Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-78/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Davora Mitrovića, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Miroslava Rošca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. TČ i II-opt. OČ, zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi I-opt. TČ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-751/2019-37 od 7. studenog 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba I-opt. TČ, ukida se pobijana presuda u odluci o trošku, te se u tome dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II/ U ostalom dijelu žalba I-opt. TČ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-751/2019-37 od 7. studenog 2025., I-opt. TČ i II-opt. OČ proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – iznuda, opisano i kažnjivo po čl. 243. st. 1. KZ/11 te je I-opt. TČ na temelju čl. 243. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci, a potom mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora od osam mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, dok je II-opt. OČ na temelju čl. 243. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci, nakon čega mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora od osam mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 I-opt. TČ i II-opt. OČ dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka i to I-opt. TČ u ukupnom iznosu od 1.411,56 eura, od čega se iznos od 26,25 eura odnosi na trošak pristupa na raspravu od 11. svibnja 2023. stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr. Sanja Batina d.o.o., iznos od 462,00 eura na trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr. Sanja Batina d.o.o od 16. svibnja 2023., iznos od 723,31 eura na trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. Sanja Batina d.o.o. od 30. travnja 2025., a iznos od 200,00 (dvjesto) eura na paušalnu svotu, dok je II-opt. OČ dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura na ime paušalne svote.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio I-opt. TČ putem branitelja Tonija Vukičevića, odvjetnika iz Splita zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, optuženika u cijelosti oslobodi optužbe, ili u slučaju krivnje, da ga blaže kazni, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno u žalbi opt. TČ zahtjeva da ga se pozove na sjednicu vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje: ZKP), spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Za 16. travnja 2026. zakazana je sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik Županijskog državnog odvjetnika, I-opt. TČ i branitelj optuženika Toni Vukičević, odvjetnik iz Splita. Na sjednicu vijeća nisu pristupili zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, I-opt. TČ te branitelj optuženika Toni Vukičević, odvjetnik iz Splita, koji su o sjednici vijeća uredno obaviješteni pa je javna sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 3. ZKP-a.

5.1. Sjednica vijeća je započela izlaganjem žalbe I-opt. TČ koju je podnio putem branitelja Tonija Vukičevića, odvjetnika iz Splita, koju žalbu i žalbeni prijedlog je izložio sudac izvjestitelj.

6. Žalba I-opt. TČ je djelomično osnovana.

7. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik upire da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 9. st. 1. ZKP-a koji nalaže sudu da s jednakom pažnjom ispituje i utvrđuje okolnosti koje terete, kao i one koje idu u korist optuženika te da je sve nejasnoće trebao protumačiti u njegovu korist primjenom "načela" in dubio pro reo iz čl. 3. ZKP-a.

7.1. Ovdje je prvenstveno za navesti kako in dubio pro reo nije načelo kaznenog postupka nego pravno logičko pomagalo koje se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanja neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti te se tada (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist optuženika te da sumnja u smislu odredbe čl. 3. ZKP-a postoji tek kada iz dokaza koji su izvedeni u postupku nije moguće izvesti zaključak o postojanju ili nepostojanju neke pravno relevantne činjenice te kada dokazi dopuštaju mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je imao na raspolaganju dokaze koji su upućivali na zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo i dokaze koji su taj zaključak mogli relativizirati (obrana I-opt. TČ i obrana II-opt. OČ). Međutim, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi pozornom i savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza koje je analizirao pojedinačno i u međusobnoj vezi, dakle, kako dokaze koji optuženiku idu u prilog, tako i one koji ga terete, poklonio vjeru iskazima ošt. BČ, svjedokinje TČA (konobarice u caffe baru Bronx), iskazu I-opt. TČ u dijelu u kojem je iskazao da je oštećenika opsovao i gurnuo ga, kao i iskazu II-opt. OČ da je u jednom trenutku uzeo šalicu sa stola, razbio ju o pod, a da je on uzeo oštećenikov mobitel marke Huawei koji je bio na stolu. Ujedno, prvostupanjski sud je dao razumne razloge utemeljene na logičnoj ocjeni izvedenih dokaza, koju je činjeničnu ocjenu ispitao i prihvatio ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega nema bitne povrede na koju žalitelj ukazuje.

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu optuženik ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda tražeći ujedno preocjenu izvedenih dokaza na način kako bi to odgovaralo probicima njegove obrane. Naime, osporava da bi postupao zajednički i dogovorno s II-opt. OČ, da je s oštećenikom i prije predmetnog događaja imao nesređene odnose kroz zajedničke građevinske aktivnosti, a da je udario oštećenika samo zato što je s njim odbio razgovarati na tu temu, da je to u svojoj obrani potvrdio i II-opt. OČ te da sve radnje nisu bile usmjerene oduzimanju oštećenikovog mobitela koji u konačnici sa stola nije uzeo on, već II-opt. OČ.

8.1. Međutim, takvi žalbeni navodi I-opt. TČ su neutemeljeni jer je prvostupanjski sud, nakon što je izveo sve dokaze, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u međusobnoj vezi, dajući ujedno i ocjenu proturječnih dokaza, pravilno zaključio da je I-opt. TČ zajedno sa II-opt. OČ počinio kazneno djelo za koje ih je i proglasio krivima, o čemu je dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.2. Nije u pravu I-opt. TČ kada upire da između njega i II-opt. OČ nije bilo nikakvog dogovora kada su u caffe bar Bronx došli zajedno gdje je prvo I-opt. TČ prišao stolu za kojim je sjedio ošt. BČ, udario ga šakom u glavu nakon čega je OČ sa stola uzeo šalicu kave i razbio je te uzeo mobitel marke Huawei. Pri tome, s pravom je prvostupanjski sud prihvatio iskaz ošt. BČ koji je uvjerljivo i okolnosno opisao kako opt. TČ poznaje od ranije jer ga je angažirao za obavljanje građevinskih radova, no kako nije dovršio posao koji su dogovorili, da mu taj posao nije ni platio, iako misli da je s gradilišta TČ otuđio određeni alat za što ga nije prijavio, no kako mu je ponovno trebao radnik kontaktirao je II-opt. OČ te su dogovorili sastanak u Kauflandu gdje je u caffe baru prepoznao TČ (kao radnika kojeg je tražio), da je OČ rekao da se nema što dogovarati sa TČ jer mu je već upoznao narav, da nije želio s njime razgovarati jer je ranije na njega dizao mačetu, da ga je potom TČ udario šakom u glavu da mu je potekla krv iz nosa, a za vrijeme dok se bavio brisanjem krvi OČ je sa stola uzeo mobitel Huawei, s time da je prethodno sa stola uzeo šalicu kave i razbio je. Kada se takav iskaz oštećenika koji nema razloga neosnovano teretiti optuženike dovede u vezu s iskazom konobarice u caffe baru Bronx TČA čiji iskaz, kao i iskaz oštećenika, u postupanju optuženika potvrđen i materijalnim dokazom u spisu u vidu snimke nadzorne kamere iz caffe bara Bronx, tada nema dvojbe da se u ponašanju I-opt. TČ stječu obilježja kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11 koji je, zajedno sa II-opt. OČ s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi zatražio nepostojeći dug od oštećenika, a onda prema njemu i primijenio silu udarivši ga šakom u glavu, da bi potom II-opt. OČ razbio šalicu kave koja je stajala na stolu te uzeo oštećenikov mobitel marke Huawei vrijednosti 265,45 eura, pri čemu ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

9. Optuženi se uvodno žali zbog povrede kaznenog zakona koju povredu u nastavku žalbe ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP-a, ovaj sud je utvrdio da na štetu optuženika prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon.

9.1. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio kazneni zakon kada ga je (kao i II-opt. OČ) proglasio krivim zbog kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11.

10. Optuženik se žali i zbog odluke o uvjetnoj osudi upirući da prvostupanjski sud na njegovoj strani nije pronašao niti jednu olakotnu okolnost iako je osoba s ozbiljnim zdravstvenim problemima, a da nije cijenio niti da je sudionik Domovinskog rata koji u međuvremenu nije dolazi u sukob sa zakonom te da nije opstruirao postupak.

10.1. Međutim, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud cijeneći odredbu čl. 47. KZ/11 o izboru vrste i mjere kazne, pri čemu, iako nije cijenio činjenicu da je optuženik sudionik Domovinskog rata i odlikovan kao olakotnu okolnost, uz pravilno utvrđenu otegotnu okolnost u vidu dosadašnje osuđivanosti (presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-227/2022 od 27. ožujka 2022. koja je pravomoćna 7. travnja 2022. opt. TČ proglašen je krivim zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 za koje mu je kazneno djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, uvjetno na jednu godinu) koju okolnost nije precijenio, kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci na koju je osuđen po prvostupanjskom sudu, nije prestroga. Naime, iako je I-opt. TČ inzistirao na lošem zdravstvenom stanju zbog čega je i psihijatrijski vještačen, te je kod njega utvrđeno postojanje simptomatologije iz kruga posttraumatskog stresnog događaja kronificiranog tijeka, no njegova raspravna sposobnost i ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije bila upitna. Stoga, polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti djela, a krećući se u granicama propisane kazne za predmetno kazneno djelo (za kazneno djelo iz čl. 243. st. 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora do tri godine) cijeneći i jačinu ugrožavanja te povredu zaštićenog dobra, pravilno je prvostupanjski sud osudio I-opt. TČ na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a onda smatrajući da optuženik i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, izrekao mu uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od dvije godine. Upravo takvom kaznenopravnom sankcijom ostvarit će se sve one svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Za svoju odluku prvostupanjski sud dao je provjerljive, jasne i dostatne razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Međutim, u pravu je I-opt. TČ kada pobija odluku o trošku obrazlažući navedenu žalbenu osnovu time da je skromnih materijalnih prilika zbog čega nije u mogućnosti platiti troškove kaznenog postupka na koje je obvezan prvostupanjskom presudom. Naime, prema osobnim podacima optuženik je umirovljenik koji ostvaruje mirovinu u iznosu od 500,00 eura pa se zaključak prvostupanjskog suda da plaćanjem troškova postupka neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika kao i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, za sada, ukazuje kao preuranjen a time i pogrešan.

11.1. Prvostupanjski će sud, kada bude posebnim rješenjem odlučivao o troškovima postupka, voditi računa o imovinskim prilikama optuženika tako što će pribaviti podatke o iznosu mirovine, vlasništvu nekretnina i vrjednijih pokretnina, imali li osoba koje je dužan po zakonu uzdržavati, pa ukoliko smatra da bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, iste okolnosti cijeniti u smislu čl. 148. st. 6. ZKP-a tj. postoje li uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti ili djelomično ili pak takvi uvjeti ne postoje.

12. Slijedom svega izloženog, te kako ispitivanjem pobijane presude sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a nisu nađene povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 482. ZKP-a odlučeno kao pod toč. I./ i II./ izreke ove drugostupanjske odluke.

Osijek, 16. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Mitrović