REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-52/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mladen Šegota, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženog Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB 69693144506, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kamenar Milutin i Klepac Mustać j.t.d., Rijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju poslovni broj Pr-10/2020 od 10. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju poslovni broj Pr-10/2020 od 10. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 25.048,75 eura s zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 488,82 eura od 16.11.2015. g., pa do isplate,

- na iznos od 633,04 eura od 15.12.2015. g., pa do isplate,

- na iznos od 613,88 eura od 18.01.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 383,21 eura od 15.02.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 390,30 eura od 15.03.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 535,92 eura od 15.04.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 613,59 eura od 16.05.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 735,17 eura od 15.06.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 759,87 eura od 15.07.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 422,11 eura od 16.08.2016. g., pa do isplate.

- na iznos od 580,20 eura od 15.09.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 516,58 eura od 14.10.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 560,51 eura od 15.11.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 516,05 eura od 15.12.2016. g., pa do isplate,

- na iznos od 952,91 eura od 18.01.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 714,56 eura od 14.02.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 843,48 eura od 15.03.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 951,12 eura od 14.04.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 667,25 eura od 15.05.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 1.230,78 eura od 14.06.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 783,80 eura od 14.07.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 664,96 eura od 16.08.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 743,53 eura od 15.09.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 423,49 eura od 16.10.2017. g., pa do isplate.

- na iznos od 808,50 eura od 15.11.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 494,52 eura od 15.12.2017. g., pa do isplate,

- na iznos od 486,14 eura od 16.01.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 634,40 eura od 15.02.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 525,17 eura od 15.03.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 519,56 eura od 16.04.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 773,35 eura od 15.05.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 1.279,78 eura od 15.06.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 736,36 eura od 16.07.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 673,43 eura od 16.08.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 848,35 eura od 14.09.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 700,11 eura od 15.10.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 132,84 eura od 15.11.2018. g., pa do isplate,

- na iznos od 275,46 eura od 16.03.2020. g., pa do isplate.

- na iznos od 215,48 eura od 15.04.2020. g., pa do isplate,

- na iznos od 129,28 eura od 15.05.2020. g., pa do isplate,

- na iznos od 72,96 eura od 15.06.2020. g., pa do isplate,

- na iznos od 17,95 eura od 15.07.2020. g., pa do isplate, s tim

da se zatezna kamata obračunava sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.289,53 eur, sa zateznom kamatom sukladno članku 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dana donošenja presude prvog stupnja do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. I nadalje ostaje kod tvrdnji iznijetih tijekom postupka da se eventualna razlika plaće tužitelja trebala utvrdi na način da se uzmu u obzir radnikove isplaćene plaće u proteklih šest mjeseci, potom taj obračun uspoređen sa plaćom koja mu je doista isplaćena za utuženo razdoblje i tek onda utvrditi postoji li razlika plaće na koju bi tužitelj imao pravo prema odredbama Kolektivnog ugovora. Sud na taj način nije postupio, već je razliku plaće utvrđivao temeljem komparanata, a nije dao valjano obrazloženje razloga zašto nije prihvatio prijedlog tuženika. Obzirom na navedeno predlaže da sud drugog stupnja njegovu žalbu uvaži te presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu 1 stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku kao njegovom poslodavcu za naknadom štete na ime izgubljene zarade, koja predstavlja razliku u plaći koju bi primao da je nastavio raditi na radnom mjestu šumskog radnika traktoriste – na kom je radio prije ozljeđivanja na radu, i one plaće koju je primao na radnom mjestu na koje je bio raspoređen nakon ozljeđivanja, i to sve u vremenskom periodu od 1. listopada 2015. pa do 31. kolovoza 201. kada je tužitelj s tuženikom zaključio Sporazum o prestanku ugovora o radu.

5.1. Iako to tužitelj izričito ne navodi, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da odgovornost tuženika kao svog poslodavca za predmetnu štetu temelji na odredbi članka 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO/05) u vezi s člankom 111. Zakona o rad („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023.) te predlaže da se visina njegove izgubljene zarade utvrdi kao razlika između njegovih primanja i primanja njegovih radnih kolega odnosno komparanta koji su u utuženom vremenskom periodu kod tuženika obavljali iste one poslove koje je on obavljao u trenutku ozljeđivanja.

5.2. Pritom, među parničnim strankama nije bilo sporno:

- da u trenutku ustajanja tužitelja predmetnom tužbom isti bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu sklopljenog 26. veljače 2009. na radnom mjestu šumskog radnika na privlačenju;

- da je tužitelj radeći kod tuženika doživio ozljedu na radu (16. studenog 2009.) uslijed čega mu je rješenjem HZMO, Područni ured Gospić od 22. studenog 2018. priznat 100% djelomični gubitak radne sposobnosti počevši od 13. srpnja 2016., dok mu je počevši od istoga dana rješenjem istoga nadležnog tijela od 9. siječnja 2019. priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.662,51 kn mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu;

- da je tuženik tužitelja po ozljeđivanju rasporedio na poslove u skladu s preostalom radnom sposobnošću a u okviru radnog mjesta za koje je imao sklopljen ugovor o radu pa je tako tužitelj kod tuženika obavljao poslove po potrebi - grabljanja, čišćenja unutar kruga zgrade tuženika u [adresa] (iskaz tužitelja) za koji posao je bio plaćen;

- da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao 31. kolovoza 2021. a temeljem Sporazuma o prestanku ugovora o radu.

5.3. Tijekom postupka je bilo sporna, jednako kao i u fazi žalbenog postupka, metodologija izračuna izgubljene zarade tužitelja, obzirom na tvrdnju tuženika da je vještačenje trebalo obaviti na način da se uzmu u obzir tužiteljeve isplaćene plaće u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kom je donijeto rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, uvećane s porastom plaće kod tuženika ukoliko je do toga došlo, te potom taj obračun usporediti s plaćom koje mu je doista i isplaćena za utuženo razdoblje, te mu konačno priznati eventualnu razliku. U pravcu svojih tvrdnji tuženik se poziva na Pravilnik o sistematizaciji poslova i radnih zadataka Hrvatske šume d.o.o., Pravilnik o plaćama i ostalim primanjima radnika Hrvatskih šuma d.o.o. kao i Cjenik radova koji je sastavni dio Pravilnika.

5.4. Sud prvoga stupnja otklonio je prijedlog tuženika da se izgubljena zarada tužitelja u utuženom vremenskom periodu izračunava obzirom na njegova ostvarena primanja, te je odredio provođenje financijskog vještačenja na način da se eventualna razlika plaće tužitelja – izgubljena zarada, u spornom vremenskom periodu utvrđuje uzimajući u obzir primanja odnosno plaću radnika komparanata koji rade na istom radnom mjestu na kom je radio tužitelj u trenutku ozljeđivanja.

5.5. Obzirom iz nalaza i mišljena vještaka financijske struke i njegove dopune (koji sud u cijelosti prihvaća kao objektivan i stručan i poklanja mu vjeru) proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 1. listopada 2015. pa do 31. kolovoza 2021. u odnosu na prosječno isplaćena primanja trojice komparanata (bez terenskog dodatka) ostvario manju bruto plaću u iznosu od 25.048,75 eur, taj iznos sud je prihvatio kao osnovan – u tom pravcu tužitelj je konačno postavio svoj tužbeni zahtjev podneskom zaprimljenim kod suda prvoga stupnja 26. lipnja 2025. (str. 633 do 635 spisa), te je predmetnom presudom naložio tuženiku da tužitelju taj iznos isplati s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose pojedinačno označne kao u točki I. izreke, zaključujući da je upravo u tom iznosu tužitelj pretrpio stvarnu štetu koju mu je tuženik dužan naknaditi, jer taj iznos predstavlja razliku manje isplaćene plaće koju bi tužitelj primao na radnom mjestu na kom je radio do ozljeđivanja i one plaće koju je ostvario da nije bilo ozljede na radu.

6. Odluka suda prvoga stupnja pravilna je i zakonita. Činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja pravilno su utvrđene a na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

6.1. Prilikom donošenja predmetne odluke sud prvoga stupnja nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju sadržajem svoje žalbe ukazuje tuženik, jer je odluka razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost.

7. Odredbom članka 1089. stavka 1. ZOO propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je stavkom 3. istog članka Zakona propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

7.1. Odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, dok je stavkom 2. propisano da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

8. Dakle, sukladno članka 1089. stavak 1. i 3. ZOO u vezi s člankom 1095. stavak 2. ZOO, u slučaju naknade štete s osnove izgubljene zarade kao jednog od vrste imovinske štete oštećenik ima pravo da mu se nadoknadi ona zarada koju bi po redovnom tijeku ostvario da nije bilo štetnog događaja, a koje je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

9. U ovom konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je izgubljenu zaradu tužitelja utvrdio uzimajući u obzir primanja radnika komparanata tuženika, dakle onih koji su u utuženom vremenskom periodu obavljali iste one poslove koje je obavljao tužitelj prije štetnog događaja koji je imao za posljedicu djelomični gubitak radne sposobnosti tužitelja, jer da toga nije bilo, tužitelj bi obavljalo poslove svog dotadašnjeg radnog mjesta i ostvarivao plaću koju su ostvarivale njegove radne kolege. Raspoređivanjem tužitelja na druge poslove i radne zadatke, one koji odgovaraju njegovoj preostaloj radnoj aktivnosti u okviru istog radnog mjesta (iz stanja predmeta ne proizlazi da je tužitelju ponuđeno sklapanje izmi jenjenog ugovora o radu kojim bi se rasporedio na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti) na kojima je tužitelj ostvarivao manju plaću, tužitelj je gubio na svojim primanjima, i upravo mu je tu razliku plaće – izgubljenu zaradu, tuženiku dužan naknaditi, sukladno gore navedenim zakonskim odredbama, jer je to gubitak tužitelja odnosno stvarna šteta za koju odgovora tuženik, po pravilima objektivne odgovornosti (odgovornost tuženika tijekom postupka nije bila sporna). Stoga metodologija izračuna izgubljene zarade tužitelja koju je predlagao tuženik i na koju upire u svojoj žalbi u predmetnom slučaju nije primjenjiva, jer tu plaću drugi radnici tuženika koji su obavljali iste poslove i radne zadatke kao tužitelj, nisu ostvarival i u utuženom vremenskom razdoblju. Konačno, tužitelj utuženi novčani iznos potražuje kao naknadu štete za koju tuženik kao poslodavac odgovara primjenom zakonskih odredbi koje reguliraju odštetnu odgovornost, pa je metodologija izračuna takve izgubljene zarade pravilno primijenjena od strane suda prvoga stupnja.

9.1. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio visinu tužiteljeve tražbine na temelju nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke Dijane Tomljenović-Butković te je pravilno, u smislu odredbe članka 8. ZPP, ocijenio navedeni dokaz. Naime, predmetni nalaz i mišljenje je izrađen sukladno zadatku određenom od strane suda prvog stupnja pri čemu je vještakinja prigovore tuženika na njen osnovni nalaz i mišljenje otklonila jasnim i logičnim razlozima koje prihvaća i ovaj sud, pa je stoga taj nalaz i mišljenje vještakinje i njegova dopuna i prema stavu ovog suda u potpunosti podoban da se na temelju istog utvrdi visina tužiteljeve tražbine s osnove izgubljene zarede koju je tuženik u obvezi platiti tužitelju u iznosu od ukupno 25.048,57 eur s zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačno označene iznose od dospijeća pa do isplate.

10. Obzirom na gore navedeno, kako žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude, valjalo je žalbu tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

11. Ovdje valja reći, da odluku o troškovima postupka sud nije posebno ispitivao, jer se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 365. stavak 2. ZPP-a, prema kojoj drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, pa kako tuženik žalbom posebno ne osporava odluku o troškovima postupka, sud odluku o troškovima nije posebno ispitivao.

12. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.

U Puli-Pola 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić