REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-4394/2015-139

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužiteljice LĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Ureku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 9. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.080,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 13. siječnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.022,80 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.500,20 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2015. do isplate.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi koju je podnijela pred ovim sudom dana 23. prosinca 2015. navodi da je dana 5. studenog 2014. u naselju Bestovje na cesti Zagreb-Samobor, u smjeru Samobora, došlo do prometne nesreće na način da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao OĐ zbog nepropisne vožnje naletjelo na vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao FĐ, a u kojem vozilu se kao putnik nalazila tužiteljica kao i da je tom prilikom tužiteljica zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji uz tužbu. Tužiteljica navodi kako se prije pokretanja ove tužbe obratila tuženiku u mirnom postupku no da je tuženik njezin zahtjev otklonio kao neosnovan . Obzirom je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koje je nepropisnom vožnjom prouzročilo prometnu nesreću na dan štetnog događaja bilo obvezno osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja] te da se tužiteljica nalazila kao putnik u vozilu na koje je naletjelo vozilo osiguranika tuženika, gdje je u navedenom štetnom događaju ozlijeđena kao treća osoba, to tužiteljica smatra kako joj je tuženik dužan nadoknaditi štetu koju je pretrpjela.

2. Slijedom navedenog, tužiteljica od tuženika potražuje naknadu štete i to za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.000,00 kn (132,72 eura), te za povredu prava osobnosti za pretrpljene fizičke boli, za pretrpljeni strah i za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti ukupni iznos od 25.000,00 kn (3.318,07 eura). Nadalje, tužiteljica s osnova imovinske štete potražuje i troškove liječenja u iznosu od 975,00 kn (129,40 eura) prema računima iz Poliklinike Sveta Nedjelja od 14. siječnja 2015., 29. rujna 2015. i 9. studenog 2015. te za iznose participacije kod Doma zdravlja Samobor kao i kod spec.psih.ordinacije LĐH, oboje od 19. prosinca 2014. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Zaključno, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 26.000,00 kn (3.450,79 eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2015. do isplate te iznos od 975,00 kn (129,40 eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, osporava uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i svih ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji čime osporava u cijelosti potraživanje naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega te troškovi liječenja), smatra kako tužiteljica u predmetnom štetnom događaju nije mogla zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice jer promjena brzine uzrokovana navedenim štetnim događajem nije bila toliko snažna, osporava troškove liječenja po računima iz Poliklinike Sveta Nedjelja, a podredno osporava visinu svih iznosa koje tužiteljica potražuje na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu. Nadalje, tuženik osporava visinu svih kvalifikatornih okolnosti, prigovara zatraženom tijeku zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu, te spori trošak odštetnog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku. Tuženik je nadalje na ročištu održanom dana

29. studenog 2016. priznao odgovornost.

5. Tužiteljica je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 29. studenog 2016. – list 77-78 spisa) i provedenog medicinskog vještačenja uredila tužbeni zahtjev podneskom od dana 19. svibnja 2025. na način da sada potražuje isplatu iznosa od 1.000,00 eura na ime neimovinske štete i 80,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 13. siječnja 2015. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

6. Tuženik se navedenom sniženju tužbenog zahtjeva protivio.

7. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), budući je podneskom od 19. svibnja 2025. tužiteljica uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos 1.080,00 eura, dok je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 3.580,20 eura. Naime, odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a propisano je kako tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a čemu je ovdje slučaj. Međutim sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika (VSRH na sjednici od 26. travnja 2021.).

8. Kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe učinjenom podneskom od 19. svibnja 2025., to je sud meritorno odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, kao u točki I. i III. izreke.

9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvješće o prometnoj nesreći, medicinsku dokumentaciju tužiteljice, izvid štete, crno-bijele fotografije sa lista 42-48 spisa te fotografije u boji sa lista 82-87, 240-246 spisa, uvid u spis vođen kod tuženika pod brojem 1050/1500257, prijavu štete, izjavu osiguranika, policu osiguranja od automobilske odgovornosti, presliku prometne dozvole, izjavu sa lista 238 spisa, Sporazum o namirenju sa autoškolom Mandić, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke, svjedoka FĐ, BĐ, ĆĐ, OĐ, te je proveden dokaz kombiniranim prometno- sudsko-medicinskim vještačenjem po vještacima Nevenu Erešu i dr. Josipu Škaviću, prometno-tehničko vještačenje po vještaku Milanu Vinčiću i Anti Zečiću, te Berislavu Šimunoviću kao i medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim do visine kao pod toč. I. izreke.

11. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost za nastanak istog kao i da je tužiteljica sudjelovala u istom kao putnik.

12. Među strankama je sporna uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i ozljeda koje tužiteljica navodi da je zadobila u predmetnom štetnom događaju, visina tužbenog zahtjeva, troškovi liječenja, zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata te trošak odštetnog zahtjeva.

13. Radi utvrđenja uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i ozljeda naznačenih u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke, svjedoka FĐ, BĐ, ĆĐ, OĐ, te je proveden dokaz kombiniranim prometno-sudsko-medicinskim vještačenjem po vještacima Nevenu Erešu i dr. Josipu Škaviću, prometno-tehničko vještačenje po vještaku Milanu Vinčiću, Anti Zečiću, te Berislavu Šimunoviću.

14. Tako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je na dan štetnog događaja imala drugi sat u autoškoli i nakon odvoženog sata instruktor je vozio tužiteljicu kući, sjedila je na stražnjem sjedalu iza vozača. Stali su na semaforu u Bestovju u smjeru Samobora, bili su prvi na semaforu i odjednom je osjetila udarac. Nakon toga su izašli iz vozila i maknuli vozila sa strane. Od šoka se smijala cijelo vrijeme, a zadržala se na mjestu nezgode oko 5 minuta i otišla pješice jer je kasnila na fakultet. Tek kada je došla kući i kada je popustio prvotni šok počele su joj se tresti noge, osjetila je nelagodu, nije mogla stajati na nogama. Ne može se sjetiti što se točno dešavalo nakon same nezgode, vjerojatno su gledali oštećenja na vozilima, a njoj je bilo neugodno. Nakon sat i pol počela je osjećati bolove u kralježnici, a kako je vrijeme odmicalo to ju je vrat sve više počeo boljeti i na fakultetu nije više mogla niti okrenuti vrat. Javila se mami i otišle su na hitnu u Vinogradsku bolnicu gdje je obavila snimanje, nije bilo prijeloma, ali je tužiteljica dobila ovratnik i tablete protiv bolova. Rekli su joj da bi za tjedan dana trebalo biti bolje. U tih tjedan dana bolovi nisu prestali, već su bili samo ublaženi od tableta i bilo joj je bolje dok je nosila ovratnik, a kada ga je skinula, osjećala je trnce po nogama, te je šesti dan dobila oteklinu na vratu. Sljedeći dan otišla je u privatnu kliniku, gdje su je poslali na snimanje kralježnice i na fizikalnu terapiju te rekli da nosi ovratnik najmanje mjesec dana. Otišla je na snimanje i utvrđeno je da ima trzajnu ozljedu vrata. Potom je dogovorila termin za fizikalnu terapiju. Bolove je osjećala do drugog mjeseca zbog čega je zapostavila obveze na fakultetu. Nakon fizikalne terapije nije joj bilo bolje, imala je i dalje bolove, a utvrđeno je da joj smetaju promjene vremena, da ne smije nositi pete zbog bolova u vratu i glavobolje. Nakon pola godine ili godinu dana otišla je opet na fizikalnu terapiju u privatnu kliniku, te su joj rekli da mora svako jutro vježbati sama da se mišići ne zapuste. Navodi kako je jednom bila na razgovoru kod psihijatra jer je imala neugodne snove, a jednom je bila i kod fizioterapeuta.

15. Svjedok FĐ u svom iskazu navodi kako je do štetnog događaja došlo prilikom kočenja zbog crvenog svjetla i nalijetanja vozila iza n jih. Tužiteljica se vozila kao putnik iza, a vozila je ĆĐ. Svjedok navodi da je on sjedio na mjestu instruktora na suvozačkom mjestu. U trenutku sudara njihovo vozilo je već bilo zaustavljeno, a obzirom su prije primijetili promjenu žutog na crveno svijetlo normalno su kočili u skladu sa prometom i signalizacijom pa nisu niti očekivali da bi netko naletio na njihovo vozilo. Skrenuli su desno da ne bi ometali promet, ispunili su prometno izvješće. Dok su ispunjavali izvješće, tužiteljica je bila sa njima oko 5-10 minuta nakon čega je otišla kući. ĆĐ je pisala izvješće, a potom su se dogovorili sa gospodinom OĐ da odu na procjenu štete, oko pola sata nakon nezgode. Na procjenu štete su otišli u HOK osiguranje. Ne zna je li šteta isplaćena (vozilo je od auto-škole). Udario ih je neki stari auto, misli da je marke Mercedes. Navodi da je i on osjećao posljedice, da je otišao na snimanje na Sv. Duh, te kasnije obavljao fizikalnu terapiju, a nosio je i ovratnik.

16. Svjedok BĐ u svom iskazu navodi kako nije bila sudionikom prometne nezgode koja se dogodila 5. studenog 2014., da je vlasnik vozila Mercedes registarske oznake [registarska oznaka]. Nema nikakvih saznanja da je to vozilo sudjelovalo u prometnoj nezgodi. OĐ je njezin otac koji uglavnom vozi gore navedeno vozilo, a ona rijetko.

17. Iz iskaza ĆĐ proizlazi kako je na dan štetnog događaja upravljala vozilom autoškole, da joj je bio 9 ili 10-ti sat te je bila malo nesigurna. Na semaforu je bilo zeleno svjetlo i instruktor je rekao da pokuša proći no tada je vjerojatno instruktor vidio da je žuto i on je zakočio te su stali na semaforu. Od tog kočenja malo su se cimnuli. Auto koji se vozio iza njih nije se uspio zaustaviti na vrijeme i udario je u njihov stražnji kraj. Stali su sa strane i napisali europsko izvješće. Vidjeli su da su na vozilu autoškole točkice oštećenja, a na Mercedesu rasklimana tablica. Ona, instruktor i vozač Mercedesa otišli su zajedno u osiguranje. Iskazuje da nije zadobila nikakve ozljede. Kasnije se čula s tužiteljicom koja joj je rekla da je bila u bolnici zbog ozljeda iz tog štetnog događaja. Koliko se sjeća, radilo se o blagom udarcu, te navodi da je bila vezana, sudar opisuje kao srednje jak uz napomenu da se udarac čuo. Nikada prije nije imala sudar.

18. Iz iskaza svjedoka OĐ proizlazi kako se na dan štetnog događaja vozio iza vozila autoškole koje je stalo na treptajuće zeleno na semaforu zbog čega je udario u to vozilo. Svojim vozilom prislonio se na vozilo autoškole. Na njegovom vozilu od oštećenja je bilo samo napuknuće kod tablice, na vozilu autoškole je bila crna crta o čemu ima fotodokumentaciju. Misli da su ispunjavali europsko izvješće, ali nije siguran, odmah su otišli na HOK osiguranje. U tom sudaru nije ozlijeđen. Iskazuje da je vozio brzinom od oko 40 km/h, međutim ne može sa sigurnošću to tvrditi. Nadalje, iskazuje kako je vozilo autoškole išlo normalnom brzinom oko 50 km/h međutim kada je došlo do semafora naglo se zaustavilo na treptajuće zeleno svjetlo te je on tada udario u to vozilo ispred sebe kada se zaustavilo.

19. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao stranke obzirom je ista iskazivala životno i logično te u suglasju sa medicinskom dokumentacijom te provedenim prometnim i medicinskim vještačenjem, te u suglasju sa iskazima svjedoka FĐ, ĆĐ i OĐ koji su u bitnom dijelu iskazivali životno i logično te u međusobnom suglasju vezano za dinamiku nastanka štetnog događaja, dok je ĆĐ u svom iskazu navela kako je tužiteljica potražila i liječničku pomoć nakon predmetnog štetnog događaja. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka BĐ obzirom ista nema neposrednih saznanja o predmetnom štetnom događaju niti je bila neposrednim sudionikom istog.

20. Nadalje, sud je na navedene okolnosti proveo dokaz kombiniranim sudsko- medicinsko-prometnim vještačenjem po vještacima dr. Josipu Škaviću i Nevenu Erešu pa tako iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Nevena Ereša proizlazi kako provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim, više desnim dijelom naletjelo na stražnji, više lijevi dio vozila tužiteljice pri čemu su uzdužne simetrale u trenutku sudara bile približno paralelne uz promjenu brzine vozila tužiteljice do najviše 7,5 km/h. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudsko - medicinskog vještaka dr. Josipa Škavića proizlazi kako je tužiteljica stradala kao putnica na stražnjem sjedalu vozila u prometnoj nesreći dana 5. studenog 2014. naletom drugog vozila straga, a da je pregledom i tijekom kontrolnih pregleda tužiteljice utvrđena ozljeda istegnuća mišića vrata. Navodi kako prema prometnom vještaku i pri utvrđenoj dinamici odigravanja prometne nesreće te pri ostvarenoj promjeni brzini vozila do najviše 7,5 km/h tužiteljica nije mogla zadobiti ozljedu u vidu istegnuća mišića vrata. Pojašnjava kako je poznato da se promjena brzine vozila od 10 km/h naziva bezazlenom granicom opterećenja iz razloga što pri promjenama brzine vozila manjim od 10 km/h niti jedna osoba u vozilu ne može zadobiti ozljedu u vidu istegnuća mišića vrata tj. trzajnu ozljedu vratne kralješnice.

21. Obzirom na istaknute prigovore tužiteljice na nalaz i mišljenje vještaka, sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka koji su na ročištu održanom dana 3. srpnja 2018. istaknuli kako slijedi. Prometni vještak Neven Ereš naveo je kako je svoj pisani nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja spisa pri čemu je u konačnici utvrdio da je razlika brzina vozila u trenutku sudara iznosila do najviše 10 km/h pri čemu je onda i promjena brzine vozila tužiteljice iznosila do najviše 7,5 km/h. Ovakav zaključak temeljio se na izuzetno malom intenzitetu oštećenja na oba vozila pri čemu je na vozilu tužiteljice bila oštećena samo obloga stražnjeg branika s ukrasnom letvicom, a na vozilu osiguranika tuženika prednja registarska oznaka s nosačem. Navodi kako su pri ovako malim promjenama brzine i daljine odbačaja vozila relativno male dok je u tehničkom smislu isključena mogućnost koja se navodi u podnesku da je vozilo tužiteljice moglo biti zaustavljeno, a vozilo osiguranika tuženika da se kretalo brzinom od oko 40 km/h iz razloga jer bi u takvoj varijanti bilo tehnički realno za očekivati znatno veća oštećenja na oba vozila. Predmetna vozila nemaju nikakav poseban sustav branika koji bi na neki način upijali energiju već se radi o branicima koji su punjeni nekakvom umjetnom smjesom i sa ojačanjima između bočnih nosača pa bi shodno tome kod većih promjena brzina bilo realno za očekivati oštećenje ojačanja branika, a zatim i veznih limova te ostalih dijelova karoserije proporcionalnog većoj brzini. Slijedom navedenog mišljenja je da je promjena brzine vozila tužiteljice u odnosu na stanje spisa utvrđena na tehnički objektivan i realan način pa stoga u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Navodi da je na raspolaganju imao izvid štete oštećenog vozila tužiteljice i fotografije oba vozila. Ne može u potpunosti isključiti mogućnost da su na predmetnim vozilima mogla postojati ili nastati i neka druga oštećenja koja nije moguće jasno uočiti na fotografijama. Eventualna oštećenja koja bi se iz neke dodatne dokumentacije utvrdila na tehnički objektivan način mogla bi povećati utvrđenu promjenu brzine ovisno o tome o kojim bi se oštećenjima radilo. Kod pojašnjenja što je ojačanje branika odgovara da se u pravilu radi o metalnom dijelu koji je u braniku između lijevog i desnog nosača te se u konkretnom slučaju u izvidu štete navodi kontrola takvog dijela, a ne da je takav dio oštećen. Ukoliko bi ovaj dio bio oštećen to bi minimalno utjecalo i na promjenu brzine vozila tužiteljice. Smatra kako razlika brzina vozila u trenutku sudara nije mogla iznositi 40 km/h. Dodatna oštećenja koja bi bila utvrđena na tehnički objektivan način značila bi da postoji izvid štete za oštećeno vozilo osiguranika tuženika, dopunski izvid štete za vozilo tužiteljice ili računi popravka za oba vozila koji bi ukazivali na veći opseg štete nego to proizlazi iz spisa. Navodi da je mišljenje i procjena samog procjenitelja koji je vjerojatno zaključio da bi ojačanje moglo biti oštećeno, ali kako se to ojačanje nalazi ispod branika takvo oštećenje nije moguće utvrditi bez rastavljanja stražnjeg branika.

22. Vještak dr. Josip Škavić na istom ročištu naveo je kako je svoj zaključak temeljio na mišljenju prometnog vještaka o ostvarenoj promjeni brzine vozila tužiteljice do najviše 7,5 km/h. Kako iz usmenog izlaganja prometnog vještaka nije došlo do promjene u mišljenju o veličini vrijednosti promjene brzine vozila smatra kako nema osnova za mijenjanje svog dijela zajedničkog nalaza i mišljenja. Kod upita punomoćnika tužiteljice kako obrazlaže činjenicu da je još jedna osoba koja se u času prometne nesreće nalazila u vozilu zadobila ozljedu vrata navodi da to ne spada u vještačenje već bi se radilo o nagađanju. Pojašnjava kako pri promjenama brzine vozila od oko 15 km/h i više svaka osoba zdrave vratne kralježnice može zadobiti ovu ozljedu. Pri promjenama brzine vozila od oko 10 do 15 km/h ovakvu ozljedu može zadobiti isključivo osoba kod koje se radi o nekim posebnim uvjetima, najčešće od ranije postojeća oštećenja vratne kralježnice traumom, degenerativnim promjenama i sl. Pri promjenama brzine vozila ispod oko 10 km/h, što je bilo i u konkretnom slučaju niti jedna osoba bez obzira na neke dodatne uvjete, ne može zadobiti trzajnu ozljedu vrata.

23. Tužiteljica je predložila provođenje novog prometnog vještačenja slijedom čega je sud odredio provođenje navedenog dokaza po vještaku Milanu Vinčiću koji u svom nalazu i mišljenju od 5. veljače 2020. navodi kako se osobno vozilo marke Mercedes E klase kretalo iza vozila tužiteljice po istoj prometnoj traci u istom smjeru ravno. Osobno vozilo marke Mercedes E klase prilikom kretanja brzinom od 17 km/h prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio osobnog vozila tužiteljice koje se kretalo brzinom oko 2 km/h. Uslijed naleta osobno vozilo tužiteljice zadobilo je promjenu brzine za 13,2 km/h, a na tijelo tužiteljice djelovalo je prisilno ubrzanje tijela prema naprijed za 3,4 gravitacije. Navodi kako mogućnost ozljeđivanja spada u domenu vještaka sudske medicine.

24. Obzirom na istaknute prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka Milana Vinčića te prijedlog tužiteljice za dopunskim očitovanjem vještaka, sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem istog na ročištu 18. listopada 2021. Navodi kako prilikom izrade nalaza nije koristio katalog u smislu utvrđivanja ekvivalentne naletne brzine prema oštećenjima. Prema karakteristikama vozila za koja postoji činjenica da su to vozila koja imaju ugrađene branike sa povećanom elastičnosti , a da su kod naletnih brzina do 15 km/h i sličnih sudara oštećenja gotovo nevidljiva. U ovom konkretnom slučaju naveo je oštećenja iz kojih je vidljiv deformacijski pomak što znači da je dubina elastičnih deformacija bila i veća od brzine koju je on prikazao. Radi se o tipičnom naletu vozila na vozilo. Vozilo tuženika osim što je imalo razliku brzine kretanja imalo je i razliku od 575 kg u masi. Kad se zbroje oštećenja tj. dubine zona formacija za vozilo Mercedes i za vozilo Fiat i kad se uzme u obzir činjenica da su sva oštećenja nastala naletom vozila Mercedes onda iz tih elemenata proizlazi relativna naletna brzina od 17 km/h. Pri naletu sličnih vozila do 10 km/h oko 6 km/h ne bi nastala nikakva vidljiva oštećenja. Metodologija koju je koristio opisana je u stručnom časopisu Verkehrs umfall Fahrzueug Technik. Način na koji je utvrdio opisano mišljenje nalazi se u knjizi Crashversuche mit Personenkraftwagen. Radi se o metodologiji izračunavanja deformacijskog rada prema dubini deformaciji , a ne prema obliku oštećenja prikazano na fotografijama u katalogu. U RH ne postoji vjerodostojan katalog, radi se o prikupljenim slikama na mjestu prometnih nesreća i ti sudari nisu praćeni ni utvrđivani posebnim uređajima koji mjere sudarnu brzinu i deformacijski rad. Takvo nešto ne postoji obzirom od tisuća sudara niti jedan sudar nema isti sudarni kut, oštećenja i istu dubinu deformacije . Kod ovih izračuna promjene brzine bitna je dubina oštećenja i razlika u masi s tim što do 10 km/h nema vidljivih oštećenja na vozilima, jer se radi o vozilima koja imaju branike sa povećanom elastičnosti, što znači da ta povećana elastičnost amortizira naletni udarac i kad ne postoje nikakva oštećenja onda se ne bi moglo reći da je naletna brzina oko 17 km/h. Obzirom ovdje postoje oštećenja onda je zaključak da se radi o toj naletnoj brzini. Elastična deformacija kad se pogleda na fotografiji Fiat Punto iznosila je najmanje 100 mm, a Mercedesa najmanje 70 mm. Obzirom na izostanak oštećenja iza branika Mercedesa i obzirom na povrat sile prilikom udara u vozilo ispred gornjeg dijela branika koji nije oštećen, ta veličina iznosi upravo tih 6 ili 7 cm i to je veličina koja je mogla biti otisnuta obzirom se na desnoj strani branika od polovine vozila desno vidi promjena oblika branika i kad se toj promjeni doda taj elastični dio onda bi to iznosilo oko 6-7 cm.

25. Sud je nakon navedenog očitovanja vještaka Milana Vinčića po prijedlogu tuženika odredio provođenje novog prometnog vještačenja po vještaku Anti Zečiću.

26. Prometni vještak Anto Zečić u svom nalazu i mišljenju od 16. ožujka 2022. navodi kako se Fiat Punto prije nastanka štetnog događaja vozilo iz smjera Zagreba prema Samoboru, te je u mjestu Bestovje neposredno prije semafora poduzeto kočenje do zaustavljanja vozila zbog promjene zelenog svjetla na semaforu za njegov smjer kretanja, uslijed čega je došlo do naleta prednjeg dijela vozila Mercedes koji se kretao istim smjerom u istoj prometnoj traci na stražnji dio zaustavljenog vozila Fiat. Vozač vozila Mercedes je prije samog sudara poduzeo kočenje koje je smanjilo njegovu brzinu kretanja prije naleta na vozilo F iat. Prilikom sudara došlo je do kontakta između prednjeg više desnog dijela vozila osiguranika tuženika Mercedes u području gornjeg ruba nosača registarske oznake i stražnjeg više lijevog dijela vozila tužiteljice Fiat u donjem dijelu, pri čemu su uzdužne osi vozila bile približno paralelne. U slučaju da je vozač vozila osiguranika tuženika Mercedes pravovremeno reagirao kočenjem, uspio bi zaustaviti vozilo prije mjesta sudara i na taj način bi bio izbjegnut štetni događaj. Tužiteljica je bila sudionik štetnog događaja kao putnik na stražnjem sjedalu osobnog vozila Fiat Punto. U predmetnom spisu nema materijalnih dokaza da li je tužiteljica koristila sigurnosni pojas. Prilikom naleta vozila osiguranika tuženika Mercedes na vozilo tužiteljice Fiat Punto u primarnom kontaktu tijelo tužiteljice je poletjelo prema nazad. Uslijed udara vozila osiguranika tuženika Mercedes došlo je do povećanja – promjene brzine kod vozila tužiteljice Fiat Punto od najviše 7 km/h, a pri čemu je na vozilo djelovalo ubrzanje od najviše 1,9 gravitacija.

27. Obzirom na istaknute prigovore tužiteljice na nalaz i mišljenje vještaka Ante Zečića, sud je na ročištu održanom 14. rujna 2022. proveo dokaz usmenim obrazloženjem istog koji je tom prilikom naveo kako nije u nikakvom poslovnom odnosu s tuženikom, u svojoj dugogodišnjoj karijeri u automobilskoj branši od preko 20 godina i u vještačenju preko 10 godina sa puno klijenata i stranaka bio je u nekoj vrsti poslovnog odnosa te isto tako moguće da je na taj način i surađivao s tuženikom. Eventualna moguća vještačenja ili slično sa tuženikom mogao je imati eventualno prije 10 i više godina, kao i sa mnogim drugima osiguravajućim društvima ili nekim drugim klijentima koji su imali potrebu za njegovom uslugom, a napominje i da za svoje usluge poslovnog karaktera prima novčanu naknadu kao što to radi i sada sukladno zakonima RH. Kao i u svim svojim poslovnim odnosima jedino je mogao svoj dio posla odraditi sukladno svim etičkim i tehničkim normama kako i nalaže struka. Zaposlen je u svojoj vlastitoj tvrtki koja je i među inim registrirana za vještačenje te navodi da ni osobno niti po tvrtki nije imao vještačenja za tuženika.

28. Tužiteljica je na predmetnom ročištu podnijela zahtjev za izuzeće vještaka budući smatra da je pristran jer je prije 10 godina surađivao s tuženikom , a koji zahtjev je sud na istom ročištu odbio.

29. Nadalje, vještak Anto Zečić je na istom ročištu naveo kako ne zna od kud su vještaci Vinčić i Ereš izvukli podatak o težini mase praznog vozila Mercedes od 1655 kg obzirom je on u svom nalazu računao s težinom 1650 kg što je jedini relevantan podatak iz prometne dozvole. Na ukupnu težinu vozila sa putnicima se uzima zbroj mase praznog vozila plus prosječna težina putnika. Isto tako navodi da prema podacima u spisu osobno vozilo tužiteljice iz preslika prometne dozvole gdje je navedeno da je masa praznog predmetnog vozila 1180 kg te je taj podatak uzeo u obzir prilikom tehničkih izračuna. Na temelju uzetih podataka iz predmetnog spisa, a koji su ukupne mase vozila sa putnicima te deformacijska energija koja je nastala prilikom sudara koje je utvrdio temeljem oštećenja sukladno dostavljenim fotografijama iz predmetnog spisa.

30. Nakon što je tužiteljica podnijela zahtjev za izuzećem vještaka Nevena Ereša, sud je proveo saslušanje istog na navedenu okolnost te je raspravnim rješenjem od 12. prosinca 2022. prihvatio zahtjev tužiteljice i vještaka Nevena Ereša izuzeo od rada u ovom predmetu obzirom je isti u barem jednom predmetu radio nalaz i mišljenje po nalogu tuženika iste godine (2018.) kao i u ovom predmetu.

31. Nadalje, obzirom na istaknute primjedbe tužiteljice, sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka Ante Zečića i Milana Vinčića na ročištu održanom 23. siječnja 2023. te je tom prilikom vještak Ante Zečić naveo kako je izvid štete formiran na način da procjenitelj kao ovlaštena osoba osiguratelja utvrđuje koji su dijelovi potrebni za zamjenu, a koji eventualno za kontrolu. Dijelovi potrebni za zamjenu ukazuju da bi vozilo bilo funkcionalno i u potpunosti ispravno da se moraju zamijeniti, dok eventualna oštećenja koja nisu mogla biti vidljiva prilikom primarnog pregleda vozila podliježu kontroli te je na taj način formiran izvid štete na temelju koga serviseri mogu izvršiti popravak vozila. Na temelju samih fotografija ne može se utvrditi u potpunosti i sa sigurnošću obujam štete već eventualno na temelju procjene i iskustva stručnih osoba u ovom slučaju vještaka gdje se može odrediti okvirna šteta. Dinamika nastanka štetnog događaja utvrđuje se u parametrima ovisno o samom štetnom događaju. Izvid štete kao dio dokumentacije za izračun same štete je napravljen na temelju pregleda procjenitelja. Prema podacima iz predmetnog spisa stoji datum 30. listopada 2014. kao dan izvida štete, gdje je naznačen datum štetnog događaja 5. studenog 2014. Prema fotografijama predanim u spis, njegov nalaz i mišljenje bio bi isti i da nije koristio podatke iz izvida štete ili ne bi bilo značajnijih odstupanja od njegovog nalaza i mišljenja.

32. Na istom ročištu je vještak Milan Vinčić istaknuo kako prije bilo kakve analize i ocjene oštećenja valja uzeti u obzir o kojem se tipu branika radi. Mogu se uzeti tvornički elementi npr. kod vozila Mercedes i Fiat prema europskoj automobilskoj organizaciji (MCAP) koji u svom protokolu kaže da na vozilu ne mogu nastati kod elastičnih sudara oštećenja pri naletnoj brzini do 15 km/h. U ovome slučaju oba vozila imaju branike povećane elastičnosti, a to znači da više ne mogu biti vidljiva oštećenja na način kakva su bila kod vozila koja nisu imala tehnološki ugrađene ublaživače sudara. Kod pojašnjenja kako je odredio EES od 10,5 cm za vozilo Fiat navodi da je djelomično koristio izvid štete, a djelomično fotografije. Na fotografiji se vidi da je stražnji dio branika potisnut u pravcu kretanja i od dolje prema gore, tako da je narušeno spojište između stražnje lijeve stranice i stražnjeg lijevog dijela branika. Da nema te fotografije, koristio bi podatke izvida štete za oba vozila i tvorničke podatke o mogućoj naletnoj brzini za oba vozila pri kojoj su ostale trajne deformacije koje bi se u ovom slučaju mogle iščitati iz izvida štete. Prema njegovom iskustvu od 25000 očevida, gdje je pregledao 50000 vozila, nijedan sudar nije isti niti se može dogoditi na isti način. Deformacijski radovi se ne mogu predvidjeti niti se mogu usporediti i analizirati kompjutorskim programima kojih ima različite kvalitete i različite namjene. Vrlo je malo prihvatljivih kreš testova koji bi se mogli upotrijebiti. Obzirom na tu činjenicu i činjenicu da su se kompjutorski programi pojavili kasnije onda su se slični sudari računali i provjeravali matematičkim putem na način kako je to on učinio. Provjeru je izvršio na 2 načina i utvrdio promjenu brzine za jedno i drugo vozilo, koeficijent elastičnosti ili koeficijent raspršivanja mehaničke energije i time je zadovoljio jednadžbu kod izračuna delta v1 i delta v2 gdje je određenje delta v uskladio prema naletnoj brzini te matematički utvrdio da je lijeva stana kad se delta v2 oduzme od delta v1/V nalet od 4,72 - x (brzina vozila koje je udareno nakon sudara) čime se dobije točnost lijeve i desne strane jednadžbe. Prema knjizi Rotim 3 izvršio je samoprovjeru točnosti mase i EES-a te navodi kako je ova metoda pouzdanija. Razlike brzine između onih koje je uzeo on i kolege iznose u središnjem dijelu jednadžbe kod utvrđivanja promjene brzine tj. imaju razliku u izračunu od 0,045 i kad bi uzeli tu razliku brzine njegova kontrola točnosti kod EES-a iznosila bi svega 0,14 %, tj. manje od 1%. Deformacija Fiata izmjerena je prema položaju oštećenja stražnje lijeve stranice i lijevog dijela obloge stražnjeg branika i prema položaju metalnog dijela štange iza pokrova branika. Prilikom izrade nalaza nije imao prilike pregledati niti jedno vozilo. Pokrov branika se nalazi ispred metalne štange branika, a to znači da ako bi nastala oštećenja stražnjeg lijevog dijela onda je štanga branika bila u prvoj zoni deformacije i morala je biti oštećena obzirom se radi o pomicanju branika naprijed i vertikalno gore. Prema zakonu akcije i reakcije što znači da sila djeluje u pravcu kretanja vozila, prilikom sudara reaktivni dio ekvivalenta oštećenjima vozila tužiteljice na vozilu marke Mercedes mogle su nastati samo elastične deformacije i one nisu mogle ostati trajno vidljive, obzirom Mercedes ima jedan od najjačih branika od svih vozila u Europskoj uniji. Zaključno oba vještaka ističu da ostaju kod svog nalaza.

33. Obzirom je tužiteljica osporila vjerodostojnost izvida štete sa lista 81 spisa koji je izrađen 5 dana prije štetnog događaja to je sud na prijedlog stranaka odredio provođenje novog prometno-tehničkog vještačenja po vještaku Berislavu Šimunoviću.

34. Vještak Berislav Šimunović je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 9. studenog 2023. prvotno naveo osvrt na nalaze i mišljenja vještaka Ante Zečića i Milana Vinčića te naveo kako je u cijelosti suglasan s nalazom vještaka Zečića. Smatra kako vještak Vinčić u svom nalazu koristi pogrešne mase vozila. Točnost izračuna dokazuje izračunom sudarne brzine vozila tužiteljice iako svi putnici iz vozila tužiteljice iskazuju da je njihovo vozilo u trenutku sudara bilo zaustavljeno. Nadalje u svom nalazu i mišljenju navodi kako je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi dana 5. studenog 2014. kao putnica na stražnjem sjedalu na čiji je stražnji dio s prednjim dijelom naletjelo vozilo osiguranika tuženika. Prilikom ovog sudara vozilo tužiteljice je ostvarilo promjenu brzine do najviše 7,2 km/h, pri čemu je tijelo tužiteljice primarno poletjelo unatrag.

35. Obzirom na istaknute prigovore tužiteljice na nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića, sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka Šimunovića na ročištu održanom 17. listopada 2024. koji je tom prilikom naveo kako je na temelju sudarnog položaja te opsega i intenziteta oštećenja na oba vozila procijenio da je sudarna brzina vozila osiguranika tuženika iznosila do najviše 10 km/h. Za kombinirano vještačenje nisu bitne brzine kretanja vozila prije sudara, pa tako niti brzina vozila osiguranika tuženika. Za promjenu brzine bitna je relativna sudarna brzina vozila tj. razlika brzina vozila u trenutku sudara. Kako je vozilo tužiteljice u trenutku sudara bilo zaustavljeno (prema iskazima svih putnika tog vozila), relativna sudarna brzina je u ovom slučaju ujedno i sudarna brzina vozila osiguranika tuženika. Osiguranik tuženika bi radnjom kočenja smanjio brzinu kretanja sa 40 na 10 km/h na putu od oko 15,5 m u vremenu od oko 1,8 sekundi. S obzirom na oštećenja na oba vozila oštećenja poprečnog nosača stražnjeg branika je moguće i minimalno te ga se da popraviti, a što ne mijenja izračun. Da je poprečni nosač oštećen u tolikoj mjeri da je potrebna zamjena tada bi i oštećenja obloge stražnjeg branika bila veća od utvrđenih, odnosno branik bi bio potisnut prema naprijed, a što u ovom predmetu nije slučaj. Sva navedena oštećenja na vozilima mogla su nastati u rasponu sudarnih brzina od oko 5-10 km/h pa je vozilo tužiteljice u predmetnom štetnom događaju moglo ostvariti promjenu brzine od oko 3 ,6-7,2 km/h. S obzirom na navedeno ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja.

36. Tužiteljica je predložila provođenje novog prometnog vještačenja, čemu se tuženik protivio, a sud nije odredio novo obzirom je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića čiji je nalaz i mišljenje u suglasju sa provedenim vještačenjem vještaka Ante Zečića, obzirom sud smatra kako je vještak Berislav Šimunović otklonio sve istaknute primjedbe i prigovore stranaka, a da bi provođenje novog vještačenja bilo u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka.

37. Sud ističe kako je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka Berislava Šimunovića, obzirom je navedeni nalaz i mišljenje, dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju, a nalaz i mišljenje, kako pisani tako i usmeni dio, valjano je obrazložen, te dan u suglasju sa suvremenim dostignućima prometne znanosti uz napomenu kako je isti u suglasju i sa nalazom i mišljenjem vještaka Ante Zečića pri čemu sud ističe kako obzirom na utvrđenja ova dva vještaka je moglo doći do promjene brzine vozila u kojem se nalazila tužiteljica do najviše 7,2 km/h, a u vještačenju Milana Vinčića je utvrđena promjena brzine od 13,2 km/h što predstavlja znatno odstupanje od nalaza druga dva vještaka uz napomenu kako je vještak Berislav Šimunović, čije je nalaz sud u cijelosti prihvatio, istaknuo i kako je vještak Milan Vinčić koristio pogrešne mase vozila. Time nije bilo mjesta za prihvaćanje nalaza i mišljenja vještaka Milana Vinčića dok nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša sud uopće nije cijenio obzirom je isti, kako je to prethodno navedeno u obrazloženju ove presude, izuzet od vještačenja u ovom predmetu.

38. Nastavno na prihvaćeno prometno vještačenje izrađeno po vještaku Berislavu Šimunoviću, sud je zatražio očitovanje sudsko-medicinskog vještaka Josipa Škavića koji je naveo kako i dalje ostaje kod zaključka kako tužiteljica u predmetnom štetnom događaju nije mogla zadobiti ozljedu u vidu istegnuća mišića vrata tj. trzajnu ozljedu vrata i to iz razloga jer je iz literaturnih podataka poznato kako se promjena brzine vozila od 10 km/h naziva bezazlenom granicom opterećenja jer pri promjenama brzine manjim od 10 km/h niti jedna osoba u vozilu ne može zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralješnice.

39. Tužiteljica je ostala kod prijedloga za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost bolova, straha i potrebe za tuđom pomoći i njegom u pogledu zadobivene ozljede desnog ramena evidentirane u povijesti bolesti na dan štetnog događaja i dijagnosticiranog stresnog stanja, uz prijedlog da se pri izradi nalaza i mišljenja ne uzima u obzir ozljeda vratne kralježnice.

40. Tako vještak dr. August Mijić u svom nalazu i mišljenju od 17. travnja 2025. navodi da je tužiteljici na dan štetnog događaja dijagnosticirana trzajna ozljeda vratne kralješnice što je naznačio liječnik u hitnoj službi kao i da se tužiteljica žalila na bol u desnom ramenu, potom da je vratna kralješnica osjetljiva na palpaciju, napeta, kao i da je utvrđena osjetljivost desnog ramena na palpaciju. Vještak navodi da ukoliko se uzme u obzir trzajna ozljeda vratne kralješnice da su tada kod tužiteljice zaostale trajne posljedice ozljede koje umanjuju opću, životnu i radnu sposobnosti za 7% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Navodi kako je pretrpjela primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne ugroženosti) i koji je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 2 dana, u srednjem 52 dana, a u manjem 7 dana. Kasni strah je trajao 30 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Navodi i kako nema zaostale naruženosti, kao i da je tužiteljic i bila potrebna tuđa pomoć za vrijeme provedenog liječenja (mirovanja) kod kuće kroz 30 dana po 2 sata dnevno, da je tužiteljica morala mirovati i nije mogla raditi za nju uobičajene poslove, kao i da joj je bila potrebna pomoć za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i drugih svakodnevnih potreba. Vještak nadalje navodi kako je liječenje završeno 2. veljače 2015., a da su troškovi liječenja temeljem računa sa lista 25-29 spisa opravdani obzirom se odnose na fizikalnu terapiju za vrat.

41. Vještak dr. August Mijić nadalje navodi da ako se isključi trzajna ozljeda vratne kralježnice da tada nema zaostalih trajnih posljedica kod tužiteljice, da je ista pretrpjela tzv. primarni strah koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti te da je isti bio jak i intenzivan te kratkog trajanja, a da je tzv. sekundarni strah tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja u jakom intenzitetu trajao 1 dan, u srednjem intenzitetu 2 dana, te u manjem 3 dana. Kasni strah je trajao 30 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Nadalje, vještak navodi kako je tužiteljica pretrpjela bol jakog intenziteta koja je trajala 1 dan, srednjeg 2 dana, manjeg još oko 5 dana, da nema zaostale naruženosti. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanja) kod kuće kroz 10 dana po 2 sata dnevno. Navodi kako je tužiteljica morala mirovati i nije mogla raditi za nju uobičajene poslove. Pomoć joj je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Vještak navodi kako je liječenje tužiteljice završilo 10 dana po ozljedi te da se za natučenje ramena ne bi provodila fizikalna terapija čime nema troškova liječenja.

42. Obzirom na istaknute primjedbe tuženika, sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka dr. Augusta Mijića na ročištu održanom dana 9. lipnja 2025. kojom prilikom je isti naveo kako ukoliko se isključi trzajna ozljeda vratne kralježnice ostaje natučenje u predjelu desnog ramena. S tog naslova ocijenjene su sve kvalifikatorne okolnosti. Naime, tijekom samog ozljeđivanja u prvom nalazu liječnika hitne službe navodi se kao dijagnoza trzajna ozljeda vratne kralježnice, a istovremeno se kod kliničkog pregleda navodi bol u desnom ramenu, klinički osjetljivost desnog ramena na palpaciju, te se 7 dana kasnije u nalazu fizijatra opet opisuje ograničenost kretnji u desnom ramenu pa vještak navodi kako to upućuje da je osim trzajne ozljede vrata stradalo i desno rame. Opisane promjene u području desnog ramena utvrđene su kliničkim pregledom premda za isto nije rađena radiološka obrada. Sama ozljeda desnog ramena ne navodi se u radnoj dijagnozi, premda se može vidjeti da klinička slika upućuje na probleme sa desnim ramenom. U nalazu radiologa od 5. studenog 2014. eksplicitno se navodi da je rađen RTG desnog ramena zgloba te se opisuje da u području desnog ramena nema znakova svježe koštane traume. Kod pojašnjenja liječenja od 10 dana vještak navodi kako se medicinska dokumentacija dominanto odnosi na trzajnu ozljedu vratne kralježnice i njegovo liječenje kao i radiološke obrade koje su rađene za trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Ozljeda desnog ramena bi bila minimalna i ona se može isključivo utvrditi temeljem vlastitog kliničkog iskustva, no ozljeda ramena se u dva navrata spominje kao ozljeda.

43. Tuženik je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja kao i da sud zatraži očitovanje od vještaka dr. Josipa Škavića obzirom na navode vještaka dr. Augusta Mijića. Tužiteljica se navedenom prijedlogu protivila.

44. Dr. Josip Škavić u pisanom očitovanju od 23. srpnja 2025. navodi kako je točno da se tužiteljica prilikom inicijalnog pregleda žalila i na bolnost desnog ramena, no da navedenim pregledom nije dokazana bilo kakva ozljeda ramena niti je postavljena dijagnoza ozljede desnog ramena već samo ozljeda istegnuća mišića vrata.

45. Tuženik nije prigovarao navedenom očitovanju sudsko-medicinskog vještaka, dok je tužiteljica navedeno očitovanje ocijenila bespredmetnim te je predložila da sud navedeno očitovanje niti ne uzme u obzir pri donošenju odluke u ovoj pravnoj stvari. Također, tužiteljica je predložila provođenje novog sudsko-medicinskog vještačenja, a što je sud odbio raspravnim rješenjem od 9. prosinca 2025. Naime, provedenim prometnim vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću, a čiji je nalaz i mišljenje u suglasju sa nalazom i mišljenjem vještaka Ante Zečića, utvrđeno je kako je u trenutku štetnog događaja vozilo u kojem se nalazila tužiteljica ostvarilo promjenu brzine do najviše 7,2 km/h, čime je sudsko-medicinski vještak dr. Josip Škavić u svom nalazu i mišljenju istaknuo kako u takvoj dinamici nastanka štetnog događaja tužiteljica nije mogla zadobiti trzajnu ozljedu vrata. Kako je navedena promjena brzine do najviše 7,2 km/h utvrđena u dva provedena prometna vještačenja tijekom ovog postupka, a sudsko-medicinski vještak temeljem navedenog dao mišljenje o mogućnosti zadobivanja trzajne ozljede u takvoj dinamici, to sud smatra da bi provođenje novog sudsko-medicinskog vještačenja bilo u cijelosti u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka.

46. Sud prvenstveno ističe kako za štetu koju je pretrpio tužiteljica kao putnik u vozilu osiguranom kod tuženika odgovaraju imatelji motornih vozila koja su sudjelovala u štetnom događaju solidarno i prema načelu objektivne odgovornosti te je za djelomično oslobođenje od odgovornosti za štetu u ovom postupku relevantno samo je li tužiteljica doprinijela nastanku štete, sukladno odredbi članka 1069. ZOO- a, no tuženik niti ne ukazuje na bilo kakav doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja ili zadobivanju tjelesnih ozljeda u istom.

47. Tužiteljica može zahtijevati naknadu cjelokupnog utuženog iznosa od tuženika dok će se pitanje eventualne krivnje svakog od vozača motornih vozila koji su sudjelovali u nastanku štetnog događaja rješavati u regresnoj parnici između tih osoba, u smislu odredbe članka 1072. ZOO-a.

48. Nadalje, u odnosu na provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. Augustu Mijiću, sud ističe kako je navedeni nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio i to u dijelu u kojem isti daje ocjenu da ukoliko se uzme da nije bilo trzajne ozljede vrata i daje ocjenu samo za ozljedu desnog ramena, obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju i pregled tužitelj ice, a nalaz i mišljenje, kako pisani tako i usmeni dio, valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti. Naime, vještak je detaljno opisao ozljedu desnog ramena koju je tužiteljica zadobila, pretrpljene fizičke boli i strah kao i potrebu i opseg tuđe pomoći i njege, nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužiteljice, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo u dijelu koji se odnosi na ozljedu desnog ramena. Obzirom na utvrđenje sudsko-medicinskog vještaka dr. Josipa Škavića kako tužiteljica u predmetnom štetnom događaju nije mogla zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralješnice, to sud nije posebno cijenio dio nalaza vještaka dr. Augusta Mijića vezano za trzajnu ozljedu vrata, kako je to prethodno navedeno.

49. Ocjenjujući navedene dokaze u njihovoj ukupnosti, odnosno, dovodeći ih u vezu jednog s drugime, kao i s ostalim izvedenim dokazima u ovome postupku, sud je utvrdio da je tužiteljica stradala u predmetnoj nezgodi te da se obratila liječnicima kliničarima radi pregleda, prilikom kojega pregleda joj je ustanovljeno manje oštećenje vratne kralježnice, zbog kojeg je i provela fizikalnu terapiju, no da to oštećenje nije vezano uz predmetnu nezgodu. Naime, da bi tužiteljica dokazala odgovornost tuženika za naknadu štete nastalu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje, u skladu s odredbom čl. 1045. ZOO-a, bila je dužna u odnosu na navedeno, među ostalim pretpostavkama za naknadu štete, dokazati i uzročno posljedičnu vezu između predmetne nezgode i ozljede istegnuća mišića vrata, za koju tvrdi da joj je u predmetnom događaju nastala, a što tužiteljica nije dokazala, s obzirom da je iz dokaza izvedenog na tu okolnost, provođenjem kombiniranog prometno sudskomedicinskog vještačenja, jasno proizašlo da ta ozljeda nije mogla nastati u opisanoj i utvrđenoj dinamici predmetnog štetnog događaja. Stoga tužiteljica nije u ovom postupku uspjela dokazati da je upravo predmetna nezgoda pravno odlučan događaj koji je uzrok nastanka njezine ozljede istegnuća mišića vratne kralježnice. Naime, kao uzrok se uzima onaj koji redovito dovodi do određene štete, a provedenim kombiniranim vještačenjem utvrđeno je da sudar, kakav je doživjela tužiteljica, nije bio intenziteta koji je potreban da bi doveo do ozljede vratne kralježnice, a pritom je teret dokazivanja uzročne veze između štetne radnje i navedene ozljede bio na tužiteljici, obzirom se uzročna veza ne predmnijeva.

50. S druge strane, tužiteljica je uspjela dokazati postojanje svih pretpostavki za naknadu štete zbog povrede prava na duševno zdravlje, s obzirom na intenzitet i trajanje boli i straha koji je pretrpjela kao posljedicu predmetne prometne nezgode proizašle iz ozljede desnog ramena koja ozljeda je utvrđena provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Augustu Mijiću i to neovisno o nepostojanju uzročne veze između ozljede mišića vrata i same nezgode. Naime, iz prihvaćenog nalaza i mišljenja dr. Augusta Mijića proizlazi da je tijekom samog ozljeđivanja u prvom nalazu kod kliničkog pregleda liječnika hitne službe navedena bol u desnom ramenu, klinička osjetljivost desnog ramena na palpaciju, te se 7 dana kasnije u nalazu fizijatra opet opisuje ograničenost kretnji u desnom ramenu što upućuje da je stradalo desno rame tužiteljice. Na navedeno ne utječe nalaz i mišljenje iz provedenog kombiniranog sudskomedicinsko-prometnog vještačenja, budući da je isto dalo odgovor samo na pitanje o uzročnoj vezi između ozljede istegnuća mišića vrata i same prometne nesreće, dok iz nalaza i mišljenja vještaka kirurga jasno proizlazi da je tužiteljica zadobila i ozljedu desnog ramena kao posljedicu nezgode. Dapače, čak i sam sudsko-medicinski vještak potvrđuje navode vještaka dr. Augusta Mijića kako se tužiteljica prilikom inicijalnog pregleda žalila i na bolnost desnog ramena, no isti je ukazivao da navedenim pregledom nije postavljena dijagnoza ozljede desnog ramena , dok je vještak dr. August Mijić naveo da je navedenu ozljedu utvrdio provedenim vještačenjem kao i temeljem dugogodišnjeg iskustva kao liječnika kliničara, a što i ovaj sud prihvaća kao valjano obrazloženje i ocjenu navedene ozljede.

51. Sud prvenstveno ukazuje kako je iz priložene dokumentacije u spisu kao i iz provedenog kombiniranog vještačenja jasno utvrđeno kako je tužitelj ica stradala kao putnik u automobilu, da je u istom štetnom događaju zadobila ozljedu desnog ramena te da je zbog te ozljede pretrpjela fizičke boli kao i strah te da joj je trebala i tuđa pomoć i njega, a da je za nastanak predmetnog štetnog događaja u cijelosti odgovoran osiguranik tuženika.

52. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istoj nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a.

53. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO -a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

54. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke boli, te strah, budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO -a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

55. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

56. Za istaknuti je kako je tužiteljica kao putnik u automobilu nedvojbeno bila sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je ista zadobila tjelesnu ozljedu desnog ramena pobliže opisanu u priležećoj medicinskoj dokumentaciji kao i provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Augustu Mijiću , da je za predmetni štetni događaj odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je tužiteljica nakon štetnog događaja bila u takvom stanju koje je od iste zahtijevalo mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja te posjet liječnicima kako bi došla u stanje u kojem je bila prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivene ozljede desnog ramena i pretrpljenog straha.

57. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice pretrpljeni strah (jer je isti pretrpjela neovisno o drugim zadobivenim ozljedama u štetnom događaju) prema utvrđenju vještaka dr. Augusta Mijića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno u odnosu na ozljedu desnog ramena, te neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja i oporavka, kao i trajanje i intenzitet straha, to sud smatra kako tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura (na ime pretrpljenih fizičkih boli i straha), slijedom čega je odlučeno kao pod toč. I. izreke, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen za iznos od 2.370,80 eura kao previsoko postavljen, čime je odlučeno kao u točki III. izreke .

58. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova neimovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 80,00 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljica ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužiteljica ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužiteljica nije dostavila račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a nakon štetnog događaja.

59. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužiteljice i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 4,00 eura.

60. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 20 sati, a koju pomoć su istoj pružali ukućani, dok je cijenu sata u visini od 4,00 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužiteljici, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 80,00 eura, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

61. Također, sud ukazuje kako je tužiteljica prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala i troškove liječenja, no kako je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da se navedeni troškovi odnose na liječenje trzajne ozljede vrata za koju je sudsko-medicinski vještak utvrdio da ista nije mogla nastati u gore opisanoj dinamici nastanka predmetnog štetnog događaja, to je sud ocijenio kako tužiteljica nema pravo na naknadu zatraženih troškova u iznosu od 129,40 eura čime je odbio i taj dio tužbenog zahtjeva kao u točki III.

62. Člankom 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

63. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

64. Da bi tuženik mogao isplatiti tužiteljici naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje nadalje kako tužiteljica navedene kamate potražuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

65. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, kako ista i potražuje, te su zakonske zatezne kamate dosuđene tužiteljici od 13. siječnja 2015. čime je odlučeno kao u točki I. izreke.

66. Nadalje, tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) sukladno čl. 1086. ZOO-a od trenutka nastanka štete, no kako tužiteljica navedene kamate potražuje i od kasnijeg datuma, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva od 13. siječnja 2015., a što je povoljnije za tuženika, to je sud u odnosu na zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu odlučio kao u točki I. izreke.

67. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

68. Ovaj sud smatra da je tužiteljica u pogledu osnove tužbenog zahtjeva usp jela sa 100%, te visine tužbenog zahtjeva sa 30% (dosuđenih 1.080,00 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 3.580,20 eura prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu obzirom se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva x 100%), iz čega proizlazi da je gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljica ukupno uspjela u sporu sa 65% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 30% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 130% : 2), iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u ovoj parnici 35%. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužitelju prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužiteljica) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tuženik). Dakle, kada se od uspjeha tužiteljice od 65% oduzme uspjeh tuženika od 35%, dobije se 30%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

69. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 3.580,20 eura prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužiteljici je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.022,80 eura i to na ime sastava tužbe prema Tbr. 7/1 te podneska od 9.2.2016., 1.4.2022., 18.12.2023. i 27.10.2025. (maksimalno 4 obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka) potom za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištima dana 29.11.2016., 4.4.2017., 6.11.2017., 3.7.2018., 22.10.2019., 18.10.2021., 14.9.2022., 12.12.2022., 17.10.2024., 17.1.2025., 9.6.2025., 9.12.2025. prema Tbr. 9/1 za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, za sastav podnesaka od 2.1.2017., 4.12.2019., 14.4.2022., 12.5.2022., 20.2.2023., 10.1.2025., 29.8.2025. prema Tbr. 8/3 te za pristup odvjetnika na ročište za objavu presude prema Tbr. 9/3 za svaku radnju u iznosu od po 100,00 eura, potom za sastav podnesaka od 11.1.2016., 2.9.2016., 23.4.2018., 7.11.2018., 25.1.2019., 5.9.2019., 11.12.2023. prema Tbr. 8/4 kao i za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištima dana 4.7.2017. i 9.10.2025. prema Tbr. 9/5 za svaku radnju u iznosu od po 50,00 eura, za zastupanje po odvjetniku na ročištu 23.1.2023. u iznosu od 62,21 eura (kako je zatražila tužiteljica iako je imala pravo na naknadu prema Tbr. 9/1), te uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura i 265,45 eura, za pristup vještaka na ročište 3 x 66,36 eura, za trošak dostave po sudskom dostavljaču 15,46 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 32,38 eura i na presudu od 32,38 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), čime je odlučeno kao pod toč. II. izreke u odnosu na trošak tužiteljice i u točki IV. izreke u odnosu na trošak tuženika.

70. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

71. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 15.9.2016., 28.9.2017., 4.7.2018., 30.10.2019., 15.12.2022., 4.1.2023., 1.2.2023. i 29.1.2025. obzirom se radi o dokazu uplate troškova postupka, a što se dokazuje provjerom novčanih obveza putem e-spisa ili obračunskog lista putem računovodstva ovog suda, čime navedeni trošak nije nužan u smislu čl. 155. ZPP-a. Nadalje, tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 25.4.2018. obzirom je ista navedenim podneskom dostavila punomoć, a već je prethodnim podneskom od 23.4.2018. obavijestila sud o promjeni punomoćnika i propustila uz isti dostaviti punomoć, dok je sud navedeni trošak priznao kako je to prethodno navedeno u točki 70. obrazloženja, a tako i u odnosu na podnesak od 27.11.2018. Nadalje, nije priznat niti sastav troška od 19.2.2020. obzirom je isti sadržajno isti kao i podnesak od 4.12.2019. koji trošak je sud priznao tužiteljici čime bi priznanje i ovog podneska bilo u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti postupka. Nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za ročište 14.9.2022. jer je isti omaškom zatražen dva puta pri čemu sud napominje da je isti priznao za jedan dolazak na navedeni datum, niti je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku dana 1.2.2023. obzirom na navedeni datum nije niti zakazano niti održano ročište te time navedeni trošak nije niti nastao.

Zagreb, 16. travnja 2026.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po pun. uz nalog za sudsku pristojbu

2. tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 16. travnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja