REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-564/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Aleksandri Gumzej, na prijedlog više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja ŽI, vl. ugostiteljskog obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Blažan, odvjetnik u Zagrebu, Mažuranićev trg 8, protiv tuženika ISKOPI DUJPAV d.o.o., OIB: 87530495325, Jordanovac 11, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čer, odvjetnik u Koprivnici, Hrvatske državnosti 11a, radi isplate iznosa od 28.754,49 EUR, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 4. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika Krešimir Valić u Zagrebu, Trg Nikole Šubića Zrinskog 17, sudski predmet Ovrv- 94887/2023 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1346/2023) od 9. siječnja 2024. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 28.754,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 3.504,49 EUR od 27. svibnja 2023.,

- na iznos od 20.875,00 EUR od 1. listopada 2023. i

- na iznos od 4.375,00 EUR od 7. listopada 2023.

po stopi koja se do 29. prosinca 2023. obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.135,93 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos od 16. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja vršitelj dužnosti javnog bilježnika Krešimir Valić u Zagrebu, Trg Nikole Šubića Zrinskog 17, donio je 9. siječnja 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sudski predmet Ovrv-94887/2023 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1346/2023), kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 28.754,49 EUR te nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 926,93 EUR, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi slijedom čega je, a nakon što se Općinski građanski sud u Zagrebu pravomoćnim rješenjem poslovni broj Povrv-722/2024-2 od 5. ožujka 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-564/2024 od 17. srpnja 2024. navedeno rješenje stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, pobija rješenje o ovrsi u cijelosti, osporava osnovu i visinu potraživanja te određeni ovršni trošak . Tuženik navodi da dostavljenim računima tužitelj ne dokazuje da je uistinu izvršio uslugu koju pokušava naplatiti te da ne dokazuje količine niti ugovorenu vrijednost navodnih radova. Nadalje, da uz prijedlog za ovrhu nisu dostavljene otpremnice ili radni listovi iz kojih bi bila vidljiva količina isporučene usluge. Ističe da ne postoji njegovo dugovanje prema tužitelju te smatra da nije dokazao osnovu i visinu svojeg potraživanja.

4. U daljnjem tijeku postupka, nastavljenom prema pravilima parničnog postupka, tužitelj je podneskom od 5. rujna 2025. (listovi 48-50 spisa) činjenično obrazložio tužbeni zahtjev te se očitovao na navode iz odgovora na tužbu istaknuvši u bitnome da su tuženikovi navodi u cijelosti neosnovani i paušalni te isključivo usmjereni na odugovlačenje postupka. Tužitelj ističe da je među parničnim strankama postojala dugogodišnja suradnja i povjerenje te da je prije izdavanja ovdje utuženih računa među strankama jasno iskomunicirana vrsta i cijena radova, a da su računi ispostavljeni sukladno međusobnom dogovoru, da ih je tuženik zaprimio te da ih nikada nije na bilo koji način osporavao niti im prigovarao. U prilog navedenome ide i činjenica da je račun broj 128/2/1 od 11. svibnja 2024. djelomično podmiren, a da tužitelj nikada nije zaprimio bilo kakav prigovor tuženika u pogledu predmetnog računa. Nadalje, da problem koji se među strankama pojavio je isključivo plaćanje uredno dospjelih računa, odnosno da je tužitelj u niz navrata pozivao tuženika da ih plati, a da je tuženik svaki puta navodio neko novo opravdanje za neplaćenje, da je obećavao da će platiti sutra, idući tjedan i tako unedogled te da se sve to nastavilo do današnjega dana. Tužitelj da je s ovlaštenom osobom tuženika razmijenio niz poruka u kojima poziva tuženika na plaćanje računa, a iz dostavljene prepiske je razvidno da ni u jednome dijelu ne osporava račune ili postojanje duga po računima. Također, da su stranke putem e - maila međusobno razmijenile i uredno potpisale Izvod ovjerenih stavki (IOS) na dan 30. studenog 2023. iz kojeg proizlazi dugovanje tuženika prema tužitelju s osnova ovdje utuženih računa i u visini koji su predmet ovog postupka. Dakle, tužitelj ističe da je svoju uslugu izvršio uredno, kvalitetno i na vrijeme, da je za izvršene usluge izdao račune koje tuženik nije podmirio te da je preostao dug u iznosu od 28.754,49 EUR . Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te naložiti tuženiku da namiri trošak parničnog postupka, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

5. Tuženiku je podnesak tužitelja iz točke 4. obrazloženja dostavljen po punomoćniku 20. rujna 2024., međutim u daljnjem tijeku postupka nije se očitovao na navode i dokazne prijedloge tužitelja. Osim toga, tuženik nije pristupio ni na ročišta održana 2. listopada 2025. i 4. ožujka 2026., već je ispričao svoj nedolazak zbog ranije preuzetih poslovnih obveza te je naveo da je teret dokaza da je uistinu izvršio uslugu koju pokušava naplatiti u ovome postupku, kako u kvantitativnom, tako i u kvalitativnom smislu, upravo na tužitelju.

6. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je izveo dokaze čitanjem sljedećih isprava : računa 128/2/1 od 11. svibnja 2023. (list 9 spisa), računa 222/2/1 od 15. rujna 2023. (list 10 spisa), računa 228/2/1 od 21. rujna 2023. (list 11 spisa), potvrde o uvidu u podatke obrtnog registra (listovi 14-16 spisa), izvoda otvorenih stavki (list 51 spisa), WhatsApp korespondencije stranaka (listovi 52-54 spisa), dopisa Ministarstva financija- Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Maksimir, KLASA: 410 - 01/23-01/226., UR. BROJ: 513-07-01-04/23-02 od 29. listopada 2024. uz presliku obrazaca U-RA i knjige ulaznih (primljenih) računa (listovi 58-71 spisa) i e-maila od 15. prosinca 2023. s karticom kupca za tužitelja (listovi 77-78 spisa).

Također, na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. ožujka 2026. izveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja ŽI (listovi 94-95 spisa) i svjedoka VI (list 94 spisa).

7. Tijekom postupka izvedeni su svi od stranaka predloženi dokazi. S tim u vezi, ističe se da sud nije u smislu odredbe članka 265. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) saslušao zastupnika po zakonu tuženika NI budući da je podneskom od 3. ožujka 2026. tuženik odustao od prijedloga da se sasluša zastupnik po zakonu tuženika NI. Također, na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. ožujka 2026. tužitelj je odustao od izvođenja dokaza informatičkog i financijskog vještačenja.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku za isplatom iznosa od 28.754,49 EUR na temelju računa broj 128/2/1, 222/2/1 i 228/2/1 izdanih za uslugu rada građevinskim radnim strojevima i prijevoza bagerom na izgradnji solarnog parka Benkovac.

10. Između stranaka nije sporno da je tuženik djelomično podmirio dugovanje po računu 128/2/1 od 11. svibnja 2023. te da je po predmtnom računu ostalo nepodmireno potraživanje u iznosu od 3.504,49 EUR, a isto proizlazi i iz kartice kupca koju je dostavio tužitelj (list 78 spisa).

11. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužitelj izvršio predmetnu uslugu te u kojoj količini odnosno kolika je ugovorena vrijednost navedenih radova.

12. Prvenstveno valja navesti da je na prijedlog tužitelja, a sukladno odredbama članka 221.b ZPP-a, sud od Ministarstva financija, Porezna uprava zatražio podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računu br. 128/2/1 od 11. svibnja 2023. u iznosu od 8.089,49 EUR, računu br. 222/2/1 od 15. rujna 2023. u iznosu od 20.875,00 EUR i računu br. 228/2/1 od 21. rujna 2023. u iznosu od 4.375,00 EUR. U dopisu od 19. studenog 2024. nadležna Porezna uprava navela je da je uvidom u poslovnu dokumentaciju poreznog obveznika i informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno da je tuženik iskazao račun br. 128/2/1 od 11. svibnja 2023. u iznosu od 8.089,49 EUR, izdan od tužitelja kao račun s tuzemnim prijenosom porezne obveze na temelju članka 75. stavka 3. a i članka 79. stavka 9. Zakona o PDV-u te da se takvi računi knjiže kao obračunska kategorija (točka II.4 i III.4 u PDV obrascu). Nadalje, da je navedeni račun prikazan u mjesečnom izvješću PDV-a za mjesec svibanj za 2023. godinu te je knjižen kao obračunska kategorija. S druge strane, račun br. 222/2/1 i račun br. 228/2/1 je tuženik knjižio u svojim poslovnim knjigama kao neplaćene račune te budući da isti nisu plaćeni, nije ih prikazao u PDV obrascu. Slijedom navedenoga, nije ostvarena presumpcija o postojanju tražbine iz odredbe čl. 221.b ZPP -a pa je o osnovanosti i visini tražbine sud odlučivao na temelju ostalih provedenih dokaza.

13. Iz računa br. 128/2/1 od 11. svibnja 2023. (list 9 spisa), s rokom plaćanja od 15 dana od datuma izdavanja, proizlazi da je tužitelj predmetni račun izdao za uslugu rada mini bagerom i velikim bagerom u ukupnom iznosu od 8.089,49 EUR , pri čemu je cijena rada mini bagerom po satu 53,09 EUR (ranije: 400,01 kn) te je odrađeno 24 sata, dok je cijena rada velikim bagerom 86,27 EUR (ranije: 650,00 kn) te je odrađeno 79 sati.

14. Iz računa br. 222/2/1 od 15. rujna 2023. (list 10 spisa), s rokom plaćanja od 15 dana od datuma izdavanja, proizlazi da je izdan za uslugu pikamiranja i prijevoza bagera u iznosu od 20.875,00 EUR, pri čemu je cijena usluge pikamiranja po satu 125,00 EUR te je odrađeno 166 sati, dok je cijena usluge prijevoza po satu 125,00 EUR te je odrađen 1 sat.

15. Iz računa br. 228/2/1 od 21. rujna 2023. (list 11 spisa), s rokom plaćanja od 15 dana od datuma izdavanja, proizlazi da je izdan za uslugu rada utovarivača u iznosu od 4.375,00 EUR, pri čemu je cijena rada utovarivača po satu 125,00 EUR te je odrađeno 35 sati.

16. Uvidom u IOS obrazac (izvod iz otvorenih stavki) na dan 30. studenog 2023. (list 51 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljevo potraživanje prema računima br. 128/2/1, 222/2/1 i 228/2/1 u ukupnom iznosu od 28.754,49 EUR tuženik u cijelosti prihvatio, a što je ovjereno pečatom tuženika i potpisom zastupnika po zakonu tuženika NI. Navedena isprava dostavljena je tuženiku po punomoćniku 20. rujna 2024. te tuženik tijekom postupka nije osporio njezinu vjerodostojnost.

17. Iz ispisa Whatsapp poruka (listovi 52-54 spisa) proizlazi da je tužitelj u više navrata pozivao na plaćanje duga, a da je zastupnik po zakonu tuženika obećavao da će sve platiti (poruke od 9. ožujka 2024., 26. ožujka 2024. i 9. svibnja 2024.). Ovdje se ističe da je sud utvrdio identitet pošiljatelja poruka iz privremene situacije koja je proslijeđena u poruci zastupnika po zakonu tuženika od 9. svibnja 2024., ali ni tuženik tijekom postupka nije osporio da se priložena komunikacija odvijala između tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika.

20. Svjedok VI, saslušan na ročištu za glavnu raspravu 4. ožujka 2026. (list 94 spisa), u svome je iskazu naveo da je radio kod tužitelja kao strojar te da je u razdoblju od lipnja do rujna 2023. za tuženika izvodio radove ravnanja terena utovarivačem i da je kopao kanal u dužini od 3,5 km rovokopačem da bi se u taj kanal mogao položiti kabel koji je vodio do solara. Svjedok je naveo da je za vrijeme izvođenja radova bio u kontaktu s direktorom tuženika NI kojem je slao slike iskopanog kanala na kojima se vidi dubina i širina kanala te da je isti ograđen sigurnosnim trakama, a direktor NI je potvrdio primitak navedenih poruka. Osim toga, da mu je 9. rujna 2023. poslao sliku iz koje se vidi broj radnih sati odrađenih s rovokopačem uz napomenu da je završeno do puta 3,5 km. Međutim, zbog neplaćanja da radovi nisu izvedeni u ugovorenom opsegu i da su radnici tuženika u mjesecu rujnu napustili gradilište.

21. Tužitelj ŽI saslušan je na ročištu za glavnu raspravu 4. ožujka 2026. (list 95 spisa) te je u bitnome naveo da je od ranije poslovno surađivao s tuženikom i, s obzirom na to da su ti radovi bili plaćeni, da je usmeno dogovoreno s tuženikom izvođenje radova koji su predmet ovoga postupka, kako u odnosu na vrstu radova, tako i u odnosu na njihovu cijenu. Pojašnjava da je tuženik bio angažiran kao podizvođač na izgradnji solarnog parka Benkovac te da je tužitelj s njim dogovorio da će za njega obaviti prvu fazu čišćenja terena prije frezanja kamena, a što je uključivalo rad rovokopačem po cijeni od 650,00 kuna po satu. Osim toga, da je mini bagerom rovokopačem ugrađivana konstrukcija za jumbo plakate za vjetropark "Bruška" po cijeni od 400,00 kuna. Nakon frezanja, a što je obavljeno po drugome izvođaču, bagerom utovarivačem je tužitelj izvršio ravnanje terena po cijeni od 100,00 eura po satu. Objašnjava da je dogovoreno plaćanje po radnom satu te su strojari po dolasku na gradilište, znači prije izvođenja radova, uslikali broj radnih sati i isto ponavljali po završetku rada. Dakle, nakon obavljene prve faze prešlo se na pikamiranje, što je podrazumijevalo drobljenje kamena prilikom kopanja kanala. S obzirom na zahtjevnost radova, dogovorena je cijena od 100,00 eura po satu. Inicijalno je dogovoreno 9,5 km iskopa kanala, međutim budući da je dio tog kanala je prolazio kroz naseljeni dio, bilo je potrebno ishoditi potrebne dozvole i posebnu regulaciju prometa, a što nije bilo učinjeno, stoga je tužitelj krenuo s iskopima u duljini od 3,5 km od sredine terena. Dogovor je bio da će izvršiti plaćanje nakon obračuna nadzornog inženjera, međutim do toga nije došlo, unatoč obećanjima NI. Zbog problema s naplatom, tužitelj navodi da je stao s radovima te nakon nekog vremena obustavio rad na gradilištu i povukao svoju mehanizaciju.

22. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i tužitelja kao istinite budući da su suglasni međusobno i s činjenicama koje je sud utvrdio na temelju isprava u spisu. Pri tome se ističe da je svjedok VI iskazivao o činjenicama vezanim za obavljanje svoje službe, dakle o činjenicama koje je neposredno opažao, pri čemu je nezainteresiran za ishod ovog postupka budući da u vrijeme davanja iskaza više nije u radnom odnosu kod tužitelja. U odnosu na iskaz samog tužitelja, sud ga je također u cijelosti prihvatio jer je životan i logičan te u skladu s ostalim dokazima izvedenim u postupku, osobito u dijelu koji se odnosi na vrstu i cijenu ugovorenih i izvedenih radova.

23. Iz iskaza navedenih u točkama 20. i 21. obrazloženja sud je utvrdio da je tužitelj angažiran kao podizvođač tuženika na gradilištu u [adresa] za izvršenje prve faze radova, a što je uključivalo čišćenje i ravnanje terena. Potom da je obavljeno pikamiranje odnosno drobljenje kamena prilikom kopanja kanala te iskop kanala rovokopačem u duljini od 3,5 km. Osim toga, tužitelj je prema dogovoru mini bagerom rovokopačem ugradio konstrukciju za jumbo plakat. Radovi su izvedeni i obračunati prema cijeni koju je tužitelj usmeno dogovorio sa zastupnikom po zakonu tuženika, pri čemu su u tijeku izvođenja radova radnici tužitelja zastupniku po zakonu tuženika slali fotografije broja radnih sata na stroju prije dolaska na gradilište i nakon odlaska s gradilišta, kao i fotografije obavljenih radova.

24. Odredbom čl. 590. („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZOO) određeno je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu, stoga proizlazi da su u konkretnom slučaju stranke sklopile upravo ugovor o djelu.

24. U slučaju spora, izvođač, koji potražuje plaćanje naknade za izvršeno djelo, mora dokazati sadržaj ugovornog odnosa (vrstu ugovorenog posla i visinu ugovorene naknade) te izvršenje djela u kvantitativnom smislu (da je obavio upravo ugovorene radove), a naručitelj, ako osporava kvalitetu izvedenih radova, dužan je dokazati da je djelo imalo nedostatke o kojima je pravovremeno obavijestio izvođača, kako bi u parnici radi plaćanja naknade mogao zahtijevati njeno sniženje bez ikakvog roka (čl. 604. – 606. ZOO-a).

25. Na temelju izvedenih dokaza, konkretno isprava koje je tužitelj dostavio u spis (točke 13.-17. obrazloženja) te iskaza zastupnika po zakonu tuž itelja i svjedoka, sud je utvrdio da su predmetne usluge rada građevinskim radnim strojevima i prijevoza izvršene te računi ispostavljeni tuženiku. Naime, na računima 128/2/1, 222/2/1 i 228/2/1 navedeno je na koje se usluge odnose i količina izvršene usluge izražena u satima te cijena sata rada. Pri tome se ističe da je cijena sata rada navedena na predmetnim računima u skladu s iskazom tužitelja koji je detaljno naveo za koju vrstu radova je korištena građevinska mehanizacija s kojom su obračunate usluge izvršene i što je utjecalo na određivanje cijene sata rada, dok je svjedok VI iskazivao o tome u kojoj mjeri su izvedeni ugovoreni radovi i načinu na koji se tuženik obavještavao o fazama izvršenja radova. Da tuženiku nije bila sporna ni kvantiteta ni kvaliteta izvršenih radova, osobito proizlazi iz Izvoda otvorenih stavki (IOS) na dan 30. studenog 2023. koji je ovjeren pečatom i potpisom zastupnika po zakonu tuženika. Stoga ovaj sud smatra da je tužitelj u dovoljnom stupnju izvjesnosti dokazao i pravnu osnovu i visinu utužene tražbine.

26. Iako u konkretnom slučaju nije ostvarena presumpcija o postojanju tražbine iz odredbe članka 221.b ZPP-a, iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Maksimir, KLASA: 410-01/23-01/226., UR. BROJ: 513-07-01-04/23-02 od 29. listopada 2023. (listovi 58-71 spisa) proizlazi da je tuženik bio upoznat s predmetnim računima. Naime, račun 128/2/1 od 11. svibnja 2023. izdan je kao račun s tuzemnim prijenosom porezne obveze te prikazan u mjesečnom izvješću PDV-a za mjesec svibanj za 2023. te je knjižen kao obračunska kategorija. S druge strane, račun 222/2/1 i račun 228/2/1 je tuženik knjižio u svojim poslovnim knjigama kao neplaćene račune te budući da isti nisu plaćeni, nije ih prikazao u PDV obrascu. Dakle, iako tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza za predmetne račune, razvidno je da je tuženik račun broj 128/2/1 knjižio kao obračunsku kategoriju te prikazao u mjesečnom izvješću PDV-a za mjesec svibanj 2023., dok je račune 222/2/1 i j 228/2/1 proknjižio jer su isti prikazani u obrascu UR-a kao neplaćeni računi.

27. S druge strane, tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze kojima bi dokazao osnovanost istaknutih prigovora, a odustao je od izvođenja dokaza saslušanja zastupnika po zakonu tuženika. Osim toga, račun 128/2/1 izdan je na iznos od 8.089,49 EUR te je ga je tuženik djelomično podmirio, slijedom čega je po ovome računu sporan iznos od 3.504,49 EUR. Tuženik ni u komunikaciji s tužiteljem koja je prethodila ovome postupku ni tijekom postupka nije naveo razloge zbog kojih sporan dio predmetnog računa nije podmiren niti da je prigovarao tužitelju bilo za kvalitetu bilo za kvantitetu izvršenih radova. Isto tako, tuženik nije ni tvrdio, a time ni dokazivao, da je prigovarao u odnosu na preostala dva računa niti je naveo razloge iz kojih nisu plaćeni. Stoga sud zaključuje da ne postoje okolnosti koje oslobađaju tuženika od obveze plaćanja po utuženim računima.

28. Slijedom navedenog, stav je suda da predmetna tražbina tužitelja postoji u utuženom iznosu, stoga je na temelju odredbe čl. 590. u vezi s čl. 65. ZOO-a utvrđeno da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

29. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. stavku 1. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sukladno čl. 183. st. 1. ZOO -a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na članku 29. st. 2. ZOO-a, po zatraženoj stopi za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

30. Stoga, budući da tuženik nije ispunio utuženu tražbinu po dospijeću sukladno datumima naznačenima na utuženim računima, dužan je osim glavnice platiti i zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon dolaska u zakašnjenje pa do isplate.

31. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP - a u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, a kojim je naloženo tuženiku isplatiti glavnicu u iznosu od 28.754,49 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, sve kao u točki I. izreke.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredb i članka 154. stavka 1. ZPP- a kojom je određeno da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, a u vezi s člancima 151., 155. i 164. stavkom 2. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. i 107/2025., dalje u tekstu: OT), visina naknade troškova za rad javnog bilježnika na temelju Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj: 9/2021., 18/2022. i 154/2022., dalje u tekstu: Pravilnik) te visina sudskih pristojbi na temelju Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/2023., dalje u tekstu: TSP).

33. Odluka o troškovima ovršnog postupka temelji se na odredbi članka 14. stavka 4. OZ-a te članaka 154. st. 1., 155. i 164. st. 1. i 2. ZPP -a. Tužitelj ima pravo na troškove ovršnog postupka u zatraženom iznosu od 926,93 EUR i to za sastav prijedloga za ovrhu u vrijednosti od 250 bodova (Tbr. 11. točka 1. Tarife), a što je sukladno Tbr. 54. Tarife 500,00 EUR i uz uvećanje za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 625,00 eura te predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR i ostatak naknade u iznosu od 289,43 EUR sukladno odredbama članka 7. i članka 9. u vezi s člankom 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj: 9/2021., 18/2022. i 154/2022.).

34. S time u vezi, naglašava se da se, sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je, protivno traženju tužitelja, o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalim povodom ove parnice (troškovima parničnog postupka) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog i parničnog postupka od dana donošenja ove presude, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, dakle od 9. siječnja 2024. do 15. travnja 2026., kao dana koji je prethodio donošenju ove odluke.

35. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je, vodeći računa o vrijednosti predmeta spora i zahtjevu tužitelja (list 96 spisa), priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom i to za sastav obrazloženog podneska od 5. rujna 2024. u vrijednosti od 250 bodova (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 2. listopada 2025. i 4. ožujka 2026. u vrijednosti od po 250 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), a što ukupno iznosi 750 bodova za poduzete odvjetničke radnje. Uzimajući u obzir da sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a te da je na nastali trošak zastupanja potrebno obračunati PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), ukupno je tužitelju po osnovi troškova zastupanja u parničnom postupku priznat iznos od 1.875,00 EUR.

36. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 334,00 EUR u skladu s čl. 4. st. 4. ZSP i Tbr. 2.1. TSP, jer je tužitelj obveznik plaćanja te pristojbe kao stranka koja je uspjela sa zahtjevom u sporu.

37. Stoga, tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 3.135,93 EUR (ovršni troškovi u iznosu od 926,93 EUR i troškovi parničnog postupka u iznosu od 2.209,00 EUR).

38. Na tako utvrđen iznos troška postupka tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje se obračunavaju počevši od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a za ostale odnose, a u skladu s odredbom čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 16. travnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Gumzej

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu – putem internetske stranice e-Oglasna ploča sudova (8 dana)

- tuženiku po pun. putem internetske stranice e-Oglasna ploča sudova (8 dana)

- spis u kal. 30 dana