Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4,

Kutina

Poslovni broj: Pp-261/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini nadležan u smislu članka 93. i 98. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) po sutkinji Danici Fuček i zapisničaru Senki Rimac, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika – VZ, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, povodom optužnog prijedloga Policijske postaje Kutina broj 211-07/26-5/2977 od 09.02.2026. godine, nakon održane glavne rasprave dana 14. travnja 2026. godine u prisutnosti okrivljenika, branitelja Eugena Duk, odvjetnika iz Kutine, te predstavnice tužitelja VZC, temeljem članka 179. i 183. Prekršajnog zakona dana 16. travnja 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

okrivljenik – VZ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin V i Ć, rođen **.**.1986. godine u [adresa], sa prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin RH, SSS, po zanimanju elektroničar-mehaničar, zaposlen u Selk d.d. Kutina, sa mjesečnim primanjima u iznosu od oko 970,00 eura, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, nije osuđivan, ne vodi se drugi postupak,

k r i v  j e

što se dana

22. srpnja 2025. godine oko 18,00 sati u mjestu [adresa], u obiteljskoj kući, nasilnički ponašao u obitelji prema djetetu svoje supruge ĆZ, odnosno prema ZZ, rođ. **.**.2013. godine, na način što se, za vrijeme dok se dijete ZZ nalazila u spavaćoj sobi i pokušavala osposobiti Playstation za igru, te molila okrivljenog da joj pomogne, isti naljutio jer to ne može sama učiniti, te je ZZ udario otvorenim dlanom ruke u predjelu potiljka njezine glave, čime ju je tjelesno kaznio,

- dakle, počinio nasilje u obitelji na štetu djeteta,

čime je počinio prekršaj iz članka 10. točka 2., kažnjiv po članku 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), pa se u svezi s istim pravnim propisom, a temeljem članka 37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 15 (petnaest) DANA

Temeljem članka 44. stavak 1. Prekršajnog zakona nad okrivljenikom se primjenjuje

U V J E T N A  O S U D A

te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

Na temelju odredbe članka 138. stavak 1. i 2. točka 3., a u svezi s člankom 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, a u protivnom će se naplatiti prisilnim putem sukladno odredbi članka 152. stavak 4. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Po optužnom prijedlogu Policijske postaje Kutina broj 211-07/26-5/2977 od 09.02.2026. godine, pokrenut je prekršajni postupak protiv okrivljenika radi prekršaja činjenično i pravno pobliže naprijed opisanog.

2. Na glavnoj raspravi održanoj dana 14. travnja 2026. godine okrivljenik je osporio prekršaj navodeći da se ne smatra krivim, te da nije točno da bi on bilo kada na bilo koji način tjelesno kažnjavao djecu od njegove sadašnje supruge ĆZ, EZ i ZZ, dakle nije točno da bi ih bilo kada povukao rukom za uho kada bi ga naljutile, niti je točno da ih je ikada vrijeđao bilo kakvim pogrdnim riječima pa i ovima koje su navedene u optužnom prijedlogu. Također nije točno da bi dana 22.07.2025. godine otvorenim dlanom ruke udario ZZ u predjelu potiljka njezine glave. Naime, ona je pokušavala spojiti Playstation u spavaćoj sobi, a budući imaju dva Playstationa, onda joj je pomogao spojiti, ali je pritom rekao da nisu sposobni sami nešto napraviti, a tom prilikom kao što je rekao nije ju tjelesno kaznio. Za to vrijeme kada su se ZZ i on nalazili u spavaćoj sobi, vrata od spavaće sobe su bila otvorena, a nastavak je odmah dnevne sobe u kojoj su se tada nalazili njegova supruga ĆZ i njegov brat AZ, te od bratića sin koji živi u [adresa]. Izjavljuje da ne zna zašto bi ZZ lagala o navedenom događaju, možda je pubertet u pitanju, a možda i na nagovor njezinog oca protiv kojeg se vodi kazneni postupak za neplaćanje alimentacije. Od dana **.**.2025. godine ZZ više ne živi s njima u kućanstvu, već živi kod svog oca, a vjerojatno zbog ovog događaja, odnosno jer je rekla da ju je on udario. ZZ povremeno dolazi kod njih i on s njom normalno komunicira. EZ i dalje živi s njima u kućanstvu i s njom je također u dobrim odnosima. Na pitanje branitelja izjavljuje da ZZ i EZ žive s njim i njihovom majkom u zajedničkom kućanstvu od 2015. godine na 2016. godinu. Nikada prije nije bilo problema u odnosu sa ZZ, nikada nije bilo nikakvih prijava, niti je Hrvatski zavod za socijalni rad morao reagirati ili postupati. Njihov biološki otac nije uopće brinuo o svojoj djeci tako što se uopće nije niti javljao neko vrijeme, nije se znalo niti gdje živi, da bi onda nakon 2 godine se javio, a djeca nisu niti znala što bi s njim razgovarala. Koliko on zna, protiv njihova oca vodi se kazneni postupak za neplaćanje alimentacije za oba djeteta. Prije je biološki otac EZ nagovarao da dođe živjeti sa njim, ali je EZ odlučila da će živjeti sa majkom i sa njim. On smatra da se EZ i ZZ uopće njega ne boje jer im je ponašanje normalno kao otac i djeca. Vezano za **.**.2025. godine ZZ se nikome nije obratila za pomoć, niti je prigovorila o tome niti da bi imala tjelesne ozljede bilo kakve. On nikada nije vrijeđao EZ i ZZ niti ih povukao za uho, pa koliko zna niti su se imale razloga bilo kome žaliti o tome.

3. Tijekom dokaznog postupka Sud je ispitao psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa], HZ, te izvršio uvid u: bolnička prijava na ime Švarc Stella od 23. srpnja 2025. godine, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilja u obitelji za ZZ, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve EZ za zaštitom od 03. rujna 2025. godine, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve ZZ za zaštitom od 06. veljače 2025. godine, obavijest žrtvi nasilja u obitelji ZZ od 06. veljače 2026. godine, kontakt podaci organizacija koje pružaju podršku i pomoć žrtvama i svjedocima kaznenih djela Sisačko-moslavačke županije, obavijest žrtvi nasilja u obitelji EZ od 06. veljače 2026. godine, kontakt podaci organizacija koje pružaju podršku i pomoć žrtvama i svjedocima kaznenih djela Sisačko-moslavačke županije, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske postaje Kutina od 31. siječnja 2026. godine, službena zabilješka Policijske postaje Ivanić Grad od 12. siječnja 2026. godine, službena zabilješka Policijske postaje Kutina od 03. rujna 2025. godine, zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĆZ od 06. veljače 2026. godine, rješenje Općinskog suda u Sisku broj: R1 Ob-419/2025-15 od 4. veljače 2026. godine, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 06. veljače 2026. godine, podnesak-dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa], od 24. listopada 2025. godine, povijest bolesti OB "Dr. Ivo Pedišić" Sisak od 23. srpnja 2025. godine, pisana obavijest počinitelju prekršaja DZ ser. broj: [serijski broj], obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve djeteta ZZ za zaštitom od 14. travnja 2026. godine, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve djeteta EZ za zaštitom od 14. travnja 2026. godine, prekršajna evidencija.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, te na taj način utvrđenog činjeničnog stanja, Sud smatra dokazanim djelo prekršaja kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

5. Okrivljenik osporava prekršaj navodeći da nikada nije na bilo koji način tjelesno kažnjavao djecu od svoje supruge, niti ih je vrijeđao bilo kakvim pogrdnim riječima. Za događaj od 22. srpnja 2025. godine navodi da je samo rekao da nisu sposobni sami nešto napraviti i to kada je ZZ pokušavala spojiti Playstation.

6. Iz bolničke prijave Objedinjenog hitnog prijema Opće bolnice "Dr. Ivo Pedišić" Sisak od 23. srpnja 2025. godine proizlazi da je ZZ liječniku izjavila da ju je dan prije očuh udario u zadnji dio glave. Iz povijesti bolesti Objedinjenog hitnog bolničkog prijema Opće bolnice "Dr. Ivo Pedišić" Sisak od 23. srpnja 2025. godine proizlazi da je ZZ liječniku izjavila da ju je dan prije očuh udario rukom u zatiljni dio glave i da je jučer imala mučninu i glavobolju, a da na dan prijema negira ikakve tegobe, te da nema znakova vanjske traume.

7. Sud je s obzirom na godine života djece EZ i ZZ zatražio od psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Kutina, da ispita djecu na okolnosti iz optužnog prijedloga, te je psiholog LZ obavio razgovor sa djecom ponaosob sa svakom posebno bez prisutnosti drugih osoba uz upozorenje da nisu dužne svjedočiti i iznositi okolnosti koje bi ih dovele u nepovoljni položaj, a da su dužne govoriti istinito i da će njihov iskaz biti iznesen na sudu, na što su oba djeteta navela da žele iskazivati.

8. Psiholog LZ u svom iskazu navodi da je dana 30.03.2026. godine obavio razgovore sa djecom Švarc EZ i Švarc ZZ, a na okolnosti navedenima u optužnom prijedlogu. S djecom je obavio razgovor ponaosob sa svakom posebno bez prisutnosti drugih osoba. Svako dijete je prethodno upoznato da je dužno govoriti iskreno, da nije dužno svjedočiti i iznositi okolnosti koje bi ih dovele u nepovoljni položaj i da će njihov iskaz biti iznesen na Sudu, te su oba djeteta navela da žele iskazivati. Prvo je obavio razgovor sa EZ koja je djevojka stara 15 godina, pohađa 1. razred srednje škole za tehničara za razvoj video igara, te djevojka navodi kako je uglavnom zadovoljna svojim životnim okolnostima. Stanuje u kućanstvu s majkom, očuhom i polubratom. U pogledu događaja koji se navode u ponašanju DZ prema njoj i sestri ZZ, navodi kako se sjeća da je u ranijim godinama, a to je bilo prije jeseni 2024. godine, očuh VZ znao reći da su glupe i krave, ali se ne sjeća da bi rekao da su idioti, a u pogledu navoda da su perilice suđa, objašnjava da se zapravo radi o tome da je očuh u jednom navratu komentirao pred nekim prijateljem da njemu ne treba perilica suđa jer da ima cure, što je njih povrijedilo. Međutim ne može se orjentirati o kojem se točno vremenskom periodu radilo, ali je sigurna da se isto nije dogodilo unazad 1,5 godinu. U pogledu navoda o povlačenju za uho kao odgojnoj metodi očuha prema njima, navodi kako se isto znalo dogoditi kada bi nešto strgale, ali to je bilo kada su bile mlađe djevojčice barem 4-5 godina unazad. U pogledu događaja od **.**.2025. godine EZ navodi kako ona nije bila tada u kući, bila je izvan kuće, a da joj je ZZ istu večer ispričala kako ju je očuh udario rukom iza glave jer nije nešto znala oko Playstationa i sljedeći dan je ZZ otišla živjeti k ocu. Ona sama je zadovoljana u obitelji majke, navodi kako se očuh sada dobro ponaša prema njoj i da su u obitelji uredni odnosi te želi i nadalje biti u majčinoj obitelji i dalje viđati oca. Potom je obavljen razgovor sa ZZ koja ima 12 godina, pohađa 6. razred osnovne škole, sada pohađa novu školu kod oca, živi s ocem i njegovom partnericom i polusestrom. Na upit o događaju od prošle godine u 7. mjesecu, ZZ objašnjava kako postoje u obitelji majke dva Playstatina i kako svaki ima svoj kontroler i da su se pomiješali i da je ona uzela krivi kontroler i očuh se naljutio zbog toga, te ju je jednom udario dlanom ruke u predjelu glave. Upitana da li može procijeniti eventualnu snagu tog udarca na ljestvici od 1-5 navodi procjenu od 2-3. Navodi da ju je isto povrijedilo i poslala je poruku tatinoj curi da ju je VZ lupio, ali da ne kaže ocu, jer se bojala da će otac praviti probleme. Otac je doznao i sljedeći dan je došao po nju i od tada živi kod oca. Na upit o tome kako se VZ ponašao ranije prema njima, navodi da je očuh znao ponekad reći im da su krave i perilice suđa, ali se ne može sjetiti vremenskog razdoblja kada se to događalo, kao što se ne može sjetiti ni vremenskog razdoblja u pogledu povlačenja za uho, za koje kaže da je to bilo ranije, ali se ne može izjasniti koliko je bila stara. S ocem joj je sada dobro, odlazi kod majke na osobne kontakte, a s očuhom je u korektnoj službenoj komunikaciji kada dođe. Na pitanje branitelja psiholog iskazuje da u ovom razgovoru sa djecom nije uočio da djeca ne bi bila kritična prema svom ocu, ali njihov otac nije niti bio tema razgovora. U 10. mjesecu 2024. godine je također bio obavio razgovor sa djecom, a vezano za prijavu njihova oca za navodno zlostavljanje i zanemarivanje u obitelji njihove majke ĆZ i DZ, te je tada upravo EZ htjela živjeti kod oca i u svojim odgovorima pokazivala otpor prema majci i očuhu, te je tada upravo u odnosu na EZ utvrdio da tada ista nije bila kritična prema svom ocu, dok suprotno ZZ je tada htjela i dalje živjeti u kućanstvu sa DZ, te je tada utvrdio da je očito bio jasan utjecaj oca na EZ. Nakon tog razgovora sa djecom nije bilo utvrđeno da bi bilo bilo kakvog prekršaja ili kaznenog djela u obitelji njihove majke i očuha prema Z. Tada u njegovom izvješću iz 2024. godine je bilo upravo tako kako je naveo da nije bilo povrede djetetovih prava, a da je Z bila pod utjecajem oca, a u kontekstu obiteljskog spora vezano za skrb o djeci. Zna da se protiv oca djece BZ vodi kazneni postupak za neplaćanje uzdržavanja i da je od strane države bilo isplaćivano privremeno uzdržavanje. Prije proljeća 2024. godine otac Z i ZZ nije bio primjereno uključen u njihov život, već tek nakon proljeća 2024. godine se može reći da isti sudjeluje u njihovom životu intenzivnije. Ukoliko se stvarno dogodio udarac dlanom ruke u predjelu potiljka glave ZZ i s obzirom na njezin opis intenziteta udarca, misli osobno da se radilo više o povredi njezinog samopoštovanja, a ne o tjelesnom kažnjavanju. Na pitanje tužitelja, psiholog izjavljuje da po izjavi djece vrijeđanje od strane očuha je bilo prije jeseni 2024. godine, ali se ne može točno utvrditi vrijeme točno kada, a u pogledu povlačenja za uho, vrijeme je još ranije od 4-5 godina. Na pitanje suca, psiholog izjavljuje da u ovom razgovoru koji je obavio sa djecom Z i ZZ dana 30.03.2026. godine dobio je dojam da su djeca iskrena i da nisu bila pod utjecajem niti majke niti oca.

9. Dakle, psiholog navodi da je u razgovoru sa djecom stekao dojam da su djeca iskrena i da nisu pod utjecajem niti majke niti oca, radi čega je Sud iskaze djece EZ i ZZ prihvatio istinitima bez ikakve dvojbe. Djeca navode da ih je okrivljenik kao očuh znao vrijeđati da su glupe i krave, kao i perilice suđa, ali navode da to nije bilo u periodu unazad godinu i pol dana, te da se ne mogu točno izjasniti o vremenskom razdoblju kada se to događalo, a što se tiče povlačenja za uho od strane očuha, da se to događalo kada su bile puno mlađe, barem 4-5 godina unazad. ZZ navodi da se u mjesecu srpnju 2025. godine očuh VZ naljutio na nju jer je pomiješala kontrolere za Playstation zbog čega ju je jednom udario dlanom ruke u predjelu glave, a na upit o snazi tog udarca na ljestvici od 1-5, navela je procjenu od 2-3. Navela je da ju je navedeni udarac povrijedio zbog čega je poslala poruku tatinoj curi da ju je VZ lupio, ali da ne kaže ocu jer se bojala da će otac praviti probleme, no kako je otac ipak doznao, sljedeći dan je došao po nju i od tada živi kod oca. Navodi da je sada sa očuhom u korektnoj službenoj komunikaciji kada dođe kod majke. EZ potvrđuje da joj je kritičnog dana istu večer, kada je došla kući izvana, ZZ ispričala kako ju je očuh udario rukom iza glave jer nešto nije znala oko Playstationa.

10. Dakle, Sud je tijekom postupka iz iskaza ZZ i EZ, koje je bez dvojbe prihvatio istinitima, a u povezanosti i sa medicinskom dokumentacijom, nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik kao očuh dana 22. srpnja 2025. godine u ljutnji, a zbog toga što je ZZ uzela krivi kontroler za Playstation, istu udario otvorenim dlanom ruke u predjelu potiljka njezine glave. Psiholog navodi da s obzirom na Stellin opis intenziteta udarca, osobno misli da se radilo više o povredi njezinog samopoštovanja, a ne o tjelesnom kažnjavanju. Međutim, ovaj Sud je drukčijeg mišljenja te smatra da udarac dlanom ruke u predjelu potiljka glave bez obzira na intenzitet udarca predstavlja tjelesno kažnjavanje koje je imalo za posljedicu ne ozljedu, već upravo osjećaj povrede dostojanstva kod djeteta ili osjećaj poniženosti. Po ocjeni ovoga Suda nije bitan niti određen stupanj boli, iako je dijete snagu udarca procijenilo kao udarac srednjeg intenziteta. Naime, Odbor za prava djeteta UN-a smatra tjelesno kažnjavanje oblikom nasilja i kršenjem temeljnih prava djeteta na ljudsko dostojanstvo i tjelesni integritet, te prema tumačenju Odbora ne postoji "prihvatljiva" razina fizičke sile u odgoju, te se svako kažnjavanje, bez obzira na intenzitet, protivi Konvenciji o pravima djeteta. Odbor je u svom ključnom dokumentu (Opći komentar br. 8 – 2006) definirao tjelesno kažnjavanje kao svaku kaznu u kojoj se koristi fizička sila s namjerom nanošenja određenog stupnja boli ili nelagode, ma kako blaga ona bila, a što uključuje i udaranje rukom. Tjelesno kažnjavanje se smatra ponižavajućim postupkom koji šteti djetetovom dostojanstvu i fizičkom integritetu, a Odbor promiče nenasilne i pozitivne metode odgoja kao jedini prihvatljiv put. Dakle, Odbor za prava djeteta UN-a je zauzeo jasan i beskompromisan stav da je svako tjelesno kažnjavanje djeteta, bez obzira na intenzitet, oblik nasilja i kršenje temeljnih ljudskih prava djeteta. Republika Hrvatska je potpisnica Konvencije o pravima djeteta i podliježe preporukama Odbora za prava djeteta. Također i Visoki prekršajni sud RH je u svojim presudama jasno istaknuo da odgojna svrha ne isključuje protupravnost postupaka koji uključuju tjelesno kažnjavanje djece, te da je svaki oblik tjelesnog kažnjavanja ili ponižavajućeg postupanja prema djeci u obitelji nasilje i kao takav zakonski zabranjen. Konkretno, i blaže fizičko kažnjavanje poput udarca granom nalik šibi preko odjeće smatra se nasiljem u obitelji i podliježe prekršajnoj odgovornosti (Odluka VPS RH broj: Ppž- 2692/2023 od 20. rujna 2023. godine). Sudska praksa potvrđuje da je i jedan izolirani incident tjelesnog kažnjavanja dovoljan za utvrđivanje prekršaja nasilja u obitelji. Također za postojanje prekršaja nije presudno je li dijete bilo uznemireno jer je biće prekršaja ispunjeno samim činom tjelesnog nasilja. Tjelesno kažnjavanje, između ostalog, može dovesti i do slabije kvalitete odnosa roditelja i djeteta, a u konkretnom slučaju Sud je utvrdio da se nakon događaja od **.**.2025. ZZ iselila iz kućanstva svog očuha, te je izjavila da od tada sa istim ima korektnu službenu komunikaciju.

11. S obzirom da je Sud iskaze EZ i ZZ prihvatio istinitima bez ikakve dvojbe, a s obzirom na iskaz psihologa, Sud obranu okrivljenika nije prihvatio te smatra da vođenje kaznenog postupka protiv oca navedene djece radi neplaćanja uzdržavanja nema utjecaja na ovaj postupak, tim više što je i sam psiholog izjavio da je stekao dojam da su djeca iskreno iskazivala i da nisu sada bila pod utjecajem oca. Radi navedenog Sud tijekom postupka nije doveo u sumnju iskaze djece.

12. S obzirom na sve naprijed navedeno, a cijeneći dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, Sud je tijekom postupka nedvojbeno utvrdio da se okrivljenik kritičnog dana nasilnički ponašao u obitelji na štetu djeteta svoje supruge ZZ tako što ju je otvorenim dlanom ruke udario u predjelu potiljka glave kada se na istu naljutio jer nije znala osposobiti Playstation za igru, čime je ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 10. točka 2., kažnjiv po članku 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, radi čega ga je Sud proglasio krivim, te mu izrekao temeljem članka 37. Prekršajnog zakona ublaženu kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, a temeljem članka 44. stavak 1. Prekršajnog zakona Sud je primijenio uvjetnu osudu, te se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa na vrijeme od jedne godine pod uvjetom da okrivljenik u navedenom roku ne počini jedan ili više prekršaja za koji je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Sud je prilikom odlučivanja o kazni cijenio samu težinu prekršaja, opasnost djela i stupanj krivnje, te kao olakotnu okolnost činjenicu da okrivljenik do sada nije osuđivan, kako proizlazi iz prekršajne evidencije, uzimajući pritom u obzir i njegovo imovno i obiteljsko stanje jer ima mjesečna prosječna primanja u iznosu od oko 970,00 eura, a uzdržava jedno maloljetno dijete, dok otegotnih okolnosti nema, radi čega Sud smatra da će se u konkretnom slučaju s obzirom na objektivnu težinu djela svrha kažnjavanja najbolje postići primjenom uvjetne osude kao mjere upozorenja, što će utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje.

13. Zakonskom odredbom za navedeno djelo prekršaja propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 1.700,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana.

14. Sud je odbio dokazne prijedloge okrivljenika za ispitivanje svjedoka majke djece ĆZ i brata okrivljenika UZ, kao i da se od Općinskog državnog odvjetništva u Sisku zatraži podatak vodi li se kazneni postupak protiv OZ na štetu djece, s obzirom da je tijekom postupka iz izvedenih dokaza činjenično stanje u potpunosti i nedvojbeno utvrđeno, te bi se samo nepotrebno odugovlačio postupak i stvarali daljnji troškovi, a također majka djece ĆZ ispitana je od strane policije, te je njezin zapisnik pročitan, a u kojem zapisniku ista svjedoči u korist okrivljenika, ali ista nije vidjela događaj od mjeseca srpnja 2025. godine, a što se tiče pribavljanja podatka o vođenju kaznenog postupka protiv oca djece BZ, po ocjeni ovoga Suda vođenje takvog kaznenog postupka ne utječe na utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom postupku.

15. S obzirom da tužitelj tereti okrivljenika samo za jedan prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, iako se radi o dvije žrtve, Sud je u tom smislu iz činjeničnog opisa djela prekršaja optužnog prijedloga samo ispustio navode koji tijekom postupka nisu nedvojbeno utvrđeni i dokazani. Naime, vezano za psihičko nasilje vrijeđanjem i tjelesno kažnjavanje povlačenje rukom za uho prema djeci EZ i ZZ u vremenskom periodu od mjeseca rujna 2024. godine do dana 22. srpnja 2025. godine, kako to tužitelj u optužnom prijedlogu naznačuje, Sud iz izvedenih dokaza navedeno nije utvrdio, s obzirom da djeca EZ i ZZ u svojim iskazima navode da se vrijeđanje i povlačenje rukom za uho događalo svakako prije navedenog vremenskog perioda, ali o kojem se ne znaju točno izjasniti, no znaju da je povlačenje rukom za uho svakako bilo unazad 4-5 godina. Tužitelj tijekom postupka optužni prijedlog nije izmijenio u pogledu vremena počinjenja prekršaja.

16. Temeljem odredbe članka 138. stavak 1. i 2. točka 3., a u svezi s člankom 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljeniku su određeni troškovi postupka u paušalnom iznosu s obzirom na dužinu trajanja i složenost ovog prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.

17. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Kutini 16. travnja 2026.

Zapisničar:

Sutkinja:

Senka Rimac, v.r.

Danica Fuček, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku od 8 dana od dana primitka ove presude, a žalba se podnosi putem ovog Suda u dva istovjetna primjerka.

DOSTAVITI:

1. okrivljeniku

2. tužitelju

3. žrtvi Nei ZZ putem z.z. ĆZ - nakon pravomoćnosti

4. žrtvi ZZ putem z.z. BZ - nakon pravomoćnosti

5. branitelju

6. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Kutina - nakon pravomoćnosti

7. arhiva