REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-128/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari I. ovrhovoditelja LŠT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Martini Tončić Bota, odvjetnici u Zagrebu i II. ovrhovoditelja LŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Bujiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. ovršenika NŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. ovršenika ĆŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Ireni Krstić, odvjetnici u Zagrebu, III. ovršenika RUDOMAR d.o.o., Tuhelj, Sveti Križ 154, OIB 14728085771, zastupanog po punomoćniku Josipu Gajskom, odvjetniku u Zaboku, IV. ovršenika Stečajna masa iza SD INVEST d.o.o. u stečaju, Zagreb, Miramarska 13D, OIB 69853632493, zastupanog po stečajnom upravitelju Davorki Huljev iz Zagreba, a svi zastupani po punomoćniku Igoru Šeparoviću, odvjetniku u Zagrebu, V. ovršenika CŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], VI. ovršenika HŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], VII. ovršenika BŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], VIII. ovršenika ZŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Mario Poljak, odvjetnik u Zagrebu, IX. ovršenika KŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanepo punomoćniku Ireni Krstić, odvjetnici u Zagrebu, X. ovršenika OŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ireni Benić, odvjetnici u Zagrebu, i XI. ovršenika ČŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi VIII. ovršenika ZŠ protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr- 1515/2013-222 od 18. lipnja 2024., 16. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1515/2013-222 od 18. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog VIII. ovršenika ZŠ, za odgodu ovrhe podnesen istom sudu 3. studenoga 2022. i 15. svibnja 2024.

2.To rješenje žalbom pobija VIII. ovršenik iz svih žalbenih razloga. Ističe kako su zaključci prvostupanjskog suda neosnovani, proizvoljni i utemeljeni na pogrešnim, i nepotpuno utvrđenim odlučnim činjenicama. Ukazuje kako su ispunjeni svi kumulativni uvjeti propisani čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12.-dalje OZ) za odgodu ovrhe jer je VIII. ovršenik 3. studenog 2022. podnio prigovor u kojem obrazložio razloge kako se radi o ovršnoj ispravi koja je izgubila djelotvornost u odnosu na njega, odnosno tražbina je prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme prije pokretanja ovršnog postupka, jer da je krivnjom prednika VIII. ovršenika i ovršenik zahvaćen ovršnim postupkom, budući da je prednik VIII. ovršenika propustio ispuniti sve obveze iz Ugovora o kupoprodaji a koja okolnost, uz okolnost stjecanja nekretnine u dobroj vjeri od strane VIII. ovršenika (kao poštenog stjecatelja), dovodi do toga rješenje o ovrsi gubi učinak prema VIII. ovršeniku. Navodi da iako je „podnesak naslovljen kao prigovor“ iz sadržaja istog proizlaze razlozi za podnošenje žalbe iz čl. 50. st.1. toč.3. i 9. OZ. Nadalje, navodi da su ovrhovoditelji već samim prijedlogom za ovrhu od 29. svibnja 2013. zatražili oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, budući da isti nisu u mogućnosti platiti sudsku pristojbu bez štete za uzdržavanje sebe i osoba koje su po zakonu dužni uzdržavati te da je prvostupanjski sud bio u obvezi utvrđivati vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete VIII. ovršeniku na koju isti ukazuje, a ne očekivati od istog da dokaže da je takva šteta nastala ili će nastati pri čemu ukazuje i da je gubitak nekretnine u kojoj stanuje, odnosno jedina nekretnine svakako činjenica koja objektivno, životno i logično predstavlja vjerojatnost teško nadoknadive, odnosno nenadoknadive štete u kontekstu života VIII. ovršenika i njegove obitelji. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Ovrhovoditelji su osporili žalbene navode VIII. ovršenika i predložiti su odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe uz zaključak da nije ispunjen ni jedan od kumulativno propisanih uvjeta za odgodu ovrhe sukladno odredbi čl. 65. st. 1. OZ jer VIII. ovršenik nije izjavio žalbu protiv predmetnog rješenja o ovrsi, niti iz navoda podneska od 3. studenoga 2022., naslovljenog kao prigovor, proizlaze žalbeni razlozi iz čl. 53. OZ, a osim toga VIII. ovršenik svojim navodima kako je on stvarni vlasnik nekretnina koje su predmet ovrhe te da ako se ovršni postupak nastavi da je vrlo vjerojatno da će se nekretnine čiji je vlasnik ovršenik, a ne prodavatelj (IV. ovršenik), prodati u ovom ovršnom postupku, nije učinio vjerojatnim ni da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a koju ne bi mogao naknaditi od ovrhovoditelja niti je učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Pri tome, prvostupanjski sud navodi kako bi ovršenik provedbom ovrhe u ovom postupku nesumnjivo trpio štetu budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika, te tijekom istog valja paziti na njegovo dostojanstvo i prava (čl. 6. OZ), međutim, isti je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja, budući ovršenik odbija ostvariti je dobrovoljno, a šteta na koju se poziva VIII. ovršenik nije pravno relevantna jer gubitak vlastite nekretnine za stanovanje, nakon prodaje i predaje u posjed kupcu, ne predstavlja sam po sebi razlog nastanka nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi postupka iz odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP), u vezi sa čl. 381. ZPP i čl. 21. OZ, ocjena je ovog suda da je pobijana odluka valjana i zakonita te da u donošenju iste nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prije svega, valja istaknuti da osporena odluka, u smislu ocjene osnovanosti žalbenog razloga ostvarenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj, niti u izreci, a niti u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati, jer je izreka dovoljno jasna i određena, a u obrazloženju odluke prvostupanjski sud navodi valjane razloge za svoje stajalište o neosnovanosti istaknutog prijedloga.

8. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava i ovaj sud prihvaća kao pravilne.

9. Sukladno odredbi čl. 65. OZ sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, uz kumulativno ispunjenje i neke od ostalih zakonskih pretpostavki iz toč. 1. - 11. st. 1. navedenog članka.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da u konkretnom slučaju nije ispunjen ni jedan od kumulativno propisanih uvjeta za odgodu ovrhe sukladno odredbi čl. 65. st. 1. OZ.

11. Prije svega navesti je kako nije sporno da VIII. ovršenik protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1515/13 od 22. kolovoza 2013. nije izjavio žalbu te je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno.

12. I prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, navodi VIII. ovršenika iz podneska od 3. studenoga 2022. iz kojih u bitnom, proizlazi da je ovršenik kao kupac prodavatelju, ovdje IV. ovršeniku, isplatio u cijelosti kupljene nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], (E-1 i E-12), k. o. [katastarska općina], da se prodavatelj obvezao dostaviti mu brisovno očitovanje radi brisanja založnog prava, a što prodavatelj nije učinio, te da se ovršenik nalazi u posjedu predmetnih nekretnina od dana izvršene primopredaje, odnosno od 1. ožujka 2012., i da je stvarni vlasnik nekretnina, niti sadržajno ne predstavljaju žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč.7. i toč. 9. – 11. OZ zbog kojih se može izjaviti žalba nakon proteka roka (čl. 53. OZ), pa su stoga neosnovani žalbeni navodi žalitelja da je njegov podnesak trebalo tumačiti kao žalbu i odlučivati o istom kao o žalbi.

13. U odnosu na žalbene navode žalitelja da iz sadržaja njegovih podnesaka proizlazi žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. toč. 3. OZ navesti je kako se zbog tog žalbenog razloga ne može izjaviti žalba nakon proteka roka.

14. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ovršenik nije dokazao niti vjerojatnost da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Stoga, čak i kada bi njegovi podnesci sadržajno predstavljali žalbu (a ne predstavljaju) ni tada ne bi bili ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe.

15. Navodi ovršenika da je isti stvarni vlasnik nekretnina koje su predmet ovrhe te da ako se ovršni postupak nastavi da je vrlo vjerojatno da će se nekretnine čiji je vlasnik ovršenik, a ne prodavatelj (IV. ovršenik) prodati u ovom ovršnom postupku, nisu okolnost koje bi činile vjerojatnim da bi, provedbom ovrhe čiju odgodu predlaže ovršenik, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, ovršne radnje u ovom postupku su, između ostalog prodaja nekretnine, što ovršenik očito subjektivno doživljava kao gubitak nekretnine, pa kada bi taj vid štete bio odlučan ne bi bilo moguće provesti ovrhu na nekretnini u ovakvim slučajevima. Dakle, ne radi se o notornim činjenicama da bi se samim prihvaćanjem takvih navoda žalitelja moglo uzeti dokazanim postojanje vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Provedbom ovrhe ovršenik trpi samo onu štetu koja je nužna posljedica provedbe ovrhe, a koju ovrhovoditelj svakako ima pravo zahtijevati u pravcu ostvarenja svoje dospjele tražbine koju ovršenik nije ispunio.

16. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud bio u obvezi utvrđivati vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete VIII. ovršeniku na koju isti ukazuje, navesti je kako je vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razlog za odgodu ovrhe ovršenik bio dužan učiniti na određen i jasan način, odnosno navesti okolnosti koje konkretno ukazuju na vjerojatnost opasnosti nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, pri čemu ovršenik mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe, što u svom prijedlogu ovršenik nije učinio.

17. Žalbeni navodi ovršenika da na mogućnost nastanka nenadoknadive štete koja bi mu mogla nastati provedbom ovrhe upućuje činjenica da su ovrhovoditelji u prijedlogu za ovrhu 2013. zatražili oslobođenja od plaćanja pristojbu navodeći da su slabog imovinskog stanja, nisu od utjecaja na pobijanu odluku, budući da takva izjava dana radi eventualnog oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi ne predstavlja dokaz aktualne nesposobnosti ovrhovoditelja za eventualnu naknadu štete niti sama po sebi čini vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u smislu čl. 65. st.1. OZ.

18. Žalbene navode da je riječ o nekretnini u kojoj stanuje, odnosno jedinoj nekretnini, žalitelj je prvi put iskazao u žabi protivno čl. 352. st.1. ZPP u vezi s čl. 21 st.1. OZ pa te žalbene navode ovaj sud nije razmatrao.

19. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, zbog čega je na temelju odredbe čl. 380. toč.2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovršenika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

. Pula – Pola, 16. travnja 2026.

Sudac

Biljana Pamić