Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-189/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te sutkinja Mirne Mavriček i Snježane Lukač-Keretić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog AĆ, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici od 31. ožujka 2026. broj K-44/2026-26, u sjednici održanoj 16. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog AĆ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), produljen je istražni zatvor protiv optuženog AĆ.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi AĆ po branitelju, odvjetniku Goranu Radišiću, „iz svih žalbenih razloga“, predlažući „izvanraspravnom“ vijeću Županijskog suda u Varaždinu da „preispita odluku suda i ukine rješenje o produljenju istražnog zatvora i odmah pusti na slobodu okr. AĆ, te zamijeni pobijanu odluku nekom od mjera opreza“.

3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ističući u žalbi da nije imao „namjeru upućivanja prijetnji prema oštećenicima“ i da su „iste imale isključivu namjenu pokušavanja rješavanja odnosa između oca i sina zbog izvršene krađe romobila“ te da su tvrdnje žrtava, njegovog sina i bivše supruge „zapravo neistinite ili plod njihova neobjektivnog i nerealnog promišljanja“, optuženi AĆ u suštini osporava postojanje temeljnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, a to je osnovana sumnja da je počinio kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. na šteti bivše supruge ZĆ i sina VĆ.

5.1. Međutim, u konkretnoj situaciji, kada je nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., to se iznijeti žalbeni navodi optuženog AĆ, kao i njegove tvrdnje da bi iskaz žrtve VĆ sud „trebao cijeniti sa više kritičnosti kako glede istinitosti istog tako i glede motiva…“ ukazuju neosnovanima, dok je promašena žalbena tvrdnja, kojom optuženik pobija rješenje o produljenju istražnog zatvora, o tome da je u postupku trebala biti ispitana njegova baka ŽĆ.

6. Nadalje, protivno žalbenim tvrdnjama kojima optuženi A pobija utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju zakonskih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora po članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP-a i nužnosti daljnje primjene istražnog zatvora, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenica dosadašnje višestruke osuđivanosti optuženika, između ostalog i zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., kraj činjenice da je protiv njega u tijeku i kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11. počinjenih na štetu partnerice OĆ, upućuje na zaključak da je optuženi AĆ sklon društveno neprihvatljivim oblicima ponašanja, pa i na štetu bliskih osoba. Stoga navedene okolnosti upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, a s obzirom na to da optuženika do sad u više navrata izricane, pa i bezuvjetne kazne zatvora, nisu odvratile od činjenja kaznenih djela, tako da je sada nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., počinjenih na štetu bliskih osoba, to s pravom prvostupanjski sud zaključuje da se svrha istražnog zatvora, po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, u konkretnom slučaju, unatoč iskazanoj spremnosti optuženika da se pridržava svih mjera koje odredi sud, ne može ostvariti blažim mjerama.

7. Ujedno, s obzirom na to da je optuženom AĆ nepravomoćnom presudom izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, to proizlazi da daljnjim trajanjem istražnog zatvora, koji traje od uhićenja 11. siječnja 2026., nije narušeno načelo razmjernosti.

8. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama optužen ika, prilikom donošenja nepravomoćne presude prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog AĆ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP -a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP -a, trebalo riješiti kao u izreci.

Varaždin, 16. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic