Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-197/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Srebrenke Šantić, kao predsjednice vijeća te Saše Cvijetića i Sandre Juranović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Umiljenović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SM, zbog protupravnog djela iz članka 325. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog SM, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kv-606/2025, K-74/2024-81 od 25. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog SM odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kv-606/2025, K- 74/2024-81 od 25. studenog 2025. su na temelju članka 98.a, članka 98. stavka 1. i 2. točke 3. i 11. te stavka 6. i 7., članka 99. stavka 3. i 11., članka 100. stavka 2. i 3. i članka 101. stavka 2., u svezo članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 74/25. – dalje: ZKP/08.) produljene samostalne mjere opreza određene rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kv-418/2024 od 3. svibnja 2024. i to: mjera opreza obveze javljanja načelniku I. Policijske postaje Rijeka ili osobi koju on odredi, jednom mjesečno, najkasnije do 20- tog u mjesecu te mjera opreza zabrane pristupa internetu, a okrivljenik je upozoren da je nepridržavanje samostalnih mjera opreza kazneno djelo.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio okrivljeni SM putem svog branitelja Krešimira Raspudića, odvjetnika iz Opatije, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijano rješenja preinači na način da se ukine mjera opreza zabrane pristupa internetu ili da se ograniči na mrežne stranice ili određene društvene mreže.

3. Žalba okrivljenog SM nije osnovana.

4. Žalba okrivljenika podnesena je zbog bitne postupovne povrede i povrede kaznenog zakona s time da žalitelj u razlozima žalbe ne navodi precizno o kojoj konkretno povredi kaznenog postupka i zakona je riječ, a ovaj sud je postupajući po službenoj dužnosti u opsegu članka 494. stavak 4. ZKP/08. razmotrio je li počinjenja bitna postupovna povreda iz članka 486. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te nije utvrdio postojanje predmetne bitne postupovne povrede niti se radi o tome da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

5. Tako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni SM počinio protupravna djela javnog poticanja na nasilje iz članka 325. stavka 1. KZ/11., prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11. te nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. za koja se tereti u predmetnom postupku, kao osnovne zakonske pretpostavke za opstojnost samostalnih mjera opreza temeljem osnove iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a što proizlazi iz sadržaja potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-76/2024 i dokaza na kojima se ista temelji.

5.2. Obzirom na žalbene navode, napominje se da ocjenu vjerodostojnosti pojedinih dokaza i izvjesnosti počinjenja djela, daje raspravni sud nakon provedene rasprave, dok u postupku odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora, kao i u postupku odlučivanja o žalbi protiv odluke o primjeni mjere istražnog zatvora, sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu činjeničnog stanja i pitanje kaznene odgovornosti okrivljenika.

6. Pravilan je daljnji zaključak iz pobijanog rješenja da je okrivljenom SM nužno produljiti samostalne mjere opreza iz članka 98. stavka 1. i 2. točke 3. i 11. ZKP/08. koje mjere se produljuju u slučaju postojanja jedne ili više posebnih istražno zatvorskih osnova propisanih u članku 123. ZKP/08., što je sud prvog stupnja i učinio te je utvrdio postojanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenika kao posebne osnove za istražni zatvor iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., a obzirom da je istekao rok trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. u odnosu na protupravna djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret, produljio je dvije samostalne mjere opreza.

7. U pogledu samostalne mjere opreza zabrane pristupa internetu iz članka 98. stavka 1. i 2. točke 11. ZKP/08. koju žalitelj smatra tegobnom za sebe, obzirom na vrstu posla kojom se bavio te svakodnevne potrebe, navodi se da svaka samostalna mjera opreza svakako predstavlja i određeno ograničenje prava okrivljenika, ali je navedeno potrebno razmotriti u odnosu s opasnosti iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. koja postoji na strani okrivljenika i koja se nastoji prevenirati samostalnom mjerom opreza i javnim interesom koji preteže nad pravima okrivljenika. Obzirom da se okrivljenik osnovano sumnjiči da je počinio tri protupravna djela u studenom 2023., od čega dva protupravna djela upravo kroz internetsku aplikaciju, odnosno društvenu mrežu, a koja su se po osnovanoj sumnji odnosila na javno poticanje nasilja iz vjerskih razloga te prijetnje upućene većem broju ljudi, tada je pravilno sud prvog stupnja zauzeo stajalište da je u postupku odgovarajuće primijeniti onu samostalnu mjeru kojom će se okrivljeniku zabraniti pristup internetu. Uz navedeno je valjalo produljiti i samostalnu mjeru opreza iz članka 98. stavka 1. i 2. točke 3. ZKP/08. uz koju će se kroz redovitu mjesečnu obvezu kontakta okrivljenika s djelatnicima policije, kao tijelu državne vlasti kojem je namijenjena temeljna funkcija čuvanja javnog reda i pravnog poretka, ostvarivati svrha odvraćajućeg značaja u pogledu ponavljanja djela i ostvarivati cilj otklanjanja iteracijske opasnosti na strani okrivljenika.

8. Iz navedenih razloga imajući u vidu kakvoću i značenje okolnosti koje su pravilno i prihvatljivo izložene i u pobijanom rješenju, ispravnim se drži zaključak o potrebi daljnje primjene samostalnih mjera opreza, a nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti, na čiju povredu upire žalitelj jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu primjene mjere pa je njezino produljenje u konkretnom slučaju razmjerno postizanju opravdanog cilja budući da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad okrivljenikovim pravima.

9. Zaključno, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju pravilno cijenio i obrazložio one činjenice koje su od značaja za donošenje odluke o produljenju predmetnih samostalnih mjera opreza te je stajalište i drugostupanjskog suda da produljene mjere opreza za okrivljenika nisu otegotne, već da su iste razmjerne težini protupravnog djela i očekivanoj sankciji.

10. Kako pored navedenog pobijano rješenje ne trpi povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., to je odlučeno kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

U Rijeci 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Srebrenka Šantić