju su u ovom konkretnom slučaju ti podaci bili dostupni već na sam dan štetnog događaja. Čak i uvažavajući iskaz tužitelja da zapisnik o očevidu nije dobio neposredno nakon provedenog očevida jer isti nije bio odmah izrađen, za zaključiti je da su tužitelju podaci o štetniku bili dostupni od 8. srpnja 2018., kada je sastavljen zapisnik o očevidu, pa su stoga navodi tužitelja da je saznao za štetnika tek 28. listopada 2019. proturječni stanju spisa i sadržaju zapisnika o očevidu, pri čemu valja navesti da tužitelj tijekom postupka nije iznio nikakve tvrdnje iz kojih bi proizlazilo da zapisnik o očevidu nije mogao dobiti tijekom 2018., time da valja ukazati da je tužitelj tužbu podnio 27. listopada 2022., dakle tri godine nakon primitka potvrde 28. listopada 2019. , pa navedeno upućuje da ponašanje tužitelja nije u skladu s načelom savjesnosti (čl. 4. ZOO-a).

13. Kako je u ovom konkretnom slučaju utvrđeno da je tužitelj za visinu štete doznao 17. svibnja 2018., a za osobu koja je štetu učinila – oštećenika na dan samog štetnog događaja odnosno najkasnije 8. srpnja 2018., to je pravilnom primjenom odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a valjalo prigovor tuženika i umješača o zastari ocijeniti osnovanim.

14. Slijedom iznijetih razloga valjalo je primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. u vezi st. 3. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženika i umješača te preinačiti pobijanu presudu pod točkom I. izreke i u cijelosti odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

15. Kako su preinačenjem presude tuženik i umješač u cijelosti uspjeli u ovoj parnici, valjalo je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a te primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/2018 – dalje: Tarifa) odlučiti o troškovima parničnog postupka koji pripadaju tuženiku i umješaču, a koje im je tužitelj dužan naknaditi u cijelosti.

16. Tuženiku kao trošak potreban za vođenje parnice pripada pravo na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 28. ožujka 2023. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te zastupanja na ročištu 28. travnja 2023., 12. listopada 2023. i 26. studenoga 2024. u iznosu od 100,00 EUR-a za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak PDV-a od 25% u iznosu od 125,00 EUR-a, te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 33,18 EUR-a, a što ukupno iznosi 658,18 EUR-a. Tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi jer nije određeno zatražen.

17. Umješaču kao trošak potreban za vođenje parnice pripada pravo na trošak zastupanja na ročištu 26. studenoga 2024. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) uvećan za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 25,00 EUR-a, što ukupno iznosi 125,00 EUR-a.

18. Obzirom da je tuženik u cijelosti uspio sa žalbom, pripada mu trošak sastava žalbe uvećan za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 156,25 EUR-a, dok mu nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer nije dokazao da je istu platio.

19. Umješaču, koji je u cijelosti uspio sa žalbom, priznat je trošak sastava žalbe uvećan za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 156,25 EUR-a i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 26,54 EUR-a, a što ukupno iznosi 167,16 EUR-a.

20. Obzirom da je točkom III. izreke presude naloženo samo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, to umješač nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na tu točku, pa je temeljem odredbe čl. 367. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. ZPP, valjalo rješenjem u tom dijelu odbaciti žalbu umješača kao nedopuštenu.

21. U nepobijanim točkama II. i IV. izreke presude i nepobijanom rješenju, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 16. travnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović