Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

51 000 Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P Ob-292/2019-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci OIB 54566384631 po sutkinji toga suda Jasni Kovačev, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina iz Rijeke protiv 1. tuženice MTM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženice ST OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Lindi Kocijančić, odvjetnici iz Zagreba , radi bračne stečevine, nakon glavne i javne rasprave održane dana 17. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Deana Lovrović, odvjetnika iz Rijeke, zaključene temeljem odredbe članka 335 stavak 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP - „NN“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) na ročištu za objavu presude održanom dana 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

. I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužitelja - HT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i I. tuženice - STM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čini nekretnina upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 324850/Zamet, sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi STAMBENO POSLOVNI OBJEKAT BR. 1/C U ULICI PRIMORSKA I DVORIŠTE, ukupne površine 895 m2, i to:

- 8. Suvlasnički dio: 8/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8), 1. Posebni dijelovi zgrade sagrađeni na k. č. br. [katastarska čestica]: Stan br. 5 na II. katu, koji se sastoji od 2 sobe, ulaza, hodnika, kupaonice, DB, kuhinje s blagovaonom, loggie površine 70,27 m2, s pripadkom parkinga br. 5 u suterenu površine 11,44 m2, što u suvlasničkom omjeru prema cijeloj zgradi iznosi 8/100 dijela,

uključujući i odgovarajući suvlasnički dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, te pripadajući dio zemljišta povezane temeljem odredaba 68. 69. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela nekretnine.

II. Utvrđuje se da su tužitelj - HT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 1. tuženica - STM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici nekretnine iz točke I. izreke ove presude u jednakim dijelovima, i to svaki u ½ dijela, što su I. i II. tuženice dužne priznati.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja pod točkom III. koji glasi:

"Nalaže se II. tuženici – ST, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. da u roku od 15 dana izda tužitelju - HT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tabularnu ispravu pogodnu za upis njegova prava vlasništva u ½ suvlasničkog dijela na nekretnini iz točke I. izreke ove Presude, odnosno da trpi uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova Presuda".

IV. Nalaže se I. tuženici - HTM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženici - ST, [adresa] M 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužitelju - MT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.668,68 EURA zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj HT podnio je 06. kolovoza 2019. tužbu protiv 1. tuženice MTM , bivše supruge i 2. Tuženice ST , majke 1. tuženice kojom je predloži9oda sud donese presudu kojom će utvrditi da nekretnina u naravi stambeno poslovni objekt broj 1 C u ulici Primorska i), dvorište ukupne površine 895 m2- stan, 8. suvlasnički dio 8/100 etažno vlasništvo ( E 8), 1. posebni dijelovi zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica]: stan broj 5 na drugome katu površine 70,27 m2 s pripatkom parkinga broj 5 u suterenu površine 11, 44 m2, što u suvlasničkom omjeru prema cijeloj zgradi iznosi 8/100 dijela uključujući i odgovarajućih suvlasnički dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, te pripadajući dio zemljišta povezane 68. 69. i 370. zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima, s vlasništva posebnog dijela nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu njega i 1. tuženice, slijedom čega je on suvlasnik iste u jednakim dijelovima i to ½ dijela što su tuženice dužne priznati. Konačno tužitelj je predložio da se naloži 2. tuženici na koju je 1. tuženica prenijela darovnim ugovorom pravo vlasništva u ½ suvlasničkog dijela, da mu izda tabularnu ispravu, koju ispravu će u protivnom zamijeniti presuda, sve uz naknadu prouzročenog parničnog troška

.

2. Tužitelj je u tužbi naveo da je sa 1. tuženicom bio u braku od 06. srpnja 2002., da je njihova bračna zajednica faktički prestala u lipnju 2017., s time da je njihov brak službeno razveden presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob 1138/ 2017 od 06. lipnja 2019. Tužitelj je pojasnio da su on 1. tuženica ŠTM stekli naprijed naveden stan temeljem ugovora o kupoprodaji od 06. listopada 2006. koji je zaključen između TD Igo- gradnja d.o.o. Rijeka kao prodavatelja i 1. tuženice MTM kao kupca. Temeljem naprijed navedenog ugovora prodavatelj je nakon plaćene kupoprodajne cijene izdao tabularnu izjavu od 03. listopada 2006. kojom je potvrdio primitak kupoprodajne cijene u cijelosti i dozvolio uknjižbu prava vlasništva na kupljenoj nekretnini na ime i za korist kupca – ovdje 1. tuženice MTM. Konačno tužitelj je pojasnio da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu njega i 1. tuženice MTM temeljem članka 248. Obiteljskog zakona (NN 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 5772011, 61/2011, 25/2013, 75/2014 u daljnjem tekstu ObZ), navodeći da je istu nekretninu formalno pravno stekla samo 1. tuženica STM, te da je ista stečena radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice i potječe iz te imovine. Tužitelj je istaknuo da je 1. tuženica STM nedopušteno raspolagala predmetnom nekretninom- stanom – i to ugovorom o darovanju od 05. srpnja 2018. kojim je kao darovateljica svojoj majci ovdje 2. tuženici ST darovala isti.

3. Tužitelj je u tijeku postupka u svojem iskazu danom na ročištu održanom 30. listopada 2020. (lista 72-74 spisa), te na ročištu održanom 17. veljače 2026 ( list 169 spisa) pojasnio da je predmetna nekretnina –stan stečena za vrijeme trajanja njegovog braka sa 1. tuženicom OTM koja je u tu svrhu ishodovala kredit od HYPO banke 2006. u iznosu od 200.000,00 EUR-a od kojeg su 150.000,00 EUR-a upotrijebili za plaćanje stana, a preostali iznos od 50.000,00 EUR-a utrošen je u uređenje istoga stana. 2014 ili 2015. objedinio je svoj kredit koji je u HYPO banci ishodovao 2008. u iznosu od 680.000,00 EUR-a sa naprijed navedenim kreditom koji je ishodovala 1. tuženica STM za kupovinu predmetne nekretnine- stana, nakon čega je sveukupni iznos iz oba kredita glasio na njegovo osobno ime i to u sveukupnom iznosu od 880.000,00 EUR-a. Naprijed navedeni iznos kredita isplatio je on za vrijeme trajanja bračne zajednice sa 1. tuženicom OTM iz njegove vlastite ušteđevine i iz sredstava stečenim prodajom kuće u [adresa] koju je stekao zajedno sa tuženicom radom za vrijeme trajanja njihovog braka cca 2024. Tužitelj je naglasio da između njega i 1. tuženice MTM nije postojao nikakav dogovor da predmetni stan pripadne njoj ili njezinoj majci ovdje 2. tuženici ST, već je ta nekretnina kao i sve ostale koje su kupljene za vrijeme trajanja njegovog braka sa 1. tuženicom OTM kupljene isključivo za njih i njihovu djecu.

4. U odgovoru na tužbu 1. i 2. tuženice u cijelosti su osporile tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da su neistiniti navodi tužitelja da je 1. tuženica STM neovlašteno raspolagala predmetnom nekretninom isključivo u vlastitu korist , a na štetu tužitelja, obzirom da darovanjem predmetne nekretnine nije ostvarila nikakvu osobnu korist jer je raspolaganje bilo besplatno, a ugovorom o darovanju prenijela je onoliko prava koliko je posjedovala u trenutku sklapanja ugovora.

5. U tijeku postupka tuženice su podneskom od 02. lipnja 2020. (list 62 -66 spisa) ponovno u cijelosti osporile tužbeni zahtjev tužitelja ne sporeći da je 1. tuženica STM stekla u vlasništvo predmetnu nekretninu ugovorom o kupoprodaji od 06. listopada 2006..Nadalje 1. tuženica STM je istaknula da tužitelj ne dokazuje da je predmetna nekretnina kupljena radom ili imovinom koja iz rada proizlazi u smislu članka 248 ObZ-a , a što niti ne proizlazi iz činjeničnog supstrata tužbe, a niti se iz priloženih dokaza ista nekretnina može smatrati bračnom stečevinom. Tuženice su istaknule da iz ugovora o kreditu zaključenih između Partner banke d.d. Zagreb iz Zagreba, tužitelja i 1. tuženice MTM od 30. listopada 2015. ( list 44 - 48 spisa), sporazuma od 02. studenog 2015. ( list 51-58 spisa) te potvrde Partner banke d.d. Zagreb od 18. prosinca 2019. ( list 59 spisa) ne proizlazi veza s plaćanjem nekretnine koja je predmet ovoga postupka. Tuženice navode da iz naprijed navedenih isprava razvidno da je tužitelj tijekom braka preuzimao kreditne obveze, koje tijekom braka nije podmirivao, nakon čega je u konačnici 30. listopada 2015. zaključen ugovor o kreditu između Partner banke d.d. Zagreba kao davatelja kredita i ovdje tužitelja kao korisnika kredita i 1. tuženice MTM kao jamca platca, koji kredit je utrošen u zatvaranju dugovanja tužitelja koja su nastala nepodmirivanjem njegovih ranije preuzetih obveza. Konačno tuženice su navele da su obveze po naprijed navedenom kreditu s Partner bankom zatvarane u bitom nakon prestanka bračne zajednice tužitelja i 1. tuženice MTM što je razvidno iz same potvrde te banke od 18. prosinca 2019. ( list 59 spisa). Konačno navode tuženice da 1. tuženica STM kao jamac platac temeljem izdanih sredstava osiguranja sudjelovala u otplati predmetnom kredita i nakon prestanka bračne zajednice sa tužiteljem i to uplatom 53.000,00 kuna uplatom do 15. travnja 2019. te uplatom dana 20. ožujka 2020. iznosom od 71.514,25 kuna na ime zatvaranja dospjelih obveza po navedenom kreditu iz čega je jasno da se taj kredit ne zatvara novčanim sredstvima stečenim radom za vrijeme trajanja tužitelja i 1. tuženice MTM , a osobito ne isključivo sredstvima tužitelja.

6. 1. tuženica STM saslušana na ročištu održanom 10. prosinca 2020. ( list 82-84 spisa) u bitnom je iskazala da je faktički bračna zajednica između nje i tužitelja prestala u lipnju 2017. , a da je formalna presuda o razvodu braka donesena 2019. Za vrijeme zajedničkog n života sa tužiteljem zajedno su kupili sveukupno devet nekretnina u koji je ubrojila i stan koji je kupljen na ime tužiteljevoga brata ŠT kao i kuću koja je kupljena na ime tužiteljevih roditelja i to iz njihovih zajedničkih sredstava. Tijekom ljeta 2006. ona i tužitelj su se dogovorili da će iz svojih zajedničkih sredstava kupiti nekretninu za njezinu majku, kao što su to učinili 2002. za tužiteljevog brata ŠT te za njegove roditelje, navodeći da je sa tužiteljem živjela najprije u izvanbračnoj zajednici od 2001. do 2002. nakon čega su zaključili brak. Od kada je predmetni stan kupljen u istom je živjela njezina majka ovdje 2. tuženica ST s kojom je 2018. zaključila darovni ugovor, kojim je isti stan darovala njoj. Usmenim dogovorom 2002. sa tužiteljem dogovorila se je u svezi kupovine kuće njegovim roditeljima te u vezi kupovine stana za njegovog brata. S tužiteljem je 2013. sastavila pismeni sporazum u svezi svih naprijed navedenih dogovora ( kuća kupljena za tužiteljeve roditelje, stan kupljen za tužiteljevog brata te stan koji je kupljen za njezinu majku), ne sjeća se jesu li ovjeri li potpise kod javnog bilježnika, međutim u lipnju 2018. iz njezinog osobnog automobila ukraden je naprijed navedeni pismeni sporazum kao i svi drugi ugovori koji su bili zaključeni za sve druge nekretnine koje su kupili za vrijeme trajanja braka. Pismeni sporazum nije predala svojem odvjetniku, sporazum je rukom pisala ona, te su ga ona i tužitelj vlastoručno potpisali 2013. u Zagrebu u njihovom stanu- bili su sami. Poojasnila je da je sporazum sastavljen 2013. iz razloga što je već tada imala namjeru razvesti se od tužitelja . Ne postoje preslike ili fotografije sporazuma, a osim nje i tužitelja sporazum je vidjela samo odvjetnica Linda Kocijančić- u ovoj pravnoj stvari njezina punomoćnica. Naprijed navedenu krađu iz automobila prijavila je policiji u Zagrebu. 1. tuženica STM iskazala je da je za kupovinu predmetnog stana i kuće u [adresa] ishodovan u HYPO banci 2006. kredit u sveukupnom iznosu od 600.000,00 EUR_a te je na predmetnom stanu upisana hipoteka. Zajedno sa suprugom je 2015. ishodovala kredit iz kojeg je sa cca 300.000,00 EUR-a zatvoren kredit u HYPO banci u Austriji. a ostatkom novca ishodovanog u Partner banci d.d., zatvoren je kredit u HYPO banci te je s predmetne nekretnine skinuta hipoteka. Isto tako navodi 1. tuženica STM da koliko je u mogućnosti da otplaćuje preostali dio kredita. Ugovor o darovanju predmetne nekretnine- stana sa svojom majkom ovdje 2. tuženicom ST zaključila je sukladno dogovoru sa tužiteljem iz 2006. budući jedino predmetni stan nije bio opterećen hipotekom,. Ugovor o darovanju zaključila je kako bi eventualno temeljem istog mogla podignuti kredit kako bi mogla financirati životne potrebe sebe i svoje djece još od lipnja 2017., obzirom da tužitelj kao ni sada ne brine o svoje troje djece. 2018. obavijestila je tužitelja da je predmetni stan darovala svojoj majci, nije imao ništa protiv, ali nakon što je 2019. protiv njega podigla treću kaznenu prijavu zbog neplaćanja uzdržavanja iz ljutnje je pokrenuo predmetni postupak i još druge postupke protiv nje. Konačno 1. tuženica STM upitana zašto je predmetni stan kupljen na njezino ime , kada tvrdi da je bio namijenjen za njezinu majku odgovorila je je da joj je to sugerirao tužitelj.

7. U provedenome postupku provedeni su dokazi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju i zapisnike iz spisa a posebice u vjenčani list Matičnog ureda Medveščak od 16. svibnja 2019. ( list 7 spisa), presudu o razvodu braka Općinskog Građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob 1138/2017-46 od 06. lipnja 2019. (list 8-10 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci od 25. srpn ja 2019. ( lis 11-12 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 06. listopada 2006. ( od lista 13- 16 spisa), potvrdu o isplati i tabularnu izjavu od 30. listopada 2006. ( list 17 spisa), ugovor o darovanju od 05. srpnja 2018. ( list 18-20 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci od 18. srpnja 2019. ( list 21 spisa), tužbu tužitelja od 09. siječnja 2020. podnesenu Općinskom Građanskom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 134/2020 ,ugovor o kreditu zaključen dana 30.listopada 2015. između Partner banke d.d. Zagreb, tužitelja kao korisnika kredita i 1. tuženice MTM kao jamca platca ( list 44- 48 spisa), Sporazum Austrian Anadi bank AG d.d. Austrija i tužitelja MT od 02. studenog 2015. ( list 51 - 58 spisa), potvrdu o uplatama Partner banke d.d,. Zagreb od 18. prosinca 2019. ( list 59 spisa), potvrde Partner banke d.d. Zagreb o stanju kredita od 15. travnja 2019. ( list 67 spisa), nalog od 11. ožujka 2020. ( list 68-69 spisa) te je nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza ukupno stav ovoga suda da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti iz u nastavku iznesenih razloga.

8. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i 1. tuženica bili u braku koji je razveden presudom Općinskog Građanskog suda u Zagrebu P Ob – 1138/2017-46 od 06. lipnja 2019. kao što je nesporna činjenica da je brak između njih faktički prestao u lipnju mjesecu 2017.

9. Između stranaka je sporno li predmetna nekretnina – stan predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i 1. tuženice MTM u ½ dijela kako to tvrdi tužitelj ili ista nekretnina čini vlastitu imovinu 1. tuženice MTM koju je 2018. godine darovala svojoj majci, a kako to navode obje tuženice.

10. Prvenstveno valja istaknuti da obzirom na vrijeme kada je 1. tuženica STM stekao pravo vlasništva predmetnog stana (2006). je bio na snazi Obiteljski zakon (NN 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014 u daljnjem tekstu ObZ), koji valja primijeniti u ovoj pravnoj stvari.

11. Člankom 248 ObZ- propisano je da, je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

12. Članak 249. stavak 1 ObZ-a propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, a stavkom 2 istog članka propisano je da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine, što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari.

13. Konačno člankom 250 0bZ-a propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

14. Po ocjeni ovoga suda. tuženice nisu , a posebno nije 1. tuženica STM ( na kojoj je teret dokaza obzirom na zakonsku presumpciju ) u smislu naprijed citiranog čl. 248. i 249 ObZ-a u svezi sa čl. 7, čl. 219, čl. 221a ZPP-a i čl. 8 ZPP-a dokazale da je predmetna nekretnina – stan posebna imovina 1. tuženice MTM. Osim što je sud nedvojbeno u tijeku postupka utvrdio da je stan stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka u listopadu 2006. temeljem kupoprodajnog ugovora koji je zaključila kao kupac 1. tuženica STM ( što je nesporno između stranka) također je utvrdio da je predmetna nekretnina stečena iz sredstava kredita koji je ishodovala 1. tuženica u Hypo Alpe Adria Bank d.d., što je također nesporno između stranaka. Naime, i samim kupoprodajnim ugovorom ( članak 3) od 06. listopada 2006. ugovorena je uplata većine kupoprodajne cijene predmetnog stana u iznosu od 128.500,00 EURA iz kredita koji će ishodovati kupac, os im kapare u iznosu od 15.000,00 EURA. Okolnost da su naknadno 2015. tužitelj i 1. tuženica STM ( za vrijeme trajanja braka i faktičkog trajanja bračne zajednice) u Partner banci d.d. ishodovali kredit i to tužitelj kao korisnik kredita, a 1. tuženica STM kao jamac platac ( list 44- 48 spisa) na iznos od 607.000,00 EURA, iz kojih sredstava je zatvoren kredit u HYPO banci podignut za kupovinu stana, ( što je također nesporno između stranaka) također ne daje osnova za suprotni zaključak ovoga suda. Naime i taj kredit tj. eventualno neotplaćeni iznos kredita nakon prestanka bračne zajednice jest teret odnosno dug bračne stečevine koji snose tužitelj i 1. tuženica STM kao bivši bračni drugovi na jednake dijelove u smislu naprijed citiranog članka 248 ObZ-a i članka 249 ObZ-a. Nadalje, ukoliko je nakon prestanka bračne zajednice jedan od bračnih drugova otplatio taj kredit u cijelosti ili veći iznos od polovice iznosa duga kredita, na njega ispunjenjem te obveze prelazi potraživanje banke sa svim sporednim pravima prema članku 91 Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15,29/18). Sud je uvidom u e-spis utvrdio da je Općinski Građanski sud u Zagrebu dana 23. studenog 2021. donio rješenje pod poslovnim brojem P- 134/20-12 kojim se smatra da je naprijed citirana tužba tužitelja radi isplate povučena protiv tuženice s osnova potraživanja jedne polovice dijela kredita Partner banke d.d. Zagreb kojim je namireno potraživanje Austrian Anadi bank AG kao pravnog slijednika HYPO Alpe Adria bank AG iz ugovora o kreditu od 19. svibnja 2008. sukladno naprijed navedenom sporazumu od 02. studenog 2015. za koji tužitelj navodi da ga je samostalno otplatio nakon prestanka bračne zajednice.

15. Nadalje neživotni su i nelogični navodi 1. tuženice MTM da je iako je dogovorila sa tužiteljem da će se predmetni stan kupiti za 2. tuženicu ST njezinu majku, stan kupljen na njezino ime, kao što je neživotno i nelogično da bi joj upravo to sugerirao tužitelj. Za naglasiti je da okolnost što je predmetni stan darovan nakon faktičkog prestanka bračne zajednice tužitelja i 1. tuženice MTM također je u suprotnosti sa naprijed navedenim navodnim dogovorom, zbog čega sud nije poklonio vjeru njezinom iskazu u tom djelu. Navodi 1. tuženice MTM da je sa tužiteljem zaključila pismeni sporazum u svezi diobe bračne stečevine u pogledu svih nekretnina kupljenih za vrijeme trajanja braka i to još 2013., koji joj je potom ukraden iz automobila 2018. uvažavajući činjenicu da isti prema njezinom iskazu nije bio ovjeren kod javnog bilježnika u smislu 40 stavak 3 ObZ-a, također ne daje osnova za suprotnu odluku ovoga suda.

16.Konačno Sud nije proveo dokaze saslušanjem 2. tužene ST koja je zastupana po punomoćnici odvjetnici, koja je bila u obvezi o ročištu i saslušanju obavijestiti je temeljem raspravnog rješenja sa ročišta održanog 16.prosinca 2025. (list 157 spisa), kao što nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka OT ( brata 1. tuženice) i svjedokinje LTM , koji većinu poziva niti su primili, iako su im slani na adresu njihovog prebivališta i za koje je teško pretpostaviti da ih tuženice obzirom na srodstvo nisu obavijestile o ročištima koja su bila zakazana kako bi se isti kao svjedoci predloženi od tuženica saslušali iz čega se da zaključiti da isti izbjegavaju dolazak na sud i svjedočenje.

17. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je temeljem naprijed citiranih odredaba propisa kao u točci I. i II. izreke ove presude.

18. Nadalje iako je tijeku postupka nedvojbeno utvrđeno da 1. tuženica STM nije imala pisani pristanak tužitelja ovjeren od strane javnog bilježnika za darovanje predmetnog stana u smislu članka 37 stavak 2 ObZ-a. ,budući se pravo vlasništva na temelju zakona ( što je slučaj u ovoj pravnoj stvari) stječe se ispunjenjem zakonom propisanih pretpostavki, samim tim trenutkom, bez obzira na volju dotadašnjeg vlasnika i bez potrebe za tabularnom izjavom sukladno Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima( članak 114. i 129.) u kojem dijelu je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kako je to odlučeno u točci III. izreke ove presude. Naime tabularna isprava nije pretpostavka za stjecanje vlasništva temeljem zakona, već je potrebna kod stjecanja vlasništva na temelju pravnog posla i upisa u zemljišnu knjigu (članak 119. i 120. ZV).

19. Odluka o trošku temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a, obzirom da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva (izdavanje tabularne isprave povodom kojeg nisu nastali posebni troškovi), a trošak je obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/23 i 107/25) primjenom Tbr. 52.1. i 2. i to za sastav tužbe (Tbr. 7.1.) u iznosu od 200,00 EURA, zastupanje na ročištu održanom 14. svibnja 2020. ( Tbr. 9.2.) u iznosu od 100,00 EURA ,zastupanje na ročištu održanom 08. lipnja 2020. ( Tbr. 9.2.) u iznosu od 100,00 EURA, zastupanje na ročištu održanom 13. listopada 2020. ( Tbr. 9.1.) u iznosu od 200,00 EURA ,zastupanja na ročištu održanom 10. prosinca 2020. ( Tbr. 9.1.) u iznosu od 200,00 EURA, zastupanje na ročištu održanom 16. siječnja 2024. ( Tbr. 9.2.) u iznosu od 100,00 EURA, zastupanje na ročištu 16. travnja 2024. ( Tbr. 9.5.) u iznosu od 50,00 EURA, zastupanje na ročištu 16. prosinac 2025. ( Tbr. 9.2.) u iznosu od 100,00 EURA, zastupanje na ročištu 17. veljače 2026. ( Tbr. 9.1.) u iznosu od 200,00 EURA, što ukupno iznosi 1.250,00 EURA plus PDV 25% u iznosu od 312,50EURA, što ukupno iznosi 1.562,50 EURA plus pristojba na tužbu 53,09 EURA i plus pristojba na presudu 53,09 EURA što sveukupno iznosi 1.668,68 EURA, dok tužitelju nije priznat višak zatraženih troškova postupka kao neosnovan.

20. Konačno na dosuđeni trošak dosuđene su i zakonske zatezne kamate temeljem članka 29 st 2. Zakona o obveznim odnosima ( i Narodne novine br. 35/2005 , 41/2008 , 125/2011 , 78/2015 , 29/2018 , 126/2021 , 114/2022 , 156/2022 i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" broj 156/22).

U Rijeci 16. travnja 2026.

S u t k i nj a:

Jasna Kovačev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka a o žalbi odlučuje Županijski Sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. 1. tuženice

- pun. 2. tuženice