Poslovni broj: Ovr-349/2026-4

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Mirandi Pelaić Morić, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ana-Mari Režić, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., OIB 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, protiv ovršenika IK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Željku Ostoji, odvjetniku u Omišu, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, dana 13. travnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika IK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zaprimljen kod ovog suda dana 26. veljače 2026. godine radi odgode ovrhe u izvansudskom postupku pokrenutom kod Financijske agencije dana 11. veljače 2026. godine, a koji postupak se vodi temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane javnog bilježnika Boška Jurišića iz Solina pod poslovnim brojem Ovrv-133/14 od dana 13. veljače 2014. godine, pravomoćno dana 05. ožujka 2014. godine kao nedopušten.

II. O zahtjevu za naknadu troškova postupka će se odlučiti u daljnjem tijeku postupka.

i

z a k l j u č i o j e

I. Upućuje se ovršenik IK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st.1. toč. 11. Ovršnog zakona.

O b r a z l o ž e n j e

1. Kod ovog suda je dana 26. veljače 2026. godine zaprimljen prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izvansudske ovrhe i zahtjev za odgodom ovrhe.

2. U svom prijedlogu ovršenik navodi da je ovrhovoditelj u odnosu na ovršenicu, a temeljem pravomoćnog i ovršnog Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Boška Jurišića iz Solina pod posl. brojem Ovrv-133/14 od 13. veljače 2014. godine podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji Zagreb dana 11. veljače 2026. godine poradi naplate potraživanja novčanog iznosa od 3.956,48 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana predaje zahtjeva do isplate. Nadalje, ovršenik ističe kako je u predmetnoj pravnoj stvari ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji Zagreb dana 11. veljače 2026. godine po osnovu pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 5. ožujka 2014. godine, pa je sukladno odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kojom odredbom je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina, koji zastarni rok da je protekao prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu u predmetnoj pravnoj stvari, da je razvidno da je nastupila zastara tražbine po kojoj je dopuštena provedba ovrhe, te da s obzirom na navedeno ovršenik u skladu s čl. 210. Ovršnog zakona u vezi s čl. 50. i 53. zakona podnosi Sudu navedeni prijedlog obzirom da postoje razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, te ovršenik predlaže da sud donese rješenje kojim se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika i da naloži FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom temeljem koje se provodi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika.

3. Sud je zaključkom od dana 11. ožujka 2026. godine pozvao ovrhovoditelja da se očituje na prijedlog ovršenika. Dana 31. ožujka 2026. godine ovrhovoditelj je ovom sudu dostavio očitovanje u kojem ukazuje na činjenicu da je u kolovozu 2018. godine FINA prestala sa izvršavanjem predmetnog rješenja o ovrsi temeljem odredbe članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18) zbog nedostatka novčanih sredstava na računima ovršenika, odnosno zbog razloga koji leži isključivo na ovršeniku i na koji ovrhovoditelj/tuženik nije imao nikakvog utjecaja. Nadalje, da je slijedom navedenog, provođenje postupka izravne naplate pred FINA- om dovelo do prekida zastare, te da je zastarni rok počeo teći ispočetka od prvog sljedećeg dana nakon prestanka postupanja. Da navedeno isto potvrđuje i sudska praksa u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-943/17 od 10. svibnja 2017. godine, u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje iz kojeg da se može izvesti zaključak da ovrhovoditelj podnošenjem zadužnice na naplatu FINA-i prekida tijek zastare, s tim da neuspjeh naplate iz tog postupka za koji je odgovoran ovrhovoditelj ne bi imao za posljedicu prekid zastare. Da je Argumentum a contrario, da kada je bilo koji postupak, pa i onaj pred FINA-om, obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao nikakvog utjecaja, tada da pokretanje postupka koji je potom okončan obustavom ili neuspjelim završetkom, ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje teći ispočetka.

4. Člankom 210. stavcima 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. Vezano uz prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, čl. 65. st. 1. OZ propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispunjenje obiju pretpostavki, i subjektivnih i objektivnih.

5.1. U odnosu na objektivni razlog za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da je ovršenik podnošenjem predmetnog prijedloga ispunio objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenik i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Naime, pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika.

5.2. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

6. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valja na odgovarajući način primijeniti odredbe članaka 50. i 53. OZ., pa je tako člankom 53. OZ propisano kako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Ovršenik se u svom prijedlogu poziva na zastaru tražbine, odnosno poziva se na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

6.1. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a propisano je da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

6.2. Obzirom da ovršenik ističe žalbene razloge sadržane u čl. 50. st. 1. 11. OZ-a, to sud nema ovlasti proglasiti pljenidbu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu pa je temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a odlučeno kao u izreci zaključka.

U Splitu, 13. travnja 2026. godine

SUDAC

Miranda Pelaić Morić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem članka 11. stavka 5. OZ-a. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe.

DNA:

- ovrhovoditelju

- ovršeniku po pun.

- FINA-i

- u spis