Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-214/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Trogira, Trg Ivana Pavla II br. 1, OIB:84400309496, zastupanog po punomoćnici Božidarki Vulas, odvjetnici iz Trogira, protiv tuženika ĐKA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Krokaru odvjetniku iz Splita, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-597/2021-17 od 12. prosinca 2023., ispravljena rješenjem istog suda broj P-597/2021-19 od 2. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-597/2021-17 od 12. prosinca 2023. ispravljena rješenjem istog suda broj P-597/2021-19 od 2. siječnja 2024.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u odnosu na isplatu iznosa od 16.785,00 EUR- a/126.466,58 kn s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2021. do isplate,

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke na način da se tužitelj odbija s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 16.785,00 EUR-a/126.466,58 kn tekuće od 3. rujna 2019. do 16. veljače 2021.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P -597/2021- 17 od 12. prosinca 2023. ispravljena rješenjem istog suda broj P -597/2021-19 od 2. siječnja 2024.:

- potvrđuje pod točkom II. izreke za iznos parničnog troška od 2.487,50 EUR-a,

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke na način da se odbija kao neosnovan zahtjev za parnični trošak od 1.512,50 EUR-a.

II. U odnosu na nepobijano rješenje kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere, isto ostaje neizmijenjeno.

III. Trošak žalbe tuženiku i trošak žalbe odgovora na tužbu tužitelju se ne dosuđuju.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.785,00 EUR-a/126.466,58 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. rujna 2019. pa do isplate, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 EUR-a/30.138,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Ujedno je rješenjem odbijen prijedlog za određivanjem privremene mjere precizirane kao u izreci. Rješenjem istog suda od 2. siječnja 2024. pod brojem P-597/2021-19 ispravljena je presuda u obrazloženju na stranici 5. točka 7. na način da umjesto rečenice „Tužbeni zahtjev nije osnovan“ treba ispravno stajati „Tužbeni zahtjev je osnovan“.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud osporavanu odluku ukine te odbaci tužbu u cijelosti.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, osporavajući u cijelosti žalbene navode tuženika.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Cijeneći da je predmet spora zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 16.785,00 EUR- a/126.466,58 kn na ime stjecanja bez osnove kojim je zatražio od tuženika povrat stečene koristi, odnosno povrat više plaćenog na ime kupoprodajne cijene , prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) utvrđuje da je između parničnih stranaka 14. veljače 2008. zaključen Ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 9042 m2 u cijeni od 45,00 EUR-a po m2, temeljem kojeg se tuženik kao prodavatelj obvezao tužitelju kao kupcu prodati navedenu nekretninu, dok se kupac obvezao da će za istu platiti određenu svotu novcu kao kupovnu cijenu.

6. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik kao prodavatelj ispunio svoju obvezu iz Ugovora te tužitelju kao kupcu predao predmetnu nekretninu u slobodan posjed, sa svim njezinim sastavnim dijelovima i pripadnostima i u onom stanju u kojem se nekretnina nalazila u trenutku zaključenja Ugovora, a da je tužitelj kao druga ugovorna strana, ispunio svoju osnovnu obvezu iz Ugovora i isplatio kupoprodajnu cijenu za nekretninu površine 9042 m2 te stupio u posjed predmetne nekretnine.

7. Isto tako nije sporno da su stranke dana 29. listopada 2008. zaključile Sporazum Klasa: 940-01/07-01/58, Urbroj: 2184/01-01-08-10 ovjeren kod javne bilježnice Željene Biuk iz [adresa] pod brojem OV-6933/08, a kojim je ugovoreno da će tuženik tužitelju izvršiti povrat kupoprodajne cijene iz Ugovora o kupoprodaji i Dodatka o kupoprodaji od 27. listopada 2008. temeljem kojeg je tuženik kao prodavatelj prodao tužitelju čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 9042 m2, dok je u čl. 3. Dodatka ugovora navedeno da je prodavatelj preuzeo obvezu povrata kupoprodajne cijene u odnosu na više naplaćenu površinu ako se utvrdi da postoji odstupanje stvarne površine od navedenog, pa je navedenim Sporazumom utvrđeno da će tuženik izvršiti povrat kupoprodajne cijene ako postoji odstupanje stvarne površine tako da ista iznosi 8746 m2 ili manje.

8. Kako je prijavnim listom potvrđenim od Ispostave za katastar nekretnina Trogir 2. kolovoza 2019. evidentiran ispravak površine čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak od 9042 m2 u čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak Plano sa 8669 m2 , koji upis je proveden rješenjem pod brojem Z-35387/2019, dok iz priloženih isprava proizlazi da je prije cijepanja čest. zem. [katastarska čestica] rješenjem pod brojem Z-12331/20 imala površinu 8669 m2, dok da je prijavnim listom odobrenim od Područnog ureda za katastar Trogir od 22. siječnja 2020. izvršeno cijepanje navedene čestice 3243/1 površine 8669 m2 u čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 6625 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 785 m2 i čest zem. 3243/6 u površini od 1259 m2, sud smatra da je tužitelj isplatio tuženiku veću kupoprodajnu cijenu nego što iznosi stvarna površina navedene čestice, odnosno za razliku od 373 m2 što pomnoženo sa cijenom od 45,00 EUR-a po m2 iznosi 16.785,00 EUR-a, obzirom da je Sporazumom od 20. listopada 2008. tuženik preuzeo obvezu povrata kupoprodajne cijene ako se utvrdi da postoji odstupanje stvarne površine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako da stvarna površina iznosi 8746 m2 ili manje.

9. Pri tome sud smatra da nije osnovan tuženikov prigovor presuđene stvari tvrdeći da ne postoji subjektivni i objektivni identitet spora u kojem se traži isplata zatraženog iznosa u odnosu na Sporazum kojeg su stranke zaključile 20. listopada 2008. u kojem se navodi da se tuženik kao prodavatelj obvezuje izvršiti povrat kupoprodajne cijene ako se nakon parcelacije utvrdi da postoji odstupanje na terenu što se tiče površine nekretnine, obzirom da u vrijeme sklapanja Sporazuma činidba tuženika nije bila određena, niti je bilo utvrđeno odstupanje u površini, već je to utvrđeno temeljem pravomoćnog rješenja nadležne Ispostave za katastar nekretnine Trogir od 2. kolovoza 2019. na osnovu čega je ispravljen podataka o površini navedene čestice na način da je utvrđeno da ista ima površinu od 8669 m2 umjesto 9042 m2 , dakle da je površina manja za 373 m2.

10. Osim toga sud smatra da je neosnovan i tuženikov prigovor zastare koja je počela teći prvog dana poslije dana kada je tuženik kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, koja je nastupila pravomoćnošću rješenja nadležnog ureda za katastar od 3. rujna 2019. kojim je na temelju prijavnog lista od 2. kolovoza 2019. ispravljena površina navedene čestice.

11. Stoga radi navedenog, a imajući u vidu da se tuženik citiranim Sporazumom od 20. listopada 2008. obvezao izvršiti povrat kupoprodajne cijene ukoliko se utvrdi odstupanje u površini, sud ocjenjuje da je tužitelj ovlašten zahtijevati od tuženika povrat stečene koristi, odnosno više plaćenog iznosa na ime kupoprodajne cijene.

12. Kako su stranke prilikom kupoprodaje dogovorile kupoprodajnu cijenu od 45,00 EUR-a po m2, to je sud tuženika obvezao isplatiti tužitelju iznos od 16.785,00 EUR - a/126.466,58 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. rujna 2019. pa do isplate jer je tog dana tužitelj saznao za razliku u površini temeljem prijavnog lista.

13. Ujedno je rješenjem odbijen prijedlog za određivanje predložene privremene mjere smatrajući da u konkretnom slučaju nisu ispunjene kumulativno određene pretpostavke za određivanje iste sukladno odredbama Ovršnog zakona.

14. U žalbi tuženik navodi da je osporio tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što je strankama u trenutku sklapanja predmetnih ugovora bilo poznato da je površina prodane čestice manja od stvarne, ali je tužitelj jednostrano i bez sudjelovanja tuženika tek po proteku više od 10 godina od sklapanja pravnih poslova provodio izmjere i parcelaciju bez znanja i sudjelovanja tuženika te na pogrešan način utvrdio površinu predmetne nekretnine, ponavljajući tijekom postupka istaknuti prigovor zastare potraživanja te prigovor presuđene stvari. Brani tezu da se radi o izvanugovornoj obvezi – stjecanju bez osnove te da je pogrešnom primjenom materijalnog prava sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja jer je tužitelj u roku od 5 godina od dana plaćanja kupoprodajne cijene imao pravo na vraćanje preplaćenog iznosa, smatrajući ujedno da je u Sporazumu stranaka zaključenom 28. listopada 2008. ugovorena obveza vraćanja dijela kupoprodajne cijene pa da postoji objektivni identitet spora u odnosu na konkretni predmet, slijedom čega da je osnovan i prigovor presuđene stvari obzirom da je i tužitelj temeljem navedenog Sporazuma mogao pokrenuti ovrhu protiv tuženika, jer će sad tužitelj pravomoćnošću ove presude raspolagati dvjema ovršnim ispravama kojima će moći od tuženika naplatiti iznos za istu stvar.

15. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavcima 2., 3. i 4. tog Zakona) na koju sadržajno ukazuje tuženik, jer ista nema nikakvih nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Nadalje nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a obzirom da pogrešno smatra tuženik da je pobijanom odlukom odlučeno o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno presuđeno . Isto tako ovaj sud nije utvrdio da bi u istoj bila počinjena ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

16. Naime, obzirom da se pretežiti dio žalbe tuženika odnosi na ponavljanje istaknutih prigovora zastare i presuđene stvari, valja istači da pogrešno smatra tuženik da postoji objektivni identitet spora u odnosu na zaključeni Sporazum stranaka od 20. listopada 2008. obzirom da pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je u navedenom Sporazumu tuženik kao prodavatelj obvezao izvršiti povrat kupoprodajne cijene ako se nakon parcelacije utvrdi da postoji odstupanje na terenu što se tiče površine, slijedom čega ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da u vrijeme sklapanja navedenog Sporazuma činidba tuženika još nije bila određena, obzirom da nije bila izvršena parcelacija niti utvrđeno odstupanje u površini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa navedeni Sporazum bez provedene parcelacije ne predstavlja ovršnu ispravu podobnu za ovrhu u smislu isplate utuženog iznosa, slijedom čega opravdano smatra prvostupanjski sud da prigovor presuđene stvari nije osnovan.

17. Nadalje kako tužitelj potražuje isplatu temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a zastara u konkretnom slučaju iznosi 5 godina primjenom odredbe čl. 225. ZOO-a i teče u konkretnom slučaju, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, od prvog dana poslije dana kada je tužitelj kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a to je tek s pravomoćnošću rješenja nadležnog Područnog ureda za ka tastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Trogir od 3. rujna 2019. kojim je na temelju prijavnog lista potvrđenog od Ispostave za katastar nekretnina Trogir od 2. kolovoza 2019. ispravljen podatak katastarskog plana katastarske izmjere na čkbr. [katastarska čestica] površine u novo stanje kat. čestice [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]) površine 8669 m2, slijedom čega je tužitelj od tog vremena stekao pravo na podnošenje zahtjeva za isplatu zatraženog iznosa na ime razlike kupoprodajne cijene obzirom na utvrđenu površinu nekretnine koja je bila predmetom prodaje.

18. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 17. veljače 2021. neosnovan je prigovor zastare utužene tražbine, a nije odlučno za ocjenu osnovanosti tog prigovora ni žalbeni navod da je tužitelj već u času kupoprodaje znao da površina nekretnine koja je bila predmetom prodaje ne odgovara stvarnom stanju, obzirom da je pravnim poslovima koje su sklapale stranke tuženik pristao na povrat dijela kupoprodajne cijene nakon parcelacije koja je izvršena nakon 10 godina od sklapanja predmetnih Ugovora odnosno Sporazuma.

19. Stoga, kako su svi žalbeni navodi ocijenjeni neosnovanim, a tuženik žalbom posebno ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. izreke u odnosu na isplatu iznosa od 16.785,00 EUR-a/126.466,58 kn.

20. Međutim pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je na dosuđeni iznos od 16.785,00 EUR-a/126.466,58 kn zateznu kamatu dosudio od 3. rujna 2019. kao dana kad je tužitelj saznao za razliku u površini temeljem prijavnog lista katastra, obzirom da primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a kamata teče od dana podnošenja tužbe 17. veljače 2021. jer iz stanja spisa ne proizlazi da bi tuženiku prije tog datuma bio uručen izvansudski zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove, pa se tuženik kao stjecatelj može smatrati poštenim do dana podnošenja tužbe.

21. Stoga je valjalo djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi preostali dio točke I. izreke u pogledu tijeka zatezne kamate za razdoblje od 17. veljače 2021. pa do isplate, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti preostali dio točke I. izreke presude na način da se tužitelj odbija s djelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 3. rujna 2019. do 16. veljače 2021.

22. Kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu valjalo je sukladno odredbi 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima postupka, sve primjenom odredbe čl. 145. st. 5. ZPP-a, obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu za isplatu zatezne kamate kao sporednog zahtjeva te u svezi prijedloga za donošenje privremene mjere, a zbog čega na strani tuženika nisu nastali posebni troškovi.

23. Tako je tužitelju sukladno vrijednosti predmeta spora priznat trošak sastava tužbe temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) u visini od 250 bodova koji trošak je tužitelju priznat i za trošak sastava podneska od 8. srpnja 2021. temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Isti trošak za svaku radnju posebno tužitelju je priznat i za trošak pristupa na ročišta od 26. studenog 2021. i 25. siječnja 2022., dok je za trošak pristupa na ročište od 7. studenog 2023. tužitelju priznat zatraženi trošak od 125 bodova sve temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Osim toga tužitelju je valjalo za trošak sastava podneska od 19. prosinca 2021. i od 16. svibnja 2023. priznati za svaku radnju po 62,50 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife dok tužitelju nije valjalo priznati trošak podneska od 21. siječnja 2022. budući da navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje podneska sve primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, pa kad se navedeni trošak od 1250 bodova pomnoži sa vrijednosti predmeta spora po 1,99 EUR-a trošak koji je tuženik dužan nadoknadi tužitelju iznosi 2.487,50 EUR-a.

24. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP -a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke za iznos troška od 2.487,50 EUR-a, dok je primjenom čl. 380 toč. 3. ZPP-a prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti preostali dio točke II. izreke i odbiti zahtjev za naknadu troška u visini od 1.512,50 EUR-a.

25. Trošak žalbe tuženiku nije dosuđen jer je isti uspio samo s neznatnim dijelom zahtjeva za što na njegovoj strani nije nastao posebni trošak, dok trošak odgovora na žalbu tužitelju nije dosuđen primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a obzirom da isti trošak nije bio nužno potreban za odlučivanje po žalbi.

26. U nepobijanom dijelu u odnosu na rješenje kojim je odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere, navedena odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun