Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1416/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužiteljice GS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i kao nasljednice pok. 1. tužitelja PS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui i Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem P-42/2020-81 od 7. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2016
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda u Varaždinu pod poslovnim brojem P-42/2020-81 od 7. ožujka 2025. u dijelu pod točkom II. i III. izreke.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I/ Djelomično se proglašava nedopuštenom ovrha po prijedlogu tuženika/ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, kod Općinskog suda u Varaždinu pod brojem Ovr-693/2019, protiv tužitelja/ovršenika PS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i GS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naplate novčane tražbine preko ukupnog iznosa od 68.545,68 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 20.351,70 EUR i na iznos od 104,09 EUR od 24. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II/ Odbija se tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe iz točke I/ u preostalom dijelu.
III/ Nalaže se tužiteljima PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i GS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, naknade parnične troškove u iznosu od 1.562,50 EUR (tisuću petsto šezdeset dva eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana".“
2. Protiv navedene presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbo članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
2.2. Žalba nije osnovana.
3. Pobijanom presudom prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud, pazi po službenoj dužnosti. Presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu sadržajem žalbe ukazuju žalitelji.
3.1. U prvostupanjskom postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 1., u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju također sadržajem žalbe ukazuju tužitelji. Naime, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od provedenih dokaza. Pro tome prema izričitoj odredbi članka 221a. ZPP, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja, što je upravo konkretni slučaj.
3.2. Dakle, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na adekvatan način sa jasnim i određenim obrazloženjem otklonio sve prigovore tužitelja , koje su isti isticali, kako tijekom postupka, tako i sada u žalbi. Time je činjenično stanje, suprotno navodima žalbe, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
4. Predmet spora u konkretnom slučaju predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe protiv 1. tužitelja, u međuvremenu preminulog PS, što je utvrđeno rješenjem o prekidu suda prvog stupnja pod gornjim poslovnim brojem od 22. prosinca 2025. i kojeg je naslijedila njegova supruga i 2. tužiteljica u postupku osnovom pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju i odnosu na koju je istim nastavljen postupak, a koju ovrhu je tuženik pokrenuo kod Općinskog suda u Varaždinu pod brojem Ovr-693/2019 radi naplate novčane tražbine u iznosu od 525.755,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od 164.797,31 kn i 781,25 kn od 24. listopada 2019. do isplate, određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-693/2019-2 od 25. studenoga 2019. na nekretninama tužitelja.
5. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da su tužitelji zaključkom suda prvog stupnja broj Ovr-693/2019-10 od 21. siječnja 2020. upućeni na pokretanje ove parnice zbog razloga propisanih u čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ), dakle iz razloga da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (toč. 7.) te da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava (toč. 9.).
6. Tužitelji, naime, tužbeni zahtjev temelje na tvrdnjama iznesenim u žalbi protiv citiranog rješenja o ovrsi, osporavajući visinu predmetne tražbine tuženika s naslova glavnice za koju tuženik u ovršnom prijedlogu navodi da na temelju poslovnih knjiga na dan 23. listopada 2019. iznosi 164.797,31 kn, što ne odgovara tečajevima objavljenim na tečajnoj listi Zagrebačke banke na dan 23. listopada 2019. Osim toga, budući da su tužitelji vraćali kredit, glavnica bi i iz tog razloga morala biti znatno niža ističući pri tome svoje pravo na dom, pozivom na odredbe čl. 80.b Ovršnog zakona navodeći da bi se prodajom nekretnine narušila pravična ravnoteže između interesa ovršenika i ovrhovoditelja jer je vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se provodi ovrha te ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna, dok sama nekretnina služi tuženicima za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba te nemaju mogućnosti kupiti drugi nekretninu, kod čega 1. tuženik ukazuje na svoje teško zdravstveno stanje, čime se krši njihov ustavno i konvencijsko pravo na dom iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se i na pozitivni ishod spora koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P- 3239/16.
7. Raspravljajući po navedenom tužbenom zahtjevu tužitelja suda prvog stupnja je osnovom provedenih dokaza u bitnom utvrdio:
- kako je pokrećući ovršni postupak tuženik je priložio izvadak iz poslovnih knjiga od 23. listopada 2019. kojim dokazuje visinu svoje tražbine koja je visina sukladna tj. proizlazi iz financijske dokumentacije ranijeg vjerovnika Zagrebačke banke d.d., kako je taj slijed utvrdila i vještakinja u svom nalazu, a navedeno je sukladno odredbi čl. 20.o) Ugovora o kreditu od 10. lipnja 1997. prema kojoj korisnik kredita pristaje da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom ugovoru služe poslovne knjige kreditora i ostala dokazna sredstva s kojima kreditor raspolaže,
- kako tužitelji prigovaraju visini tražbine iz razloga izvršenih otplata pri čemu ni sami ne navode koliko je ukupno otplaćeno, a u svom iskazu 2. tužiteljica navodi da je uplatama tužitelja i jamaca otplaćeno oko 45.000,00 DEM te ne barata točnim iznosima i podacima o otplati, već ih navodi otprilike, pri čemu se naglašava da tužitelji tijekom postupka ne ističu da bi dug bio u cijelosti otplaćen,
- kako je u spis dostavljen promet po kreditu (čiju vjerodostojnost tužitelji ne osporavaju), kao jedina dokumentacija kojom raspolaže banka vezano uz otplatu kredita te potvrda poslodavca jednog od jamaca Varteks d.d. o izvršenim ustegama za koju je vještakinja utvrdila da je sukladna podacima iz prometa po kreditu,
- kako tužitelji osporavaju kako glavnični iznos tražbine, tako i obračun kamata upravo zbog izvršenih uplata te na okolnost ukupnog iznosa otplate i zatvaranja kredita po svakoj od osnova (troškovi, kamate, glavnica) tim otplatama predlažu provođenje vještačenja,
- kako je na ovu okolnost u postupku određena vještakinja financijske struke koja u odnosu na prijedlog tužitelja da se provede rekonstrukcija kredita za koju navodi kako je nije moguće izvršiti bez dodatne dokumentacije, koju je sud u više navrata bezuspješno pokušao pribaviti od Zagrebačke banke d.d., naime raniji vjerovnik Zagrebačka banka d.d. i tuženik navode da su dostavili svu dokumentaciju kojom raspolažu, a koja je po njihovom mišljenju dovoljna za izračun tražbine po vještaku financijske struke; tužitelji takav prigovor ne ističu niti, kao stranka koja je predložila ovaj dokaz financijskim vještačenjem, u tom smislu predlažu eventualno vještačenje po drugom vještaku, već prihvaćaju navedeni stav vještakinje i unatoč višekratnom bezuspješnom traženju iste dokumentacije od banke ponavljaju prijedlog za pribavu iste (i potom za eventualnu dopunu vještačenja) što sud ocjenjuje nesvrsishodnim, neekonomičnim i stoga nepotrebnim jer je očigledno da se takva dokumentacija ne može pribaviti budući da treća osoba njome očito ne raspolaže,
- kako analizom dokumentacije koja je dostavljena u spis vještakinja utvrđuje visinu tražbine vjerovnika po predmetnom kreditu prilikom konverzije valute DEM u valute EUR, na dan otkaza ugovora o kreditu i na dan ustupa tražbine, kod čega uočava da ne postoji objašnjenje tj. razlog zbog kojeg je glavnica veća u trenutku ustupa tražbine nego što je bila na dan otkaza kredita budući da se nakon otkaza kredit tražbina može povećati samo po osnovi kamata i troškova, dok obrazloženje Zagrebačke banke d.d. iz dopisa od 14. listopada 2024. otklanja kao valjano obrazloženje za ovo povećanje glavnice iz razloga koji su navedeni u dopuni nalaza od 31. listopada 2024., a sve ovdje navedene navode vještakinje sud prihvaća kao valjano obrazložene te sukladne odredbama ZOO,
- kako vještakinja utvrđuje da glavnica u trenutku otkaza ugovora o kreditu iznosi 19.570,40 EUR, a u trenutku ustupa tražbine 22.101,55 EUR, time da iz dopune nalaza od 31. listopada 2024. proizlazi da je glavnici pridodan i trošak u iznosu od 781,30 EUR što je kod prijenosa tražbine uzeto kao ustupljena glavnica, a navedeno j zapravo sukladno i navodima tuženika iz podneska od 25. listopada 2021. o tome kako je Zagrebačka banka d.d. uglavničila troškove i prodala takvo potraživanje tuženiku kao glavnicu koja predstavlja osnovicu za daljnji obračun zatezne kamate; kod toga se ističe da zbroj glavnice kako je iznosila u trenutku otkaza kredita (19.570,40 EUR) i ovdje navedenih troškova od 781,30 EUR iznosi 20.351,70 EUR, dok za ostatak razlike glavnice do iskazane glavnice u trenutku ustupa tražbine (22.101,55 EUR) i to u iznosu od 1.749,85 EUR ne postoji obrazloženje u spisu, zbog čega vještakinja u svom nalazu utvrđuje visinu tražbine ukoliko se uzme u obzir glavnica duga prema financijskoj dokumentaciji tuženika i banke (22.101,55 EUR) kao i visinu tražbine ukoliko se uzme u obzir glavnica duga bez spornog povećanja glavnice tj. u iznosu od 20.351,70 EUR (i to konačnim nalazom od 2. prosinca 2024.),
- kako je ovršni postupak pod brojem Ovr-693/2019 dovršen sukladno pravomoćnom rješenju broj Ovr-693/20019-90 od 9. listopada 2024., provođenjem svih ovršnih radnji na predmetnoj nekretnini.
8. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, koja žalitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju, sud prvog stupnja je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu za utvrđeni iznos razlike glavnice od 1.749,85 EUR sukladno nalazu vještakinje za koji tuženik nema podloge u financijskoj dokumentaciji ni valjanog razloga, tako da osnovom nalaza i mišljenja vještakinje od 2. prosinca 2024. utvrđuje tražbinu tužitelja na dan 23 listopada 2019. u iznosu od 20.351,70 EUR s osnova glavnice, 48.089,89 EUR osnova zateznih kamata i 104,09 EUR s osnova troška nakon ustupa tražbine (koje troškove nakon ustupa tražbine tužitelji tijekom postupka niti nisu osporavali).
8.1. Naime, u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja navodi kao dan relevantan za utvrđenje visine tražbine upravo 23. listopada 2019. budući da je to datum izvatka iz poslovnih knjiga priložen uz prijedlog za ovrhu kao dokaz o visini tražbine radi čije je naplate pokrenuta ovrha, a koju visinu tražbine tužitelji pobijaju žalbom u ovršnom postupku, zbog čega je i pokrenuta ova parnica. Upravo iz navedenog razloga nisu relevantni prijedlozi tužitelja istaknuti tijekom postupka radi utvrđenja visine tražbine tuženika u kasnijem periodu. Pri tome sud prvog stupnja otklanja vezu između postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P- 3239/2016 budući da se radi o sporu između tužitelja Agroobrtničke banke d.d. u stečaju i tuženika PS, ES i HS radi isplate, koji dakle, nije ni u kakvoj vezi s ovdje predmetnom parnicom ili ovrhom, a i sami tužitelji ne obrazlažu na koji način taj spor može utjecati na ishod ovog spora, zbog čega takve navode sud smatra irelevantnima. U odnosu, pak na tužiteljev prigovor prava na dom odlučeno po žalbi tužitelja kao ovršenika protiv citiranog rješenja o ovrsi o predmetnoj nekretnini kao njihovom domu odnosno njihovoj jedinoj nekretnini i pozivanju na konvencijsko pravo na dom prema čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i o žalbenim navodima o određivanju ovrhe suprotno odredbama čl. 80.b. st. 1. do st. 3. OZ te o narušavanju pravične ravnoteže između interesa stranaka zbog čega su bespredmetni istovjetni navodi koje tužitelji iznose i u ovdje predmetnoj tužbi.
9. Navedena utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja kao pravilne prihvaća i ovaj žalbene sud iz razloga kako slijedi u nastavku.
10. Naime, predmetna ovrha u konkretnom slučaju pod poslovnim brojem Ovr- 693/2019 pokrenuta je po prijedlogu B2 Kapital d.o.o. kao ovrhovoditelja 7. studenoga 2019. na nekretninama 1. i 2. tužitelja kao 1. i 2. ovršenika i to na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu od 10. lipnja 1997., solemniziranog kod javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina pod brojem OU-342/97-1, zaključenog između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora te ovršenika kao korisnika kredita i založnih dužnika, temeljem kojeg je zasnovano založno pravo na nekretnini na kojoj se predlaže provođenje ovrhe (čkbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela na svakog od ovršenika) i to radi osiguranja kredita odobrenog u iznosu od 41.000,00 DEM (što je prema službenom tečaju konverzije 1 EUR = 1,95583 DEM iznos od 20.962,97 EUR).
11. U prijedlogu za ovrhu se tako navodi da ugovor nije uredno ispunjavan zbog čega je banka otkazala kredit te je time cjelokupna tražbina dospjela na naplatu, kao i da je Ugovorom o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 6. srpnja 2018. Zagrebačka banka d.d. ustupila i prenijela na B2 Kapital d.o.o. kao novog vjerovnika sva potraživanja iz ugovora o kreditu. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga od 23. listopada 2009. prema kojem ukupna tražbina iznosi 524.494,16 kn (70.341,77 EUR), a sastoji se od glavnice u iznosu od 164.797,31 kn (22.101,55 EUR) i zatezne kamate u iznosu od 359.696,84 kn (48.240,22 EUR) te troškova nakon ustupa u iznosu od 781,25 kn, a što sveukupno iznosi 525.275,41 kn.
12. Na okolnost visine tražbine sud prvog stupnja je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji dipl.oec. Mariji Hrešić, koja je u svom pisanom nalazu i mišljenju utvrdila stanje duga prema dostavljenoj knjigovodstvenoj- prometnoj kartici kredita u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu prema izvatku iz poslovnih knjiga kreditora na dan 23. listopada 2019. na ime glavnice u visini od 22.101,55 EUR-a , zateznih kamata u visini od 46.345,21 EUR-a uz troškove nakon ustupa tražbine držeći kako za potpuni nalaz nedostaju podaci Zagrebačke banke d.d. o temeljem kojih bi se moglo na nedvojben način utvrditi razlika glavnice kredita nakon ustupa tražbine tuženiku u vidu analitičke kartice po vrstama tražbine uz napomenu kako nedostaje dokumentacija o prometu kartice kredita za razdoblja od 1. lipnja 1997. do 31. siječnja 1999.
12. Kako je u tom pravcu tuženik dostavio dodatnu dokumentaciju i za ranije razdoblje, što je vještakinja konstatirala u daljnjim dopunama nalaza i mišljenja uz korekciju vezanu za uplate po predmetnom kreditu od strane trećih osoba pri čemu je izostala dostava vezano za analitiku utvrđene razlike u glavnici kredita nakon ustupa tražbine a obzirom na utvrđenja o neutvrđenoj razlici glavnice nakon provedenog ustupa i očitovanja Zagrebačke banke d.d. kako istima ne raspolaže time da je dostavljena dokumentacija dostatna za provedbu vještačenja po ugovoru o kreditu tužitelja.
13. Tako je konačnom dopunom nalaza i mišljenja od 31. listopada 2024. uz ispravak zaključka o stanju duga na dan pokretanja ovrhe u predmetnoj ovrsi glavnica duga, prema knjiženju banke od 18. travnja 2018. u iznosu od 1.749,85 EUR-a ( prije stupa tražbine na tuženika), za koje knjiženje ne postoji obrazloženje u spisu niti je dobiveno od Zagrebačke banke, čime je povećan dug glavnice za navedeni iznos pa bi bez istog dug tužitelja na dan 23. listopada 2019. iznosio 20.351,70 EUR-a na ime glavnice, 48.089,89 EUR-a uz trošak od 104,09 EUR-a, što je vještakinja dodatno obrazložila i u svom usmenom očitovanju na ročištu za glavnu raspravu od 23. siječnja 2025.
14. Utoliko s pravom sud prvog stupnja utvrđuje u ovom dijelu osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja jer tuženici na kojima je u tom smislu bio teret dokaza o postojanju tražbine istu nisu dokazali. Naime, iz dostavljenog izvatka iz evidencije računa predmetnog kredita nije bilo razvidno na koji način je došlo do navedene razlike, pa su tužitelji s pravom osporavali visinu tražbine tuženika u navedenom iznosu za koji nema podloge u financijskoj dokumentaciji spisa o čemu je sud odlučio upravo primjenom pravila o teretu dokaza sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a
15. Pri tome je za ukazati žaliteljima kako je upravo u odnosu na spornu razliku vještakinja, a radi potpunije analize dokumentacije po predmetu kreditu( budući su nedostajali podaci o detaljnoj analitici po predmetnom kreditu), smatrala da bi u tom pravcu ta dokumentacija mogla dati odgovor na pitanje kako je došlo do navedene razlike, što bi zapravo zahtijevalo rekonstrukciju kredita o čemu je u svojom usmenom izjašnjenju govorila vještakinja.
16. Budući je u odnosu na istu sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, primjenom pravila o teretu dokaza, a obzirom na nedvojbeno utvrđenu razliku duga glavnice prilikom ustupa navedene tražbine, to su neosnovani navodi žalbe o nužnosti daljnje provedbe dokaza vještačenjem po pribavi i ove dokumentacije.
17. U navedenom, kako su svi ostali prigovori stranaka otklonjeni dopunama i usmenim izjašnjenjem vještaka na ročištu za glavnu raspravu od 23. siječnja 2025., na koje nije bilo primjedaba ni od strane stranaka, to ovaj sud prihvaća kao pravilnu ocjenu prvostupanjskog suda da u preostalom dijelu tužitelji nisu dokazali osnovanosti svojih tvrdnji o nedopuštenosti ovrhe preko navedenog dijela utvrđene razlike. Naime, analizom dokumentacije koja je dostavljena u spis vještakinja utvrđuje visinu tražbine vjerovnika po predmetnom kreditu prilikom konverzije valute DEM u valute EUR, na dan otkaza ugovora o kreditu i na dan ustupa tražbine, kod čega uočava da ne postoji objašnjenje tj. razlog zbog kojeg je glavnica veća u trenutku ustupa tražbine nego što je bila na dan otkaza kredita budući da se nakon otkaza kredit tražbina može povećati samo po osnovi kamata i troškova, dok obrazloženje Zagrebačke banke d.d. iz dopisa od 14. listopada 2024. otklanja kao valjano obrazloženje za ovo povećanje glavnice iz razloga koji su navedeni u dopuni nalaza od 31. listopada 2024., koja utvrđenja kao pravilna u skladu s pravilima struke i valjano obrazložena, prihvaća i ovaj žalbeni sud, a na kojima je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi zasnovao svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
18. Pri tome s pravom prvostupanjski otklanja prigovor tužitelja pozivom na pravo na dom budući da je rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž Ovr-76/2020 od 4. ožujka 2020. drugostupanjski sud odlučivao u odnosu na ovaj žalbeni razlog zbog kojeg su tužitelji uložili žalbu protiv rješenja o ovrsi uz posebnu napomenu da su predmetni ugovor o kreditu od 10. lipnja 1997., temeljem kojeg je pokrenut ovršni postupak na nekretninama, tužitelji potpisali kao založni dužnici i jamci te isti nisu ovlašteni pozivati se na zaštitu konvencijskog prava iz odredbe članka 8. Konvencije. Osim toga o ovim žalbenim razlozima pravomoćno odlučeno od strane drugostupanjskog ovršnog suda, pa nema mjesta ponovno preispitivanja dopuštenosti ovrhe iz istih žalbenih razloga, što žalitelji posebno i ne dovode u pitanje žalbeni navodima.
19. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368.stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 16. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Mimica
