Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2604/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženika Grada Zagreba, OIB: 618178949378, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku Andri Mrljaku, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, OIB:85584865987 Zagreb, Donje Svetice 48, zastupanog po punomoćniku Danku Drakuliću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama I. tuženika i II. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-708/2020-43 od 5. lipnja 2025., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj:Pn-708/2020-48 od 7. srpnja 2025., na sjednici održanoj 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe I. tuženika i II. tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-708/2020-43 od 5. lipnja 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj:Pn-708/2020-48 od 7. srpnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i koji sadrži odluku o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je I. tuženiku Gradu Zagrebu i II. tuženiku Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste, da solidarno isplate tužiteljici GB iznos 2.276,20 eura sa zateznom kamatom tekućom, kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke, kao što im je u toj istoj točki naloženo da joj isplate i trošak postupka u iznosu 3.197,69 eura sa zateznom kamatom od 5. lipnja 2025. do isplate.

1.1. Rješenjem o ispravku i dopunskim rješenjem ispravljena je presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-708/2020-43 od 5. lipnja 2025. u uvodu, u vezi OIB [osobni identifikacijski broj]a I. tuženika Grada Zagreba, tako da umjesto "OIB: 618178949378" ispravno piše " OIB: 61817894937" (točka I. izreke), a naloženo je I. tuženiku Gradu Zagrebu i II. tuženiku Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste, solidarno da isplate tužiteljici GB trošak postupka u iznosu 650,00 eura sa zateznom kamatom od 5. lipnja 2025. do isplate (točka II. izreke), dok je presuda u ostalom dijelu ostala neizmijenjena (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žale se oba tuženika pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i koji sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbi članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se u tom dijelu ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tužiteljica nije podnijela odgovore na žalbe.

3. Žalbe nisu neosnovane.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju tuženici jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela zbog ozljede iz štetnog događaja koji se desio 4. ožujka 2017. kada je na nogostupu ulice Bartula Kašića u Zagrebu lijevom nogom zagazila u ulegnuće (oštećenje), a nakon čega je došlo o izokretanja lijeve noge u području koljena i pada na tlo i tjelesne povrede.

6. Prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza utvrdio je da se štetni događaj desio padom na nogostupu i to ocjenjujući iskaz tužiteljice i svjedoka, kao i priložene fotografije mjesta nastanka štetnog događaj iz kojih je zaključio da je jasno vidljivo mjesto događaja i da se vidi i uočljivo oštećenje-ulegnuće na nogostupu, a koje je sanirano prema utvrđenju suda na uviđaju. Stoga je prvostupanjski sud smatrao utvrđenim kako je tužiteljica kritične zgode, a nakon prelaska pješačkog prijelaza, zakoračila na nogostup kojom prilikom je lijevom ugazila u oštećenje u vodu ulegnuća na nogostupu, nakon čega je pala i na taj se način ozlijedila.

7. Žalbeni navod I. tuženika kojim tvrdi da ne bi bio pasivno legitimirani u ovom slučaju pravilno je prvostupanjski sud otklonio, nakon što je utvrdio da je tužiteljica kritične zgode pala na nogostupu ulice Bartola Kašića, a koji nogostup prema članku 2. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 3/14., 16/14., 22/14., 25/15. i 6/17. - u daljnjem tekstu: Odluka) predstavlja javnoprometnu površinu, pri čemu je naveo da I. tuženik, kao jedinica lokalne samouprave tijekom postupka nije dokazao da je postupio prema odredbi iz članka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/03, 153/13, 147/14, 36/15 i 68/18 – u daljnjem tekstu: ZKG) koja propisuje da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba, a jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne su na temelju tog Zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja, osigurati javnost rada, te na odredbu čl. 3. ZKG-a prema kojoj komunalne djelatnosti obuhvaćaju i održavanje javnih površina, a koje održavanje sukladno stavku 9. citirane odredbe podrazumijeva održavanje i pješačkih staza i pješačkih zona i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu.

7.1. Budući da je dalje prvostupanjski sud utvrdio kako je I. tuženike na temelju Ugovora o realizaciji programa održavanja komunalne infrastrukture na području gradskih četvrti Grada Zagreba u 2017. od 21.veljače 2017. (u daljnjem tekstu: Ugovor) obvezu održavanja nerazvrstanih cesta, pa time i ulice Bartola Kašića u Zagrebu na kojoj se desila predmetna nezgoda, prenio na pravnu osobu II. tuženika Zagrebački holding d.d. Podružnica Zagrebačke ceste, to je pravilno taj sud zaključio da se I. tuženik Grad Zagreb, samim prenošenjem obveze održavanja cesta na II. tuženika Zagrebački holding d.d., ne može osloboditi odgovornosti za štetu jer kao jedinica lokalne samouprave odgovara za stanje nerazvrstanih cesta i nogostupa na svom području.

7.2. Kako je dakle, prvostupanjski sud utvrdio da se nezgoda desila na dijelu nerazvrstane ceste, kao i da iz odredbe članka 16. Odluke o nerazvrstanim cestama Grada Zagreba, proizlazi da poslove redovnog i izvanrednog održavanja cesta obavlja II. tuženik Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste, dok iz odredbe članka 15. stavak 1. te Odluke, a u vezi s člankom 16. iste Odluke, proizlazi da je pravna osoba koja održava nerazvrstane ceste dužna iste održavati tako da se po njima može odvijati siguran i nesmetan promet za koji su namijenjene, to je pravilno taj sud zaključio da je I. tuženik odgovoran za naknadu nastale štete koja je tužiteljici nastala, uslijed neodržavanja nogostupa, temeljem odredbi ZKG i Odluke o komunalnom redu, jer je dužan osigurati da se komunalna obavlja na način da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, dok II. tuženik za tu štetu odgovara temeljem Odluke o nerazvrstanim cestama, jer se šteta dogodila na nerazvrstanoj cesti, a čije održavanje obavlja upravo II. tuženik.

7.3. Stoga su I. tuženik i II. tuženik u smislu ranije citiranih odredbi ZKG, Ugovora i Odluke, pasivno legitimirani u ovome postupku i odgovorni su za nastanak štetnog događaja i na temelju odredbi iz članka 1084. i članka 1107. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), iz razloga što nisu osigurali predmetno mjesto za siguran i nesmetan prolaz pješaka, pri čemu nisu dokazali da bi za neredovito obavljanje svojih djelatnosti imali neki opravdan razlog.

7.4. Neosnovani su i žalbeni navodi oba tuženika o tome kako je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da tužiteljica nije upotrijebila pažnju prosječnog čovjeka i da je u bitnom pridonijela nastanku štetnog događaja iz razloga što zaključak o postojanju krivnje ili doprinosa ne proizlazi iz u postupku provedenih dokaza.

7.5. Naime, iz svega iznesenog, proizlazi da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su I. tuženik i II. tuženik postupili protivno obvezi iz članka 2. ZKG-a i protivno Ugovoru o realizaciji programa održavanja komunalne infrastrukture na području gradskih četvrti Grada Zagreba, jer nisu poduzeli potrebne mjere u održavanju predmetnog pločnika tako što nisu popravili oštećenja na nogostupu na mjestu štetnog događaja, pa su zbog toga i odgovorni tužiteljici za cijelu štetu koju je pretrpjela.

7.6. Ističe se da je I. tuženik kao jedinica lokalne samouprave dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštiti imovina građana te spriječi nanošenje štete.

7.7. U odnosu na odgovornost II. tuženika, ističe se da je prema odredbi članka 72. Odluke, propisano da je pravna osoba ili fizička osoba obrtnik kojoj je Grad povjerio obavljanje komunalne djelatnosti održavanja čistoće javnih površina, dužna ih je redovno i izvanredno održavati i čistiti sukladno programu održavanja komunalne infrastrukture na području Grada koji donosi Gradska skupština, dok je člankom 73 Odluke propisano da izvanredno čišćenje javnih površina određuje gradonačelnik ako su zbog vremenskih nepogoda, više sile ili drugih razloga javne površine prekomjerno onečišćene.

7.8. Stoga, i po mišljenju ovoga suda, općim aktom jedinice lokalne samouprave (u ovom slučaju Ugovorom), kojim se prenosi obveza održavanja javnih površina, tako i pločnika, na trgovačko društvo II. tuženika, koji obavlja komunalnu djelatnost za I. tuženika, I. tuženik kao jedinica lokalne samouprave ne može se osloboditi obveze da preko istog poduzima mjere kojima se osigurava provedba odredbi komunalnog reda, pa se ne može osloboditi ni odgovornosti za naknadu štete nastale zbog nepridržavanja tih obveza, kao što se to ne može osloboditi ni II. tuženik koji obavlja komunalnu djelatnost, pa su u opisanoj situaciji oba tuženika odgovorna tužiteljici naknaditi štetu koju trpi iz štetnog događaja, što se ponovno navodi.

9. U pogledu visine naknade štete koja je tužiteljici dosuđena, ističe se da iz priložene medicinske dokumentacije, te nalaza i mišljenja medicinskih vještaka proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila povredu distorziju lijevog koljena zbog koje je provela liječenje.

9.1. Zbog zadobivene ozljede tužiteljica je prema nalazu i mišljenju vještaka trpjela fizičke bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od pet dana i bolove manjeg intenziteta 10 dana.

9.2. Tužiteljica je prema nalazu i mišljenju vještaka zbog zadobivene ozljede trpjela primarni strah jakog i kratkog intenziteta odmah nakon nezgode, sekundarni strah jačeg intenziteta zbog brige za zdravlje i ishod liječenja u trajanju tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od pet dana i slabijeg intenziteta u trajanju od sedam dana.

9.3. Prema nalazu i mišljenju vještaka kod tužiteljice su ostale trajne posljedice ozljede lijevog koljena, pa je smanjenje životne aktivnost procijenjeno od 3%, a u kojem će joj omjeru biti potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu.

9.4. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je trebalo tuđa njega i pomoć za vrijeme mirovanja i nošenja imobilizacije 20 dana po dva sata dnevno i 20 dana po jedan sat dnevno jer je morala mirovati i nije mogla raditi uobičajene poslove.

10. S obzirom na navedena utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud i po ocjeni ovoga suda primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe iz članka 1095. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,29/18., 126/21., 114/21., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), kada je tužiteljici dosudio s osnove neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 2.276,20 eura, jer je pri odlučivanju o visini vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i strahu i smanjenoj životnoj aktivnosti, kao i cilju kojem služi ta naknada, kao i potrebnoj tuđoj pomoći i njezi nakon štetnog događaja, suprotno žalbenim navodima oba tuženika.

10.1. Kako je prvostupanjski sud za sva svoja utvrđenja dao valjane i uvjerljive razloge, koja u cijelosti prihvaća i ovaj sud, to pravilnost i zakonitost pobijane presude tuženici nisu doveli u sumnju ni navodima da je dosuđeni iznos naknade neimovinske štete mimo Orijentacijskih kriterija, kada dosuđeni iznos po ovoj osnovi u iznosu od 1.924,75 eura pripada tužiteljici, kao što joj pripada i s osnove imovinske štete i iznos 192,45 eura, koji je plaćen na ime fizikalne terapije privatnoj ustanovi, jer je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je na temelju iskaza tužiteljice zaključio da je trebala duže razdoblje (6-7 mjeseci) čekati na fizikalnu terapiju u javnom zdravstvu, pa joj pripada i trošak koji je platila privatnoj ustavni za tu terapiju, iz razloga što je logično da je poduzela sve kako bi se što hitnije njezino zdravstveno stanje (koljeno) oporavilo.

11. Isto tako, i odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom čanka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.), zbog čega su neosnovani žalbeni navodi oba tuženika kojima pobijaju odluku o troškovima postupka. Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora, uspjeh tužiteljice u postupku u pogledu osnove i visine, kao i sve potrebne radnje u parnici koje je poduzela zastupana po punomoćnici u osobi odvjetnice, pa je potom utvrdio joj i pripadajući trošak, a koji su joj u obvezi naknaditi tuženici.

12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbe I. tuženika i II. tuženika kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sonja Meštrović