Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-89/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim broje Pr-685/2023-13 od17. siječnja 2025. , u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim broje Pr- 685/2023-13 od17. siječnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44.227,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa i po stopi pobliže navedenoj u točki I. izreke uz naknadu troškova postupka.

1.1. U odluci pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.596,87 EUR-a kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbo članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju tužitelj potražuje s osnove razlike između plaće koju bi ostvario da je radio kod tuženika i naknade plaće koju je primio s osnove privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od travnja 2020. do ožujka 2023.

4. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je zbog posljedica nezakonitog otkaza kod tužitelja nastupila privremena nesposobnost za rad, a zbog čega se nalazi na kontinuiranom bolovanju uslijed čega trpi štetu u vidu izgubljene zarade.

6.Iz stanja spisa u bitnom proizlazi:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. svibnja 2005., a potom i na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27. studenog 2006.,

- da je tuženik je 13. kolovoza 2014. donio oduku o izvanrednom otkazu navedenog ugovora o radu iz razloga jer je utvrdio da je tužiteljeva svjedodžba Centra za usmjereno obrazovanje „8. svibnja 1945“ (u daljnjem tekstu: Škola) nepravovaljana,

- da je pred prvostupanjskim sudom vođen postupak pod poslovnim brojem Pr- 9009/14 radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, u kojom je odbijen zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenost otkaza, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1523/15 od 13. listopada 2015.

- da je tužitelj pred Samostalnim sektorom za inspekcijski nadzor kod Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta zatražio provođenje inspekcijskog postupka radi utvrđivanja nepravilnosti u vođenju matičnih knjiga Škole, a kojim nadzorom su utvrđeni nedostaci u vođenju matične knjige te je Školi naloženo provođenje upravnog postupka te je utvrđeno da je svjedodžba o završenom srednjem obrazovanju tužitelja vjerodostojna, pa je tužitelj stekao stručnu spremu temeljem vjerodostojne svjedodžbe,

- da je tužitelj je potom zatražio ponavljanje postupka te je prvostupanjski sud donio novu presudu poslovni broj Pr-2348/17, kojom je utvrdio da je odluka o otkazu nedopuštena te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto vozača, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 9. listopada 2018. te je tužitelj potom i vraćen na rad,

- da iz suglasnih kazivanja svjedokinje ĐN, supruge tužitelja i tužitelja proizlazi da je postupak otkaza za tužitelja bio osobito tegoban što je dovelo i do privremene nesposobnosti za rad zbog koje se u utuženom razdoblju nalazio na posebno iz razloga što je tužitelj bez svoje krivnje bio stigmatiziran kao krivotvoritelj svjedodžbe, za koju stigmu navodi da i danas traje kod poslodavca, iako je prije dugog niza godina utvrđeno da je Škola nepotpuno vodila matične knjige.

5. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, pozivom na odredbe čl. 1045. i 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15-dalje:ZOO), jer je smatrao kako nezakonita odluka o prestanku radnog odnosa nije protupravna radnja koja dovodi do odgovornosti za štetu po općim pravilima obveznog prava, a koje pravno shvaćanje je izraženo u odlukama Vrhovnog suda Pr-685/2023-13 7 Republike Hrvatske poslovni broj Revr-705/2018 od 26. veljače 2020., Revr-10714 od 19. prosinca 2017, Revr-361/09 od 21. svibnja 2009. Stoga je ocjena suda da je u konkretnom slučaju izostao element protupravnosti, slijedom čega nema osnove za odgovornost tuženika za štetu radi čega je zbog ekonomičnosti postupka, odbio izvođenje drugih predloženih dokaza.

6. Navedena utvrđenje i pravni zaključci suda prvog stupnja za sada se ne mogu prihvatiti kao pravilni iz razloga kako slijedi u nastavku.

7. Naime, protivno shvaćanju suda prvog stupnja, prema ocjeni ovoga suda tuženik odgovara za predmetnu štetu tužitelju u primjeni odredbe čl. 1095. ZOO-a u vezi s čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 56/96, 94/96, 114/03, 86/08, 75/09, 143/12- dalje: ZZR) prema kojoj poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanom ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, kako to tvrdi i tužitelj u navodima žalbe.

8. U konkretnom slučaju predmet tužbenog zahtjeva tužitelja nije zahtjev za naknadu neimovinske štete, već upravo pretrpljena imovinska šteta u vidu razlike u zaradi, kao posljedica nezakonitog otkaza i šikanoznog postupanja tuženika kao poslodavca, pa je od odlučnog značenja bilo utvrditi prije svega je li tužitelj prethodno patio od psihičkih smetnji i jesu li iste razlog privremene nesposobnost za rad. Naime, pitanje odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju ovisi upravo od utvrđenja je li tijekom postupka otkazivanja ugovora o radu pa i nakon toga, sve do donošenja nove odluke kojom je isti zapravo bio rehabilitiran od ozbiljnih optužbi koje su mi stavljene na teret uz porugu radne sredine u kojoj radi zbog postupanja poslodavca, tužitelj doživio takvu reakciju na stres koja prelazi uobičajenu reakciju na nedvojbeno neugodno situaciju kao što otkaz ugovora o radu.

9. U tom smislu sud je bio dužan, a osnovom predloženih dokaza, posebno predloženog dokaza provođenjem medicinskog vještačenje i temeljem nalaza i mišljenja angažiranog vještaka psihijatra, utvrditi postojanje uzročno posljedične sveze između predmetnog stresnog događaja i odluke o otkazu ugovora o radu, odnosno je li postupanje poslodavca prema tužitelju imalo elemenata šikane što je kod tužitelja razvilo osjećaj poniženja, pa time i u uzročno posljedičnoj vezi sa psihičkim stanjem tužitelja te je li tužitelj doživio uslijed toga takvu reakciju na stres koja je razlogom njegove privremene nesposobnosti za rad.

10. Zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja nije utvrđivao navedene okolnosti o kojima ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja, posebice imajući u vidu i dokazne prijedloge tuženika kojima isti otklanja navedene tvrdnje tužitelja o šikanoznom postupanje tuženika u datim okolnostima i postojanje odgovornost za štetu koju tužitelj potražuje u ovom postupku.

11. Slijedom naprijed navedenog činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva u postupku je ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je uvažavanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu valjalo ukinuti te na temelju odredbe članka 370. ZPP-a predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

12. U nastavku postupka sud prvog stupnja će nadopuniti činjenično stanje na što mu je ukazano ovim rješenjem, a u okviru dokaznih prijedloga stranaka, te će, valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, donijeti novu i zakonitu odluku.

U Splitu, 16. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica

: