Republika Hrvatska
Općinski Sud u Splitu
Gundulićeva 27
P-3957/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja JL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri u Splitu, protiv tuženika pod 1) AL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], pod 2) SL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], pod 3) EL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i pod 4) LL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Vedrani Milić Grbin, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 2.ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja te punomoćnika tužitelja te tuženika pod 3) uz punomoćnika tuženika, dana 16.travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Dužni su tuženi u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.787,42 eura (21.001,80 kuna) zajedno sa zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29.st.2 ZOO koja
- na iznos od 664,58 eura ( 5.007,25 kuna) teče od 3.siječnja 2014. do isplate,
- na iznos od 1.578,92 eura ( 11.896,35 kuna) teče od 24.lipnja 2016. pa do isplate
- na iznos od 543,83 eura ( 4.097,46 kuna) teče od 5.ožujka 2017. pa do isplate dok se za više zatraženi iznos od 1.811,32 eura ( 13.647,41 kuna) kao i za tijek kamata na dosuđene iznose koje počinju teći od 1.siječnja 2014. do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Dužni su tuženi naknaditi tužitelju u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 374,45 eura.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 22.ožujka 2017. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 34.649,21 kuna sa zateznim kamatama od 1.siječnja 2014. do isplate.
2. Tužba se činjenično temelji na tome da su tužitelj i tuženik suvlasnici nekretnine označene kao č. zem [katastarska čestica] (kat. čest. zem [katastarska čestica]) ZU 3942 k. o [katastarska općina] u Splitu, anagrafske oznake [adresa]. Nadalje, da suvlasnički udio tužitelja iznosi 40 % suvlasništva, a tuženikov 60 %. Nadalje, da je tužitelj pokrenuo postupak legalizacije te imao troškove arhitektonskog snimka izvedenog stanja, naknade po rješenju od 30.siječnja 2014. naknada daljnjih, naknada Gradu Splitu ukupno 31.092,31 kunu te komunalnih doprinosa u iznosu od 19.827,26 kuna, naknade hrvatskim vodama 6.829,11 kuna odnosno ukupno 26.656,23 kune, sveukupno 57.748,68 kuna. Slijedom toga, potražuje od tuženika kao suvlasnika ( 60 %) iznos od 34.649,21 kunu.
3. Tuženi u odgovoru na tužbu ne spore da je njihov suvlasnički udio veći od ½ dijela upisanog suvlasništva u zemljišnim knjigama, te dalje navode da je tuženik pod 3) podnio zahtjev za legalizacijom predmetne nekretnine u ime svog oca pok. VL **.**.2012., ne znajući da je takav zahtjev imao namjeru podnijeti i tužitelj u svrhu legalizacije predmetne nekretnine te da je imao istovjetne troškove kao i tužitelj u iznosu od 24.905,00 kuna. Nadalje, spori visinu tužbenog zahtjeva odnosno visinu troškova koje je tužitelj navodno imao povodom legalizacije prema Gradu Splitu. Nadalje, navodi da je spreman snositi dio troškova komunalnog doprinosa i vodnih doprinosa. Nadalje, odbija sudjelovati i snositi troškove koje je i sam imao u povodu legalizacije (arhitektonski snimak, geodetski elaborat..).
4. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom spisa Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju posl. broj Klasa: UP/I-361-03/12-04/1579 podnositelja zahtjeva ŠL, spisa posl.broj Klasa: UP/I-361-03/14-01/3953 podnositelja zahtjeva EL, čitanjem izvatka iz zemljišne knjige, rješenja Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo od 2.lipnja 2016., rješenja Hrvatskih voda od 3.veljače 2017., pregledom ponude za obavljanje geodetskih poslova od 23.siječnja 2013., uplatnica u preslici, računa R-1, broj 21-1-1 od 13.studenog 2013. od KEA d.o.o. Split, ( arhitektonski snimak), te saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka, te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženi isplate utuženi iznos iz osnova troškova koje je imao radi legalizacije nekretnine u suvlasništvu stranaka opisane kao čest. zem [katastarska čestica] (kat. čest. zem [katastarska čestica]) ZU 3942 k. o [katastarska općina] u Splitu, anagrafske oznake [adresa]., u naravi stambeno-poslovne zgrade katnosti prizemlje i dva kata sa garažom i kaminom u funkciji zgrade.
6. Dakle, radi se o poslovodstvu bez naloga sukladno odredbi čl. 39. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) kao i sukladno odredbi čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).
7. Naime, sukladno odredbi čl. 39. stavak 1) ZVDSP svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu ( upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima. Prema stavku 2) istog članka kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga. U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08) kojom je propisano da se obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. Nadalje, čl. 1122. ZOO gore citiranog zakona propisano je i to stavkom 1) da je poslovođa dužan što je moguće prije obavijestiti gospodara posla i nastaviti započeti posao ako mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu, dok je stavkom 2) propisano da nakon završenog posla, on je dužan položiti račun i ustupiti gospodaru posla sve što je pribavio obavljajući njegov posao.
8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u Banovini saznao, prije nego je podnio svoj zahtjev za legalizaciju, da je tuženik pod 4) pokrenuo postupak legalizacije, međutim, kada je vidio da nije obuhvaćen njegov ilegalni dio, predao je svoj elaborat i sve papire potrebne za legalizaciju te u roku od godinu dana dobio rješenje o izvedenom stanju. Nadalje, da nije ni pokušao stupiti u kontakt s tuženikom tijekom postupka legalizacije, jer nije razgovarao s njim.
9. Iz iskaza tuženika proizlazi da je pred kraj 2012. podnio zahtjev za legalizaciju jer je to bio krajnji rok, a s tužiteljem u to vrijeme nije razgovarao pa je zahtjev za legalizaciju podnio bez njihove suglasnosti. U svezi s tim da u njegovom elaboratu nije obuhvaćen tužiteljev ilegalni dio navodi da tužiteljeva majka nije dopustila da se naprave unutarnja mjerenja tužiteljeva ilegalnog dijela. Nadalje, navodi da su izmjereni vanjski gabariti što je jedino bitno kod legalizacije odnosno da je bitan volumen. Nadalje, da je tek naknadno saznao da je tužitelj podnio zahtjev za legalizaciju, s tim da je tužiteljev elaborat obuhvaćao dijelove tuženikove nekretnine koje nitko nije izmjerio, pa zaključuje da je to tužitelj preuzeo iz njegovog elaborata. Nadalje, da se nadao kako će se postupci objediniti te je bio voljan platiti više od pola kazne. Nadalje, da su odvjetnici stranaka pokušali dogovoriti legalizaciju i etažiranje, ali za potonje tužitelj nije bio zainteresiran. Nadalje, da je smatrao da će snositi svatko svoje troškove.
10. U konkretnom slučaju, tuženik ne spori dio utužene obveze u svezi troškova legalizacije pa tako ne spori da je u obvezi platiti komunalni doprinos, vodni doprinos, kaznu, međutim, smatra da nije dužan platiti troškove arhitektonskog snimka i geodetskog elaborata ( koje je i sam imao u svezi svog postupka legalizacije).
11. Uvidom u spis Klasa: UP/I-361-03/12-04/1579 podnositelja zahtjev ŠL, utvrđeno je da je tužitelj podmirio troškove naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade površine manje od 50 m2 u iznosu od 500,00 kuna prema rješenju Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo, Klasa: UP/I-361-03/13- 05/001188, nadalje, trošak na ime naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade ( obujma 153 m3 stambene namjene ) u iznosu od 500,00 kuna, nadalje, trošak naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade ( obujma 1.159,39 m3) u iznosu od 7.345,43 kune.
12. U konkretnom slučaju da bi se ostvarile pretpostavke izvanugovornog odnosa poslovodstva bez naloga potrebno je da se radi o radnji koja ne trpi odgodu i da je korisna za tuženika.
13. Naime, odredbom čl. 7.stavak 2) tada važećeg Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 90/11, 86/12) propisano je da se zahtjev za donošenja rješenja o izvedenom stanju mogao podnijeti do 31.prosinca 2012. te da se nakon isteka tog roka isti više nije mogao podnijeti, dok je stavkom 3) bilo propisano da se zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju podnesen nakon 31. prosinca 2012. odbacuje rješenjem.
14. Uvidom u spis Klasa: UP/I-361-03/14-01/3953 podnositelja zahtjeva EL, utvrđeno je da je Zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnesen temeljem čl. 10 Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama dana 27.prosinca 2012.
15. Budući je tuženik pokrenuo postupak legalizacije prije tužitelja ( iskaz tužitelja) proizlazi da tuženiku nije prijetila opasnost od štete koja je mogla nastati jedino zbog proteka prekluzivnog roka iz čl.7.stavak 2) Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.
16. Međutim, kako proizlazi iz iskaza tužitelja da je saznao u Banovini da je tuženik već podnio zahtjev ( dakle, prije njega ) proizlazi da se ovdje tužitelj nepozvan umiješao u tuženikov posao. Naime, znao je da je tuženik podnio zahtjev za legalizaciju, ali svejedno tužitelj od podnošenja svog zahtjeva nije odustao, a nije se niti izjasnio u tuženikovom postupku legalizacije pa iz toga proizlazi da je već tada tužitelj znao da postoji mogućnost da bude udovoljeno tuženikovom zahtjevu pa da time što istovremeno ( jer su zahtjevi podneseni isti dan) podnosi samostalan zahtjev za legalizaciju nekretnine ne otklanja potencijalnu štetu od tuženika. Naime, okolnost da tuženikovim elaboratom nije bio obuhvaćen tužiteljev ilegalni dio nekretnine ( na koju okolnost tužitelj predlaže provesti građevinsko vještačenje) ukazuje na možebitno opravdan postupak tužitelja glede podnošenja zahtjeva za legalizaciju svog ilegalnog dijela, a ne predstavlja radnju kojom otklanja štetu od tuženika odnosno radnju kojom ostvaruje korist za tuženika, slijedom čega nije ispunjena pretpostavka poslovodstva bez naloga, a to je da se od drugoga ( ovdje tuženika) otkloni opasnost od štete.
17. Prema tome, tužitelj nije dokazao nužnost postupanja radi otklanjanja štete odnosno nužnost miješanja u tuženikov posao i kako je tek ispunjenjem te pretpostavke dopušteno pristupiti tuđem poslu, to je ocjena ovoga suda da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 1121. ZOO, pa tužitelj u odnosu na tuženika nije došao u poziciju poslovođe bez naloga i ne može od njega s uspjehom potraživati utuženi iznos.
18. Nužnost postupanja odnosno miješanja u tuženikov posao ne bi se utvrdila niti građevinskim vještačenjem jer sve i da vještak utvrdi manjkavost tuženikove dokumentacije u postupku legalizacije navodi se da je tuženik već bio podnio zahtjev i svu potrebnu dokumentaciju prije tužitelja pa istome ne bi nastala šteta propustom podnošenja zahtjeva za legalizaciju u prekluzivnom roku, a posljedice negativno riješenog zahtjeva, a time i svih poduzetih troškova u svezi s postupkom legalizacije bi sam tuženik snosio te se ne bi reflektirale na tužitelja.
19. Nadalje, nesporno je punomoćnik tuženika obavijestio nadležni ured o tome da postoje dva postupka ozakonjenja iste građevine predlažući da se jedan od ta dva postupka obustavi, a tuženikov zahtjev da je " parcijalan i neprecizan", pa je i time tužitelj neovlašteno zadirao u postupak, kojeg je tuženik nesporno ranije pokrenuo.
20. Prema tome, time što se tužitelj neovlašteno miješao u posao koji je započeo tuženik i to bez volje, znanja i odobrenja tuženika, proizlazi da se tužitelj nepozvan ( odnosno protivno zabrani jer je tužitelj znao da ne smije poduzeti radnje mimo znanja tuženika " u njegovu korist" tim više što je sam rekao da u tom razdoblju nisu razgovarali) umiješao u posao tuženika, te mu ne pripadaju ( osim za one radnje koje je tuženik naknadno odobrio) prava koja bi mu kao poslovođi bez naloga pripadala, pa time ni pravo zahtijevati isplatu troškova koje je imao u postupku legalizacije, osim onih koje mu je tuženik naknadno odobrio, a odnose se na kaznu te komunalni i vodni doprinos.
21. Međutim, izvjesno je da je postupak legalizacije predmetne zgrade u suvlasništvu stranaka u međuvremenu okončan po zahtjevu tužitelja, a tuženik je naknadno ( u ovom postupku) odobrio one radnje i troškove koje su mu bile korisne, a koji se odnose na trošak kazne te komunalne i vodne naknade ( koje troškove kao nužne i korisne za njega tuženik niti ne spori da su nastali).
22. Stoga, u situaciji kada je predmetna nekretnina legalizirana, a tuženik ne spori da je voljan platiti dio troškova legalizacije ( onih troškova koje je tužitelj sam snosio za korist obojice) to je tuženik temeljem čl. 39.st 2) ZVDSP dužan snositi dio utuženih troškova i to onih koje je tužitelj imao kao savjesni gospodar jer su očito korisni i za tuženike kao suvlasnike, a koje su tuženi odobrili, a odnose se (osim troška komunalne i vodne naknade u ukupnom iznosu od 26.656,23 kune) i na trošak naknade za nezakonito izgrađenu zgradu koji ukupno iznosi 8.345,43 kune, slijedom čega proizlazi da je tuženik dužan platiti dio utuženih troškova koji su nastali tužitelju, a koji ukupno iznose 35.001,80 kuna od čega tuženikov udio ( nesporno 60 %) iznosi ukupno 21.001,80 kuna odnosno 2.787,42 eura.
23. Dakle, imajući u vidu odredbu čl. 1124 st 1) ZOO te odredbu čl. 38.stavak 2) ZVDSP te činjenicu da je tužitelj dokazao visinu troškova koje je imao prilikom ozakonjenja nezakonito izgrađene predmetne nekretnine to je tuženik kao suvlasnik dužan istome nadoknaditi 60 % navedenog iznosa tj. iznos od 2.787,42 eura sa pripadajućom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
24. Naime, svaki suvlasnik ostvaruje svoje pravo u odnosu na druge suvlasnike, kada se radi o plodovima i drugim koristima odnosno troškovima i teretima cijele stvari razmjerno veličini suvlasničkih dijelova ako se suvlasnici drugačije ne sporazumiju (čl. 38 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Stoga u predmetnom slučaju kada sa radi o dospjeloj obvezi snošenja troškova legalizacije objekta suvlasnika razmjerno veličini suvlasničkog dijela kod činjenice da nije sporno da tuženik koristi 60 % nekretnine proizlazi da je u skladu s tim isti obvezan naknaditi naknadno odobreni trošak legalizacije tužitelju.
25. Nije sporno da je naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade plaćena dana 3.siječnja 2014. pa kamata na iznos od 8.345,43 kune odnosno 1.107,63 eura teče od tog dana do isplate.
26. Pregledom spisa Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo posl.broj Klasa UP/I -361-01/15-01/000820 dostavljenog u spis dopisom od 2.ožujka 2023. utvrđeno je da je rješenje o utvrđivanju komunalnog doprinosa donijeto 2.lipnja 2016. po kojem je obveznik ( ovdje tužitelj) dužan platiti iznos od 19.827,26 kuna u roku od 15 dana od dana izvršnosti tog rješenja. Nadalje, utvrđeno je da je predmetno rješenje dostavljeno tužitelju 9.lipnja 2016., pa je protekom 15 dana ( budući nije podnesena žalba) isto postalo izvršno odnosno obveza tužitelja je dospjela 24.lipnja 2016., slijedom čega proizlazi da kamata na utuženi iznos ne može početi teći prije tog dana ( budući tužitelj nije dokazao da je ranije platio navedeni iznos) slijedom čega je tuženik dužan platiti iznos od 11.896,35 kuna ( 60 %) uz kamatu tekuću od 24.lipnja 2016. do isplate, dok je za više zatraženu kamatu počev od 1.siječnja 2014. valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
27. Nadalje, pregledom rješenja Hrvatskih voda, posl.broj Klasa: UP/I-325-08/15- 01/0224943 od 3.veljače 2017. utvrđeno je da se istim poziva obveznik na plaćanje naknade u iznosu od 6.829,11 kuna koji iznos dospijeva 5.ožujka 2017. ( jer žalba na rješenje ne zadržava izvršenje) slijedom čega je tuženik dužan platiti iznos od 4.097,46 kuna ( 60 %) uz kamatu tekuću od 5.ožujka 2017. do isplate, dok je za više zatraženu kamatu počev od 1.siječnja 2014. valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
28. Dakle, nakon utvrđenja da su tužitelj kao i tuženik pod 3) u ime svog oca, pokrenuli postupak legalizacije iste nekretnine, te da su oba imali približno iste troškove izrade geodetskog elaborata i arhitektonskog snimka nekretnine, a koje tužitelj ovom tužbom potražuje, navodi se da navedeni trošak tuženiku prvenstveno nije bio nužan jer ga je i sam imao prije nego je inicirao postupak legalizacije, te bi sam snosio posljedice manjkavosti zahtjeva u vidu negativnog rješenja odnosno odbijanja zahtjeva. Osim toga, proizlazi da tužitelj, iako je znao za već pokrenuti postupak legalizacije od strane tuženika, nije tražio suglasnost ni odobrenje tuženika, za pokretanje zasebnog postupka legalizacije, čime nije postupao kao dobar gospodar niti u namjeri da otkloni od tuženika štetu već je radio u svoju korist, što i sam tužitelj potvrđuje kada navodi da mu je bio bitan njegov ilegalni dio, slijedom čega mu ne pripadaju prava poslovođe bez naloga.
29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
30. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, zastupanje na ročištu od 8.lipnja 2021. 25 bodova, ročištu od 14.veljače 2023. 100 bodova, ročištu od 28.veljače 2024. 100 bodova, ročištu od 17.rujna 2024. 100 bodova, ročištu od 28.studenog 2024. 25 bodova, 18.ožujka 2025. 25 bodova, 14.listopada 2025. 100 bodova, te 2.ožujka 2026. 100 bodova, odnosno ukupno 675 bodova, što pomnoženo sa vrijednosti boda ( Tbr.54 OT) iznosi 1.350,00 eura, uvećano za PDV 25 % iznosi 337,50 eura ukupno 1.687,50 eura, uvećano za pristojbu 92,38 eura te presude u iznosu od 92,38 eur sveukupno iznosi 1.872,26 eura. Obzirom na uspjeh tužitelja (djelomično u osnovu i visini) 60 % umanjeno za uspjeh tuženika 40 % iznosi 20 % uspjeha tužitelja slijedom čega je tuženiku naloženo platiti parnični trošak u iznosu od 374,45 eura.
U Splitu, 16.travnja 2026.
Sutkinja
Maja Anušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.
Dna:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- spis
