P-4406/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu ovoga suda Miljani Srhoj Buratović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Andri Dubokoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po ODO u Splitu, OIB: 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 21. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te ZZ tužene, objavljene dana 16. travnja 2026.

p r e s u d i o je

I. Utvrđuje se da je tužitelj (RF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ) prije stupanja na snagu Uredbe Vlade RH o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], koja je donesena na sjednici Vlade RH održanoj dana 24. listopada 2002.g.bio vlasnikom u cijelosti na : -fizičkom dijelu č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je na skici mjesta spora u mjerilu 1:500 za k. o. [katastarska općina], izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza, dipl. ing. geod. ( sastavni dio presude, list broj 166 spisa ) prikazan unutar linija koje su povezane slovima A, B, C, D, E i A, ukupne površine 163 m2,

-fizičkom dijelu č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , koji je na skici mjesta spora u mjerilu 1:500 za k. o. [katastarska općina], izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza, dipl. ing. geod. ( sastavni dio presude, list broj 166 spisa ) prikazan unutar linija koje su povezane slovima B, C, F, G, H, I , J i B, ukupne površine 101 m2,

-fizičkom dijelu č. zgr. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je na skici mjesta spora u mjerilu 1:500 za k. o. [katastarska općina], izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza, dipl. ing. geod. ( sastavni dio presude, list broj 166 spisa ) prikazan unutar linija koje su povezane slovima G, H, I, K i G, ukupne površine 14 m2.

II. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 15.298,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanjem za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi ovoga suda upisane kao pomorsko dobro, a zemljišno-knjižno i katastarsko stanje da ne odgovara stanju u naravi budući je tužitelj slijedom svojih pravnih prednika i to svoga pok. oca EF te pok. majke ĆF ud. EF stvarni vlasnik i posjednik točno određenih fizičkih dijelova utuženih nekretnina a što da je posljedica neslaganja katastarskih mapa sa stvarnim stanjem u naravi, budući fizički dijelovi predmetnih nekretnina predstavljaju sastavni dio zemljišta tužitelja koje u naravi predstavlja ugostiteljski objekt sa okućnicom, koje je vidljivo ograđeno od ostalog susjednog zemljišta, posebno od morske obale, odnosno pomorskog dobra a takvo stanje granica posjeda i vlasništva tužitelja egzistira na tom području u uvali pod nazivom [adresa] od pamtivijeka. Nadalje navodi da je to vidljivo i po uvjerenju koje je napisano od strane Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Hvar, 28.05.2009., po kojem proizlazi da je građevina na spornim fizičkim dijelovima nekretnina (č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala cijepanjem od osnovne č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) locirana na temelju snimanja iz zraka izvršenog 1967., a da tlocrtna površina iznosi približno 116 m2. Isto da nesporno proizlazi iz Uvjerenja koje je napisano od strane Ureda za katastarsko geodetske poslove, Ispostava Hvar, klasa: 935-08/96-01/108 od dana 02. svibnja 1996.

Ističe da utužene fizičke dijelove nekretnina je posjedovao otac tužitelja sada pok. RF EF te je na njima izgradio ugostiteljski objekt unutar vidljivo označenih granica posjeda i vlasništva početkom 50-ih godina prošlog stoljeća, čemu se nitko nikada nije protivio. Sad pok. RF EF da je krajem 70-ih god. prošlog stoljeća predmetne nekretnine u cijelosti darovao svojoj ženi sada pok. novak ĆF koja je od trenutka učinjenog i u naravi realiziranog darovanja na svoje osobno ime nesmetano obavljala i pružala ugostiteljske usluge, a što je sve vidljivo iz tadašnjeg Rješenje Sekretarijata za privredu, opće poslove i društvene službe pod brojem 04-UP-863/1- 84, [adresa], 16.05.1984. Napominje kako je majka tužitelja sada pok. RF ĆF sva svoja prava na utuženim nekretninama darovala svom sinu Ugovorom o darovanju, u [adresa] 17.05.2001.g. na kojem je potpis darovateljice ovjeren od strane Jadranke Plenković, javne bilježnice iz Starog Grada pod Ov-1515/01 od dana 22.05.2001.g. Na takav način tužitelj da je slijedom svojih prednika, putem instituta dosjelosti, podredno putem instituta građenja u cijelosti stekao pravo vlasništva na utuženim fizičkim dijelovima nekretnina koje nikada nisu predstavljale pomorsko dobro već su predstavljale nekretnine u vlasništvu obitelji tužitelja, u naravi ugostiteljski objekt sa pripadajućom okućnicom u uvali zvanoj [adresa], te predmetne nekretnine nisu nikada predstavljale pomorsko dobro niti je tužitelj a ni njegovi prednici na bilo koji način sudjelovao u određivanju granica pomorskog odbra.

Dodaje da kada je na internetskoj stranici Grada Hvara vidio obavijest da se predmetna uvala Pokonji Dol daje u koncesiju da je odmah reagirao te putem punomoćnika stavio prigovor na već određene granice pomorskog dobra, te je istovremeno osim tužbe poduzeo i druge potrebne radnje Kod Splitsko Dalmatinske županije, Ureda za pomorstvo radi utvrđivanja (promjene) granica pomorskog dobra u svrhu promjene Uredbe Vlade RH, temeljem koje je očito greškom određeno da utužene nekretnine ulaze unutar obuhvata granica pomorskog dobra, a što da je vidljivo i po traženoj te odobrenoj koncesiji od strane treće osobe budući utužene nekretnine ne ulaze u traženu i odobrenu koncesiju na području uvale Pokonji Dol. Napominje da je iz grafičkog prikaza koji je sastavni dio Uredbe Vlade RH od dana 24,10.2002.g. jasno vidljivo da utuženi fizički dijelovi predmetnih nekretnina nisu ni mogli uči u sastav pomorskog dobra jer je određena granica pomorskog dobra po tom grafičkom prikazu išla po katastarskoj granici č. zgr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] koja zgrada u naravi ne postoji, a predmetne nekretnine da su položene zapadno od iste.

Podneskom zaprimljenim na ovom sudu dana 09.01.2025. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev koji je konačno ispravio na ročištu od dana 21.01.2026. u točkama 1 i 2.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku. Ističe kako nekretnine koje su predmet tužbenog traženja nisu sposobne biti objektom prava vlasništva budući iste jesu i oduvijek su predstavljale pomorsko dobro što da je tužitelju oduvijek i poznato budući je zatražio i ishodio koncesijsko odobrenje kako na dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako i na dijelu čes.zem. 3773 k. o. [katastarska općina]. O zahtjevu tužitelja za izdavanjem koncesijskog odobrenja Skupština Splitsko Dalmatinske Županije donijela je odluku o koncesiji pomorskog dobra na dijelu čes.zem. 2013 i 3773 k. o. [katastarska općina] koja je objavljena u službenom glasniku Županije Splitsko Dalmatinske br. 6/96, na koju odluku se pozvao i sam tužitelj u predmetu koji je pred ovim sudom vođen pod brojem P-100/98 koji je pokrenut po tužbi RFŠ sestre tužitelja protiv Općine Hvar. Nadalje, ističe kako su neistiniti navodi tužitelja da bi još njegov otac na predmetnim nekretninama izgradio ugostiteljski objekt a sve da je otac tužitelja vršio neke posjedovne čine na predmetnim nekretninama 1950-ih godina kako to navodi tužitelj ne dovodi do stjecanja prava vlasništva (dosjelošću) od strane istog na pomorskom dobru, što predmetne nekretnine nesporno predstavljaju te su kao takve i upisane u zemljišnoj knjizi. Ističe da iz spisa pod posl.br. P-100/98, točnije izjave sestre tužitelja je razvidno da je otac tužitelja 1964. godine zaključio s tadašnjom Općinom Hvar ugovor o zakupu barake koja se nalazila na jednoj od čestica koje su predmet tužbenog zahtjeva te je otac tužitelja plaćao zakupninu Općini Hvar, stoga nikakvo stjecanje prava vlasništva od strane tužitelja ili njegova prednika na predmetnim nekretninama nije moguće po bilo kom pravnom osnovu a u koliko se tužitelj poziva na dosjelost kao osnov stjecanja istome da nedostaje osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno poštenje posjednika. Navodi da pravo vlasništva na nekretninama koje su u naravi pomorsko dobro se nije moglo stjecati ni po odredbama Pomorskog zakonika (NN br. 17/94, 74/94 i 43/96), Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima, ali ni prema pravnim pravilima OGZ-a i njegova paragrafa 1455 u vezi s paragrafom 287.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao neformalni ZK izvadak z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pregledan je povijesni izvadak iz zemljišne knjige za utužene nekretnina, pregledana je Uredba Vlade RH o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] od dana 24.10.2002., rješenje Sekretarijata za privredu, opće poslove i društvene službe, [adresa] 16.05.1984., ugovor o darovanju, U [adresa] 17.05.2001., uvjerenje Ureda za katastarsko geodetske poslove Ispostava Hvar od 02.05.1996., uvjerenje Područnog ureda za katastar Split Ispostava Hvar od 28.05.2009., kao i kopija katastarskog plana te preslik Hrvatske osnovne karte, pregledan je prigovor punomoćnika tužitelja na određene granice pomorskog dobra od dana 25.04.2019., pregledana je preslika službenog glasnika Županije Splitsko Dalmatinske br. 6/96 – odluke o dopuni odluke o dodjeli koncesije na pomorskom dobru, pregledana je odluka o davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja plaže na dijelu k. o. [katastarska općina] predio [adresa] kao i ugovor o koncesiji na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje plaže na dijelu k. o. [katastarska općina] predio Pokonji Dol sklopljen 2015. g. , dostavljen od Upravnog odjela za turizam i pomorstvo SDŽ, pregledan je preslik spisa Općine Hvar Sekretarijata za urbanizam po br. 05-A-1453/1-78 na ime RFŠ KF, rekonstrukcija zgrade [adresa] dostavljeno od SDŽ Hvar dana 30.03.2021., pregledana je obavijest područnog ureda za katastar Split Ispostava Hvar od 06.04.2021. kao i povijest promjena na utuženim nekretninama, izveden je dokaz očevidom na mjestu spora dana 15.09.2023. uz sudjelovanje vještaka mjernika, pregledano je vještvo vještaka mjernika Petra Garmaza "U Solinu, rujan 2023." kao i skica mjesta spora te fotografije koje prileže istome, te je pregledana dopuna vještva istoga vještaka zaprimljeno dana 03.01.2025. kojem prileži i skica mjesta spora, pregledan je dopis Ministarstva financija, carinske uprave područnog carinskog ureda Split od dana 10.11.2025., izvršen je uvid u spise pod pos. br. P-100/98 i P-200/97, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FF, BF, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, te je pregledan zahtjev za određivanje granice pomorskog dobra koji je od strane tužitelja predan Upravnom odjelu SDŽ 21.10.2025.

4. Pregledom neformalnog ZK izvatka z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je kako su č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] upisane kao pomorsko dobro, dočim je pregledom povijesnih izvadaka iz zemljišne knjige razvidno da su utužene nekretnine upisane kao pomorsko dobro po prijedlogu ODO Split pod Z-273/15 temeljem Uredbe Vlade RH o određivanju granica pomorskog dobra na dijeli katastarske općine [katastarska općina] KLASA: 934-01/02/70 URBR: 5030116-02-1 od 24.10.2002.g.

5. Pregledana je Uredba Vlade RH o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] KLASA: 934-01/02/70 URBR: 5030116-02-1 od dana 24.10.2002.g. a kojom uredbom se određuju granice pomorskog dobra na dijeli k. o [katastarska općina] uvala Pokonji Dol. Člankom 3 propisano je da su grafički prilozi iz čl. 2 uredbe sastavni dio uredbe.

6. Pregledano je rješenje Sekretarijata za privredu, opće poslove i društvene službe pod brojem 04-UP-863/1-84, [adresa], 16.05.1984. iz kojeg rješenja je razvidno da se ĆF iz [adresa] odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u uvali [adresa].

7. Pregledan je ugovor o darovanju, U [adresa], 17.05.2001. zaključen između SF. R kao darovatelja i RF pok. EF iz [adresa] kao obdarenika, iz kojeg ugovora u toč. 1 proizlazi kako darovateljica daruje svome sinu obdareniku zgradu u uvali [adresa] u [adresa] u naravi ugostiteljski objekt sagrađenu na čes.zem. 3773/1 i 2013 k. o. [katastarska općina] sa pripadajućim zemljištem, a stranke da su suglasne da je navedena zgrada sagrađena prije 15. veljače 1968. što da je vidljivo iz osnovne državne karte u mjerili 1:5000 a koja je izrađena na temelji aerofotogrametrijskog snimanja izvršenog preletom aviona 1967. Na navedenom ugovoru potpis je darovateljice ovjeren od strane Jadranke Plenković javne bilježnice iz Staroga Grada pod Ov-1515/01 od dana 22.05.2001.

8. Pregledano je uvjerenje Ureda za katastasrko-geodetske poslove, Ispostava Hvar, KLASA: 935-08/96-01/108, URBOJ: 2181-05/1-96-2 od dana 02.05.1996. a iz kojeg uvjerenja proizlazi da se na čest. zemlje [katastarska čestica] – "Puntica" – šuma 5 – 64755 m2 i to na njenom istočnom dijelu kao i na zapadnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] – "Pokonji Dol" – npl. žalo - 2871 m2 nalazi objekat (restoran) koji je izgrađen prije 15.02.1968. a što da je vidljivo iz osnovne državne karte u mjerilu 1:5000 koja je izrađena na temelju aerofotogrametrijskog snimanja izvršenog preletom aviona 1967.

9. Pregledano je uvjerenje Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Hvar, KLASA: 935-08/09-02/53, URBROJ: 541-23-3-01/2-09-2, [adresa] 28.05.2009. iz kojeg proizlazi kako je građevina locirana na č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] (a od koje je cijepanjem nastala č. zem. [katastarska čestica]) locirana na temelju snimanja iz zraka izvršenog 1967. te da tlocrtna površina iznosi približno 116 m2. Sastavni dio ovog uvjerenja čine kopija katastarskog plana, prijepisi posjedovnih listova i preslika Hrvatske osnovne karte.

10. Pregledan je prigovor sada punomoćnika tužitelja na određene granice pomorskog dobra od dana 25.04.2019.

11. Pregledan je zahtjev za određivanje granice pomorskog dobra koji je od strane tužitelja predan upravnom odjelu SDŽ dana 21.10.2025.

12. Pregledana je preslika službenog glasnika Županije Splitsko Dalmatinske broj 6/96 – odluke o dopuni odluke o dodjeli koncesija na pomorskom dobru za razdoblje do četiri godine koje ne uključuje izgradnju čvrstih objekata koji se teško uklanjaju te iz članka 1 toč. 21 proizlazi kako se RF iz [adresa] daje koncesija na dijelu čes.zem. 2013 i 3733 radi postavljanja montažnog ugostiteljskog objekta.

13. Pregledana je odluka o davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja plaže na dijeli k. o. [katastarska općina] predio [adresa] kao i ugovor o koncesiji na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje plaže na dijelu k. o. [katastarska općina] predio Pokonji Dol sklopljen 2015. a dostavljen od SDŽ Upravnog odjela za turizam i pomorstvo KLASA: 934-01/14-01/0038 URBROJ: 2181/1-06-02-01/04-21-0031, Split 22.03.2021. Iz obrazloženja odluke o davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja plaže na dijelu k. o. [katastarska općina] predio uvala Pokonji Dol vidljivo je kako su pristigle ponude IF iz [adresa] vlasnika UO Mustačo iz [adresa] te ponuda TD Borova d.o.o. iz [adresa] te je pregledan ugovor o koncesiji na pomorskom dobru zaključen između SDŽ kao davatelja koncesije i obrta za ugostiteljstvo " [obrt] vlasnika IF kao koncesionara a koji ugovor je zaključen u Splitu dana 23.112015.

14. Pregledan je preslik spisa Općine Hvar, Sekretarijata za urbanizam br. 05- A-1453/1-78 na ime KF, rekonstrukcija zgrade [adresa] dostavljeno SDŽ iz kojeg proizlazi kako se KF za ugostiteljsku radnju u [adresa] obratila skupštini općine [adresa] Službi za urbanizam radi dobivanja suglasnosti za izvođenje građevinskih radova dogradnje i krova te je u tom smislu Sekretarijat za urbanizam, građevinarstvo i stambeno komunalne poslove Općine Hvar pod brojem 05-A-1453/1-78 04.04.1979. a na zahtjev KF iz [adresa] od 23.06.1978. izdalo Akt o uslovima izgradnje koji predviđa izgradnju, dogradnju i postavljenje montažnog krova nad ruševnom zgradom radi poboljšanja uvjeta rada gostionice u uvali [adresa].

15. Pregledana je povijest promjena na č. zem. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dostavljena od Ispostave za katastar nekretnina Hvar iz koje proizlazi da od revizije katastra 1952. se č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naziva "Pokonji Dol" vodila upisan au PL 519 k. o [katastarska općina] pod kulturom – morsko žalo površine 2871 m2 i na posjednika Općenarodna imovina - Hvar, a promjenom iz 2014. – upis vlasnika – upis statusa pomorskog dobra temeljem podataka upisanih u Rješenju Općinskog suda u Starom gradu oznake Z-1931/07 od 06.02.2014. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisuje se u novi PL BROJ 2749 K. O. [katastarska općina] na novog (posjednika) vlasnika, pomorsko dobro. Nadalje, iste godine evidentiranje pomorskog dobra, ispravak oblika i površina prema stvarnom stanju na terenu, evidentiranje objekata predmetna parcela dobiva novu kulturu i površinu i to kultura – šljunčana obala površine 1357 m2, kultura stjenovita obala površine 247 m2, kultura put površine 293 m2, kultura dvorište površine 220 m2 i kultura izgrađeno zemljište površine 26 m2 s ukupnom površinom od 2143 m2 te ostaje i dalje upisana u PL br. 2749 k. o. [katastarska općina].

Što se tiče č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naziva "Pokonji Dol" površine 1574 m2 ista da je nastala (formirana) 2014. cijepanjem č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , a promjenom – evidentiranje pomorskog dobra , ispravak oblika i površina prema stvarnom stanju na terenu i evidentiranju objekata, predmetna parcela dobiva kulturu šljunčana obala površine 141 m2, kulturu stjenovita obala površine 384 m2, kulturu put površine 805 m2, kulturu dvorište površine 150 m2 i kulturu izgrađeno zemljište površine 94 m2 s ukupnom površinom od 1574 m2 te se upisuje u PL br. 2741 k. o. [katastarska općina] na (posjednika) vlasnika republika Hrvatska te e kao takva vodi i danas upisana u službenoj evidenciji katastarskog operata.

Za č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naziva "Pokonji Dol" ista se od 1952. vodila pod kulturom

– kuća površine 87 m2 i bila upisana u PL br. 519 k. o. [katastarska općina] na posjednika Općenarodna imovina – Hvar a promjenom 2014. – evidentiranje pomorskog dobra, ispravak oblika i površina prema stvarnom stanju na terenu, evidentiranje objekata predmetna parcela dobiva novu kulturu – dvorište s dosadašnjom površinom od 87 m2 i ostaje i nadalje upisana na dosadašnjem (posjedniku) vlasniku Općenarodna imovina

– [adresa] i u dosadašnji PL br. 519 k. o. [katastarska općina] te se kao takva vodi i danas upisana u službenoj evidenciji katastarskog operata.

16. Izveden je dokaz očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika dana 15.09.2023. te je pregledano vještvo vještaka Petra Garmaza "U Solinu, rujan 2023." kao i skica mjesta spora te fotografije koje prileže istome. Pregledana je dopuna vještva vještaka Petra Garmaza koja se odnosi na podnesak tužitelja od dana 23.04.2024. u kojoj dopuni je vještak naveo kako je dana 15.09.2023. prilikom očevida na predmetnoj lokaciji tužitelj jednoznačno pokazao predmet spora koji je neposredno izmjeren, kao takav prikazan u vještvu i iskazan u odnosu na službeno katastarsko stanje dočim sve razlike u obuhvatu i obliku predmeta spora kao i površinama, proizlaze jedino iz različitosti pokazivanja predmeta spora pri očevidu i pri izradi skice. Nadalje, dana 03.01.2025. vještak je dostavio izmijenjenu skicu mjesta spora sa izmijenjenom zapadnom granicom predmeta spora te zbog toga predmet spora u ovakvom obliku zahvaća dio k. č. [katastarska čestica] površine 163 m2 određen točkama A,B,C,D i E, dio k. č. [katastarska čestica] površine 101 m2 određen točkama B,C,F,G,H,I i J i dio k. č. [katastarska čestica] površine 14m2 određen točkama G,H,I i K.

17. Pregledana je obavijest Ministarstva financija carinske uprave, Područni carinski ured Split od dana 10.11.2025. iz kojeg proizlazi da je RF vlasnik obrta " [obrt]" [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 01.01.2024. – 16.10.2025. a koji obavlja gospodarsku djelatnost na č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica], a u postupku inspekcijskog nadzora zakonitosti, pravilnosti i pravodobnosti obračunavanja i plaćanja naknade za koncesije na pomorskom dobru dostavio Carinskoj upravi, Područni carinski ured Split presliku tužbe koju je podnio Općinski sud u Splitu, Stalan služba u Starom Gradu dana 01.07.2019. kao presliku podneska od 09.01.2025. u predmetu pod posl.br. P-4406/19.

18. Pregledom spisa pod posl. br. P-100/98 utvrđeno je da je dana 24.04.1998. tužbom ustala tužiteljica RFŠ protiv tada tužene Općine Hvar, a dana 13.06.2012. sud je u pravnoj stvari tužitelja RFŠ iz [adresa] protiv tuženika Grada Hvara zastupan po punomoćniku LF, ODO Split i umješača na strani tuženika RF, [adresa] zastupan po punomoćniku Jurici Domančiću odvjetniku u [adresa] donio rješenje kojim se prima na znanje povlačenje tužbe te se ima smatrati da ista nije bila niti podnesena, dok iz obrazloženja proizlazi da je na ročištu od dana 13.06.2012. tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari. Pregledan je spis pod posl. br. P-200/97 (prije P-225/95) podnesena dana 24.07.1995. u pravnoj stvari tužitelja RFŠ iz [adresa] protiv tuženika NF iz [adresa] radi smetanja posjeda. U navedenom postupku sud je dana 02.06.1998. pod posl. br. P-200/97 donio rješenje kojim se utvrđuje da je tuženik zasmetao tužiteljicu u zadnjem i mirnom suposjedu ugostiteljskog objekta sagrađenog na čes.zem. 3773/1 i čes.zem. 2013 k. o. [katastarska općina] na način što je promjenjivši bravu na ulaznim vratima lokala u potpunosti isključio tužiteljicu iz suposjeda.

19. Svjedok FF u svom iskazu naveo je da je rođen 1959. godine, no međutim njegova sjećanja iz djetinjstva sežu krajem 60-ih i početkom 70-ih godina prošlog stoljeća u kom smislu navodi da tužitelja i njegovu obitelj dobro poznaje budući su susjedi u [adresa], a što se tiče predmetnih nekretnina u uvali Pokonji dol, također navodi da je tamo često odlazio. Naime, po priči unutar obitelji mu je poznato da su predmetne nekretnine oduvijek u vlasništvu obitelji tužitelja odnosno njegovih prednika gdje je pok. otac tužitelja EF negdje početkom 50-ih godina izgradio ugostiteljski objekt. No, kako je isti imao svoj posao, bio je kamenoklesar, u tom ugostiteljskom objektu je radila njegova supruga sada pok. ĆF kojoj je za vrijem školovanja pomagao njezin sin, tužitelj, a kojemu je što je čuo po priči darovala predmetne nekretnine. Dakle, doista je riječ o dugogodišnjem posjedovanju predmetnih nekretnina koje su na terenu jasno definirane odnosno omeđene i to sa jedne srane se nalazi put dočim je u ostatku suhozid. Nikada nije čuo da bi bilo tko niti tužitelju niti njegovim prednicima dovodio u pitanje odnosno osporavao pravo posjedovanja predmetnih nekretnina, budući da nikoga osim njih nije viđao. Na upit punom. tužitelja da li mu je poznato da obitelj tužitelja inače posjeduje zemljište u uvali Pokonji dol, odnosno da li se utužene nekretnine nalaze u okviru tog zemljišta, svjedok iskazuje potvrdno. Na daljnji upit od kad se obitelj tužitelja počela baviti turizmom u toj uvali, svjedok iskazuje da je to negdje početkom 60-ih godina. Na daljnji upit na koga je glasila dozvola za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, svjedok odgovara da koliko je njemu poznato da je to glasilo na njegovu pok. majku ĆF a kasnije na njega, tužitelja. Na daljnji upit je li mu poznato da bi otac tužitelja prepustio sva prava na tim nekretninama, svjedok navodi da pretpostavlja da jeste budući je pok. EF tamo rijetko dolazio, na daljnji upit da li je unutar uže obitelji bilo spora čije bi bile te nekretnine, svjedok navodi da nije nikada.

20. Svjedok BF, u svom iskazu naveo je da je rođen 1959. godine, da je sa tužiteljem prvi susjed u [adresa] te su od ranog djetinjstva prijatelji, sjeća se da je pok. otac tužitelja, E radio u kamenolomu, da je još prije njegova rođenja u uvali Pokonji dol sagradio kuću - ugostiteljski objekt restoran koji je u tim počecima turizma 60-ih godina vodila njegova pok. majka ĆF. Toga se dobro sjeća budući je sa svojom obitelji svake nedjelje preko ljeta tamo odlazio gdje je pok. teta ĆF držala taj restoran, misli da je to bio u okviru obrta, to je bio prijavljeni obrt budući nikada u to vrijeme ni kasnije koliko je njemu poznato nije bilo nikakvih problema za obavljanje djelatnosti, niti je itko dovodio u pitanje vlasništvo tih nekretnina niti sada tužitelju a ni njegovim prednicima. Po priči tužitelja poznato mu je da mu je majka te nekretnina darovala, a naveo je da je tužitelj za vrijeme školovanja pomagao majci u tom restoranu daleko prije nego što mu ga je ona prepustila. Na upit puno. tužitelja da li osim ovog zemljišta tužitelj ima i drugih nekretnina u uvali Pokonji dol, svjedok navodi da ima. Na daljnji upit da li mu je poznato da li bi bilo sporova vezano za međe, svjedok navodi da koliko je njemu poznato da nije bilo sporova. Na upit tko je po njemu vodio taj ugostit objekt i tko je vodio sve poslove, svjedok iskazuje da je to bila tužiteljeva majka.

21. Svjedok AF u svom iskazu naveo je da je iznad spornih nekretnina njegov djed imao zemlju gdje je on u djetinjstvu s njim odlazilo, i to 1965.- 1966. godine i sjeća se da bi djed govorio kako teta ĆF, majka tužitelja, namješta stolove. Već u tom periodu je postojao ugostiteljski objekt, restoran koji je vodila pok. majka tužitelja. Nakon toga, kasnije, tijekom odrastanja on je tamo odlazio često s prijateljima, kasnije sa obitelji, svratili bi u restoran na piće, a nema saznanja o tome da li je i na koji način pok. ĆF to prepustila sinu, ali pretpostavlja da jeste, budući je kasnije taj ugostiteljski objekt u smislu vođenja i rada preuzeo tužitelj. Nikada nije čuo da bi itko osporavao pravo posjedovanja i korištenja predmetnih nekretnina niti tužitelju niti njegovim prednicima budući se predmetne nekretnine od njegovih ranih sjećanja 60-ih godina nalaze u posjedu prednika tužitelja a potom i samoga tužitelja. Na upit punom. tužitelja da li su međe na tom području ikada bile sporne, tj. da li su se micale, svjedok navodi da nikada nije bilo spora budući je svatko od posjednika na tom području znao što posjeduje, pa tako ni međe ovoga restorana odnosno objekta i zemljišta nisu bile sporne.

22. Tužitelj RF u svom iskazu naveo je da je njegov pok. otac E negdje 50-ih godina prošlog stoljeća započeo gradnju zgrade koja u naravi danas predstavlja ugostiteljski objekt i to na zemljištu koje je bilo u posjedu obitelji. Taj posjed bio je ograđen kamenim suhozidima, o čemu ima sjećanja iz ranog djetinjstva. Kamenje od tih suhozida koristilo se za gradnju a na mjestu tih izvornih suhozida su kameni betonski zidovi. Kao što se i sjeća iz [adresa] gdje su živjeli, brodom se dolazilo u tu uvalu Pokonji Dol na kupanje. Početna zamisao je bila da ta kuća bude predviđena na način da tu obitelj može prespavati, što je obitelj i činila dolazeći tamo, no međutim negdje 60-ih odnosno 70-ih godina započinje turizam, a kako je otac bio zaposlen u kamenolomu kao kamenoklesar, tako je majka preuzela ulogu vođenja tog tada ugostiteljskog objekta na način da su se pružale jednostavne usluge hrane i pića. U tom poslu su majci pomagali i oni tj. on i tri sestre, u početku, da bi kasnije negdje 80- ih godina, on sa majkom počeo voditi samostalno taj ugostiteljski objekt, a 2001. godine mu je majka tu nekretninu darovala. Napomenuo je da on i dan danas vodi taj ugostiteljski objekt i nikada od tih 50-ih, 60-ih godina prošlog stoljeća do danas nikada nitko nije dovodio u pitanje niti osporavao to njihovo pravo posjedovanja i korištenja kao i poslovanja niti je to na bilo koji način dovođeno u pitanje. Na upit punom tužitelja da li je itko iz njegove obitelji bilo kome plaćao zakup za predmetno zemljište, tužitelj navodi da nije. Na upit punom tužitelja da li se istočno od predmeta spora nalazila kakva baraka i ukoliko je čemu je služila, tužitelj navodi da je takva baraka postojala a u njoj da je otac držao kamenoklesarski alat, a ta baraka nije identična predmetu spora. Na daljnji upit da li je granica prema istoku tj. prema toj baraci ikada bila sporna tužitelj iskazuje da nije. Tužitelj pojašnjava da predmetna baraka nije bila u njihovom vlasništvu i posjedu, a ako je plaćen zakup za što nije siguran da je to zakup bio plaćen isključivo za baraku ali ne za predmet spora koji je u njihovom vlasništvu. Na daljnji upit da li je ikad tražio koncesiju za predmet spora ili za nešto drugo tužitelj navodi da za predmet spora koncesiju nikad nije tražio budući je riječ o njegovom vlasništvu, dočim je koncesiju tražio za područje istočno od predmeta spora točnije za područje gdje je bila baraka o kojoj je iskazivao koja je 70-ih godina prošlog stoljeća bila srušena i gdje je on imao namjeru otvoriti lounge bar, postavljanjem montažnog objekta za koji je dobio dozvolu, međutim da je od toga kasnije odustao. Na upit da li se u toj zatraženoj koncesiji spominje čvrsti ili montažni objekt tužitelj navodi da je riječ o montažnom objektu. Na daljnji upit da li je od 50-ih god. pa do danas njegova obitelj ikada izgubila posjed na predmetu spora tužitelj navodi da nije nikada, da su u kontinuiranom posjedu cijelo vrijeme. Na daljnji upit da li između sestre i njega bilo nesuglasica o predmetu spora, tužitelj navodi da je sestra tražila posjed o čemu je vođen spor. Na dalji upit da li je nakon darovnog ugovora kojim je majka darovala predmetnu nekretninu, da li je bilo kakvih sporova sa sestrom, tužitelj navodi da nije. Na daljnji upit da li je bila sporna istočna kao i ostale granice predmeta spora, tužitelj navodi da nijedna granica nikada nije bila sporna, a gabariti da su od početka nepromijenjeni. Na poseban upit ZZ tuženika da li mu je poznato na koji je načinu stečena predmetna nekretnina, tužitelj navodi da je riječ o djedovini tim više da je obitelj u neposrednoj blizini imala vinograde koje je održavala, a ni pok. otac ni on kasnije nisu izvršili uvid u javne knjige. Na daljnji upit da li mu je poznato da li se radi o pomorskom dobru, tužitelj navodi da je bio uvjerenja da nije bila riječ o pomorskom dobru sve do donošenja uredbe vlade 2002.godine odnosno 2016., ali unatoč tome da ni prije ni sada nije riječ o pomorskom dobru.

23. Cijeneći izvedene dokaze u smislu čl. 7 i 8 ZPP-a, ovaj sud drži da je tužbeno traženje tužitelja pravno osnovano.

Naime, tužena ističe da bi utužene nekretnine predstavljale pomorsko dobro što da je tužitelju oduvijek bilo poznato jer da je i sam zatražio koncesijsko odobrenje povodom kojeg je Skupština Županije splitsko dalmatinske donijela odluku o koncesiji pod br. 6/96. Međutim, za navesti je kako se po mišljenju ovog suda navedena odluka o koncesiji pomorskog dobra na dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne odnosi na predmet spora, već isključivo na tadašnje dijelove č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a koji se nalaze izvan vidljivo označenih granica predmeta spora koje je sud utvrdio prilikom očevida na mjestu spora 15.09.2023. Da je tome tako, vidljivo je iz same odluke na koju se tužena poziva (Sl glasnik SDŽ br. 6/96) budući se u istoj navodi da se tužitelju ĐF daje koncesija na dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi postavljanja montažnog ugostiteljskog objekta. Kako je objekt tužitelja izgrađen od strane njegova pok oca EF još 1950-ih prošlog stoljeća, to nije sporno kako je isti taj objekt na istom mjestu postojao 1996., radi čega se odluka na koju se poziva tužena nije odnosila na predmet spora koji je u vrijeme donošenja koncesijskog odobrenja predstavljalo izgrađeni čvrsti objket u betonu unutar vidljivo označenih granica koje su i danas identične. Pored toga u odluci o dodjelu koncesije iz 1996. izričito s e spominje da koncesija ne uključuje izgradnju čvrstih objekata te nije sporno da se koncesija odnosila na dijelove č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a koji se nalaze izvan obuhvata granica predmeta spora, a kako u navedene nekretnine i tada kao i sada imale veliku površinu te su se protezale i prema zapadu i prema istoku izvan granica utuženih nekretnina, koncesija od strane tužitelja zatražena je isključivo za nekretnine izvan obuhvata granica predmeta spora kako bi se na tom dijelu mogao postaviti montažni objekt za dodatno obavljanje ugostiteljske djelatnosti, o čemu je iskazivao i sam tužitelj.

24. U odnosu na navod tužene da predmet spora predstavlja pomorsko dobro za navesti je kako iz vještva vještaka Petra Garmaza od 27.09.2023. a što odgovara i sadašnjem stanju u naravi, da je granica pomorskog dobra pogrešno određena jer da ukoliko se pri određivanju granice pomorskog dobra vodilo položajem čzgr. 652 i 651 k. o. [katastarska općina], da je onda granica krivo određena budući su na skici tvrtke Geobiro položaji tih čestica pogrešno prikazani tj. pomaknuti zapadno cca 2 m, a što da je neobjašnjiv pomak izvan granica tolerancija. Nadalje, vještak mjernik navodi da ukoliko se pri određivanju granica pomorskog dobra vodilo službeno definicijom da je ona udaljena 6 m od crte SVVV (srednjih viših visokih voda) tada se isto tako granica pomorskog dobra nije dobro odredila jer se ona nalazi na udaljenosti cca 27 m od mora, a sam ugostiteljski objekt i sadržaji na cca 13 m od mora. Slijedom navedenog proizlazi da granica pomorskog dobra po nijednom od navedenih kriterija nije dobro određena uredbom Vlade RH od 24.10.2002. slijedom čega proizlazi kako na strani tužitelja i njegovih pravnih prednika nije bilo nikakve zapreke za stjecanje prava vlasništva na svim utuženim fizičkim dijelovima nekretnina jer iste nikada prije sve do stupanja na snagu Zakonu o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (NN 19/74 i 18/81) kao ni za vrijeme važenja tog zakona a i poslije, uključujući i vrijeme prije, te nakon stupanja na snagu Uredbe Vlade RH od 24.10.2002., nisu nikada u naravi predstavljale pomorsko dobro. Navedeno je vidljivo i iz fotografija mjesta spora budući je predmet spora od morske obale odvojen jasno vidljivim i utabanim putem preko kojeg prolaze automobili.

25. Da je granica pomorskog dobra u svezi utuženih nekretnina pogrešno određena uredbom Vlade RH od 24.10.2002. vidljivo je i po zahtjevu za određivanje granice pomorskog dobra koji je od strane tužitelja predan upravnom odjelu SDŽ dana 21.10.2025. O tom zahtjevu još nije odlučeno ali, iz istog nedvojbeno proizlazi da je granica pomorskog dobra krivo određena, te da će povjerenstvo za granice SDŽ o istoj ponovno odlučivati.

Osim toga prema odluci Ustavnog suda RH pod br. U-I-4445/2008 od 04.10.2011. koja je donesena u svezi ocjene ustavnosti Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 141/06, 38/09) u čl. 118 ukinut je:

- st. 2 koji je glasio: "Državni odvjetnik podnijet će prijedlog zemljišnoknjižnom sudu radi brisanja upisa prava vlasništva ili drugog stvarnog prava na pomorskom dobru iz st. 1. ovog članka i upisati pomorsko dobro."

- st. 3 u dijelu koji glasi: "te će Državno odvjetništvo postupiti sukladno st. 2 toč. ovog članka."

Stoga Državno odvjetništvo uopće nije smjelo u svezi utuženih nekretnina podnijeti, odnosno zatražiti upis pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi temeljem Uredbe Vlade od 24.10.2002. budući su gore navedenom odlukom Ustavnog suda u čl. 118 zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 141/06, 38/09) ukinuti st. 2 i dijelom st. 3.

U tom smislu je sam upis pomorskog dobra ništetan i protivan naprijed citiranoj odluci Ustavnog suda.

26. Što se tiče navoda tužene da bi prednik tužitelja sada pok RF EF plaćao zakupninu za predmet spora, sud drži da takav navod nije dokazan budući da je postojao zakupni odnos tada bi zasigurno bio sklopljen i ugovor o zakupu temeljem kojeg bi se plaćala zakupnina a što ovdje nije slučaj budući sud drži utvrđenim i dokazanim a što uostalom proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, da j predmet spora osobnim novčanim sredstvima izgradio prednik tužitelja sada pok RF EF. Ovo posebice uzevši u obzir da mu gradnja nikada nije bila zabranjena budući je gradio na svom zemljištu u okviru vidljivih međašnih oznaka. Pored toga nitko nikada od obitelji tužitelja nije tražio predaju u posjed predmeta spora a što je samo dokaz savjesnosti posjeda na stani tužitelja i njegovih prednika dočim iz spisa P-100/98 i 200/97 nesporno proizlazi dokaz o kontinuiranom posjedu obitelji tužitelja na predmetu spora koji je bio vlasništvo sada pok RF EF te je u istom obavljana obiteljska ugostiteljska djelatnost od strane obitelji tužitelja. Nitko drugi iz obitelji tužitelja za vrijeme života roditelja pa tako ni sestre tužitelja RFŠ nije mogao steći nikakva prava na predmetu spora, jer je predmet spora predstavljao vlasništvo roditelja tužitelja i to najprije oca EF, majke ĆF, a tužitelj je sva svoja prava na predmetu spora stekao ugovorom o darovanju od 17.05.2001. koji je sklopljen još za vrijeme života majke tužitelja sada pok RF ĆF i to prije stupanja na snagu Uredbe Vlade RH o određivanju granica pomorskog dobra od 24.10.2002. Slijedom navedenog nije sporna aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje ove tužbe. Kako su predmetne nekretnine u zemljišnu knjigu upisane kao pomorsko dobro po prijedlogu ODO Split pod Z-273/15 temeljem Uredbe Vlade RH od 24.10.2002. to je nesporno kako predmet ovog spora prije toga nije bio upisan kao pomorsko dobro. U postupku u kojem je Uredbom Vlade određena granica pomorskog dobra tužitelj nije sudjelovao a kao što je to već prethodno navedeno ista je u potpunosti krivo određena, te je stoga sukladno novom zakonu tužitelj kod ureda za pomorstvo postavio zahtjev za određivanje granice pomorskog dobra u svezi predmeta spora a koji je predan upravnom odjelu SDŽ 21.10.2025.

U odnosu na dopis Ministarstva financija od 14.11.2025. tužitelj je istakao da ne plaća naknadu jer se na radi o pomorskom dobru radi čega je i pokrenuo ovaj postupak a s čim u svezi je Ministarstvo financija i zatražilo i obavijest od suda o stanju predmeta.

27. Iz sadržaja provedenih dokaza proizlazi da su prije stupanja na snagu Uredbe Vlade RH o određivanju granica pomorskog dobra od 24.10.2002. prednici tužitelja na predmetnim nekretninama nesmetano i mirno izvršavali svoj posjed još od 50-ih godina prošlog stoljeća kada je pok otac tužitelja pristupio gradnji zgrade koja u naravi danas predstavlja ugostiteljski objekt na predmetnim nekretninama. Ovo sve proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka na ročištu od 24.09.2025. budući isti iskazuju upravo da je objekt na predmetu spora građen 1950-ih prošlog stoljeća od strane oca tužitelja te da je u tom objektu obitelj tužitelja obavljala ugostiteljsku djelatnost. Stoga sud drži da je rok u trajanju od 40 godina završen najkasnije sredinom 1990-ih godina dakle nedvojbeno prije stupanja na snagu pravnih posljedica ukidanja odredbi čl. 388 st. 4 ZVDSP od strane Ustavnog suda RH koja je bila na snazi i u primjeni od 01.01.1997. do stupanja na snagu pravnih posljedica njezinog ukidanja objavom citirane odluke Ustavnog suda u NN br. 137/99 od 14.12.1999., prema odredbi čl. 53 st, 2 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN 99/99).

28. Stoga se do ukidanja odredbe čl. 388 st. 4 ZVDSP u rok za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su na dan 08.10.1991. bile u društvenom vlasništvu, za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računalo i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, odnosno i prije 08.10.1991. Navedeno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud RH u odlukama posl. br. Rev-291/2014-2 od 17.04.2018., Rev-158/2017- 2 od 07.05.2019., Rev-2776/2016-2 od 29.01.2019. i dr., a doneseno je na temelju shvaćanja zauzetih u presudama Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske br. 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske br. 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske br. 22768/12

29. Temeljem izvedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari sud je utvrdio da su prednici tužitelja i to njegov pok otac EF kao i majka SF bili u posjedu predmetnih nekretnine od 50-ih godina prošlog stoljeća kada je tu pok otac tužitelja sagradio objekt koji u naravi danas predstavlja ugostiteljski objekt.

30. Na pošteni posjed tužitelja i njihovih prednika upućuje i iskazivanje svjedoka koji su navodili da su predmetne nekretnine korištene isključivo i samo od strane prednika tužitelja, a što se tiče uračunavanja vremena dosjelosti posve je neodlučno koje je posjedovne čini vršio prednik, a koje njegov slijednik, jer ti čini ne moraju biti isti ali je bitno poštenje posjednika.

Za navesti je da se savjesnost posjeda pretpostavlja pa bi onaj koji se poziva na nesavjesnost to morao i dokazati.

Saslušani svjedoci iskazivali su identično i neposredno uvjerljivo pa im je sud poklonio punu vjeru.

31. Radi svega navedenog a temeljem izvedenih dokaza sud drži utvrđenim da je tužitelj slijedom svojih prednika u isključivom i neprekinutom bona fide posjedu još od 1950-ih godina te da su već 1992. istekom roka od 40 godina iz čl. 159 st. 4 ZOV- a ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

32. Stoga se po ocjeni ovog suda može zaključiti da je tužitelj temeljem odredbe čl. 388 st. 4 Zakona o vlasništvu drugim stvarnim pravima a koji se primjenjuje od 01.01.1997. stekao pravo vlasništva dosjelošću te je postao vlasnik predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog zakona.

33.Upravo je radi svega navedenog usvojen primarno postavljen tužbeni zahtjev tužitelja. Ovo stoga budući je tužitelj temeljem samog zakona u svakom slučaju bio vlasnik predmeta spora u trenutku donošenja Uredbe vlade RH od 24.10.2002. kojom je očito pogrešno određena granica pomorskog dobra na predmetu spora, a pored toga je izvršen upis pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi koji je protivan odluci Ustavnog suda RH pod br. U-I-4445/2008 od 04.10.2011. S obzirom da je Uredba vlade za utužene nekretnine još uvijek na snazi, premda je pokrenut postupak njezine promjene stavljanjem zahtjeva tužitelja za određivanjem odnosno izmjenom granice pomorskog dobra koji je Upravnom odjelu SDŽ predan 21.10.2025., a o kojem zahtjevu još nije odlučeno, presuđeno je stoga kao u izreci.

34.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a time da je sud tužitelju usvojio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 500 bodova sukladno Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23 – dalje: OT) kao i trošak u iznosu od po 500 bodova na ime pristupa na ročišta od dana 08.07.2020., 25.01.2021., 15.09.2023., 24.04.2024., 04.09.2024., 26.02.2025., 24.09.2025., 19.11.2025. i 21.01.2026 sve sukladno Tbr.9. toč.1. OT. Nadalje, tužitelju je obistinjen trošak u iznosu od po 500 bodova na ime sastava podnesaka od 23.03.2024., 09.01.2025., 17.10.2025. sukladno Tbr.8 toč.1. OT, kao i 500 bodova na ime zahtjeva za mirno rješenje spora. Na ovaj način tužitelju je ukupno usvojeno 7000 bodova, a kako vrijednost boda sukladno Tbr 54 OT iznosi 2,00 EUR to je tužitelju ukupno obistinjen trošak od 14.000,00 EUR-a a kada se tom iznosu pridoda iznos od 536,00 EUR na ime troškova očevida te po 381,00 EUR na ime pristojbe tužbe i odluke, to je tužitelju ukupno obistinjen troška od 15.298,00 EUR.

U Starom Gradu 16. travnja 2026.

SUDAC

Miljana Srhoj Buratović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pismenog otpravka iste, a dostavlja se putem ovog suda na Županijski sud u Splitu u tri primjerka.

DNA:

- punom. tužitelja

- zz tuženika