REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-16/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog DL zbog kaznenog djela iz članka 315. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011. i 144/2012. - dalje: KZ/11.-12.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 20. svibnja 2024. broj K-708/2013-109 i presuda Županijskog suda u Puli- Pola od 15. siječnja 2025. broj Kž-419/2024, u sjednici održanoj 16. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog DL za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 20. svibnja 2024. broj K-708/2013-109 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 15. siječnja 2025. broj Kž-419/2024 osuđen je DL zbog počinjenog kaznenog djela protiv javnog reda - napadom na službenu osobu iz članka 315. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.-12. te je temeljem članka 315. stavka 4. KZ/11. -12. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
2. Protiv te presude osuđenik je pravovremeno po branitelju, odvjetniku Mariju Vukoviću podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „teškog kršenja prava osuđenika na pravično suđenje, prava na obranu u kaznenom postupku i eklatantne povrede odredaba kaznenog postupka u drugostupanjskom postupku“, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske“ da se pravomoćna presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Kž-419/2024 od 15. siječnja 2025. godine u cijelosti ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje pred sud prvog stupnja“.
3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP-25.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 3. studenoga 2025. pod brojem Ksm-DO-223/2025-2 s mišljenjem da zahtjev treba odbiti kao neosnovan.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Kada osuđenik ističe osnovu iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP-25. (teška povreda prava na pravično suđenje) tu povredu obrazlaže činjenicom da, sukladno brojnim odlukama nacionalnih sudova te Europskog suda za ljudska prava, načelo pravičnosti, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u sebi podrazumijeva načelo jednakosti oružja i načelo kontradiktornosti, dok je u ovom kaznenom postupku, uključujući i istragu, došlo do grubog kršenja načela pravičnosti u odnosu na osuđenika, a poglavito načela jednakosti oružja.
6.1. Međutim, iako podnositelj zahtjeva u ovom dijelu ističe zakonom dopuštenu osnovu kao razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, treba istaknuti kako pritom uopće ne precizira i ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala teška povreda prava na pravično suđenje odnosno kako i na koji način je tijekom ovog kaznenog postupka ostvarena povreda načela jednakosti oružja i načela kontradiktornosti te u čemu se te povrede sastoje. Kako u ovom dijelu podnesenog zahtjeva osuđenik uopće ne argumentira na koji način je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka ova povreda ostvarena, evidentno je kako se u ovom konkretnom slučaju radi o paušalno iznesenoj i ničim argumentiranoj tvrdnji. Stoga, suprotno navodima iz ovog dijela zahtjeva, nije os tvarena iznesena teška povreda prava na pravično suđenje.
7. Ističući u nastavku zahtjeva povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja je utjecala na presudu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP -25. osuđenik navodi kako je drugostupanjska presuda donesena protivno odredbama Zakona o kaznenom postupku, pri čemu također ne precizira o kojim točno odredbama procesnog zakona bi se u ovom slučaju radilo odnosno koja od postupovnih povreda je u ovom kaznenom predmetu ostvarena. Obrazlažući ovaj razlog za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka podnositelj zahtjeva navodi kako je on u ovom kaznenom predmetu osuđen, iako svjedok-oštećenik ĐL, kao žrtva kaznenog djela, pred prvostupanjskim sudom nije teretio osuđenika, s obzirom da nema potrebe lagati, za razliku od drugog svjedoka-oštećenika ĆL, koji je u ovom predmetu zainteresiran za kazneni progon budući je postavio imovinsko-pravni zahtjev. Nakon toga u nastavku ovog dijela zahtjeva detaljno i opširno, kao i u podnesenoj žalbi protiv prvostupanjske presude, od 2. stranice, 2. odlomka odozdo pa do 4. stanice 5. odlomka odozgo obrazloženja analizira izvedeni dokazni postupak te ponovno ocjenjuje iskaze ispitanih svjedoka te preocjenjuje utvrđenja i zaključke nižestupanjskih sudova u odnosu na utvrđenu krivnju i kazneno-pravnu odgovornost osuđenika za inkriminirano kazneno djelo, smatrajući da u obrazloženju prvostupanjske i drugostupanjske presude nisu dani valjani i dostatni razlozi za osuđujuću presudu.
7.1. Međutim, u navedenom osuđenik nije u pravu.
7.2. Iako i u ovom dijelu zahtjeva osuđenik ističe zakonom dopuštenu osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, iz ovakvog sadržaja obrazloženja očigledno proizlazi kako isti u biti osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, sukladno članku 515. ZKP-25. i članku 517. stavku 1. ZKP-25. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može se podnositi zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.3. Stoga, po ocjeni ovog Suda, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, nema govora o tome da bi došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja povreda bi bila od utjecaja na presudu odnosno nije ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-25., a na koju se u ovom dijelu zahtjeva osuđenik neosnovano poziva.
8. Kada tvrdi da je isto tako ostvarena povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP-25.), osuđenik ističe kako su nižestupanjski sudovi, imajući u vidu podcijenjene olakotne okolnosti i kriminalnu količinu postupanja kod osuđenika, istome izrekli sankciju koja je za počinjeno kazneno djelo potpuno neprikladna svim utvrđenim okolnostima, a samim time i prestroga. Obrazlažući ovakve svoje navode podnositelj zahtjeva ističe kako je on proglašen krivim za događaj iz 2013. godine, a prvostupanjska presuda je donesena tek 2024. godine pa navođenje otegotnih okolnosti u vidu kaznene i prekršajne presude iz 2023. godine, a vezano za događaje koji su se dogodili osam godina nakon inkriminiranog događaja je tendenciozno i protuzakonito jer one ne mogu ukazivati na upornost u počinjenju djela. S obzirom da prvostupanjski i drugostupanjski sud ove okolnosti nisu cijenili na pravilan način prilikom odmjeravanja kazneno-pravne sankcije smatra da navedeni propust ukazuje na to da je osuđeniku time povrijeđeno pravo na obranu u ovom kaznenom postupku.
8.1. No, niti u navedenom osuđenik nije u pravu.
8.2. Naime, iako se i u ovom djelu podnositelj zahtjeva normativno poziva na zakonom dopuštenu osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, iz samog sadržaja proizlazi kako osuđenik u biti osporava pravilnost izrečene kazne, smatrajući da bi se u konkretnom slučaju i izrečenom uvjetnom osudom mogla ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije. Međutim, postupajući na navedeni način osuđenik u potpunosti ignorira činjenicu da se ovim izvanrednim pravnim lijekom pravomoćna presuda ne može ispitivati u odnosu na odluku o kazni, osim ukoliko je prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu (članak 517. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 469. točkom 5. ZKP-25.), što ovdje svakako nije bio slučaj.
9. Slijedom svega prethodno iznesenog nije ostvarena niti jedna od povreda na koje u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ukazuje osuđeni DL.
10. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026.) odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 16. travnja 2026.
Predsjednica Vijeća:
Ileana Vinja
