Poslovni broj: Us I-2859/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja: IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Duplančiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić i Vrdoljak u Splitu, Sukoišanska 4., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) PF, radi prava na naknadu za tjelesno oštećenje, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2026, u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-06/24-01/03145602516 Urbroj: 341-99-05/3-24-3031 od 29. listopada 2024. te za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-06/23-01/03145602516, Urbroj: 341-18-05/3-23-40883 od 25. travnja 2024., II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-06/24-01/03145602516 Urbroj: 341-99-05/3-24-3031 od 29.10.2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-06/23- 01/03145602516, Urbroj: 341-18-05/3-23-40883 od 25. travnja 2024., a kojim rješenjem se kod tužitelja, rođenog **.**.1957., utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja od 30% (točka I. izreke) dok je odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (točka II. izreke). Određeno je i da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.

2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu navodi da osporavano rješenje nije pravilno ni zakonito. Prvenstveno se ističe kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskome postupku, da je time povrijeđena odredba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku. Osporavano rješenje da je protivno i odredbi članka 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku jer da isto ne sadrži točno utvrđeno činjenično stanje tj. nema valjanih razloga koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza i ne vidi se čime se prvostupanjsko tijelo vodilo pri donošenju odluke. Ističe se i da je jedno od načela poštenog i pravičnog vođenja upravnog postupka i načelo jednakih sredstava. U ovom konkretnom predmetu se prigovara nalazu vještaka obzirom da su isti zaposlenici naslova stoga da ne mogu pravilno i neovisno utvrđivati zdravstvenom stanju tužitelja o čemu da je prethodno u vrlo sličnom predmetu praksu donio Ustavni sud Republike Hrvatske i to u predmetu pod poslovnim brojem U-III-2335/2016. Štoviše ovakvim postupanjem da nisu prekršene samo odredbe Zakona o općem upravnom postupku već i ustavno pravo tužitelja na jednakost pred zakonom i pravo na nepristran i neovisan sud (u ovom slučaju upravno tijelo) iz čl. 29. st. 1. Ustava. Ističe se i da se Ustavni sud RH poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava i na zaključke iz presuda LB INTERFINANZ A.G. c/a Hrvatska i Korošec c/a Slovenija. U konkretnom slučaju da je utvrđenje odlučnih okolnosti bilo svedeno na formalnu ocjenu medicinske dokumentacije tužitelja bez da se cjelovito sagledalo način ozljeđivanja tužitelja u predmetnoj ozljedi na radu. Razlog odbijanja zahtjeva za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja naveden je „da tužitelj na dan nastanka tjelesnog oštećenja odnosno dana 29. rujna 2023. godine, nije bio osiguranik, odnosno nije bio u radnom odnosu.“ Ističe se da je to potpuno pogrešno tumačenje članka 61. stavak 2. ZOMO-a. Naime, tužitelj da je bio radnik poduzeća Patason d.o.o. Vranjic te da je stradao na svom radnom mjestu dana 21. prosinca 2021. To da je dan nastanka tjelesnog oštećenja, tužitelj da je na taj dan bio u radnom odnosu i da nije bio u mirovini. Tužitelju da se nije omogućilo izjašnjenje na nalaz vještaka, niti da vještacima objasni dinamiku nastanka svojih ozljeda. Opisano postupanje u ovom upravnom postupku da je protivno čl. 8. ZUP-a. U konkretnom slučaju da je jasno da nisu utvrđene sve činjenice, a posebno one koje bi išle u prilog tužitelju te da je jasno kako je potrebno provesti vještačenje po vještacima specijalistima odgovarajuće medicinske struke koji će sukladno povredama tužitelja objektivno utvrditi datum nastanka tjelesnog oštećenja. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje. Ujedno je zatraženo da tuženik bude obvezan tužitelju naknaditi troškove ovog upravnog spora.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navode tužitelja smatra neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima navedenim u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužitelj je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajao u navodima iz tužbe, predlaže provođenje dokaza vještačenjem po vještaku ortopedu i vještaku medicine rada. Naveo je i da ovdje nije u cijelosti riječ o pravnom pitanju, a sve obzirom na iznimku iz odredbe čl. 128. st. 2. starog ZOMO-a iz 2013…, po kojemu je i doneseno pobijano rješenje, a kojim je predviđeno da se može utvrditi i raniji nastanak na temelju medicinske dokumentacije iz prethodnog razdoblja.

6.Tuženik je po svom opunomoćeniku na raspravi ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja. Usprotivio se prijedlogu tužitelja za izvođenjem dokaza vještačenjem po sudskim vještacima, navodeći da je ovo prvenstveno pravno pitanje a na medicinsko pitanje, odnosno da je tužitelju utvrđeno tjelesno oštećenje i to po osnovi ozljede na radu a da je sporan samo datum nastanka tjelesnog oštećenja pa tako i novčana naknada vezana uz isto.

7.Sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava sadržanih u spisu ovog upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za saslušanjem istoga u svojstvu stranke spora te za provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima ortopedu i za medicinu rada, kao suvišnih i nepotrebnih za donošenje odluke u ovom sporu iz razloga koji će se navesti u obrazloženju ove presude.

8.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Iz podataka spisa je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 21. travnja 2023. za priznanje prava na naknadu za tjelesno oštećenje.

11.Odredbom članka 61. stavak 1. ZOMO-a propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (stavak 2.). Vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom (stavak 3.).

12.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je tužitelj zaključio radni odnos dana 11. prosinca 2022.,

-da je tužitelj korisnik starosne mirovine koja mu je priznata počevši od 12. prosinca 2022. rješenjem prvostupanjskog tijela od 29. ožujka 2023.;

-da je prvostupanjsko tijelo postupajući po zahtjevu tužitelja pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavoda za vještačenje), Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja: 957341 od 29. rujna 2023. kojim je, po pregledu tužitelja te medicinske i druge dokumentacije utvrđeno da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje prema članku 61. ZOMO-a i to 30% prema VII-B-12-b, razine 1 desno, LOO iz Uredbe o metodologiji vještačenja („Narodne novine“ broj: 153/2014, 67/2017 – dalje Uredba) koje je nastalo dana 29. rujna 2023. zbog ozljede na radu te je prema Uredbi određen ukupni postotak tjelesnog oštećenja od 30% (razina 1) od toga na donje ekstremitete 0%;

-da je slijedom utvrđenog prvostupanjskim rješenjem kod tužitelja utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30% dok je odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja;

-da je tužitelj na navedeno prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu protiv točke II. izreke istog u kojoj je odbijen njegov zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja;

-da je povodom tužiteljeve žalbe tuženik pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1105371 od 28. kolovoza 2024. koje je po pregledu medicinske i druge dokumentacije utvrdilo da kod tužitelja sukladno odredbi članka 61. ZOMO-a i Listi 1. Uredbe ukupni postotak oštećenja organizma/tjelesnog oštećenja iznosi 30%, uzrokovano ozljedom na radu, od toga na donje ekstremitete 0%, uz obrazloženje da je tužitelj dana 21. prosinca 2021. pao sa kamiona (OR) i zadobio prijelom desne palčane kosti, kontuziju glave frontalno desno uz kontuziju nosa. Liječen je konzervativno po traumatologu, proveo je 5 ciklusa fizikalne terapije te mu je priznata ozljeda na radu. Sada se žali na ukočenost ručnog zgloba, povremenu bolnost u desnoj podlaktici i slabost desne šake. Šaku formira dok su kretnje desnim ručnim zglobom reducirane. Navodi se da je štetni događaj nesumnjivo nastao 21. prosinca 2021., no, funkcionalni deficit koji je zaostao po ozljedi procjenjuje se po završenom liječenju te je verificiran pri pregledu vještaka 29. rujna 2023. po završenom liječenju i rehabilitaciji kada je stanje konačno. Stoga vijeće viših vještaka ocjenu prvostupanjskog tijela vještačenja smatra pravilnom a navode žalbe neosnovanim;

-da je osporavanim drugostupanjskim rješenjem žalba tužitelja odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

13.Ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim dok prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

14.Naime, tužitelj osporava datum nastanka tjelesnog oštećenja utvrđen po vještacima u upravnom postupku, smatra da je dan nastanka tjelesnog oštećenja 21. prosinca 2021., kada je stradao na radnom mjestu kao radnik tvrtke Patason d.o.o. Vranjic te se vezano za datum nastanka tjelesnog oštećenja poziva na iznimku iz odredbe članka 128. stavak 2. ZOMO-a.

15.Prema odredbi članka 128. stavak 1. ZOMO-a kada se rješava o pravu osiguranika, odnosno osigurane osobe, kao dan nastanka smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog gubitka radne sposobnosti ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno tjelesnog oštećenja uzima se dan kada je na temelju pregleda područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje dano mišljenje u smislu članka 125. stavka 2. ovoga Zakona ili mišljenje središnjeg ureda Zavoda za vještačenje iz članka 125. stavka 4. ovoga Zakona.

16.Prema stavku 2. članka 128. ZOMO-a iznimno od stavka 1. ovoga članka može se utvrditi raniji datum nastanka smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno tjelesnog oštećenja na temelju medicinske dokumentacije iz prethodnog razdoblja.

17.Tužitelj je predložio da se provede dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke spora. Ovaj prijedlog tužitelja je odbijen obzirom da je u konkretnom slučaju sporno pravno pitanje odnosno činjenice medicinske naravi o kojima tužitelj nema stručnog znanja.

18.Nadalje, tužitelj je predložio da se na spornu okolnost datuma nastanka predmetnog tjelesnog oštećenja provede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ortopedu te po stalnom sudskom vještaku za medicinu rada. I ovaj dokazni prijedlog tužitelja je odbijen. Naime, iz podataka spisa upravnog tijela je razvidno da je tužitelj dana 28. studenog 2023. (nakon donošenja osporavanog drugostupanjskog rješenja od 29. listopada 2024.) iz predmetnog spisa upravnog tijela zatražio i preuzeo izvornu medicinsku dokumentaciju koju je priložio za postupak vještačenja tako da spisu tuženog tijela ne prileži medicinska dokumentacija u izvorniku a ni u presliku. Tužitelj uz tužbu a ni tijekom ovoga spora nije dostavio nikakvu medicinsku dokumentaciju.

19.Osim toga, kako je i gore navedeno, tužitelj je zaključio radni odnos dana 11. prosinca 2022. te je korisnik starosne mirovine koja mu je priznata počevši od 12. prosinca 2022. rješenjem prvostupanjskog tijela od 29. ožujka 2023.

20.Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku je razvidno da je pregledana slijedeća medicinska dokumentacija tužitelja: nalaz HP Klinika za kirurgiju KBC Split od 21. 12. 2021., specijalistički nalazi traumatologa KBC Split od 22.12.2021., 29. 12. 2021., 07.01.2022., 17.01.2022, 03.3.2022.., specijalistički nalazi fizijatra KBC Split od 04.02.2022., 05.4.2022., 17.7.2022., 21.10. 2022., 14.12.2022.te od 23. ožujka 2023. Tužitelj u tužbi a ni tijekom ovoga spora ne osporava da je od strane vještaka u upravnom postupku pregledana navedena medicinska dokumentacija.

21.Kada se ima u vidu datum zaključenja radnog odnosa tužitelja (11. prosinca 2022), da je isti korisnik starosne mirovine počevši od 12. prosinca 2022. te navedena medicinska dokumentacija tužitelja to je jasno da liječenje tužitelja vezano za predmetnu ozljedu na radu, koja je nesporno nastala dana 21. prosinca 2021., nije bilo dovršeno dok je tužitelj bio u radnom odnosu već je liječenje nastavljeno i tijekom 2023. godine (specijalistički nalazi fizijatra). Kako proizlazi iz nalaza i mišljenja drugostupanjskog tijela vještačenja funkcionalni deficit koji je zaostao po ozljedi procjenjuje se po završenom liječenju a ne na dan nastanka ozljede (21. studenog 2021.), kako to smatra tužitelj.

22.Iz svih navedenih razloga je bez osnova pozivanje tužitelja na iznimku iz citirane odredbe članka 128. stavak 2. ZOMO-a. U konkretnom slučaju primjenjuje se citirana odredba članka 128. stavak 1. ZOMO-a. Kako je na temelju medicinske dokumentacije iz razdoblja prije pregleda tužitelja od strane stručnog tijela vještačenja prvog stupnja utvrđen datum nastanka tjelesnog oštećenja (dan kada je po ocjeni vještaka nastupilo konačno stanje budući da je završena kompletna dijagnostika i potvrđena dijagnoza - evidencijski broj vještačenja 957341 od 29. rujna 2023.), to tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja kada je kao dan nastanka tjelesnog oštećenja (ukupni postotak oštećenja organizma/tjelesnog oštećenja koji iznosi 30% od toga na donje ekstremitete 0%) utvrdio dan 29. rujna 2023. Tuženik pravilno ukazuje na to da su odredbama članka 61. ZOMO-a propisana prava osiguranika na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja uzrokovanom ozljedom na radu ili profesionalnom bolesti, a ne prava korisnika mirovine.

23.Uzevši u obzir sve navedeno ovaj sud u cijelosti prihvaća suglasne nalaze i mišljenja vještaka u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku jer su ista stručna i argumentirana kako vezano za postotak tjelesnog oštećenja, koji nije sporan, tako i za datum nastanka tjelesnog oštećenja, te su ista tuženiku služila kao valjana osnova za donošenje osporavanog rješenja.

24.U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe te sva prednja utvrđenja, ovaj sud, suprotno navodima tužitelja, smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđena odredba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 – dalje ZUP) a jednako tako ni odredba članka 8. istog Zakona. Suprotno navodima tužitelja, a kod nesporne činjenice da je do ozljede na radu došlo 21. studenog 2021., da je od strane vještaka u prvostupanjskom upravnom postupku izvršen neposredni pregled tužitelja te da su u nalazu i mišljenju vještaka opisane ozljede koje je zadobio uslijed pada sa kamiona, to u konkretnom slučaju nije bilo potrebe da tužitelj vještacima u upravnom postupku objašnjava dinamiku nastanka svojih ozljeda.

25.Slijedom svega navedenog ovaj sud ocjenjuje da je osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito jer u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi utjecala na rješavanje ove upravne stvari te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Osporavana rješenja su dostatno obrazloženo sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a te se tuženik u osporavanom drugostupanjskom rješenju detaljno izjasnio o svim žalbenim navodima. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari.

26.Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

27.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev istoga za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 16. travnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.