Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-908/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Petrinjska 59, 10000 Zagreb, protiv tuženika ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Kristini Raguž Mandurić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 133-P-3730/10-37 od 29. veljače 2016., dana 16. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 133-P-3730/10-37 od 29. veljače 2016. i tužba se odbacuje.

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 10.974,00 eura /82.687,00 kuna.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Ukida se toč. I. rješenja o ovrsi posl.br. Ovrv-895/08 od 24. listopada 2008. godine donesenog od javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina, u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku ĆU iz [adresa] isplatiti tužitelju Raiffeisenbank Austria d.d., iznos od 972.183,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 556.490,71 kn od 08. siječnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu 12.973,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ĆU iz [adresa] naknaditi tužitelju Raiffeisenbank Austria d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 65.774,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. veljače 2016. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana sve to u roku od 15 dana.".

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je povrat novčanih sredstava od tuženika kao sudužnika koje tužitelj stavio na raspolaganje u vrijeme pokretanja parničnog postupka dana 24. listopada 2008. ranije tuženoj pod 1. JU uz isplatu ugovorenih kamata na taj iznos.

5.1. Prije svega, valja istači kako je ranijim stadijem postupka ovaj drugostupanjski sud svojom presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Gž-3369/2016 od 1. lipnja 2017. odlučio kako slijedi:

" I. Odbacuje se žalba tuženika u dijelu kojom se pobija presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29.veljače 2016. godine pod poslovnim brojem P- 3730/10 pod točkom I. izreke .

II. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda u dijelu pod točkom II izreke presude kojim je odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa u visini 972.183,00 kuna.

III. Uvažava se djelomično žalba tuženika glede odluke o parničnom trošku na način da se nalaže tuženiku da tužitelju na ime naknade cjelokupnog parničnog troška isplati iznos u visini 78.747,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 29.veljače 2016. godine pa do dana isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena.".

6. Po izjavljenoj reviziji tuženika, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-653/2018-3 od 10. svibnja 2023. prihvaćena je revizija i citirana drugostupanjska presuda i rješenje ukinuti i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje kao i odluku o troškovima revizijskog postupka.

6.1. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju ukidnog rješenja upućuje na činjenicu istaknutog prigovora tuženika kojima osporava pravni interes tužitelja za vođenje predmetnih parnica koje u biti predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje parnice pod uvjetom nedostatka pravnog interesa, o čemu ovaj drugostupanjski sud na žalbene navode tuženika nije odgovorio na opisani način čime je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a koja je bila od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke.

7. Postupajući sukladno ukidnom rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-x-653/2018-3 od 10. svibnja 2023., odlučeno je kao u izreci iz razloga što je u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, prvostupanjski je sud u bitnom utvrdio sljedeće:

- da među strankama nije sporno da su tužitelj kao kreditor i JU kao korisnik kredita zaključili ugovor o kreditu dana 4. srpnja 2023.,

- da je sudužnik tog ugovora tuženik u ovoj građanskopravnoj stvari AU, a založni dužnik ŽU,

- da prema odredbi iz članka 10. Ugovora o kreditu u slučaju da su korisnik kredita, sudužnik ili jamac dali Kreditoru netočne podatke ili ako korisnik kredita ne plati iznos od dva dospjela anuiteta, ili se ne pridržava bilo koje odredbe ovog ugovora, kreditor ima pravo otkazati kredit, učiniti ga dospjelim i zatražiti naplatu cjelokupnog iznosa neotplaćenog duga zajedno s pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima.,

- da je dana 24. listopada 2017. kreditor ovog ugovora o kreditu (tužitelj) protiv korisnika kredita i tuženika u uvodno označenoj građanskopravnoj stvari kao sudužnika, pokrenuo ovršni postupak prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave iz razloga što prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja je vidljivo da na dan 9.9.2005. godine korisnik kredita nije platio znatne iznose i postoji znatno dugovanje prema kreditoru, odnosno da nije platio dva i više anuiteta ugovora o kreditu.,

-da je javni bilježnik Melanija Dujić iz Varaždina dana 24. listopada 2008. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-895/08,

- da je nakon pravovremeno podnesenog prigovora protiv uredno citiranog rješenja prvostupanjski sud svojim pravomoćnim rješenjem poslovni broj Ovrv-13024/08 od 23. veljače 2009. temeljem odredbe članka 54. Ovršnog zakona u odnosu na tuženika ĆU stavio izvan snage rješenje o ovrsi broj Ovrv-895/08 od 24 listopada 2008. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te riješio da se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dok je u odnosu na korisnicu kredita JU rješenje o ovrsi postalo pravomoćno.

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te je obvezao tuženika na isplatu ukupnog iznosa od 972.173,00 kuna s pripadajućom zakonskom kamatom obrazlažući da tužitelj nije dužan postupiti u smislu odredbe članka 8. Ugovora o kreditu odnosno pokušati provesti ovrhu temeljem založnog prava na nekretnini obzirom da isti nije dužan iste iskoristiti radi naplate svog potraživanja.

9. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti kao pravilan jer je žalbenim razlozima tuženika doveden u sumnju.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 24. listopada 2008. te da je tuženik već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave a kasnije i u žalbi istakao - prigovorio da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe obzirom da posjeduje ovršni naslov u odnosu na korisnicu kredita JU.

11. Naime, pravni interes je procesna pretpostavka od čijeg postojanja zavisi dopustivost pokretanja i raspravljanja u parnici te donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. Dakle, u konkretnom slučaju, među strankama nije sporno da je tužitelj u posjedu pravomoćnog rješenja o ovrsi u odnosu na JU kao korisnicu kredita, upravo radi naplate odnosno osiguranja naplate svog potraživanja koje je predmet ovog spora.

13. Prema tome, postojanje ovršne isprave, neovisno o tome je li ista u formi ovršnog javnobilježničkog akta, ili se radi o suglasnosti o zapljeni, predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje parnice u smislu nedostatka pravnog interesa.

14. Imajući u vidu naprijed navedeno, sasvim je jasno da tužitelj nema pravni interes za vođenje postupka u odnosu na tuženika, obzirom da je u posjedu pravomoćnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-895/08 od 24. listopada 2008. u odnosu na korisnicu kredita JU. Ovakav pravni stav i izraženo pravno shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj (Rev- 166/2021-4 od 14. rujna 2022., Revt-300/2018-8 od 5. prosinca 2018., Revt-527/16-2 od 4. listopada 2017).

15. Naime, to iz razloga jer učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, a sukladno odredbi članka 5. stavak 3. Ovršnog zakona ako se pravomoćno rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja istovjetne tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će nastaviti s ovrhom.

16. Prema tome, tužitelj je mogao da je ustanovio da se ne može namiriti iz plaće korisnice kredita JU, koristiti svoje pravo na predlaganje novog predmeta ovrhe, što on međutim nije učinio.

17. Radi toga je prvostupanjski sud temeljem odredbe članka 282. stavak 1. ZPP- a odnosno članka 288. stavak 2. ZPP-a trebao tužbu odbaciti kao nedopuštenu.

18. Kako prvostupanjski sud to nije učinio već je meritorno odlučivao o predmetu spora počinio je bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Radi toga je temeljem odredbe članka 369. stavak 2. ZPP-a prvostupanjska presuda ukinuta i tužba je odbačena.

19. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke temelji se na odredbama članka 166. stavak 2., članak 155. stavak 1. i članka 154. stavak 1. ZPP-a te odredbama Tarife o naknadama i naknade troškova za rad odvjetnike („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, dalje u tekstu: Tarifa). Tako je valjalo tuženiku sukladno podnesenom zahtjevu, priznati trošak sastava odgovora na tužbu, kao i obrazloženi podnesak od 21. lipnja 2012., svaki u iznosu od po 5.570,00 kuna sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, troškovi pristupa na ročišta na od 11. listopada 2010., 13. prosinca 2013., 06. svibnja 2015., 08. veljače 2016., svako od po 5.570,00 kuna, prema Tbr. 9. točka 1., ročišta od 09. veljače 2012 i 10. rujna 2012., svako po 2.790,00 kuna, prema Tbr. 9. točka 1., što uvećana za pripadajući PDV ukupno iznosi 48.737,00 kuna. Tuženiku je priznat i trošak sastava žalbe, kao i revizije, i to svaka radnja u iznosu od po 6.975,00 kuna sukladno Tbr. 10. točka 1. Tarife, kao i pristojbu žalbe na presudu, i pristojbu na reviziju, svaka od po 10.000,00 kuna, pa je konačno tuženiku ukupno priznat trošak u iznosu od 82.687,00 kuna/10.974,00 eura, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu,16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević