Poslovni broj: Us I-1159/2023-37

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŠA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mateu Barbiru, odvjetniku u Vrgorcu, Hrvatskih velikana br. 49., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528 zastupanog po opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29 a (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem 14 Su-255/2012), radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja MA, odvjetničkog vježbenika u OD Anić & Anić iz Splita i u odsutnosti tuženika, 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev te se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/21-01/2426, Urbroj: 522- 4/1-1-1-23-6 od 4. travnja 2023. poništava u dijelu točke II. izreke kojom se tužitelj odbija sa zahtjevom za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove bolesti psorijaze i predmet se u tom dijelu vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. U ostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedba suda izraženim u obrazloženju ove presude.

IV. O troškovima upravnog spora sud će odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-562-02/21-01/2426, Urbroj: 522- 4/1-1-1-23-6 od 4. travnja 2023. pod točkom I. izreke žalba je djelomično uvažena; točkom II. izreke poništeno je rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje [adresa], Klasa: UP/I-562-02/19- 01/000024, Urbroj: 2181/1-07/11/660-21-0010 od 29. srpnja 2021. (dalje: prvostupanjsko rješenje) i riješeno je da se ŠA, ovdje tužitelj, priznaje hrvatskim ratnim vojnim invalidom (dalje: HRVI) iz Domovinskog rata X. skupine sa 20% oštećenja organizma od 1.9.2019. za stalno uslijed bolesti PTSP -a nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Imenovani ima pravo na osobnu invalidninu od 1.9.2019. i nadalje dok za to ispunjava uvjete iz Zakona u iznosu od 15,23 EUR /114,75 kn mjesečno. Tužitelj se odbija sa zahtjevom za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata s osnove bolesti desnog bubrega i psorijaze. Za vrijeme dok prima invalidninu po ovom rješenju imenovani ne može za isto oštećenje organizma koristiti pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje po propisima o mirovinskom osiguranju.

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju je priznat status HRVI iz Domovinskog rata X skupine sa 20% oštećenja organizma privremeno do 31.7.2022. s pravom na osobnu invalidninu od 1.9.2019. do 31.7.2022.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja tužitelj u bitnom prigovarajući nepravilnosti u postupku medicinskog vještačenja i nepotpunog utvrđivanja činjenica. Tužitelj tvrdi da tuženik nije obrazložio kako je provedeno vještačenje (tko ga je provodio i koje su specijalnosti vještaka), te da je odluka donesena isključivo na temelju nalaza tih vještaka, bez drugih relevantnih dokaza. U drugostupanjskom postupku tužitelj da je formalno pozvan na vještačenje, ali u stvarnosti nije bio pregledan niti mu je omogućeno da iznese svoje očitovanje. Navodi da je pregled trajao svega nekoliko minuta, da vještaci nisu razgovarali s njim niti pregledali donesenu medicinsku dokumentaciju. Dodatno, zapisnik o vještačenju mu nije bio dostavljen na uvid, iako je u njemu navedeno da ga je odbio potpisati, čime se, prema njegovu mišljenju, grubo krše procesna prava. U pogledu činjeničnog stanja, tužitelj ističe da su zanemareni ključni dokazi. Navodi da je u vojsku stupio kao maloljetnik te da postoje dokumenti koji potvrđuju da je tada bio potpuno zdrav i vojno sposoban. Također smatra da mu pripada dodatak na temelju statusa maloljetnog dragovoljca, o čemu upravno tijelo uopće nije odlučilo, čime je odluka nepotpuna. Dalje ukazuje na proturječnosti između nalaza liječničkih komisija i ranijih medicinskih nalaza. Posebno naglašava da mu je još tijekom rata dijagnosticirana psorijaza, što potvrđuju medicinska dokumentacija i liječnici, dok su kasniji nalazi pogrešno navodili druge dijagnoze (npr. dermatitis). Ističe da se i danas liječi od psorijaze, pa smatra da nije riječ o novoj ili nepovezanoj bolesti. Također smatra nelogičnim da vještaci nisu povezali njegovo zdravstveno stanje s ratnim stresom i PTSP-om, iako je bio izložen teškim ratnim okolnostima kao dijete. Tužitelj posebno naglašava potrebu utvrđivanja uzročno-posljedične veze između PTSP-a i njegovih bolesti (psorijaze i bubrežnih problema), te kritizira činjenicu da vještačenje nisu proveli odgovarajući specijalisti (npr. dermatolozi). Smatra da se odluke ne mogu temeljiti na mišljenju nespecijaliziranih liječnika. Na kraju, izražava nepovjerenje u objektivnost liječničkih komisija jer ih financira tuženik, te smatra da su njihovi zaključci subjektivni i štetni za branitelje. Predlaže provođenje novog, neovisnog sudsko-medicinskog vještačenja koje bi uključivalo relevantne specijaliste i cjelovitu analizu njegove medicinske dokumentacije, kako bi se pravilno utvrdilo zdravstveno stanje i povezanost bolesti s ratnim okolnostima. Također napominje da je ova tužba istovjetna ranijoj tužbi o kojoj je već odlučivao sud i donio presudu poslovni broj Us I-836/2022. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak i odluku.

4. U odgovoru na tužbu tuženik nakon iznošenja u bitnom navoda tužbe i citiranja odredbe članka 12. stavka 1. točke c) Zakona navodi da se Upravni sud u Splitu zbog činjenice što sudskom spisu nije dostavljen i upravni spis koji se odnosi na predmet spora, nije upuštao u ocjenu zakonitosti ranije donesene odluke ovog Ministarstva, odnosno nije bio u mogućnosti ispitati niti otkloniti prigovore tužitelja, n iti ocijeniti zakonitom osporenu odluku tuženika, drugostupanjsko rješenje doneseno je na temelju ranije provedenog vještačenja Žalbenog liječničkog vijeća. Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: 562-02/22-01/2902, URBROJ: 522-4/5-2-22-4 od 9. ožujka 2022. g. (u daljnjem tekstu: Vijeće). U istom je navedeno kako se iz priloženih nalaza ne nalazi pogoršanje vezano za bolesti navedene u zahtjevu, odnosno ne postoji uzročno-posljedična veza između bolesti i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Predmetni nalaz i mišljenje donesen je uz osobni pregled branitelja, ovdje tužitelja, a medicinska dokumentacija priložena vještačenju ne mijenja raniji nalaz i mišljenje. Potvrda o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao i ratni put predstavljaju u smislu članka 60. stavaka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) javnu ispravu kojom se dokazuje ono što je njima utvrđeno ili potvrđeno. Slijedom navedenih odredbi, a vezano za navod u tužbi da je imenovani dragovoljac Domovinskog rata i to kao maloljetna osoba i to prema njegovoj izjavi od 7. lipnja 2021. supotpisanoj po njegovim zapovjednicima u kojoj se navodi da se dragovoljno prijavio u 156 Brigadu HV i to u srpnju 1991., valja istaći da je iz dokaza u spisu predmeta odnosno iz potvrde o sudjelovanju imenovanog u Domovinskom ratu kao i iz ratnog puta imenovanog jasno vidljivo da je imenovani sudjelovao u Domovinskom ratu od 15.11.1991. do 4.8.1993. godine te od 2.9.1993. do 30.6.1996., dakle s navršenih 18 godina života, (rođen **.**.1973.). S obzirom na predmetnu izjavu, tužitelj se upućuje da može sukladno članku 179. stavak 1. Zakona kod ministarstva nadležnog za obranu podnijeti zahtjev da se u provedenom upravnom postupku utvrdi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i za vrijeme navedeno u toj izjavi. Tvrdnja tužitelja da je vještačenje provedeno od strane ustanove financirane od strane države koja je imenovanom protivna strana u postupku, čime se implicira da liječnička Vijeća (prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 121/17., 98/19. i 84/21. u daljnjem tekstu: Zakon o hrvatskim braniteljima), a prema ranijem Zakonu - Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, nisu tijela neovisna u svome radu, neutemeljena je. Naime, činjenica da je tužitelj u žalbenom postupku vještačen od strane Žalbenog liječničkog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja, ne daje uvjerljive razloge zbog kojih se nalaz i mišljenje Vijeća ne bi trebalo smatrati stručnim i objektivnim, budući da je postupak proveden u skladu s pozitivnim Zakonom i Pravilnikom. Naime, u žalbenom postupku, bez obzira da li se Nalaz i mišljenje donosi prema odredbama prijašnje Uredbe ili Pravilnika, uzimaju se u obzir sva vještačenja provedena do tada, medicinska dokumentacija koja prileži spisu te se obrazloženje temelji na medicinskoj dokumentaciji i osobnom pregledu tužitelja. Izmjenama Uredbe u pogledu postupka vještačenja (sada Pravilnik), a kojima prigovara tužitelj, ne uvode se nova prava, niti se otvaraju novi rokovi, već se razrađuje način ostvarivanja prava predviđenih Zakonom, sukladno uvjetima određenim Zakonom. Dakle, vještačenje su preuzela liječnička vijeća, a u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i nadalje sudjeluju stručni vještaci. Izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima izostavljena je prethodna stručna procjena s ciljem ubrzanja ostvarivanja statusa HRVI iz Domovinskog rata. Ovo javnopravno tijelo, odnosno javnopravna tijela koja donose odluke u predmetu koji je prethodio ovom sporu, nadležna su i dužna odlučivati o postavljenom zahtjevu tužitelja, a prije donošenja odluke provesti postupak radi utvrđivanja činjenica i okolnosti bitnih za rješavanje konkretne upravne stvari te omogućiti stranci da zaštiti svoja prava i interese. U konkretnom slučaju činjenice koje su značajne za rješavanje upravne stvari su upravo one koje materijalni propis, odnosno Zakon predviđa kao uvjet za priznavanje određenog prava, odnosno statusa HRVI iz Domovinskog rata, kao i postupak, odnosno vještačenje koje je potrebno provesti na način propisan Zakonom. S obzirom na navedeno, stranci, ovdje tužitelju je dana mogućnost sudjelovanja u postupku kroz propisane slučajeve obveznog osobnog pregleda od strane liječnika vještaka, a očitovanje o činjenicama, odnosno prigovor na utvrđene činjenice u pogledu postojanja ili nepostojanja oštećenja organizma, moguće su i dopuštene kroz podnošenje pravnih lijekova. Uz naprijed navedeno, tuženik napominje kako osobni pregled branitelja koji je propisan Zakonom, nije propisan kao klinički pregled, budući da se u postupcima statusa HRVI iz Domovinskog rata vještači medicinska dokumentacija, a osobni pregled branitelja jest potvrda navoda sadržanih u istoj. Za naglasiti je kako su vještaci koji su vještačili u predmetu tužitelja u žalbenom postupku, raspolagali potrebnim znanjem i iskustvom, tim više što se neki od (tih) vještaka dugo godina bave braniteljskom populacijom uz iznimnu angažiranost vezano za liječenje i medicinsko-edukativnu skrb o braniteljima. Stoga navod tužitelja da bi se u konkretnom slučaju radilo o „neobjektivnosti" bilo koje vrste, neprihvatljiva je, tim više što je Vijeće u postupku po žalbi, donijelo nalaz i mišljenje koji ide u korist tužitelju. Člankom 7. stavkom 3. Pravilnika propisano je da je revizijsko i žalbeno liječničko vijeće sastavljeno od pet liječnika specijalista. Člankom 12. stavkom 1. Pravilnika određeno je kako sastav liječničkih vijeća ovisi o vrsti stradavanja, ranjavanju, ozljedi ili bolesti te je s obzirom na navedene odredbe Pravilnika određen i sastav žalbenog vijeća u predmetu tužitelja. Nadalje, tuženik je stava da navodi tužitelja kojim prigovara načinu na koji je provedeno vještačenje nisu osnovani, budući da se ovdje radi o stručno-medicinskom znanju te uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, smatra da je nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja u kojem su sadržane konstatacije iz medicinske dokumentacije, uzeta je i pregledana medicinska dokumentacija spisa, ratni put tužitelja i cjelokupna dokumentacija upravnog postupka uz osobni pregled branitelja, slijedom čega navedeni nalaz i mišljenje sadrži, prema mišljenju tuženika, valjano obrazloženje te je isti mogao poslužiti tuženiku za donošenje pravilne i zakonite odluke. Imajući u vidu i činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, u kojem sudjeluju liječnici specijalisti, tuženik smatra da je gore navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u smislu članka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika, te je isti prihvaćen kao temelj donošenja pobijanog rješenja. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U podnesku tuženika podnesenom po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu od 22. kolovoza 2023. tuženik u bitnom navodi kako je drugostupanjsko rješenje koje se tužbom pobija u cijelosti pravilno i zakonito, doneseno sukladno odredbi čl. 12. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN br. 121/17, 98/19, u daljnjem tekstu: Zakon). Naime, činjenica je da je tužitelj u žalbenom postupku vještačen od strane Žalbenog liječničkog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja čiji vještaci su raspolagali potrebnim znanjem i iskustvom uzimajući u obzir sva vještačenja provedena do tada i medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu. Stoga se Nalaz i mišljenje navedenog liječničkog vijeća temelji na medicinskoj dokumentaciji spisa, ratnom puta tužitelja, kao i cjelokupnoj dokumentaciji upravnog postupka uz osobni pregled tužitelja, a sve sukladno Zakonu i članku 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (NN br. 118/21) pa je navedeni nalaz i mišljenje prihvaćen kao temelj donošenja pobijanog rješenja. Slijedom navedenog, a budući da je osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-562-02/21-03/2426, Urbroj: 522-4/1-1-1-23-6 od 4. travnja 2023. pravilno i zakonito, predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

6. U sporu je održavanjem rasprava 5. travnja 2024., 8. svibnja 2024., 27. lipnja 2024., 10. lipnja 2026. i 19. ožujka 2026., kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora

7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu, te je izveden dokaz sudsko medicinskim vještačenjem po vještaku specijalistu dermatologu dr. EA.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja i saslušanjem liječnice EA u svojstvu svjedoka, kao suvišno i nepotrebno, iz razloga jer drži da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

9. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024; dalje: ZUS) ovaj Sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenih rješenja.

13. Prema odredbi članka 12. stavka 1. točke c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR-a) hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

14. Prema odredbi članka 179. stavku 1. točki f) ZHBDR-a status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i dokaza iz ovoga Zakona nakon nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. ovoga Zakona.

15. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 2. kolovoza 2019. za priznavanjem statusa HRVI na temelju bolesti PTSP, Psorijaze i bolesti bubrega kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

16. Nadalje, iz podataka spisa predmeta je razvidno da je u povodu predmetnog zahtjeva tužitelja pribavljen nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Split broj 611927 od 11. lipnja 2021. kojim je utvrđeno da kod tužitelja postoji oštećenje organizma od 60% ukupno privremeno do 30. lipnja 2022. po osnovni bolesti PTSP ocijenjeno po T238b 20%, psorijaza T317 b 50% iz Liste II postotka oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja (NN 67/17 i 56/18), te da postoji bolest koja se ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i to bolest desnog bubrega koja nije posljedica sudjelovanja u ratu.

17. Potom je pribavljen revizijski nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured Zagreb, broj 623663 od 12. srpnja 2021. kojim je utvrđeno da kod tužitelja postoji oštećenje organizma od 20% privremeno do 31. srpnja 2022. po osnovi bolesti PTSP ocijenjeno po točki T238b Liste II postotka oštećenja organizma Uredbe o metodologijama vještačenja, te da postoje bolesti koja se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i to bolest desnog bubrega i Psorijaza jer iste nisu posljedica sudjelovanja u ratu zbog vremenskog odmaka od završetka rata do pojave bolesti i diskontinuiteta liječenja.

18. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja je doneseno prvostupanjsko rješenje, a na koje je tužitelj izjavio žalbu.

19. U povodu predmetne žalbe tužitelja pribavljen je nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog povjerenstva Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa:

562-02/22-01/2902, Urbroj: 522-4/5-Ž-22-4 od 9. ožujka 2022. u kojem se navodi da tužitelj ima status hrvatskog branitelja od 15.11.1991. do 4.8.1993., te od 2.9.1993. do 30.6.1996. Nalazom i mišljenjem vijeća vještaka od 11.6.2021. bolest PTSP chr. srednjeg stupnja sukladno točki 238 b procijenjena je s 20% invaliditeta, dok su kamenci desnog bubrega, kao i psorijaza svrstani pod točkom 3., dakle nisu dovedeni u uzročno posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u domovinskom ratu. Branitelj u svojoj žalbi od kolovoza 2021. pobija prvostupanjsko rješenje u smislu nepriznavanja uzročno posljedične povezanosti oboljenja kamenaca desnog bubrega i psorijaze sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Uvažavajući ratni put, stupanje u rat s tek navršenih 18 godina, te pet godina sudjelovanja u Domovinskom ratu, Žalbeno vijeće viših vještaka procjenjuje da tužitelj boluje od PTSP-a srednjeg stupnja, s oštećenjem od 20%, stalno. Glavni argument nalazi u stupanju u rat s tek navršenih 18 godine, inače po godini početka psihijatrijskog liječenja, kao i njegovom intenzitetu procjena bi bila niža, dakle lakše oboljenje. Kamenci bubrega sukladno teoriji medicinske struke ne mogu se dovesti u vezu sa stresom, dakle ni sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Što se tiče psorijaze, nalazom od 2.7.1993. verificirana je dijagnoza Dermatitis dysborrhoica capitiliti i Dermatitis egzematoides disseminata, a 1993. navodi se u nalazu i psoryasis vulgaris. Dijagnoza se psorijaze dalje postavlja 2002. i 2006., te traje do današnjih dana. Psorijaza kao dermatološko oboljenje u većeg dijela pacijenata se javlja nevezano za psihički stres. Da bi bila povezana sa stresom, mora postojati i dokumentacija o javljanju liječniku, odnosno psihijatru, a koja kod branitelja za taj period vremena (rat) nije priložena u dokumentaciji. PTSP se verificira tek 15 godina kasnije. Stoga žalbeno vijeće psorijazu ne može uzročno posljedično povezati sa sudjelovanjem branitelja u Domovinskom ratu.

20. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja Žalbenog liječničkog vijeća od 9. ožujka 2022. doneseno je drugostupanjsko rješenje od 21. ožujka 2022. kojim je djelomično uvažena žalba tužitelja, a koje rješenje je poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak presudom ovog suda poslovni broj Us I-836/2024-4 od 21. listopada 2022. obzirom da tuženik sudu nije dostavio odgovor na tužbu niti spis upravnog tijela radi čega sud nije bio u mogućnosti otkloniti prigovore tužitelja. Sudskom presudom je dana uputa da je tuženik dužan u ponovljenom postupku ponovno odlučiti o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja cijeneći pri tome ne samo sve žalbene navode već i sve navode iz tužbe podnese u tom sporu.

21. U izvršenju citirane presude ovog suda od 21. studenog 2022. doneseno je ovdje osporeno rješenje tuženika prihvaćajući gore citirani nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća od 9. ožujka 2022. kao potpun, jasan i dovoljno obrazložen te sačinjen u skladu s zakonskim i podzakonskim propisima.

22. Tužitelj je u spis predmeta dostavio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Mialne Varinac- Barač od 29. veljače 2024. koji je pribavljen u predmetu koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Us I- 1503/2023 po tužbi tužitelja protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe radi prava na invalidsku mirovinu, kao i presudu ovog suda poslovni broj Us I-1503/2023-19 od 10. lipnja 2024., te naveo da ustraje u provođenju dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku specijalistu dermatologu na okolnost pravilnost utvrđenja oštećenja organizma tužitelja kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

23. Prije svega, za istaći je da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa HRVI po osnovi bolesti PTSP, bolesti Psorijaze i Bolesti bubrega kao posljedice sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

24. U odnosu na bolest PTSP za navesti je da je osporenim rješenjem tuženika tužitelju priznat status HRVI iz Domovinskog rata X. skupine sa 20% oštećenja organizma od 1.9.2019. za stalno uslijed bolesti PTSP-a nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, te mu je priznato pravo na osobnu invalidninu od 1.9.2019. i nadalje dok za to ispunjava uvjete iz Zakona u iznosu od 15,23 EUR /114,75 kn mjesečno, te je isto doneseno na temelju nalaza i mišljenja Žalbenog liječničkog vijeća od 9. ožujka 2022. kojim je navedeno Vijeće uvažavajući ratni put tužitelja, stupanje u rat s tek navršenih 18 godina, te pet godina sudjelovanja u Domovinskom ratu, procijenilo da tužitelj boluje od PTSP-a srednjeg stupnja, s oštećenjem od 20%, stalno, uz obrazloženje da glavni argument nalazi u stupanju u rat s tek navršenih 18 godina, inače po godini početka psihijatrijskog liječenja, kao i njegovom intenzitetu procjena bi bila niža, dakle lakše oboljenje. Nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog povjerenstva od 9. ožujka 2022. ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao valjano i argumentirano obrazložen i sačinjen u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima koje tužitelj svojim prigovorima, bez dokaznih prijedloga, nije doveo u sumnju, a koji je tuženiku mogao poslužiti kao osnova za donošenje osporenog rješenja.

25. Nadalje, u odnosu na bolest bubrega koja je nalazom i mišljenjem Žalbenog liječničkog povjerenstva od 9. ožujka 2022. ocijenjena pod točkom 3. nalaza i mišljenja, dakle kao bolest koja nije dovedena u uzročno posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, uz obrazloženje u bitnom da kamenci bubrega sukladno teoriji medicinske struke ne mogu se dovesti u vezu sa stresom, dakle ni sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a koja utvrđenja također tužitelj svojim paušalnim prigovorima bez dokaznih prijedloga nije doveo u sumnju. Na osnovanost navedenog utvrđenja ukazuje i nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Milane Varinac- Barač od 29. veljače 2024. koji je pribavljen u predmetu koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Us I-1503/2023 po tužbi tužitelja protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, radi prava na invalidsku mirovinu, a kojeg je tužitelj dostavio u spis predmeta, iz kojeg nalaza i mišljenja je nedvojbeno razvidno da bolest bubrega kod tužitelja (kronična bubrežna insuficijencija, afunkcija desnog bubrega, koja je verificirana kod tužitelja kao posljedica nefrolitijaze (kamenca na bubregu)) nije uzročno posljedično povezana sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. Stoga ovaj sud i u pogledu bolesti bubrega cijeni nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća valjanim i argumentiranim dokazom koji je mogao poslužiti tuženiku kao osnova za donošenje osporenog rješenja.

26. Nadalje, u odnosu na zahtjev tužitelja u pogledu bolesti Psorijaze za navesti je da s obzirom da prema članku 49. ZUS-a Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, Sud je u ovom upravnom sporu prihvatio dokazni prijedlog tužitelja u kojem je ustrajao za provođenjem medicinskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku dermatologu na okolnosti pravilnosti utvrđenja oštećenja organizma tužitelja kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu. Vještačenje je povjereno dr. EA, specijalistu dermatologu.

26.1. Provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku je potrebno zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pravično suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, npr. presuda u predmetu Placi protiv Italije br. 48754/11 od 21. siječnja 2014.

26.2. Naime, kada tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, u konkretnom slučaju pravilnost utvrđenja oštećenja organizma tužitelja kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka. Stoga bi bez omogućavanja izvođenja dokaza vještačenjem, sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske ostala samo na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi, imajući u vidu da je za utvrđivanje medicinski odlučnih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

27. Stalna sudska vještakinja doc.dr.sc. EA specijalist dermatologije je u svom nalazu i mišljenju od 5. ožujka 2025. zaprimljenom pred ovim sudom 11. ožujka 2025., a koji je uredno dostavljen strankama u ovom sporu i koji je dan na temelju stanja ovosudnog spisa i njemu priležećeg spisa upravnog tijela, a nakon izvršenog uvida u tužbu i priložene isprave, te osobnog pregleda tužitelja, navela da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je tužitelj tijekom Domovinskog rata bio izložen visokoj razini stresa te je doživio ranjavanje i to kao pripadnik oružanih snaga RH i kao maloljetna osoba. Stoga su posebne okolnosti ovog događaja visoka razina stresa i maloljetnost. Iz medicinske znanosti je poznato da kod ovakvih stanja može doći do pogoršanja zdravstvenog stanja ili do nastanka nekih bolesti jer je poznato da visoka razina stresa utječe na upalni odgovor koji je u podlozi nastanka psorijaze. Psorijaza je kronična, imunološki posredovana upala kože, bolest se često udružuje s drugim autoimunim bolestima, bolestima zglobova i metaboličkim sindromom (povišen krvni tlak, povišen šećer u krvi i razina lipida). Patogeneza ove bolesti je multifaktorijalna, veliki utjecaj imaju faktori okoline kod kojih je jak psihički stres jedan od najvažnijih. Jednom kada pod utjecajem tih faktora nastane bolest ona traje doživotno. Dakle, jak psihički stres može predstavljati glavni okidač koji prethodi nastanku bolesti i/ili njenom pogoršanju. Imajući u vidu sve gore navedeno postoji direktna uzročno posljedična veza između nastanka i/ili pogoršanja bolesti psorijaze zbog izlaganja visokoj razini stresa u ratnom okruženju na prvoj crti bojišnice. Tužitelj zbog toga ima trajne posljedice prema Listi postotka oštećenja organizma (NN 181/21) prema tč. 317.a od 20 (dvadeset) % a koje se direktno mogu povezati s nastankom i/ili pogoršanjem psorijaze upravo zbog ove osnove. Prema medicinskoj dokumentaciji bolest je započela u lipnju 1993. kada mu je postavljena dijagnoza psorijaze, nakon toga se redovito javlja kod dermatologa, zbog teškog oblika psorijaze je bio i hospitaliziran na kožnoj klinici te mu je u siječnju 2020. započela biološka terapija lijekom iz skupine anti interleukin 23. Bolest je kroničnog tijeka i takvih karakteristika da se pacijent mora liječiti doživotno.

28. Tužitelj u podnesku od 12. ožujka 2025. nije imao prigovora niti primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje doc.dr.sc. EA, te ističe da daljnjih dokaznih prijedloga nema i predlaže donošenje reformacijske odluke.

29. S druge strane tuženik je u prilogu podneska od 3. travnja 2025. dostavio očitovanje Žalbenog liječničkog povjerenstva od 24. ožujka 2025. na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje doc.dr.sc. EA, spec. dermatologu, a iz koje je razvidno da se povjerenstvo usprotivio nalazu i mišljenju navedne vještakinje navodeći da cijeneći i analizirajući mišljenje vještakinje mora primijetiti kako vještakinja naglašava važnost činjenice da je tužitelj bio izložen visokoj razini stresa te je doživio ranjavanje i to kao pripadnik oružanih snaga RH i kao maloljetna osoba. U priloženoj medicinskoj dokumentaciji, kao i opisu ratnog puta ne nalazi se dokumentacija o ranjavanju niti liječenju zbog posljedica ranjavanja (nema sukladno članku 180 . točka e Zakona o hrvatskim braniteljima iz Dom rata i članovima njihovih obitelji potvrde o okolnostima stradavanja osobe-vrijeme, mjesto, okolnosti stradavanja), a isto tako iz priznatog ratnog puta vidljivo je da je u Domovinski rat stupio s navršenih 18 godina (rođen **.**.1973., u HV od 15.11.1991). Oba argumenta o izrazito visokoj razini stresa po činjenici ranjavanja i maloljetnosti ne odgovaraju utvrđenom. U priloženim opisima ratnog puta nema opisane ni naglašene specifične traume koja bi uzrokovala jaki psihički stres, već se navodi uopćeno da je bio izlagan stresnim situacijama. Isto tako da bi se bolest psorijazu povezalo s „izrazito velikom razinom stresa" smatra da treba postojati dokaz kroz priloženu medicinsku dokumentaciju, odnosno nalaz psihijatra ili liječnika u postrojbi o psihološkim poteškoćama, a kojega za navedeni period nema priloženog. Prvo javljanje psihijatru je 2010., dakle tek 17 godina poslije. Vještakinjino mišljenje da kod ovakvih stanja može doći do nastanka bolesti psorijaze ne kazuje da je do toga zaista i došlo, pošto ne postoje dokazi u priloženoj dokumentaciji koji bi to potvrdili. Bez priložene dokumentacije psihijatra o navedenoj simptomatologiji radi se o pretpostavci, ne i o dokazu. Suglasni su i s tvrdnjom da je geneza psorijaze multifaktorijalna, i da je jak psihički stres moguć okidač, ali u dokumentaciji o jakome psihičkom stresu nema priloženog dokaza. Isto tako iz medicinske prakse poznati su brojni pacijenti sa psorijazom za koje se nije ustanovio stres kao rizični čimbenik, a poznata je i činjenica da mnogi vojnici, unatoč ratnom stresu ne razviju bolesti koje bi se povezale uzročno posljedično sa ratom. Dokumentacija o liječenju psorijaze od 1993. do danas za liječničko žalbeno vijeće nije sporna, kao ni dokumentacija o psihijatrijskom liječenju nakon 2010. Sumirajući navedeno, Povjerenstvo smatra kako s obzirom na multifaktorijalnu patogenezu pretpostavka o jakom psihičkom stresu kao posljedici sudjelovanja u Domovinskom ratu nije dokazana kroz priloženu medicinsku dokumentaciju, te na osnovu navedenog povezati psorijazu uzočno posljedično s učešćem u Domovinskom ratu je samo pretpostavka, koja nema pokriće u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Naknadno razvijeni i dijagnosticirani PTSP nije povezan s psorijazom, ali jest posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

30. U svezi navedenih prigovora i primjedbi tuženika ovaj Sud je zatražio pisanu dopunu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje specijalista dermatologije doc.dr.sc. EA, međutim navedena sudska vještakinja je izvijestila ovaj Sud kako joj je isteklo vrijeme na koje je imenovana sudskom vještakinjom pri Županijskom sudu u Splitu iz kojeg razloga nije u mogućnosti izraditi dopunsko vještačenje niti se očitovati na dostavljeno mišljenje uz podnesak tuženika.

31. Podneskom od 21. listopada 2025. kao i na ročištu od 10. veljače 2026. tužitelj je istaknuo kako smatra da je predmet spora dovoljno raspravljen, da je nalaz i mišljenje pribavljen tijekom ovog spora u suglasju i s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Milane Varinac-Barač od 29. veljače 2024. koji je priložen spisu ovog spora, te navodi da ustraje u prijedlogu da tuženik ukoliko smatra potrebnim provoditi novo vještačenje predujmi sredstva za novo vještačenje.

32. Obzirom na navedeno, Sud je raspravnim rješenjem ovog suda od 10. veljače 2026. pozvao tuženika da se u ostavljenom roku očituje ustraje li u prigovorima i primjedbama koje je iznio na pisani nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje doc.dr.sc. EA od 5. ožujka 2025., te ukoliko ustraje u prigovorima i primjedbama da li na navedene okolnosti ima dokaznih prijedloga, osobito imajuću u vidu činjenicu da je stalna sudska vještakinja doc.dr.sc. EA izvijestila sud kako joj je isteklo vrijeme na koje je imenovana sudskim vještakom te da zbog toga nije u mogućnosti izraditi dopunsko vještvo niti se očitovati na navode tuženika .

32.1. Tuženik u podnesku od 19. veljače 2026. navodi da je po zaprimljenom nalazu i mišljenju po zaprimljenom nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje dr. sc. EA, spec. dermatologa, u skladu s pozivom Suda, putem Žalbenog liječničkog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja, dostavio očitovanje na isti, čime je ispunio svoju procesnu obvezu u predmetnom upravnom sporu. Tuženik nadalje ističe kako su u dostavljenom očitovanju Žalbenog liječničkog vijeća od 24. ožujka 2025. izneseni razlozi zbog kojih se osporavaju zaključci nalaza i mišljenja sudske vještakinje, te tuženik smatra da je na taj način sporno stručno pitanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno. Imajući u vidu načelo ekonomičnosti i učinkovitosti sudskog postupka, smatra kako u konkretnom slučaju nema potrebe za provođenjem dodatnih ili novih vještačenja, budući da Sudu već ima na raspolaganju relevantna stručna utvrđenja i navode potrebne za odlučivanje. Slijedom navedenog, tuženik ostaje pri već dostavljenom očitovanju Žalbenog liječničkog vijeća, svih navoda osporavanog rješenja i navoda iznesenih u odgovoru na tužbu te se predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

33. Kod ovakvog stanja stvari, dakle, da tuženik iako je ustrajao u iznesenim prigovorima i primjedbama na pisani nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje doc.dr.sc. EA od 5. ožujka 2025. nije predložio izvođenje daljnjih dokaza u svezi istih, a imajući u vidu pisani nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje doc.dr.sc. EA, spec. dermatologije od 5. ožujka 2025. odnosno iznesenu argumentaciju danu na temelju pregleda cjelokupne medicinske i ostale dokumentacije, osobnog pregleda tužitelja i sagledavanju svih čimbenika u cjelini, a koje je u bitnom u suglasju i s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Milane Varinac-Barač od 29. veljače 2024. koji je pribavljen u sporu koji je vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Us I-1503/23, jasno proizlazi da navedena vještakinja nedvojbeno utvrđuje postojanje uzročno posljedične veze između bolesti Psorijaze kod tužitelja i sudjelovanja u Domovinskom ratu navodeći da je okidač za nastanak psorijatičnih promjena i kasnije pogoršanje je stres visokog intenziteta koji je kod tužitelja postojao dok je bio u postrojbama HV -a, te se stoga pribavljenim nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje doc.dr.sc. EA ozbiljno dovodi u sumnju zaključke nalaza i mišljenja institucionaliziranih tijela vještačenja u pogledu bolesti Psorijaze na kojima su utemeljena osporena rješenja, te ista po ocjeni ovog Suda, nisu mogla poslužiti kao valjana osnova za donošenje rješenja u upravnom postupku. Naime, u nalazima i mišljenjima na kojima tuženik temelji osporeno rješenje nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene sve okolnosti konkretnog slučaja u pogledu bolesti Psorijaze, te je navedenim po ocjeni ovoga Suda povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

34. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, a postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, djelomično usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti osporavano rješenje tuženika u dijelu točke II. izreke kojim se tužitelj odbija sa zahtjevom za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove bolesti psorijaze i predmet u tom dijelu vratiti tuženiku na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a.

35. U ponovljenom postupku tuženik će provesti novo vještačenje (u pogledu zahtjeva tužitelja za priznavanjem statusa HRVI s osnove bolesti psorijaze) i donijeti novo rješenje uzimajući u obzir gore navedena utvrđenja, osobito uzimajući u obzir utvrđenja sadržana u pisanom nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje doc.dr.sc. EA, specijalista dermatologa. U ponovnom postupku tuženo tijelo je vezano pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog suda izraženim u obrazloženju ove presude u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

36. O troškovima upravnog spora sud će odlučiti posebnim rješenjem u skladu s odredbom članka 148. stavka 4. ZUS-a.

U Splitu 16. travnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku,

- tuženiku, po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, uz povrat spisa upravnog tijela tuženiku po pravomoćnosti

- u spis.