REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-217/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko - upravni odjel, radi isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor, nakon glavne javne rasprave zaključene 18. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja TC odvjetničkog vježbenika u uredu odvjetnika Ante Pecirepa i državno odvjetničke savjetnice EC, po objavi 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju PC, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 20,66 EUR (slovima: dvadeset eura i šezdeset šest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, tekućom:

- na iznos od 0,01 EUR od 16.11.2021. godine

- na iznos od 20,65 EUR od 16.01.2022. godine pa sve do isplate

kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 993,75 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 16. 4. 2026. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje, sve u roku 15 dana.

II Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće iz t. I izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji su zaposlenici kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska , sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. DOKAZ : - rješenje tuženika o radnom rasporedu tužitelja (rješenja o postavljenju)

2. U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina (a i ranije) tuženik nije isplaćivao tužiteljima naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima , posebice odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama (“Narodne novine“ broj 38/18) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14, 70/18) a kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, zbog čega im je isplaćeni iznos naknade za godišnje odmore bio znatno manji od iznosa koji im pripada. DOKAZ : - rješenje tuženika o radnom rasporedu tužitelja (rješenja o postavljenju)

- uvid u sve isplatne liste tužitelja za utuženo razdoblje - tražiti od tuženika !

- izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor - tražiti od Financijske službe tuženika !

- financijsko-knjigovodstveno vještačenje, podredno (po potrebi)

3. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelji su se bili obratili tuženiku radi mirnog rješenja spora, ali je tuženik to odbio učiniti.

DOKAZ : - uvid u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja

4. Obzirom na prezentirano činjenično stanje, a budući da tužitelji u ovom trenutku ne mogu utvrditi točnu visinu razlike naknade za godišnje odmore dok im tuženik ne dostavi podatke o njihovom radu u utuženom razdoblju, njihove sve obračunske liste, podatke o korištenom godišnjem odmoru te podatke o isplaćenoj naknadi za godišnji odmor, a kojima raspolaže tuženik, odnosno prije nego li se provede financijsko vještačenje, tužitelji ,sukladno čl. 186. b. ZPP -a, podnose stupnjevitu tužbu te predlažu da sud donese sljedeće:

R J E Š E N J E

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da dostavi : 1.podatke o radu tužitelja u utuženom razdoblju, njihove obračunske liste, podatke o korištenom godišnjem odmoru te podatke o isplaćenoj naknadi za godišnji odmor utuženom razdoblju od 25.01.2019.godine pa do 25.01.2024.godine

2.izračun iznosa bruto razlike naknade za godišnje odmore koji bi tužitelji primili da im je tuženik pravovremeno i ispravno isplaćivao naknadu za godišnje odmore u utuženom razdoblju od 25.01.2019. godine pa do 25.01.2024.godine“

i P R E S U D U

„Nalaže se Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, da svakome od tužitelja isplati , na ime razlike naknade za godišnje odmore ,za utuženo razdoblje od 25.01.2019.godine pa do 25.01.2024.godinene neutvrđeni bruto iznos (prema pribavljenim podacima i izračunu iz toč 1.i 2.gornjeg rješenja), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec, kao i izvršiti uplatu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 22. 12. 2025. tako da glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju PC, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 20,66 EUR (slovima: dvadeset eura i šezdeset šest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 0,01 EUR od 16.11.2021. godine

- na iznos od 20,65 EUR od 16.01.2022. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

6. U odgovoru na tužbu tuženik se očituje o tužbi na način da osporava osnovanost osnove i visine tužbenih zahtjeva.

7. Tužitelji su kao djelatne vojne osobe, tijekom utuženog razdoblja bili zaposleni u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, u Oružanim snagama te raspoređeni u ustrojstvenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske, time da su neki od tužitelja u dijelu utuženog razdoblja bili raspoređeni i u druge ustrojstvene jedinice (Zapovjedništvo za obuku i doktrinu Fran Krsto Frankopan), odnosno upućeni na dodanu dužnost (operacije potpore miru KFOR na Kosovu, školovanje, aktivnosti NATO-a u Republici Poljskoj), što proizlazi iz odluka o rasporedu.

Dokaz: uvid u odluke o rasporedu.

8. Tužitelji su podnijeli stupnjevitu tužbu sukladno članku 186.b ZPP, tvrdeći da im tuženik tijekom utuženog razdoblja nije isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima (Zakonu o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba).

Protivno navodima tužbe, tuženik smatra da je tužiteljima pravilno isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima koji su se tijekom utuženog razdoblja primjenjivali na tužitelje, a ukoliko je došlo do pogrešnog obračuna naknade plaće za pojedini mjesec ili razdoblje, tuženik je naknadno isplatio retro-razliku naknade plaće. U odnosu na eventualno više isplaćenu naknadu plaće u razdoblju od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. tuženik ističe prigovor radi prebijanja, koji će precizirati nakon što se izračunom nadležne financijske službe ili financijskog vještačenja takva isplata utvrdi.

Dokaz: karton primanja, isplatne liste, izračun nadležne financijske službe tuženika ili podredno vještačenje.

9. Tuženik ističe da se na tužiteljev radno-pravni status mogu primijeniti isključivo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13. koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., odnosno odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 75/15., 50/16., 30/18.) – dalje u tekstu: ZSOS) s obzirom na vrijeme stupanja na snagu prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona, kao i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona koji su bili na snazi tijekom utuženog razdoblja.

Ovakvo pravno stajalište zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, prema kojem propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. – dalje u tekstu ZSOS/02) imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i kolektivne ugovore zaključene u skladu s općim propisima o radu.

Također tuženik napominje da je člankom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23. – dalje u tekstu: ZR) propisano da se tim Zakonom uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno. Prema tome, odredbe ZR primjenjuju se supsidijarno.

Člankom 142. ZSOS propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

Isto tako, na temelju ZSOS donesen je, Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14.), koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., koji je u članku 4. stavku 2. propisivao da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

Člankom 4. stavkom 3. Pravilnika propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

Nakon što je 9. kolovoza 2018. stupio na snagu Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 70/18.) tuženik je sukladno članku 1. Pravilnika (kojim je dopunjen članak 4. stavak 2. Pravilnika/14) tužiteljima kao djelatnim vojnim osobama obračunavao i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da su radili u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njihove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

Dokaz: uvid u odluke o korištenju godišnjeg odmora, evidencije korištenja godišnjeg odmora, evidencije radnog vremena, naloge o korištenju slobodnih dana, odluke o plaćenom dopustu, odluku o nagradnom dopustu, karton primanja, isplatne liste, dopise i očitovanja nadležnih službi tuženika, izračun financijske službe tuženika.

10. Tuženik potvrđuje da su prethodno podnošenju predmetne tužbe, sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP) tužitelji podnijeli Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu zahtjev za mirno rješenje spora, zaprimljen 29. siječnja 2024. pod brojem predmeta N-DO-20/2024, a koji zahtjev nije prihvaćen.

Dokaz: uvid u zahtjev.

11. Ovo državno odvjetništvo dostavit će dokaze o činjenicama iz odgovora na tužbu te se obvezuje dostaviti dokumentaciju o radu tužitelja sukladno rješenju suda. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud tužbu i tužbene zahtjeve odbije kao neosnovane te naloži tužiteljima da nadoknade tuženiku troškove parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

12. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, rješenja MORH-a, dopise MORH-a, kartice djelatnika, očitovanja MORH-a, evidencije radnog vremena, te je izveden dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

13. Predmet tužbe je potraživanje tužitelja s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 25. 1. 2019. do 25. 1. 2024., odnosno za razdoblje od 25. 1. 2019. do 31. 12. 2021.

14. Naime, odredbom čl. 60. st. 1. Zakona o radu (NN 149/09) odnosno čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14) propisan je minimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, odnosno kako radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Dakle, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može biti propisana samo povoljnija naknada plaće za godišnji odmor od one propisane Zakonom o radu, a ukoliko su doneseni akti čije su odredbe nepovoljnije po radnika, primjenjuje se izravno Zakon o radu jer se navedeno pravo može uređivati i mijenjati samo u korist radnika, ali ne i na njihovu štetu. I odredbom čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, dakle uz razvidnu primjenu donjeg limita naknade plaće kao kogentne odredbe općeg propisa.

15. Osnovano tužitelj navodi da je sam zakonodavac naknadnom intervencijom u odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske te je isti po pitanju naknade plaće za godišnji odmor uskladio s odredbama općeg propisa - Zakona o radu (upravo na jednak način kako je to bilo propisano ranijim Pravilnikom NN140/02, 68/11) te je takvim pristupom de facto potvrđena nezakonitost odredbi Pravilnika (NN 54/14) na koje tijekom postupka ukazuju tužitelji. Nadalje, Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18, 54/19), koja je stupila na snagu 01. svibnja 2018. godine, tužena tužiteljima isplaćuje naknadu za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva. Odredbom članka 149.a Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi, a što su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo. Kako je u stavku 6. istoga članka propisano kako naknada za posebne oblike rada iz stavka 2. isključuje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično to ja razvidno da navedena naknada predstavlja novo kompenzacijsko proširenje prava glede rada tužitelja. Da je tome tako potvrđuju i odredbe Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi koje različito propisuju naknadu za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva kada se takav rad odvija subotom i nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom utvrđenim zakonom (u većem iznosu nego za takav rad u tjednu), to je sasvim jasno kako predmetna naknada predstavlja naknadu za obavljeni rad (kao što je i ranijim uređenjem rad vikendom i blagdanima bio dodatno plaćen u odnosu na rad u tjednu).

16. Osnovano tužitelj navodi da je riječ o naknadi za obavljen rad u smislu plaće, a ne o naknadi materijalnih troškova vezanih uz rad tužitelja (trošak prijevoza, naknada za odvojeni život, naknada za stanovanje, itd.) u kojem bi tek slučaju ti materijalni troškovi ne bi bili biti vrednovani u prosjek plaća za izračun naknade za godišnji odmor (niti je za iste to u ovome postupku i traženo). Okolnost što je naknada za prednje navedeni oblik rada u službi propisana u neto iznosu, stvar je odluke zakonodavca, no takvo uređenje ne onemogućuje niti ne isključuje njeno vrednovanje kao plaće i obračuna naknade plaće za godišnji odmor (može se tek razmatrati samo aspekt uštede poslodavca glede obveze obračunavanja, obustave i uplate propisane obveze za javna davanja, u čemu i je za pretpostaviti ratio takvog uređenja te in concreto, obzirom na specifičnost poslodavca u ovom predmetu, intencija uštede za državni proračun na uštrb materijalnih prava radnika), već se u tom slučaju navedeni iznosi s osnova predmetne naknade za rad tužitelja upravo i vrednuju u neto iznosu te nužno rezultiraju dodatnom neto razlikom naknade plaće za godišnji odmor u tom dijelu.

17. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

18. Na osnovu opisanog nalaza u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, proizlazi kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 31. prosinca 2021. s osnova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 20,66 EUR (zbroj kunskih konvertiranih iznosa).

Pojedini iznosi razlika dani su u stupcu 'r' Tabele 1 iz nalaza, s datumima dospijeća u stupcu ‘s’ Tabele 1 iz nalaza.

19. U pisanom očitovanju od 5. 12. 2025. sudski vještak navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-217/2024-16 od 24. studenoga 2025. određeno je dopuniti nalaz u skladu s rješenjem suda od 17. veljače 2025. u kojem je preciziran zadatak vještačenja i podneskom tužitelja od 18. rujna 2025. Tužitelj predmetnim podneskom prigovara nalazu i mišljenju izrađenom u ovom predmetu, ističući u bitnom kako nalaz i mišljenje nije potpun i to stoga što tužitelj smatra da se u izračun naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora u obzir trebaju uzeti i neto naknade koje je tužitelj primao u mjesecima koji prethode mjesecu u kojem je korišten godišnji odmor (neto naknada za rad na terenu, neto naknada za stražarsku službu te neto naknada za dežurstvo i sl.), a ne samo plaće ostvarene u tim mjesecima. Pri tome se tužitelj poziva na odredbe članka 4. stavka 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine, broj 54/2014, 70/2018) te članka 142. Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine, broj 30/2018, 125/2019, 158/2023, 155/2023, 14/2024), a prema kojima djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Vještak ističe kako je u osnovnom nalazu izračune razlika naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora temeljio na prethodno navedenim odredbama, dakle polazilo se od prosječnih mjesečnih plaća tužitelja ostvarenih u prethodna tri mjeseca. Što se tiče isplaćenih neto naknada i njihovog utjecaja na eventualno neisplaćene nakade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora po tim osnovama, ističe se kako je u utuženom razdoblju tužitelju isključivo u rujnu 2020. isplaćena neto naknada za posebne oblike rada (rad u terenskim uvjetima), a koja nije od utjecaja na predmetnu naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, budući u naredna

tri mjeseca (listopad, studeni, prosinac 2020.) tužitelj nije koristio godišnji odmor. Slijedom iznesenoga, u cijelosti se ostaje kod utvrđenja i izračuna iz osnovnog nalaza i mišljenja.

20. U podnesku od 13. siječnja 2026. tuženik navodi da je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene, računovodstvene i financijske struke i očitovanje vještaka na podnesak tužitelja, a u kojima je utvrđeno da tužitelj ostvaruje razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 16. studenoga 2021. do 16. siječnja 2022. u iznosu 20,65 EUR. Ovim podneskom tuženik se očituje na način da prigovara nalazu i mišljenju vještaka, jer iz očitovanja i izračuna Službe za operativne financijske poslove Ministarstva obrane od 6. rujna 2024. proizlazi da tužitelju pripada 0,26 EUR-a razlika naknade plaće za godišnji odmor i to za mjesec lipanj i srpanj 2019., dok mu je za ostale mjesece isplaćena povoljnija naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Tuženik smatra da nije bilo osnova za udovoljenju prijedlozima tužitelja za dopunu vještačenja kojim bi se u izračun uzela neto naknada za terenski rad, jer je to protivno članku 136. stavku 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 30/18., 125/19.) i članku 92. stavku 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.). S obzirom na navedeno, tuženik osporava preciziranu tužbu i tužbeni zahtjev od 22. prosinca 2025. i ostaje kod navoda podneska od 28. siječnja 2025.

21. U pisanom očitovanju od 9. veljače 2026. sudski vještak se očitovao na podnesak tuženika od 13. siječnja 2026. nakon što je obavio uvid u navedeni podnesak s privicima, kao i ponovni uvid u nalaz i mišljenje izrađen u ovom predmetu. Tuženik se predmetnim podneskom očituje kako priznaje visinu razlika naknade plaće za godišnji odmor za mjesece lipanj i srpanj 2019. u iznosu od 0,26 EUR, dok je za ostale mjesece isplaćena povoljnija naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. U odgovoru na navedeno, vještak ističe kako je u danom nalazu i mišljenju detaljno obrazložio na koji je način sačinjen izračun pretpostavljenih naknada za godišnji odmor, koje su onda uspoređene s isplaćenim naknadama te su iskazane razlike po mjesecima (za one mjesece u kojima je razlike bilo). U tom smislu, razlike su utvrđene za mjesece listopad 2021. (0,01 EUR) odnosno prosinac 2021. (20,65 EUR. Tuženik nije dostavio svoje izračune (na temelju kojih bi vještak mogao usporediti elemente izračuna) niti je prigovorio nekom konkretnom elementu izračuna kojeg je vještak iznio u nalazu i mišljenju, tako da se vještak o prigovoru tuženika zapravo nema što očitovati.

Slijedom iznesenoga, u cijelosti se ostaje kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja.

22. Sud je nalaz i mišljenje, prihvatio u cijelosti, kao jasan, određen i detaljno obrazložen. Tuženik se očitovao da na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka jer je dostavio pisano očitovanje na prigovore tuženika.

23. Kako je odredbom članka 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a Zakonom o radu (NN 149/09) u članku 60. stavku 1. odnosno članku 81. Zakona o radu (NN 93/14) propisan je minimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, odnosno kako radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, to je razvidno da se i naknada za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva ima uvrstiti u obračun naknade plaće za godišnji odmor.

24. Tužitelj je u prilog izloženog stava u tijeku postupka dostavio mnogobrojnu sudsku praksu u istovjetnim predmetima po pitanju uračunavanja naknade za rad u terenskim uvjetima, naknade za rad u stražarskoj službi kao i naknade za rad u službi dežurstva, u iznosima kako su propisani važećim aktima, prilikom obračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor, tako presuda Županijskog suda u Osijeku, Posl.br.:

Gžr-243/24 od 06. veljače 2025. godine, presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, Posl.br.: Gžr-23/24 od 12. lipnja 2024. godine. Ukazuje i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj : Rev-1151/2024 od 10.09.2024.godine u kojoj je odbijena revizija tuženice i u kojoj se reafirmira stajalište revizijskog suda „da su dodaci neodvojivi dijelovi plaće kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu“. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u t. I izreke presude.

25. Zatezna kamata na iznos bruto razlike naknade plaće dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa naknade razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržane u dosuđenim bruto iznosima u t. I. izreke presude. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa i poreza na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je odlučeno kao u t. II izreke presude.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP).

27. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 25 bodova kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora, sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 6. 6. 2024., sastavljanje podneska od 15. 11. 2024., sastavljanje podneska od 16. 12. 2024., sastavljanje podneska od 18. 9. 2025., zastupanje na ročištu 21. 11. 2024. i zastupanje na ročištu 18. 2. 2026. za svaku radnju iznos od 62,50 eura sa PDV-om, za sastavljanje podneska od 22. 12. 2026., sastavljanje podneska od 2. 2. 2026. i pristup na ročište za objavu presude za svaku radnju iznos od 31,25 eura sa PDV-om, što zbrojeno iznosi 593,75 eura. Tužitelju je dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 993,75 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 4. 3. 2025. i 23. 9. 2025. – obavijest o uplati predujma za vještačenje jer su podaci o uplati predujma za vještačenje vidljivi u e-Spisu stoga nisu bili potrebni za vođenje parnice.

28. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 16. travnja 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel