Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kžzd-30/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića predsjednika vijeća za mladež, Jasmine Štrucelj i Michala Danečeka, članova vijeća, uz sudjelovanje Paule Vlašić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog MZ, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 6. uz primjenu članka 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015 i 101/2017 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog MZ, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj Kzd-84/2016-82 od 6. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog MZ, a i po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-84/2016-82 od 6. ožujka 2025. optuženi MZ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina, a kažnjivo po članku 158. stavak 6. uz primjenu članka 51. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11, prema optuženiku MZ primjenjuje se uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 3 (tri) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku MZ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 23. travnja 2015. godine prema Izvješću o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu temeljem izvješća Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta od **.**.2015., te temeljem rješenja Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem: Kir- 150/15, pa do puštanja na slobodu optuženika, a koji će se uračunati u kaznu ukoliko dođe do opoziva uvjetne osude. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2., točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 i 13/2026 – dalje: ZKP) optuženik MZ dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalno utvrđenom iznosu od 300,00 eura , a koji troškovi su troškovi odmjereni sukladno duljini trajanja i složenosti postupka.

2.Protiv ove presude žalbu je uložio optuženi MZ po braniteljici Lenki Banjanin, odvjetnici u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro na slobodi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu te javnom objavljivanju presude, te predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu na način da izrekne presudu kojom se optuženik oslobađa optužbe, primjenom odredbe članka 453. stavak 1. točka 3. KZ/11, podredno da ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje.

5.Žalba optuženog MZ je osnovana.

6.Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Naime, nije obrazloženo zašto je prvostupanjski sud proglašavajući optuženog MZ krivim za kazneno djelo iz članka 158. stavak 6. KZ/11 primijenio Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 156/2015, 61/2015 i 101/2017). Naime, odredba članka 3. KZ/11 propisuje načelo primjene blažeg zakona i vremensko važenje kaznenog zakonodavstva. Dakle, ukoliko se kazneni zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja sudske presude izmijeni jednom ili više puta sud je dužan ispitati postoji li pravni kontinuitet između kaznenih djela kao i koji je zakon blaži za počinitelja. Prvostupanjski sud je propustio utvrditi i obrazložiti koji je zakon bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, a koji u vrijeme presuđenja te utvrditi obzirom na izmjenu kaznenog zakona koji Kazneni zakon je blaži za počinitelja. Naime, prvostupanjski sud je optuženog MZ proglasio krivim po Kaznenom zakonu ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015 i 101/2017), a koji Kazneni zakon nije bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela niti u vrijeme presuđenja. Stoga nisu dani razlozi zašto je primijenjen Kazneni zakon s ovim izmjenama i dopunama, a ne Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim ili Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja presude.

7.Nadalje, treba istaknuti da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i glede ispunjenja i subjektivnih i objektivnih elemenata kaznenog djela za koje je optuženi MZ proglašen krivim. Tako u obrazloženju prvostupanjske presude nije točno navedeno kojim je to radnjama optuženi MZ ostvario objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 158. stavak 6. KZ/11, već je nakon reproduciranja izvedenih dokaza i analize dokaza sud naveo "Slijedom svega naprijed narečenog optuženik je proglašen krivim i kažnjen po zakonu". Osim što nje obrazloženo kojim je to radnjama optuženi MZ ostvario objektivna obilježja kaznenog djela, nije obrazložen niti subjektivni element kaznenog djela. Naime, svako kazneno djelo u sebi sadrži objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela i svaki od tih konstitutivnih elemenata kaznenih djela, ne samo da treba biti dokazan već treba biti i obrazložen. Kod subjektivnih elemenata kaznenog djela trebaju biti obrazloženi svi elementi i to ubrojivost, oblik krivnje, svijest o protupravnosti i odsustvo ispričavajućih razloga. Dakle, propuštajući u obrazloženju presude obrazložiti postojanje objektivnih i subjektivnih elemenata kaznenog djela prvostupanjski sud za svoju odluku i u tom dijelu nije dao nikakve razloge o odlučnim činjenicama, a kako se to pravilno ističe u žalbi optuženika.

8.U pravu je optuženi MZ kada ukazuje na činjenicu da je sud prvog stupnja odbio sve dokazne prijedloge obrane, dok su izvedeni svi dokazi od strane državnog odvjetnika, čime je optuženiku uskraćena praktična mogućnost učinkovitog usporavanja optužbe. Tako su odbijeni predloženi svjedoci obrane koji su predloženi na okolnosti ponašanja mlt. HZ prema optuženom MZ u danom razdoblju jer su bili u neposrednom kontaktu s mlt. žrtvom kao i ponovno saslušavanje mlt. žrtve na raspravi. Pri tome prvostupanjski sud za takvu svoju odluku nije dao jasne razloge već se samo poziva na zakonsku odredbu članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08 pri tome ne navodeći zbog čega smatra da je riječ o nevažnim dokaznim prijedlozima i prijedlozima koji su usmjereni na odugovlačenje kaznenog postupka. Ovaj sud drugog stupnja nalazi da je odbijanjem svih dokaza koje je predložila obrana ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. Sukladno članku 29. stavak 2. alineja 6. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010 i 5/2014 – dalje: Ustav RH) i članka 6. točka 1. stavak 3. točka d. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, osoba koja je optužena za kazneno djelo ima najmanje sljedeće pravo: da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe. Navedeno nema značenje bezuvjetne obveze suda da izvede sve dokaze koje je predložila obrana, ali kod odbijanja dokaznih prijedloga takvu odluku je potrebno valjano obrazložiti cijeneći pri tome i pitanje pravednosti postupka u cjelini. Posebno treba biti oprezan kod odbijanja baš svih dokaznih prijedloga obrane, uz istovremeno izvođenje svih dokaza predloženih od strane optužbe jer se time može stvoriti dojam pristranosti u korist optužbe (predmet ECHR Borisova protiv Bugarske).

8.1.Europski sud za ljudska prava je u presudi Murtazaliyeva protiv Rusije formulirao trodijelni test za ocjenu je li poštovano pravo pozivanja na svjedoka obrane iz članka 6. stavak 1. točka d. Konvencije: je li zahtjev za ispitivanje svjedoka (izvođenje dokaza) bio dostatno obrazložen i relevantan za predmet optužbe, jesu li domaći sudovi razmotrili važnost ovog svjedočenja i naveli dostatno obrazloženje za svoju odluku da ne ispituju svjedoka na suđenju i je li odluka domaćih sudova da i ne ispitaju svjedoka narušila ukupnu poštenost postupka.

8.2.Odgovarajući na pitanja iz ovog testa ovaj drugostupanjski sud nalazi da je obrana dostatno obrazložila dokazne prijedloge i učinila izvođenje predloženih dokaza dostatno relevantnim za predmet optužbe. Naime, predloženi su svjedoci na okolnosti ponašanja djeteta žrtve u navedenom razdoblju, a koji dokazi su relevantni za predmet optužbe.

8.3.Odbijanje baš svih dokaznih prijedloga obrane upućuje na zaključak da postupak nije proveden uz poštivanje načela pravičnosti postupka jer je time optuženik stvarno onemogućen u pravo na odgovarajuću i efikasnu obranu. Naime, u ovom predmetu dokazni prijedlozi optuženika ne predstavljaju zlouporabu postupka, dostatnu su obrazloženi i važni za predmet optužbe i nedvojbeno bi mogli osnažiti položaj obrane pa je bila dužnost prvostupanjskog suda valjano i dostatno obrazložiti razloge za odbijanje baš svih dokaznih prijedloga, a koje obrazloženje je stvarno izostalo. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je odbijanje baš svih dokaznih prijedloga obrane bez obrazloženja potrebne i odgovarajuće kvalitete optuženiku je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavak 2. alineja 6. Ustava RH odnosno iz članka 6. točka 1. stavak 3. točka d. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čime je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP. Ovo ne znači da je sud u obvezi izvesti sve dokaze koje predloži obrana, posebno u ovom predmetu se to odnosi na ponovno ispitivanje žrtve mlt. HZ na raspravi. Ovo stoga što je žrtva ispitana na dokaznom ročištu kojem dokaznom ročištu su nazočili, kako predstavnici optužbe tako i branitelj i optuženik te je obrana bila u mogućnosti i postavljati pitanja žrtvi. Ispitivanje mlt. žrtve na dokaznom ročištu uz snimanje poduzima se radi ograničavanja broja ispitivanja maloljetnih žrtava kako bi se izbjeglo svako novo traumatiziranje, koje ispitivanje djece tako niske životne dobi povlači sa sobom. Uostalom, prema članku 115. stavak 4. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/2011, 143/2012, 148/2013, 56/2015 i 126/2019 – dalje: ZSM) na raspravi se uvijek reproducira snimka ispitivanja djeteta koje je ispitano sukladno odredbama članka 115. stavak 2. i 3. ZSM odnosno čije je ispitivanje snimljeno audio video uređajem. Ističe se da je samo iskaz koji je mlt. žrtva dala na dokaznom ročištu nakon svih upozorenja njezin iskaz u kaznenom postupku. Izjave koje je mlt. žrtva davala pred drugim tijelima i stručnim službama izvan kaznenog postupka ne predstavljaju njezin iskaz dan u kaznenom postupku.

9.Nadalje, vještačenje u kaznenom predmetu provodi se kada je za utvrđivanje i ocjenu neke važne činjenice potrebno pribaviti nalaz i mišljenje osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem. U ovom predmetu prvostupanjski sud proveo je psihologijsko psihijatrijsko vještačenje mlt. žrtve te je vještacima naložio da utvrde psihofizički status mlt. HZ, da li kod nje postoji realna traumatiziranost odnosno da li je ona bila žrtva neprimjerenog spolnog ponašanja od strane njoj bliske osobe te da li je prilikom davanja iskaza pred sucem istrage Županijskog suda u Rijeci **.**.2015. bila konzistentna i autentična, da li je iskaz eventualno dan pod utjecajem kakvih drugih faktora te ukoliko je, koji su to faktori odnosno vještacima je naloženo utvrditi stupanj vjerodostojnosti iskaza žrtve. U kaznenom postupku psihologijsko psihijatrijskim vještačenjem moguće je samo utvrditi da li je ili nije žrtva sposobna dati vjerodostojan iskaz. Vještaci koji provode psihologijsko psihijatrijsko vještačenje ne mogu utvrditi da li je žrtva u ovom predmetu bila žrtva neprimjerenog spolnog ponašanja od njoj bliske osobe jer time zapravo vještaci preuzimaju ulogu suda i utvrđuju one okolnosti koje u ovom predmetu treba utvrditi sud odnosno da li je ili nije počinjeno kazneno djelo koje se optuženiku stavlja na teret. Pored toga, vještaci sudu ne mogu dati mišljenje da li je iskaz žrtve konzistentan i autentičan. Naime, nakon što se provede psihologijsko psihijatrijsko vještačenje te ukoliko vještaci utvrde da je mlt. žrtva sposobna dati vjerodostojan iskaz odnosno da razlikuje istinu od laži i da nema prepreke da u postupku da vjerodostojan iskaz sud je dužan iskaz mlt. žrtve cijeniti pojedinačno, a zatim i u ukupnosti s ostalim izvedenim dokazima. Nakon takve ocjene iskaza žrtve sud onda donosi zaključak da li takav iskaz mlt. žrtve prihvaća ili ne prihvaća odnosno da li ocjenjuje da li je takav iskaz žrtve vjerodostojan ili ne. Vještak ne može dati odgovor na pitanje da li neki iskaz treba prihvatiti ili ne, da li je neki iskaz "autentičan" ili ne. Stoga je i u tom dijelu pogrešno primijenjena odredba kaznenog postupka, ali i činjenično stanje je zbog navedenog pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a kako se to pravilno ukazuje žalbom optuženika.

10.Iz naprijed navedenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu optuženog MZ, a i po službenoj dužnosti ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

11.U ponovljenom postupku sud je dužan otkloniti povrede na koje mu je ukazano ovim rješenjem. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će izvesti sve do sada izvedene dokaze, ali i saslušati svjedoke obrane RZ, ŠZ, MZN i ĆZ, a koji svjedoci su predloženi na okolnosti ponašanja mlt. žrtve tijekom boravka u kritičnom razdoblju kod optuženika. Ponovno će se saslušati vještaci koji su izradili psihologijsko psihijatrijsk i nalaz i mišljenje za žrtvu na raspravi i to samo na okolnosti da li je mlt. žrtva u vrijeme kada je davala iskaz na dokaznom ročištu pred Županijskim sudom u Rijeci imala sposobnost dati vjerodostojan iskaz odnosno da li je razlikovala istinu od laži, a po saslušanju vještaka po potrebi provest će se i novo vještačenje. Po potrebi sud će izvesti i druge dokaze. Sve dokaze sud je dužan cijeniti, kako pojedinačno tako i u ukupnosti s ostalim izvedenim dokazima te nakon tako utvrđenog činjeničnog stanja donijeti novu, zakonitu odluku za koje je dužan dati jasne i razumljive razloge.

12.Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP riješiti kao u izreci te predmet uputiti na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

U Karlovcu 16. travnja 2026.

Predsjednik vijeća za mladež:

Ivan Klapšić