R E P U B L I K A H R V A T S K A
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13, Slavonski Brod
Poslovni broj: P-928/2019-48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
D O P U N S K A P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 16. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Ne postoji tražbina tuženika u iznosu 97.252,75 kn (12.742,60 eur), uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na isti iznos od 1. listopada 2015. do isplate, u visini stope određene člankom 29. ZOO-a, i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja tužiteljičine i tražbine tuženika u iznosu od 97.252,75 kn (12.742,60 eur).
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, da tužiteljici LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eur (slovima: dvije stotine i pedeset eura), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Ovaj sud donio je Presudu, poslovni broj: P-928/2019-38 od 27. studenog 2025. kojom je između ostalog naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime stečenog bez osnove po osnovu preplaćenih kamata, te na ime stečenog bez osnove po osnovu razlike u tečaju CHF iznose sa zakonskim zateznim kamatama. Međutim, omaškom nije odlučeno i o prigovoru tuženika radi prebijanja iznosa za koji je tužitelju umanjenja neotplaćena glavnica (12.742,63 eur) u kunskoj protuvrijednosti primjenom srednjeg tečaja HNB-a za EUR na 30. rujan 2015. (97.252,75 kn).
2. Tužitelj u svom podnesku od 19. ožujka 2026. navodi da tuženik u svom podnesku od 22. travnja 2020. godine ističe prigovor radi prebijanja, ističući u bitnom da je konverzija predmetnog kreditnog odnosa provedena retroaktivno, odnosno računajući od dana zaključenja ugovora o kreditu, da je s danom 30. rujna 2015. godine izvršena usporedba iznosa kojeg je tužitelj platio i kojeg bi platio po otplatnom planu u EUR, odnosno koliko je tužitelju preostalo neotplaćene glavnice po otplatnom planu u CHF i koliko bi mu preostalo po otplatnom planu u EUR te da je tužiteljici neotplaćena glavnice smanjena za 12.742,63 EUR. Tuženik neosnovano smatra da ima prema tužiteljici tražbinu u iznosu od 12.742,63 EUR te ukoliko sud nađe tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim, ističe procesni prigovor radi prebijanja i predlaže sudu utvrditi postojanje tražbine tuženika prema tužiteljici u iznosu od 12.742,63 EUR (97.252,75 kn). Prigovor tuženika neosnovan je u cijelosti. Naime, unatoč konverziji, koja može biti valjana, potrošač potpisom dodatka ugovora o kreditu kojim je ista provedena, zadržava pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji uređuju zaštitu potrošača te to pravo ne može biti ukinuto nikakvim pristankom potrošača. Namjera i cilj Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. godine nije bila uklanjanje posljedica ništetnih odredbi i obeštećenje potrošača, već samo njihovo izjednačavanje s dužnicima koji su ugovorili kredite u valuti EUR, pu tem simulacije otplate. Stoga u slučaju konverzije nema govora ni o kakvoj novoj pravnoj osnovi uslijed koje bi kreditorima pripalo pravo zadržati nepripadno stečenu korist od ništetnih ugovornih odredaba. Konverzijom ugovora o kreditu izvršena je promjena valorimetra, što predstavlja izmjenu načina ispunjenja postojeće obveze na način da je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti vezano za EUR, umjesto za dotadašnji CHF, dok se i nadalje radi o novčanoj obvezi kao i tijekom vremenskog razdoblje u kojem su potrošači plaćali anuitete u kunskoj protuvrijednosti prema CHF te se takva izmjena ne smatra obnovom sukladno članku 145. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima. Temeljem ništetnih odredbi sklopljenog ugovora o kreditu, ništetnost kojih je utvrđena u vođenom kolektivnom sporu te potvrđena u predmetnom postupku izvedenim dokazima, prvenstveno iskazom tužiteljice saslušane u svrhu dokazivanja i provedenim financijskim vještačenjem, tužiteljica je izvršenim plaćanjima dospjelih anuiteta temeljem ništetnih ugovornih odredbi učinila radnju na štetu svoje imovine, koja imovina je bez pravne osnove prešla u imovinu tuženika. Provedenim vještačenjem utvrđeni su više plaćeni novčani iznosi s osnova ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Zahtjev tužiteljice za isplatu više plaćenih iznosa tužiteljica temelji na izvanugovornom odnosu stjecan ja bez osnove. S druge strane, tuženik neosnovano postavlja zahtjev za utvrđenjem postojanja tuženikove tražbine prema tužiteljici u iznosu od 12.742,63 EUR i ujedno neosnovano ističe prigovor radi prebijanja iste tuženikove tražbine s tužiteljičinom tražbinom, postavljajući navedeni zahtjev kao povrat stečenog bez osnove. Međutim, nikakva imovina tuženika, kao kreditora, nije prešla u imovinu tužiteljice, kao korisnika kredita zbog priznate neotplaćene glavnice, stoga tuženik nema nikakvu tražbinu prema tužiteljici te je posljedično i istaknuti prigovor radi prebijanja neosnovan. Navodi tužiteljice u skladu su s aktualnom sudskom praksom. Slijedom navedenog, predlaže se sudu odbiti tuženikov prigovor radi prebijanja.
3. Uobzirujući Nalaz financijskog vještaka te iskaz tužiteljice sud je utvrdio da nikakva imovina tuženika kao kreditora nije prešla u imovinu tužiteljice kao korisnika kredita zbog priznate neotplaćene glavnice, pa je prigovor radi prebijanja neosnovan.
4. Stoga je riješeno kao u izreci po članku 339. stavak 1. i članku 340. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
5. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 250,00 eur koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od sastava podneska od 19. ožujka 2026. prema Tbr.8.točka 1.OT u iznosu 200,00 eur i PDV u iznosu 50,00 eur.
Slavonski Brod, 16. travnja 2026.
Sudac
Pavo Garić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, u tri istovjetna pisana primjerka.
