Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-616/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupane po punomoćniku Krešimiru Ljubiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupanog po punomoćnici Jeleni Kunac, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-449/2023-10 od 24. prosinca 2024., dana 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-449/2023-10 od 24. prosinca 2024. u točkama I., III. i IV. izreke presude.

II. U nepobijanoj točki II. izreke presude i nepobijanom rješenju, prvostupanjska presuda i rješenje poslovni broj Povrv-449/2023-10 od 24. prosinca 2024. ostaju neizmijenjeni.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom pod točkom I. izreke presude održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1681/2022 od 13. prosinca 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznos od 34,68 EUR-a od 6. srpnja 2021. do 7. prosinca 2022. Pod točkom II. izreke presude djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1681/2022 od 13. prosinca 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,21 EUR-a. Pod točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 163,16 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 24. prosinca 2024. do isplate. Pod točkom IV. izreke presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan. Rješenjem je djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1681/2022 od 13. prosinca 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 34,68 EUR-a te je u tom dijelu utvrđeno povlačenje tužbe.

2. Navedenu prvostupanjsku odluku pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u točkama I., III. i IV. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu pod točkom I. izreke na način da ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim mu je naloženo platiti zatezne kamate na iznos od 34,68 EUR-a od 6. srpnja 2021. do 7. prosinca 2022., te preinačiti u odluci o trošku (točke III. i IV. izreke presude) i obvezati tužitelj icu da mu naknadi trošak postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 – dalje: ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR/10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa premije višegodišnjeg osiguranja u iznosu od 34,68 EUR-a sa zateznom kamatom za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 30. lipnja 2022.

7. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alena Juroša poslovni broj Ovrv- 1681/2022 od 13. prosinca 2022. naloženo tuženiku kao ovršeniku platiti tužiteljici kao ovrhovoditeljici iznos od 34,68 EUR-a, kao i ovršni trošak u iznosu od 62,21 EUR-a, te da je po prigovoru ovršenika, kojim je u cijelosti pobijao rješenje o ovrsi javnog bilježnika tvrdnjom da nije zaprimio tužiteljičin poziv na plaćanje premije niti podatke na koje treba uplatiti utuženu premiju, te da prema tužiteljici nema nepodmirenih dugovanja jer je po primitku obavijesti javnog bilježnika da je podnesen prijedlog za ovrhu platio utuženi iznos pa nije bilo osnove za izdavanje rješenja o ovrsi, rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-449/2023 od 27. travnja 2023. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha te određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7.1. Polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je nesporno tuženik dana 7. prosinca 2022. platio tužiteljici iznos od 34.68 EUR-a na ime glavnice,

- da iz police osiguranja broj [broj police osiguranja] od 27. lipnja 2018. proizlazi da je istom tuženik kao ugovaratelj i osiguranik ugovorio sa tužiteljicom kao osiguravateljicom višegodišnje osiguranje s početkom osiguranja 1. srpnja 2018. i trajanjem do 1. srpnja 2027., te da premija dospijeva na naplatu svake godine na dan 1. srpnja,

- da je tuženikova obveza dospjela na naplatu 1. srpnja 2021., u skladu s ugovorenim danom dospijeća u polici osiguranja broj [broj police osiguranja] od 27. lipnja 2018.,

- da tuženikovo plaćanje godišnje premije 7. prosinca 2022. u iznosu od 34,68 EUR-a predstavlja priznanje duga u smislu odredbe čl. 240. st. 2. ZOO-a,

- da neosnovano prigovara tuženik da mu nije dostavljen račun za plaćanje godišnje premije, jer je njegova obveza određena samom policom osiguranja i za nastanak njegove obveze plaćanja godišnje premije nije potrebno da mu tužiteljica dostavi račun za plaćanje iste,

- da tužiteljica, a nakon što joj je tuženik podmirio glavnicu, u okviru vlastite dispozicije može postaviti zahtjev za isplatu zateznih kamata u vremenskom periodu na određeni iznos glavnice ili u apsolutnom iznosu, pa je njezin zahtjev za isplatu zateznih kamata na plaćenu glavnicu za razdoblje od 6. srpnja 2022. do 7. prosinca 2022. ispravno postavljen,

pozivajući se na odredbe čl. 921. i 936. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO),

zaključuje da je tužiteljica dokazala osnovanost i visinu tražbine, pa kako tuženik po dospijeću nije ispunio svoju obvezu prema tužiteljici, to je u obvezi platiti tužiteljici zatezne kamate na utuženu glavnicu od 34,68 EUR-a za razdoblje od 6. srpnja 2022. kao dana dospijeća do 7. prosinca 2022. kao dana plaćanja, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u tom dijelu održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika.

7.2. Prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja da je tužiteljica podneskom od 24. svibnja 2023. (očitovanje na prigovor tuženika izjavljen na rješenje o ovrsi javnog bilježnika) djelomično povukla tužbeni zahtjev u odnosu na plaćeni iznos glavnice od 34,68 EUR-a, a kojem se povlačenju tuženik nije protivio, primjenom odredbe čl. 193. st. 2. i čl. 451. st. 3. ZPP-a u tom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i utvrdio povlačenje tužbe za iznos od 34,68 EUR-a.

8. Žalbenim navodima da nisu bili ispunjeni uvjeti za dostavu pobijane prvostupanjske presude putem oglasne ploče suda jer stranke nisu bile uredno obaviještene o ročištu za objavu presude, tuženik sadržajno ističe relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, ali kako se presuda u sporovima male vrijednosti u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a ne može pobijati zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka, to ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li prvostupanjski sud počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, a u ovom konkretnom slučaju vezano za pravilnu primjenu odredbe čl. 335. ZPP-a. Samo kratko valja navesti da propust prvostupanjskog suda da primijeni pravila o postupku u sporovima male vrijednosti o objavi presude nije ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je tuženik podnošenjem žalbe konzumirao svoje ovlaštenje na zaštitu svojih prava u ovom konkretnom postupku.

9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog na koje u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, a zbog kojih se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti.

10. Tuženik daljnjim opširnim navodima žalbe sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da je pobijana presuda nerazumljiva i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud nije utvrdio je li mu račun za plaćanje premije uredno dostavljen i kada mu je dostavljen , niti je tužitelj tijekom postupka dokazao da mu je pravovremeno i na propisan način dostavio račun, posljedično čemu je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je godišnja premija dospjela 1. srpnja 2021. i da istu nije platio po dospijeću, te je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo iz čl. 183. ZOO-a kada mu je naloženo plaćanje zateznih kamata na plaćenu glavnicu jer on prije primitka obavijesti javnog bilježnik od 21. studenoga 2022. o podnesenom prijedlogu za ovrhu nije mogao pasti u zakašnjenje, slijedom čega tužitelj nema pravnu osnovu zahtijevati utužene kamate.

11. Prema ocjeni ovog suda, iznesenim žalbenim navodima tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje. Međutim, kako se odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te imajući u vidu sadržaj žalbe tuženika, to ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu.

12. Uzimajući u obzir po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je tuženik kao ugovaratelj i osiguranik sklopio s tužiteljicom kao osigurateljicom policu osiguranja broj [broj police osiguranja] od 27. lipnja 2018. kao višegodišnje osiguranje s početkom osiguranja 1. srpnja 2018. i trajanjem do 1. srpnja 2027. i ugovorio naplatu godišnje premija s dospijećem svake godine na dan 1. srpnja, te da tuženik nije platio ugovorenu godišnju premiju po dospijeću, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo održavši na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 34,68 EUR-a u razdoblju od 6. srpnja 2021. do 7. prosinca 2022.

13. Pravilna je i odluka o trošku postupka. Naime, tuženik je tužiteljici podmirio utuženu glavnicu 7. prosinca 2022., dakle nakon podnošenja prijedloga za ovrhu i nakon primitka obavijesti javnog bilježnika. Tužitelj je podneskom od 24. svibnja 2023. obavijestio sud o podmirenju glavnice, te je istim podneskom povukao tužbu za glavnicu i postavio konačni zahtjev kojim je i nadalje potraživao naplatu zateznih kamata na plaćenu glavnicu za razdoblje od 6. srpnja 2021. do 7. prosinca 2022. i troškove postupka, a o kojem je tužbenom zahtjevu i odlučeno pobijanom presudom . Stoga je prvostupanjski sud o troškovima postupka pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno zaključku Vrhovnog suda sa sastanka s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. broj Su -IV- 204/17, te je i pravilno tužiteljici priznao trošak u visini jednokratne nagrade u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' broj 138/2023) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 25,00 EUR-a i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 EUR-a, te navedeno nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

14. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi presudu u točki I. izreke presude (u odnosu na glavnu stvar) te i točkama III. i IV. izreke presude (odlukama o trošku).

15. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

16. Nepobijana točka II. izreke presude i nepobijano rješenje nisu bili predmetom ispitivanja u žalbenom postupku, pa u tom dijelu prvostupanjska presuda i rješenje poslovni broj Povrv-449/2023-10 od 24. prosinca 2024. ostaju neizmijenjeni.

U Varaždinu 16. travnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović