Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžmp-6/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog TS i ŽS, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog TS protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 16. siječnja 2026. broj Kmp-38/2025-62, u sjednici održanoj 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog TS te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda proglašeni su krivima optuženi BS i optuženi VS, zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11. te su obojica optuženika, na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11., osuđeni na kazne zatvora u trajanju od jedne godine, time da se optuženom MS, na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu kaznu uračunava vrijeme oduzimanja slobode od uhićenja 13. srpnja 2025. u 22,10 sati do 25. srpnja 2025., a optuženom OS se, na temelju iste zakonske odredbe, u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od uhićenja 13. srpnja 2025. u 22,10 sati nadalje.

1.1. Nadalje, pobijanom presudom je, na temelju članka 79. stavka 1. KZ/11., od optuženog ŽS oduzet mobilni telefon, pobliže opisan u točki VIII. izreke pobijane presude, zajedno sa pripadajućom telefonskom karticom NN teleoperatera i NN pozivnog broja, koji predmeti su privremeno oduzeti od optuženika na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01377719 te je određeno da navedeni predmeti po pravomoćnosti presude postaju vlasništvo Republike Hrvatske. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP-I.), naloženo je optuženom MS platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, dok je, na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-I., optuženi VS oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-I.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi BS, bez navođenja žalbenih osnova, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da je ista podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i iz članka 468. stavka 2. ZKP-I., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Prijedlog je optuženika da vijeće županijskog suda "pobijanu Presudu ukine te ju vrati Općinskom sudu u Karlovcu radi ponovnog suđenja, odnosno da pobijanu Presudu preinači na način da Okrivljeniku izrekne blažu kaznu, u skladu s odredbama ZSM".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije dodijele sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.

– pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP-II.), bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žalbenom tvrdnjom da prvostupanjski sud nije ni na koji način obrazložio razloge zbog kojih je odbijen prijedlog za ispitivanje svjedoka IS, optuženi BS očigledno ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točku 11. ZKP-a, odnosno na nedostatak razloga o odlučnim činjenicama.

6.1. Međutim, s obzirom na to da je prvostupanjski sud na raspravnom zapisniku od 18. prosinca 2025. jasnim i dostatnim razlozima obrazložio odluku kojom je odbijen dokazni prijedlog optuženog TS za ispitivanje u svojstvu svjedoka IS, navodeći da je ovaj dokazni prijedlog nevažan i odugovlačeći, to proizlazi da nije osnovana žalbena tvrdnja optuženika o nedostatku razloga o odlučnim činjenicama, odnosno počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-I.

7. Nadalje, iako svoje žalbene navode optuženik nije podveo pod odgovarajuće žalbene osnove, nameće se zaključak da tvrdnjom da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima, optuženi BS ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP-I.

7.1. Naime, tvrdnja je optuženog TS da je zapisnik o njegovom ispitivanju u svojstvu osumnjičenika pred policijom nezakoniti dokaz jer da prije provođenja navedene dokazne radnje nije bio propisno poučen o pravu na prevođenje i o pravu na branitelja te da stoga tom prilikom navedena prava nije koristio, zbog čega da je zapisnik, pa vjerojatno i snimka ispitivanja na policiji, nezakoniti dokaz. Ujedno, optuženik tvrdi da radnja pretrage mobilnog uređaja optuženog ŽS nije provedena zakonito iz razloga jer o provođenju te radnje nisu obaviješteni optuženi BS i njegov branitelj.

7.2. Međutim, s obzirom na to da je optuženi BS prijedlog za izdvajanje istih tih dokaza, tvrdeći da su nezakoniti iz istih razloga koje i sada ponavlja u žalbi, podnio još na sjednici optužnog vijeća 23. rujna 2025. te je o tom prijedlogu pravomoćno odlučeno rješenjem Općinskog suda u Karlovcu od 23. rujna 2025. broj Kovm-56/2025-22 na način da je prijedlog za izdvajanje zapisnika i snimke ispitivanja optuženika s listova 30-33 spisa te zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa s lista 38-43 spisa odbijen kao neosnovan, to proizlazi da je pitanje zakonitosti navedenih dokaza presuđena stvar. Iz spisa predmeta proizlazi da je iste okolnosti, koje sada navodi u žalbi protiv prvostupanjske presude i iste žalbene tvrdnje, čak i doslovno identično formulirane, optuženi BS isticao u žalbi protiv rješenja optužnog vijeća Općinskog suda u Karlovcu od 23. rujna 2025. broj Kovm-56/2025-22, a o tim je žalbenim tvrdnjama odlučio Županijski sud u Karlovcu koji je rješenjem od 8. listopada 2025. broj Kžmp-20/2025-2 žalbu optuženika odbio kao neosnovanu, čime je rješenje Općinskog suda u Karlovcu od 23. rujna 2025. broj Kovm -56/2025-22 postalo pravomoćno.

7.3. Stoga, budući da je o zakonitosti ispitivanja optuženog TS u Policijskoj postaji Karlovac s Ispostavom Vojnić provedenog 14. srpnja 2025. te zakonitosti zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa – mobilnog uređaja privremeno oduzetog od optuženog ŽS, pravomoćno odlučeno, to se žalba optuženog TS, u dijelu u kojem presudu prvostupanjskog suda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP - I., ukazuje nedopuštenom.

8. Pobijajući presudu prvostupanjskog suda optuženi BS u žalbi tvrdi da je, zato što je sud neosnovano odbio prijedlog za ispitivanje u svojstvu svjedoka turskih državljana koji su zatečeni u vozilu kojim je upravljao optuženi BS "ostalo sporno tko su osobe koje su prevožene u spomenutom vozilu od strane Okrivljenika". Iznijetom žalbenom tvrdnjom optuženi BS očigledno presudu prvostupanjskog suda pobija zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog žalbene osnove iz članka 470. stavka 3. ZKP-a.

8.1. Međutim, s obzirom na to da je na raspravi 13. siječnja 2026. izmijenio prvobitno očitovanje o optužbi navodeći da se smatra krivim, to, prema odredbi članka 464. stavku 7. ZKP-I. (a istovjetna zakonska odredba postoji i u sada važećem ZKP -II.), optuženi BS ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti se u konkretnom slučaju radi o nekom od izuzetaka, koji su taksativno navedeni u toj zakonskoj odredbi (u slučaju da je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta i troškovima postupka), kada je žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja dopuštena.

8.2. Prema tome, žalba optuženog TS zbog nepotpuno utvrđenog stanja nije dopuštena.

9. Pobijajući presudu prvostupanjskog suda zbog odluke o kazni, optuženi BS u žalbi tvrdi da je, s obzirom na njegovu dob, odnosno činjenicu da je u dobi od 19 godina, ovdje trebalo primijeniti maloljetničko pravo i izreći mu, umjesto kazne zatvora, odgojnu mjeru. S tim u vezi ističe da je prvostupanjski sud propustio pribaviti izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad "o učinkovitosti i primjenjivosti odgojnih mjera na Okrivljenika".

9.1. Iako opravdano optuženi BS ukazuje na obvezu suda da u postupku koji se vodi protiv mlađeg punoljetnika pribavi podatke potrebne za ocjenu psihofizičke razvijenosti te osobnim i obiteljskim prilikama mlađeg punoljetnika i razmotri može li se svrha sankcija u konkretnom slučaju postići izricanjem odgojnih mjera ili kazne maloljetničkog zatvora, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je ispitivanjem oca optuženog TS – svjedoka ĐS, koji je, između ostalog, iskazivao o osobnim i obiteljskim prilikama optuženika, prvostupanjski sud prikupio potrebne podatke te opravdano, s obzirom na vrstu kaznenog djela za počinjenje kojeg je optuženi BS proglašen krivim i način njegovog počinjenja, prema optuženiku primijenio odredbe općeg kaznenog prava.

9.2. Naime, iz iskaza svjedoka ĐS i njegove tvrdnje da je njegov sin BS imao namjeru doći u Hrvatsku potražiti posao, proizlazi da su optuženi BS više ne školuje i da je nezaposlen. Ujedno, iz iskaza imenovanog svjedoka proizlazi da drugo dijete u obitelji BS ima zdravstvenih problema, ali i da sam otac optuženog TS ima zdravstvenih teškoća zbog kojih ne može stalno sam raditi i da mu je potrebna pomoć optuženika te da optuženi BS do sad nije osuđivan za kaznena djela.

9.3. Naprijed navedene okolnosti upućuju na zaključak o značajnom roditeljskom angažmanu i roditeljskoj podršci optuženom MS, kao i o njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti za kaznena djela. Međutim, s obzirom na vrstu kaznenog djela za počinjenje kojega je proglašen krivim i način njegovog izvršenja , koji podrazumijeva povezivanje s drugim osobama radi preuzimanja na prijevoz osoba kojima nije dozvoljen ulazak i kretanje u Republici Hrvatskoj te planiranje i poduzimanje niza pripremnih radnji radi počinjenja kaznenog djela, to je s pravom prvostupanjski sud prema optuženom MS primijenio odredbe općeg kaznenog zakonodavstva. Iz iskaza optuženog ŽS proizlazi da je vozilo za prijevoz osam stranih državljana osigurao optuženi BS, koji je i upravljao teretnim vozilom marke Škoda Praktik i da je on – optuženi VS pisao poruke na mobitel prema onome što mu je govorio BS, što upućuje na zaključak o značajnoj ulozi optuženog TS u počinjenju predmetnog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11. Stoga proizlazi da se kriminalna aktivnost optuženog TS u konkretnom slučaju ne može pripisati mladenačkoj nepromišljenosti (iako njegovu mladu životnu dob, pa i mladenačku nepromišljenost prvostupanjski sud cijeni olakotnom okolnošću), niti se, s obzirom na vrstu počinjenog kaznenog djela i način njegovog izvršenja može zaključiti da je ono odraz mlade životne dobi optuženika. Stoga, nije osnovana žalbena tvrdnja optuženika o pogrešnoj primjeni općeg kaznenog zakonodavstva te potrebi primjene maloljetničkog prava i izricanja maloljetničkih sankcija.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti koje, prema odredbi članka 47. stavka 1. KZ/11., utječu na izbor vrste i mjere kazne, pri čemu je olakotnima cijenio njegove obiteljske i imovinske prilike, kajanje, mladu životnu dob uz koju veže mladenačku nepromišljenost, dok je otegotnom cijenio društvenu opasnost i težinu počinjenog kaznenog djela, koja se ovdje odražava u broju stranih državljana, njih osam, kojima je optuženi BS iz koristoljublja omogućio nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj.

10.1. S pravom je prvostupanjski sud mladu životnu dob, pa i mladenačku nepromišljenost optuženog TS, koji je djelo počinio u dobi od 19 godina, cijenio olakotnom činjenicom. Međutim, s obzirom na to da kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. KZ/11. , po svojoj naravi, nije svojstveno mladim počiniteljima, a njegovo počinjenje podrazumijeva povezivanje s drugim osobama u lancu, planiranje i poduzimanje niza pripremnih radnji, sve u cilju ostvarenja materijalne koristi, to činjenica njegove mlade životne dobi i nepromišljenosti, koja jest olakotna okolnost, ne predstavlja temelj za primjenu maloljetničkog prava.

10.2. U pravu je optuženi BS kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti olakotnom činjenicu njegove dosadašnje neosuđivanosti za kaznena djela. Međutim, a obzirom na to da je optuženom MS za počinjeno kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11. izrečena kazna zatvora visini donje granice kazne propisane za to kazneno djelo, kraj činjenice da ovdje, zbog značajne kriminalne količine i činjenice da je optuženi BS, zajednički i dogovorno s optuženim JS prevozio osam stranih državljana koji su na nezakonit način ušli u Republiku Hrvatsku i omogućio im nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, nema uvjeta za izricanje kazne ispod propisanog zakonskom minimuma, to propust prvostupanjskog suda olakotnim cijeniti činjenicu dosadašnje neosuđivanosti optuženog TS za kaznena djela, u konkretnom slučaju nema značaj za odluku o vrsti i mjeri kazne.

11. Protivno žalbenoj tvrdnji optuženika o previsoko izrečenoj kazni, odnosno kazni koja "može negativno utjecati na specijalnu prevenciju ...(i) ... može stigmatizirati Okrivljenika", pravilno je prvostupanjski sud, nakon utvrđenja okolnosti na strani optuženog TS koje utječu da kazne po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, ocjenjujući da je ovaj optuženik kazneno djelo počinio s najvišim stupnjem krivnje, budući da je bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i svjestan da je njegovo djelo zabranjeno te polazeći od svrhe kažnjavanja, optuženog TS za počinjeno kazneno djelo, na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, ocjenjujući da je izrečena kazna prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane odredbom članka 41. KZ/11.

12. Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženi BS pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene ni povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP-II. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP-II., žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao je i odlučeno u izreci ove presude.

U Varaždinu 16. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic