Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-192/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te sutkinja Mirne Mavriček i Snježane Lukač-Keretić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČS, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 31. ožujka 2026. broj K-117/2026-11, u sjednici održanoj 16. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ČS.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, prilikom izricanja nepravomoćne presude, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), a po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a, produljen je istražni zatvor protiv optuženog ČS, u koji istražni zatvor mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od 28. siječnja 2026. na dalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ČS, po branitelju, odvjetniku Matiji Šabijanu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom vijeću Županijskog suda u Varaždinu da prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor, podredno da ga zamijeni mjerama opreza.

3. Prije dostave sudu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba nije osnovana

5. Pobijajući utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći i nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a, optuženi ČS u žalbi tvrdi da činjenica da je strani državljanin ne znači nužno i postojanje stvarne opasnosti od bijega, ukazujući pri tom na činjenicu da ima prijavljeno boravište u [adresa], državi članici Europske unije i da se, u slučaju potrebe, može primijeniti institut europskog uhidbenog naloga.

6. Međutim, suprotno izloženim žalbenim tvrdnjama optuženika, pravilno je prvostupanjski sud prilikom donošenja nepravomoćne presude kojom je optuženi ČS proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., ocijenio da na strani optuženika postoje osobite okolnosti koje upućuju na postojanje razumno predvidive opasnosti da će, bude li pušten na slobodu, napustiti teritorij Republike Hrvatske i tako postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske.

6.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenica da je optuženik državljanin Ukrajine, da ni na koji način nije vezan za Republiku Hrvatsku i ovdje nema boravište te, s obzirom na to da je sada nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, uz izricanje djelomične uvjetne osude iz članka 57. KZ/11., tako da se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci, dok je kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci uvjetovana, s rokom provjeravanja od dvije godine te mu je ujedno izrečena i sporedna novčana kazna u iznosu od 4.000,00 eura, da iznijete okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realno predvidivu opasnost da će, bude li pušten na slobodu, optuženi ČS, u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti ili izvršenja kazne zatvora ako presuda kojom je proglašen krivim postane pravomoćna, napustiti teritorij Republike Hrvatske.

7. Naime, protivno žalbenoj tvrdnji optuženika, činjenica njegovog ukrajinskog državljanstva, ako se vrati na teritorij države čiji je državljanin, predstavljala bi pravnu zapreku za njegovo izručenje, dok osiguranje nazočnosti optuženika putem europskog uhidbenog naloga (ukoliko se vrati u Poljsku u kojoj im boravište) podrazumijeva, osim donošenja rješenja o istražnom zatvoru po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP - a, ujedno i poduzimanje niza prinudnih radnji, od uhićenja u državi izvršenja, određivanja ekstradicijskog pritvora do predaje nadležnim tijelima države izdavanja, pa stoga tvrdnja optuženika da se njegova nazočnost može osigurati primjenom instituta europskog uhidbenog naloga nimalo ne umanjuje utvrđenu opasnost od bijega i ne otklanja potrebu daljnjeg trajanja istražnog zatvora zbog preveniranja opasnosti od bijega.

7.1. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP-a, jer se svrha istražnog zatvora, s obzirom na vrstu i narav kaznenog djela zbog počinjenja kojega je optuženi ČS nepravomoćnom presudom proglašen krivim, primjenom drugih, blažih mjera, ovdje ne može ostvariti.

8. Protivno žalbenoj tvrdnji o povredi načela razmjernosti, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da daljnjim trajanjem istražnog zatvora protiv optuženog ČS, koji je lišen slobode 28. siječnja 2026., s obzirom na kaznu koja mu je izrečena nepravomoćnom presudom u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, od kojih se ima izvršiti devet mjeseci kazne zatvora, dok je drugih devet mjeseci uvjetovano, s rokom provjere od dvije godine te s obzirom na potrebu trajanja istražnog zatvora, nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP-a.

9. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama optuženog, prilikom donošenja nepravomoćne presude prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog ČS po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, trebalo riješiti kao u izreci.

Varaždin, 16. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic