Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2667/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Vukelić Brčić, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: P-1908/2019-41 od 23. travnja 2025., u sjednici održanoj 16. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: P-1908/2019-41 od 23. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom 3. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu pod točkom 4. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupaka, pa se predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnima odredbe članka 4. i 7. Ugovora o kreditu br. 9011219756 od dana 28. travnja 2006. godine, potvrđenog (solemniziranog) po javnom bilježniku Miroslavu Baniću iz Rijeke, Korzo 4, pod brojem OU-442/2006 od 28. travnja 2006. godine zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (točka 1. izreke). Istom su presudom utvrđene ništetnima odredbe članka 1., 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu br. 9011219756 od dana 28. travnja 2006. godine, potvrđenog (solemniziranog) po javnom bilježniku Miroslavu Baniću iz Rijeke, Korzo 4, pod brojem OU-442/2006 od 28. travnja 2006. godine zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu CHF – švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano uz valutu CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate (točka 2. izreke). Nadalje je tom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika preplaćeni iznos od 10.499,10 eura sa zateznom kamatom na iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka 3. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi odlučno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka 4. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je u dijelu pod točkom 3. izreke, kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev, kao i u dijelu pod točkom 4. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupaka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91,, 91/92,, 112/99,, 88/01, 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22., 153/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je osnovana.

4. U ovoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa od 10.499,10 eura s pripadajućim kamatama, s osnove ništetnih ugovornih odredaba ugovora o kreditu, a koje se odnose na jednostranu promjenjivu kamatnu stopu.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utemeljio je prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu na sljedećem činjeničnim utvrđenjima:

- da je 28. travnja 2006. sklopljen ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 118.870,37 CHF u kunskoj protuvrijednosti,

- da je tim ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,20 % godišnje i da se kamata obračunava u

CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom,

- da je u tijeku otplate kredita tuženik kao davatelj kredita mijenjao kamatnu stopu, kao što je rastao i tečaj CHF,

- da su tuženik i tužitelj sklopili dodatak ugovora o kreditu 16. prosinca 2015., tzv. konverziju kredita kao da je od početka bio sklopljen ugovor u eurima,

- da u stranke tim dodatkom izmijenile svoje ugovorne odnose, ne samo u pogledu valute već i u pogledu kamata (izvršena je konverzija valute CHF u valutu EUR),

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je visina novčane razlike koju je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno isplatio tuženiku u utuženom razdoblju u odnosu na četvrtinu stope zateznih kamata koja je važila u utuženom razdoblju iznosila 10.499,10 eura, a koji iznos tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje,

- da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja.

6. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski sud smatrao je, kako je između stranaka sporno, je li sklapanjem dodatka sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15. – u daljnjem tekstu: ZID ZKP) prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj zahtijeva u ovom postupku. Pri tome je prvostupanjski sud naveo da dodatak obvezuje ugovorne stranke jer su stranke sklapanjem dodatka izmijenile odredbe ugovora o kreditu, kako u pogledu valute, tako i u pogledu kamata, i da je to od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje predmetnu razliku na koju se poziva u tužbi, tako što je sklapanjem dodatka prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj zahtijeva u ovom postupku, a imajući na umu da dodatak ugovora o kreditu podrazumijeva konverziju kredita iz CHF u euro i da je izvršen temeljem ZID ZKP-a.

6.1. Nadalje je prvostupanjski sud naveo, da su pravila o konverziji i načinu njezina izračuna, uspostavila narušenu ravnotežu između korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, i da je od odlučnog značenja što je potrošač, u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK-a, informiran o posljedicama konverzije i što je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK-a, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

6.2. Pritom je prvostupanjski sud ocijenio da je sklapanjem predmetnog dodatka ugovoru o kreditu na način propisan odredbom člana 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u euro koji je zamijenio kredit u CHF, a do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

6.3. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj kao korisnik kredita (potrošač) koji je prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK-a zaključenjem dodatka ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope iz kredita denominiranog u kunama u CHF, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredaba ugovora o kreditu, a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu.

7. Osnovano tužitelj žalbom pobija navedena stajališta prvostupanjskog suda.

8. Naime, nije sporno da su prvostupanjskom presudom utvrđene ništetnim odredbe ugovor o kreditu koji je sklopljen između stranaka 28. travnja 2006. u dijelu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, dok je u ovoj fazi postupka sporno ima li tužitelj pravo na isplatu razlike po osnovi ništetnih ugovornih odredaba ugovora o kreditu, a koje se odnose na jednostranu promjenjivu kamatnu stopu. .

9. Prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja za isplatu temeljem tih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ocjenjujući činjenicu da su stranke 16. prosinca 2015. sklopile dodatak ugovoru o kreditu, kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute (iz CHF u EUR) nego i u pogledu kamatne stope, a što sve proizlazi iz spisu priloženog dodatka.

10. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji prema ZID ZPK-a, ističe se, da se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020., navodeći:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

11. Vrhovni sud RH u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK-a poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno ZOO-a, te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.

12. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).

12.1. Slijedom iznesenog, kao odlučno u ovom postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen između stranaka, u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke i kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.

12.2. Pritom se skreće pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos- 1/2019., također, ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK-a valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

12.3. Stoga bi iz svega navedenog proizlazilo da potrošač, koji je sklopio dodatak – aneks ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK-a, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu čl. 19.c ZID ZPK-a (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta i dr.).

13. Relevantne odredbe ZID ZPK-a, kojima je uređeno načelo konverzije i način izračuna konverzije kredita glase:

„Članak 19.b

Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Članak 19.c

(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

- ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača.“.

13.1. Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZID ZPK-a bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR-u.

13.2. Pritom je ističe da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, kako je to propisano odredbom članka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 141/08., 125/11., 78/15.,29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO).

13.3. Ocjenjujući citirane odredbe ZID ZPK-a i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazilo bi da je dodatak ugovoru sklopljen sukladno tim odredbama, pa bi proizlazilo da su vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uredili svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se tužitelj kao korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR-a), a time što se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR-a računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi članka 19.c stavka 5. ZIZ ZPK-a.

14. U konkretnom slučaju prema stanju spisa i pobijane odluke proizlazi da tužitelj ne potražuje razliku zbog promjene tečaja već zbog promjene kamatne stope koja je početno bila ugovorena od 4,20%, a koja je izračunata od strane vještaka prema odredbi članka 26. stavka 3. ZOO-a, kojom je propisao, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamata stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.

15. Polazeći od činjenice da je u ovom slučaju dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, proizlazi da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i što bi imalo za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK-a, kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, to bi proizlazilo da su se time stranke prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe članka 19.c ZID ZPK-a. Ovo iz razloga, što je zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavila stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca, što je pravilno istakao i prvostupanjski sud.

16. Za istaći je, kako učinak konverzije prema ZID ZPK-a djeluje ex tunc, a što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe (tako i Sud EU u presudi C- 308/156 EBK, točka 62.), i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.

17. Na taj način, prema ocjeni ovoga suda, zaključenjem dodatka ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK-a) bila bi uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu citiranih odredbi ZID ZPK-a, pa bi interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva bilo suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

18. Međutim, ovaj sud nije mogao potvrditi pobijanu odluku iz razloga što je tužitelj tužbom zatražio i zatezne kamate pozivom na odredbu članka 1111. ZOO-a, i to od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije. Taj dio, a što je razvidno iz naprijed navedenih odredaba ne bi bio obuhvaćen obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kao što nije uključen ni u iznose koje snose potrošači, pa bi u tom dijelu bilo opravdano intervenirati prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na temelju općeg propisa, ZOO-a, a na čiju primjenu upućuje odredba članka 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – u daljnjem tekstu: ZZP).

19. Stoga se ovaj sud poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., koje slijedi pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela od 13. i 20. prosinca 2022. broj Su-IV-33/2022-21, a koje glasi:

„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ('Narodne novine' broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine' broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

20. Dakle, potrošač, koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK-a, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više ne bi imao pravo na povrat više plaćenih iznosa s ovih osnova, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZIDZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku pretplate (obuhvaćenu konverzijom) koja je uračunata u buduće pojedine mjesečne anuitete, a koja kamata u konverziju nije uračunata).

20.1. Na temelju navedenog, proizlazilo bi da prvostupanjski sud nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a iz prethodne točke ove odluke.

21. Imajući u vidu izneseno, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je trebalo na temelju odredbi iz članka 370. ZPP-a, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud cijeniti sve navedeno u ovom rješenju, pa će shodno tome utvrditi je li osnovan kondemnatorni zahtjev tužitelja kao korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji sa zatražene osnove promjenjive kamatne stope, kao što će utvrditi i visinu zateznih kamata na više plaćene iznose koje je tužitelju kao potrošaču tuženik kao banka uračunao kao pretplatu prilikom izračuna konverzije kredita, i to od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije, nakon čega će taj sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja novom, pravilnom i zakonitom odlukom, a time i o troškovima postupka.

23. Ovaj je sud odlučujući o prijedlogu tužitelja da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem odbio taj prijedlog, smatrajući da u ovom stadiju postupka nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 371. ZPP-a, za prihvaćanjem istog.

24. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sonja Meštrović