REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-551/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Goran Katura, odvjetnik u Splitu, protiv tuženih 1. AR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o., Split, 2. FR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ive Smrké i Maje Smrké, odvjetnici u Splitu, 3. SR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Jurić, odvjetnik u Splitu, 4. MŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 5. AŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva i suvlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika AR izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2033/2024-27 od 26. siječnja 2026., u sjednici vijeća od 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika AR te se potvrđuje točka I., II. i V. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2033/2024-27 od 26. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu, kao nepotreban.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Ovlašćuje se tužitelj na temelju ove presude kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], površine 1.003 m2, [broj ZK uloška], [katastarska općina] na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena sada pok. PR pok. M kao isključivog pravnog prednika tuženika pod 1., tuženika pod 2. i tužene pod 3.

II. Ovlašćuje se tužitelj na temelju ove presude kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu zatražiti i ishoditi uknjižbu prava suvlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], površine 362 m2, [broj ZK uloška], k.o. [katastarska općina] na svoje ime za 1170/3258 (390/1086) suvlasničkog dijela uz istovremeno brisanje tog prava sa imena sada pok. MR pok. J kao isključivog pravnog prednika tuženika pod 1., tuženika pod 2., tužene pod 3., tuženika pod 4. i tuženika pod 5.

III. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je naspram tuženika pod 1.,tuženika pod 2. i tužene pod 3. kao sljednika knjižnog vlasnika sada pok. PR isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], površine 1.003 m2, [broj ZK uloška], k.o.

[katastarska općina] kao neosnovan.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je naspram tuženika pod 1., tuženika pod 2.,tužene pod 3., tuženika pod 4. i tuženika pod 5. kao sljednika knjižnog suvlasnika sada pok. MR pok. J suvlasnik za 1170/3258 (390/1086) dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica],površine 362 m2, ZU 2376 kao neosnovan.

V. Svaka strana snosi svoje troškove.“

2. Pravovremenom žalbom točku I., II. i V. izreke navedene presude pobija tuženik AR zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je prvostupanjski sud odlučio izvan granica postavljenog tužbenog zahtjeva i na temelju činjeničnih pretpostavki koje tužitelj nije iznio u tužbi. Time je sud prekoračio ovlasti propisane člankom 2. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (sud odlučuje u granicama zahtjeva postavljenih u postupku) te postupio protivno članku 7. stavku 1. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da stranke moraju iznijeti činjenice na kojima temelje zahtjeve, kao i protivno članku 7. stavku 2. Zakona o parničnom postupku koji izričito zabranjuje sudu da odluku utemelji na činjenicama o kojima strankama nije data mogućnost izjašnjenja. Nadalje, sud je povrijedio i novelirani članak 5. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, prema kojem sud ne smije utemeljiti odluku na pravnoj osnovi bitno drugačijoj od one o kojoj se raspravljalo i koju savjesna i brižna stranka nije mogla razumno predvidjeti – s obzirom da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na pravnim i činjeničnim osnovama koje nisu bile predmet rasprave niti su bile istaknute od tužitelja. Time je sud prekoračio tužbeni zahtjev odlučivši na temelju činjenica i pravnih pretpostavki koje tužitelj uopće nije naveo, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. Zakona o parničnom postupku. Tužbeni zahtjev izričito je formuliran kao zahtjev za utvrđenje postojećeg prava vlasništva i za izdavanje ovlaštenja za upis tog prava, što znači da je pravna zaštita tražena na osnovi utvrđenja već postojećeg prava. Sud je samoinicijativno pretpostavio drukčiju činjeničnu osnovu – kao da tužitelj svoj zahtjev temelji na određenom pravnom poslu za stjecanje vlasništva (pravnom temelju) i potrebi da se ispravi nedostatak tabularne izjave, iako tužitelj to nije tvrdio. Time je sud odlučio izvan okvira utvrđenih činjenica iz tužbe, što predstavlja nedopuštenu promjenu činjenične osnove tužbenog zahtjeva na štetu tuženika. Ukazuje da je ovlaštenje na upis vlasništva dosuđeno protiv pravnog prednika tuženika (pok. PR). Tuženi AR jest pravni sljednik pok. PR, ali tužitelj kroz cijeli postupak nije tvrdio niti dokazivao ikakav konkretan pravni odnos s PR iz kojeg bi proizlazilo njegovo pravo na upis. Predlaže da se pobijana presuda preinači u dijelu točaka I. i II. izreke, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu troška žalbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženog AR postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da je žalba žalitelja neosnovana, predlaže da se odbije i potražuje trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženog AR nije osnovana.

6. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika kojim je ovlastio tužitelja da na teret tuženika ishodi uknjižbu vlasništva i suvlasništva na nekretninama pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude sa utvrđenjem da tužitelj ima valjani pravni osnov za stjecanje tog prava po članku 115. i članku 119. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP).

7. Suprotno žalbenim navodima žalitelja prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu postupka na koju ukazuje žalitelj, a niti one na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, po članku 365. stavku 2. ZPP-a.

8. Žalitelj neosnovano navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a jer je sud sudio u okviru tužbenog zahtjeva kojeg je pravilno djelomično odbio kao neosnovanog (na utvrđenje prava vlasništva i suvlasništva) a dijelom prihvatio te ovlastio tužitelja da na teret tuženika upiše pravo vlasništva i suvlasništva predmetnih nekretnina. Pritom je, suprotno žalbenim navodima žalitelja, tužitelj iznio sve činjenice i dokaze na kojima je temeljio svoj zahtjev, a koje činjenice žalitelj niti nije osporio žalbom, a na temelju tih činjenica i dokaza prvostupanjski sud je donio presudu, jer nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj naveo (članak 186. stavak 3. ZPP-a).

9. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

- da je tužitelj 25. kolovoza 2021. s tuženim AR, FR i SR zaključio Kupoprodajni ugovor čiji predmet su nekretnine nove oznake k. č. br. [katastarska čestica] te suvlasnički dio 390/1086 nekretnine nove oznake k. č. br. [katastarska čestica], koje oznake da su dobile u postupku preoblikovanja koji se vodio za k. o. [katastarska općina],

- da su po isplaćenoj kupoprodajnoj cijeni tuženici AR, FR i SR izdali tužitelju tabularnu izjavu 24. rujna 2021. te je tužitelj već po sklapanju Ugovora stupio u posjed navedenih nekretnina,

- da je na navedenim nekretninama koje su bile predmetom Kupoprodajnog ugovora upisan kao vlasnik pok. PR na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnik 390/1086 dijela (sada izražen kao udio od 1170/3258) upisan je pok. MR,

- da su pravnim sljednicima pok. MR temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1726/1989 od 13. svibnja 2002. proglašeni sin PR, sin JR i kćer OŠ, a istodobno, kako je u tijeku postupka umro i sin JR, i istim rješenjem njegovim nasljednikom proglašeni je brat PR,

- da je iza pok. PR u tijeku ostavinski postupak pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem O-3204/2016 u kojem su kao nasljednici utvrđeni supruga TR, sin AR, sin FR i kćer SR. U tijeku ostavinskog postupka preminula je TR te su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javne bilježnice Zrinke Milić-Štrkalj poslovni broj O-1230/2018 od 12. lipnja 2018. njenim nasljednicima proglašeni djeca AR, FR i SR,

- da osim žalitelja ostali tuženici nisu osporavali pravo tužitelja na predmetnim nekretninama temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora.

10. Žalitelj ističe i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne sporeći da je nasljednik pok. PR, ali da tužitelj kroz cijeli postupak nije tvrdio niti dokazivao ikakav konkretan pravni odnos s PR iz kojeg bi proizlazilo njegovo pravo na upis. Taj žalbeni navod nije osnovan s obzirom da je PR preminuo 2016. a Kupoprodajni ugovor zaključen je s njegovim nasljednicima 2021., pa stoga tužitelj i nije mogao imati nikakav pravni odnos s već pok. PR.

11. I materijalno pravo je pravilno primijenjeno. Člankom 5. stavkom 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019.) propisano je da ostaviteljevom smrću njegova imovina prelazi na nasljednike čime postaje njihovo nasljedstvo, s kojim su nasljednici pok. pravnih prednika raspolagali u korist tužitelja. Tužitelj je kupoprodajnim ugovorom stekao pravni osnov za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, te je osnovano zatražio da ga sud na to ovlasti uz istovremeno brisanje upisa pok. PR i pok. MR, sve prema članku 119. ZVDSP-a.

12. Slijedom navedenog žalba tuženog AR odbijena je kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda, po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

13. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Puli-Pola 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić