Poslovni broj P-6770/2019-36
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Mirjana Kopić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, koga zastupa punomoćnik Dino Miljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i zamjenice punomoćnika tuženika – odvjetničke vježbenice ŠJ, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj:. 2402006-1031262160 / 51400607-5102594017 od 31.8.2005. sklopljenog između stranaka i to: „KAMATA - Kamatna stopa je promjenjiva …Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim Odlukama Banke…“.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102594017 od 31.8.2005. sklopljenog između stranaka i to: VALUTNA KLAUZULA „Povrat obveza iz ovog Ugovora ( iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za kašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta razlikama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja…..“.
III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. isplatiti tužitelju FJ iznos od 2.372,79 eura sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 11. lipnja 2019. do isplate po stopi koja se do 28. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava ( hipoteke) na nekretnini od 14.6.2011 i to Članak 1( prvi) ….po promjenjivoj stopi ….“ te sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava ( hipoteke) na nekretnini od 14.06.2011.g. i to: Članak .( prvi) „….u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj...“.
V. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 2.853,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. rujna 2015. do isplate, za iznos od 5.387,36 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. rujna 2015. do isplate, kao i za isplatom iznosa od 3.203,57 eura sa zateznom kamatom od 13. veljače 2016. do isplate.
VI. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u visini 582,10 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- kn 15,92/€ 2,11 od 02.10.2005. pa do isplate;
- kn 19,51/€ 2,59 od 02.11.2005. pa do isplate;
- kn 21,73/€ 2,88 od 02.12.2005. pa do isplate;
- kn 19,71/€ 2,62 od 02.01.2006. pa do isplate;
- kn 37,7/€ 5,00 od 02.02.2006. pa do isplate;
- kn 68,03/€ 9,03 od 02.03.2006. pa do isplate;
- kn 83,29/€ 11,05 od 02.04.2006. pa do isplate;
- kn 77,53/€ 10,29 od 02.05.2006. pa do isplate;
- kn 71,92/€ 9,55 od 02.06.2006. pa do isplate;
- kn 83,04/€ 11,02 od 02.07.2006. pa do isplate;
- kn 86,47/€ 11,48 od 02.08.2006. pa do isplate;
- kn 66,96/€ 8,89 od 02.09.2006. pa do isplate;
- kn 73,33/€ 9,73 od 02.10.2006. pa do isplate;
- kn 72,22/€ 9,59 od 02.11.2006. pa do isplate;
- kn 81,27/€ 10,79 od 02.12.2006. pa do isplate;
- kn 107,02/€ 14,2 od 02.01.2007. pa do isplate;
- kn 124,33/€ 16,5 od 02.02.2007. pa do isplate;
- kn 116,29/€ 15,43 od 02.03.2007. pa do isplate;
- kn 120,98/€ 16,06 od 02.04.2007. pa do isplate;
- kn 164,81/€ 21,87 od 02.05.2007. pa do isplate;
- kn 175,57/€ 23,30 od 02.06.2007. pa do isplate;
- kn 189,78/€ 25,19 od 02.07.2007. pa do isplate;
- kn 189,67/€ 25,17 od 02.08.2007. pa do isplate;
- kn 170,21/€ 22,59 od 02.09.2007. pa do isplate;
- kn 199,17/€ 26,43 od 02.10.2007. pa do isplate;
- kn 199,88/€ 26,53 od 02.11.2007. pa do isplate;
- kn 179,56/€ 23,83 od 02.12.2007. pa do isplate;
- kn 181,79/€ 24,13 od 02.01.2008. pa do isplate;
- kn 138,27/€ 18,35 od 02.02.2008. pa do isplate;
- kn 109,42/€ 14,52 od 02.03.2008. pa do isplate;
- kn 80,91/€ 10,74 od 02.04.2008. pa do isplate;
- kn 147,78/€ 19,61 od 02.05.2008. pa do isplate;
- kn 166,34/€ 22,08 od 02.06.2008. pa do isplate;
- kn 146,06/€ 19,39 od 02.07.2008. pa do isplate;
- kn 186,49/€ 24,75 od 02.08.2008. pa do isplate;
- kn 177,4/€ 23,55 od 02.09.2008. pa do isplate;
- kn 137,47/€ 18,25 od 02.10.2008. pa do isplate;
- kn 92,23/€ 12,24 od 02.12.2008. pa do isplate;
- kn 5,81/€ 0,77 od 03.07.2009. pa do isplate.
VII. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u visini 2.273,08 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2. srpnja 2016. do isplate.
VIII. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. naknaditi tužitelju FJ troškove postupka u iznosu od 2.403,54 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 24020062402006-1031262160/51400607-5102594017 od 31. kolovoza 2005. i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 14. lipnja 2011. Navodi kako je toč. 8. KAMATA osnovnog ugovora ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,5%, a tijekom trajanja otplate promjenu je tuženik vršio jednostranim izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke. Navodi kako je istim Ugovorom odobren kredit u visini 79.885,00 CHF u protuvrijednost kuna obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj te je ugovoren povrat po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja, a isto tako i u Sporazumu o osiguranju od 14. lipnja 2011. Smatra kako su obje navedene odredbe, i ona o kamatnoj stopi promjenljivoj u skladu s odlukama banke, i ona o vezanosti otplate kredita uz valutu CHF, nepoštene i ništetne, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, a protivne su načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača. Postavlja, stoga tužbeni zahtjev, kojega specificira u podnesku od 16. siječnja 2025. i kojim traži od suda da utvrdi ništetnima navedene odredbe o promjenljivosti kamatne stope po odlukama tuženika, kao i o vezanosti otplate kredita uz valutu švicarski franak, a postavlja i kondikcijski zahtjev specificiran u istome podnesku, koji glasi na povrat preplaćenog iznosa od 2.853,00 eura sa zateznom kamatom koja na svaki mjesečni preplaćeni iznos teče od preplate do isplate (preplata po ništetnoj odredbi o promjenljivosti kamatne stope u skladu s odlukama banke), iznosa od 5.387,36 eura sa zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos od preplate do isplate (povrat po ništetnoj odredbi o vezanosti otplate uz valutu švicarski franak) te isplatu iznosa od 3.203,57 eura sa zateznom kamatom od 13. veljače 2016. do isplate (isplata razlike glavnice), sve uz naknadu troškova postupka tužitelju.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovanost i visinu tužbe. Napominje kako je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu 12. veljače 2016. te je time tužitelj izjednačen s položajem u kojemu bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Eur te da su prilikom provedbe konverzije uzeti u obzir cjelokupni uplaćeni iznosi. Osporava i tijek zatezne kamate, kao i zahtjev tužitelja na isplatu navodne razlike glavnice. Osporava tužitelju svojstvo potrošača, ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženiku.
3. Tuženik izjavljuje i prigovor radi prebijanja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnoga, kao i s osnove razlike u depozitu, a koji prigovor specificira podneskom od 20. svibnja 2025. u visini od 582,10 eura sa zateznom kamatom kako je specificirano u izreci ove presude te u visini 2.273,08 eura sa zateznom kamatom kako je specificirano u izreci ove presude, sve uz naknadu troškova postupka tuženiku.
4. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku s obzirom na ništetnost odredbi iz predmetnog Ugovora o kreditu, sklopljenog između stranaka 31. kolovoza 2005., kao i Sporazuma o osiguranju od 14. lipnja 2011., kojima je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute švicarski franak obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, kao i da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s odlukama tuženika te pitanje je li takvo potraživanje zastarjelo, je li tužitelj aktivno legitimiran u ovome postupku, ima li tužitelj svojstvo potrošača te je li tužitelj izgubio pravo na povrat plaćenoga po ništetnoj odredbi o vezanosti otplate kredita uz valutu švicarski franak s obzirom na sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015 - u nastavku „ZID ZPK/15“). Predmet spora, uz navedeno, je i prigovor radi prebijanja kojega je postavio tuženik, a kojim tuženik traži da sud utvrdi postojanje njegove tražbine prema tužitelju s osnove potplaćenih anuiteta kad je tečaj CHF bio niži, kao i s osnove razlike u depozitu.
5. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sljedeće, po strankama predložene, dokaze: izvršen je uvid u Sporazum o osiguranju i Ugovor o kreditu (list 16-25 spisa), izvršen je uvid u otplatni plan (list 38-40 spisa), izvršen je uvid u Aneks Ugovoru (list 41-45 spisa), pregled prometa (list 63-69 spisa, izračun konverzije (list 70- 80 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 382-402 spisa) i saslušan je tužitelj (list 437 spisa).
6. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, nijedna od stranaka nije stavljala druge dokazne prijedloge, a tuženik je odustao od dokaznih prijedloga za saslušanjem svjedoka koje je predložio, tako da su u ovome postupku izvedeni svi predloženi dokazi.
7. Sud je, na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
8. Na spornu okolnost ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, izvršen je uvid u predmetni Ugovor o kreditu od 31. kolovoza 2005., u kojemu je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti valute CHF obračunatoj po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja, kao i da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s odlukama banke.
9. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10. Navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle, riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužena sklapala sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bila ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banke, kao i prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužena sklapala sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
11. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
12. Na okolnost aktivne legitimacije, svojstva potrošača te informiranosti tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, saslušan je tužitelj, dok drugih dokaznih prijedloga na te okolnosti nije bilo u ovome postupku.
13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu sklopio jer su mu bila potrebna sredstva za kupnju kuće. Ta kuća korištena je isključivo za stanovanje. Kredit vezan uz valutu CHF podigao je jer su mu tako predložili u banci, ponudili su mu ga kao najpovoljniji i nisu ga pritom upozorili ni na kakve rizike koji iz toga proizlaze, rekli su da je to stabilna valuta. Što se kamatne stope tiče, nije mu bilo jasno na koji način će se ona mijenjati niti mu je to tko objasnio. Ugovor mu je predočen na već unaprijed sastavljenom obrascu i nije imao utjecaj na njegov sadržaj. On je osobno platio sve rate kredita. Što se dodatka ugovoru o konverziji tiče također mu nitko ništa nije objasnio vezano uz posljedice sklapanja toga dodatka. Inače, on je i prije htio konvertirati ugovor u eurski, ali su ga od toga u banci odgovorili. Tu nekretninu nikada nije iznajmljivao niti davao u zakup. .
14. Iskaz tužitelja je prihvaćen, s obzirom da je iskazivao životno i logično, a iskaz je u skladu s ostalim dokazima izvedenima u ovome postupku.
15. Odredbom čl. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 125/07 i 79/07, dalje: ZZP) potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. S obzirom na prihvaćen iskaz tužitelja, iz kojega proizlazi kako su sredstva iz Ugovora o kreditu iskorištena isključivo za kupnju kuće za stanovanje, to sud zaključuje da je tužitelj sklopio predmetni Ugovor o kreditu u svojstvu potrošača. Također, na temelju iskaza tužitelja utvrđeno je tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja o predmetnim odredbama ugovora niti su mu pružene informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti rizik sklapanja takvog ugovora, a nije mu niti ponuđeno sklapanje ugovora koji nije bio vezan uz valutu švicarski franak.
16. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa koji su plaćeni tuženiku na temelju ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, čija ništetnost je utvrđena presudom u kolektivnom sporu, iz čega jasno proizlazi da se radi o pojedinačnoj parnici vezanoj za utvrđenja iz kolektivnog spora, s obzirom i na utvrđenje u ovome postupku kako tužitelj ima svojstvo potrošača te kako nije bio informiran od tuženika u pogledu rizika sklapanja ugovora vezanog uz valutu švicarski franak.
17. Stoga, s obzirom da je na temelju uvida u Ugovor o kreditu od 31. kolovoza 2005., utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe predmetnog Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s Odlukom tuženika o kamatnoj stopi te je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, sadržane u Ugovoru o kreditu, koje se odnose na jednostrano promjenljivu kamatnu stopu i vezanost otplate kredita uz valutu švicarski franak, ništetne.
18. S obzirom da se radi o ništetnim odredbama, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, sukladno čl. 323. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužitelj bi imao pravo na povrat u dijelu u kojem je njegova obveza preplaćena, i to kao razliku između iznosa obračunatog po tečaju za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja na dan isplate kredita, kao i razliku onoga što je plaćeno po predmetnom Ugovoru i onoga što bi bilo plaćeno da Ugovor nije sadržavao ništetnu odredbu o promjenljivosti kamatne stope u skladu s odlukama tuženika.
19. Međutim, s obzirom da su stranke 3. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/2015), kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u Eur, to je cjelokupan iznos koji je tužitelj uplatio do dana obračuna konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po kreditu uz valutnu klauzulu u Eur. Kako je cjelokupni iznos svih uplata koje je tužitelj izvršio do datuma konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po novom eurskom kreditu, to nije preostao nikakav iznos preplate koji bi se u ovome postupku tužitelju mogao vratiti. Naime, tuženik je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, a to uključuje i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignuta suglasnost o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, dok ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije sada u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO.
20. Pritom se ne može prihvatiti shvaćanje da je eurski kredit trebalo zatvoriti i u većem dijelu od onoga kako je obračunato, s obzirom da je navedeno provedeno u skladu s metodologijom i postupkom propisanim odredbama ZID ZPK, a koji Zakon je prošao ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio je spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom, ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti. Dakle, imajući u vidu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost (tako i VSRH u odluci Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.).
21. Međutim, tužitelj je tužbom zatražio i zatezne kamate pozivom na odredbu članka 1111. ZOO-a, i to od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije. Taj dio, kako je razvidno iz naprijed navedenih odredaba, nije obuhvaćen obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kao što nije uključen ni u iznose koje snose potrošači, pa je u tom dijelu opravdano intervenirati prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na temelju općeg propisa, ZOO-a, na čiju primjenu upućuje odredba članka 4. ZZP-a. Dakle, ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO.
22. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. naveo je kako pravno shvaćanje izraženo u odluci broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. koje slijedi pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela od 13. i 20. prosinca 2022. broj Su-IV- 33/2022-21, a koja je imala funkciju proširenoga sudskog vijeća, glasi:
„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ('Narodne novine' broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine' broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.
22.1. U istoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svrhu ujednačavanja sudske prakse najvišeg suda, zauzima stajalište da potrošač, koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZIDZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).
23. U ovome postupku provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću, a nalaz i mišljenje od 23. travnja 2025. prihvaćen je u cijelosti, s obzirom je jasan i razumljiv, u njemu je potpunosti odgovoreno na zadatak postavljen od suda, a nijedna od stranaka nije imala nikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje niti je ijedna od stranaka imala kakvih drugih dokaznih prijedloga na tu okolnost.
24. Tako je vještak u prihvaćenom nalazu i mišljenju naveo kako su Erste & Steiermarkische bank d.d. kao kreditor i FJ kao korisnik kredita zaključili dana 31.08.2005. Ugovor o kreditu (list: 20-25 spisa) broj: 2402006-1031262160/51400607- 5102594017 (u daljnjem tekstu: Ugovor) na iznos od 79.885,00 CHF. Člankom 8. Ugovora ugovorena je redovna kamatna stopa u visini 4,500% godišnje, promjenjiva. Ugovoreni rok otplate iznosi 240 mjeseca. Člankom 7. Ugovora ugovoreno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa Banke. Sveukupno iznos mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 61.410,70 CHF od čega je otplata glavnice 31.096,44 CHF i kamata 30.314,26 CHF. Sveukupno iznos mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu iznosi 60.646,80 CHF od čega je otplata glavnice 31.119,59 CHF i kamata 29.527,21 CHF. Ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 763,90 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 3.329,93 HRK, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 441,91 EUR. Kredit je isplaćen 2.9.2005. Srednji tečaj Banke na dan isplate kredita je iznosio 1 CHF= 4,783000 kn. Ukupno razlika u iznosu anuiteta po tečaju na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 39.130,41 HRK, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 5.193,55 EUR. Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom početne kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 24.245,40 HRK, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 3.217,92 EUR. Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije iznosi 33.737,91 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan konverzije iznosi 257,490,36 HRK. Iznos preostale glavnice po simuliranom početnom otplatnom planu iznosi 48.765,41 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan isplate kredita iznosi 233.244,96 HRK. Razlika između iznosa 257.490,36 HRK i iznosa 233.244,96 HRK je 24.245,40 HRK. Prema Aneks broj 1 Ugovora o kreditu (list 42-44 spisa) članak 5.3. utvrđen je manje uplaćeni iznos (manjak) tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30.03.2016.g. te iznosi -123,80 EUR. Ukupno zatezne kamate na više plaćene razlike anuiteta zbog promjene kamatne stope i tečaja obračunate do 30.9.2015. iznose 2.372,79 EUR. Razlika u iznosu depozita po tečaju na dan plaćanja u odnosu na iznos depozita primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -17.126,54 kn, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi -2.273,08 EUR. Zatezne kamate obračunate na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene kamatne stope i tečaja obračunate do konverzije iznose 2.372,79 EUR, više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene kamatne stope iznose 930,95 EUR, više plaćene razlike u anuitetima s osnove promjene tečaja iznose 5.775,65 EUR, zbroj više plaćenih razlika u anuitetima s osnove promjene kamatne stope i tečaja te zateznih kamata iznosi 9.079,39 EUR, razlika preostale glavnice po konverziji iznosi 3.217,92 EUR, manjak utvrđen konverzijom iznosi 123,80 EUR, zbroj uvećan za razliku preostale glavnice po konverziji te manjak utvrđen konverzijom i iznosi 12.421,11 EUR, manje plaćene razlike s osnove promjene kamatne stope iznose 489,04 EUR, manje plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja iznose 582,10 EUR, manje plaćena razlika depozita s osnove promjene tečaja iznosi 2.273,08 EUR, prethodni zbroj umanjen za manje plaćene razlike anuiteta s osnove promjene kamatne stope, tečaja te depozita iznosi 9.076,89 EUR.
24.1. Nijedna od stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje niti je predložen kakav drugi dokaz na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva.
25. Kako je prethodno obrazloženo da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025), a vještak je u nalazu i mišljenju koje je u cijelosti prihvaćeno sačinio obračun tih zateznih kamata i naveo kako ukupno zatezne kamate na više plaćene razlike anuiteta zbog promjene kamatne stope i tečaja obračunate do 30.9.2015. iznose 2.372,79 EUR, to je upravo za taj iznos valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev, dok je u preostalom dijelu, iz naprijed navedenih razloga, tužbeni zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan.
26. Na dosuđeni iznos od 2.372,79 EUR dosuđena je tužitelju i zatezna kamata koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe u ovom predmetu 11. lipnja 2019. do isplate. Naime, zatezne kamate imaju obilježje akcesornosti, jer nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja (čl. 29. st. 1. ZOO-a). Dok glavna obveza, to jest glavni dug ne bude plaćen, zatezne kamate kao sporedna tražbina nedjeljive su od njega i čine cjelinu s glavnim dugom (to proizlazi iz čl. 160. st. 2. ZOO-a). Tek nakon podmirenja glavne novčane tražbine, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one se osamostaljuju, obračunavaju se u apsolutnom iznosu i kao za glavnu tražbinu, radi njihove isplate, može se podnijeti tužba sudu radi ostvarivanja prava na tzv. procesne kamate (čl. 31. st. 2. ZOO-a).
26.1. Dakle, kako je prethodno ovom odlukom obrazloženo, glavni dio je prestao s obzirom je cjelokupan iznos koji je tužitelj uplatio do dana obračuna konverzije iskorišten za zatvaranje obveza po kreditu uz valutnu klauzulu u Eur, dok je preostalo potraživanje po osnovi zatezne kamate, koja se osamostalila po prestanku glavnog duga. Odredbom čl. 31. st. 2. ZOO- a propisano je kako na iznos neisplaćenih kamata se mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. S obzirom da je u ovome postupku zahtjev za njihovu isplatu postavljen već u tužbi, to tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 2.372,79 EUR u skladu s odredbom čl. 31. st. 2. ZOO-a teku od podnošenja tužbe (11. lipnja 2019.) do isplate.
27. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/2012 (koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovorene promjenljive kamatne stope, odnosno 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 14. lipnja 2014. za povrat po osnovi preplate zbog kamatne stope, a od 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo.
28. S obzirom na navedeno, sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.372,79 Eur sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 11. lipnja 2019. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan, na način naveden u izreci ove presude.
29. Prigovor tuženika istaknut radi prebijanja ocijenjen je neosnovanim. Naime, za isticanje procesnog prigovora radi prebijanja potrebno da se radi o istovrsnim, dospjelim i uzajamnim tražbinama koje ne smiju biti zastarjele. Utvrđenja iz parnice Potrošač nisu stipulirana u korist banaka, već samo u korist potrošača te tuženik prema tužitelju nema tražbinu koja bi bila istovrsna, dospjela i uzajamna jer tužitelj niti je nepošten stjecatelj niti je išta stekao da bi se tim iznosima trebala umanjivati njegova tražbina. K tome, upravo je tuženik sastavljao predmetni ugovor te je znao da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi i stoga nema pravo tražiti vraćanje onoga što bi više primio da takve ugovorne odredbe nije bilo. Naime, odredbom čl. 1112. ZOO propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Kako je prethodno citirano, u kolektivnom sporu utvrđeno je kako je upravo tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Upravo iz navedenoga utvrđenja proizlazi da je tuženik bio upoznat s navedenim parametrima kretanja valute uz koju je Ugovor bio vezan te stoga nije ovlašen naknadno, s obzirom na odredbu čl. 1112. ZOO-a, zahtijevati vraćanje; dok iz spisa ne proizlazi niti tuženik tvrdi da je zadržao pravo na povrat niti da je platio kako bi izbjegao prisilu ili da isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove vezano uz istaknuti prigovor tuženika (tako i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž-2078/2024-3 od 9. listopada 2024.).
30. Zbog navedenoga, prigovor radi prebijanja ocijenjen je neosnovanim, odnosno, kako je odredbom čl. 338. st. 3. ZPP-a propisano da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 333. ZPP-a), a utvrđeno je da potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja ne postoji, odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkama VI. i VII. Izreke.
31. Tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. lipnja 2011. odbijen je kao djelomično neosnovan. Naime, na odredbe toga Sporazuma kolektivni spor nema učinak u parnici niti je tim Sporazumom ugovorena obveza tužitelja na otplatu kredita, već je istim samo ugovoreno osiguranje tražbine iz Ugovora o kreditu. S obzirom na navedeno, kada je ovršna isprava na temelju koje je određeno osiguranje utvrđena ništetnom u dijelu kako je to utvrđeno ovom presudom, postupak osiguranja se u tom dijelu obustavlja, kako je to propisano odredbom čl. 72. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024). Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.
32. Što se zahtjeva za naknadu troškova postupka tiče, u predmetnom slučaju radi se o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže. Odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu narušilo bi pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku bila prekomjeran teret za tužitelja (potrošača), koji nije dao povod za parnicu. Osim toga, takva odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (tako odluka Vrhovnog suda RH br. Rev-1014/18 od 20.10.2021., Odluka suda EU C-224/19 i C-259/19, odluka Ustavnog suda RH br. U-III-4029/2013 od 19.12.2017.). Stranke su uspjele u sporu djelomično - tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice, a tuženik u odnosu na zahtjeve za isplatu glavnice. Međutim u okolnostima konkretnog slučaja, u kojem tužitelj postavlja kondikcijski zahtjev zbog toga što je tuženik u Ugovor o kreditu koji je predmet spora bez pregovaranja unio nepoštene ugovorne odredbe, obzirom na visinu troškova sukladno vrijednosti predmeta spora, troškovi postupka koje je već snosio tužitelj i oni koje bi morao platiti tuženiku bili bi daleko veći od zateznih kamata koje su mu dosuđene zbog nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Dosuđena zatezna kamata kvalificira se kao „imovina“ zaštićena čl. 1. Protokolom 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te znatno smanjenje iznosa tog potraživanja, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje svog vlasništva (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske od 18.7.2013., Mafalani protiv Hrvatske od 26.9.2023., koji se u sporovima u kojima nije stranka država primjenjuju u skladu s tumačenjem iz presude Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.). Osim toga, o predmetu spora kakav je predmetni - osnovanost kondikcijskog zahtjeva za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena sudska praksa, pa se ne može zaključiti da je predmetna tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, a nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku predstavljao bi miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku.
34. Posljedično izloženom pravnom shvaćanju, ocjena je ovog suda da tužitelj ima pravo na naknadu cjelokupnog troška postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 1.10.2019., 16.1.2025. i 23.5.2025. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), te trošak zastupanja na ročištima 13.11.2019., 17.1.2025. i 16.3.2026. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što čini ukupno 700 bodova, a uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur i za porez na dodanu vrijednost, čini iznos od 1.750,00 Eur. Tužitelju je dosuđena naknada predujma za vještačenje u visini od 331,82 Eur, kao i trošak pristojbe na tužbu 160,86 eur i presudu 160,86 eur, tako da je tužitelju dosuđena naknada troškova u visini od 2.403,54 Eur. Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu 16. travnja 2026.
Sutkinja:
Ela Mišura Stopfer
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku, uz rj o pristojbi na presudu 160,86 eur
2. Tuženiku po punomoćniku
