Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-167/2024-5
Šibenik, Stjepana Radića 81
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Skelin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FĆ, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu br. K-275/2017 od 18. ožujka 2024., u nazočnosti u javnom dijelu sjednice vijeća održane dana 16. travnja 2026. zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Maje Dogan i branitelja optuženika FĆ, odvjetnika mr.sc. Željka Gulišije iz Splita,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem pojedincem.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu pod br. K-275/2017-32 od 18. ožujka 2024., na temelju članka 453. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi FĆ oslobođen je optužbe da bi počinio u stjecaju dva kaznena djela i to kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. toga Zakona te nužni izdaci optuženika i branitelja padaju na teret proračunskih sredstava toga suda.
3. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državo odvjetništvo u Splitu i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači i optuženog proglasi krivim zbog počinjenja kaznenih djela te osudi po zakonu.
4. Odgovor na žalbu je podnio optuženi FĆ po branitelju, odvjetniku mr. sc. Vinku Gulišija sa prijedlogom da drugostupanjski sud odbaci žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu, te potvrdi pobijanu presudu kojom je optuženi oslobođen od optužbe. Ujedno je zatražena obavijest o održavanju sjednice vijeća.
5. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
6. Javnom dijelu sjednice vijeća prisustvovali su zamjenica Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Maja Dogan i branitelj optuženika odvjetnik mr.sc. Željko Gulišija iz Splita, dok optuženi FĆ iako uredno pozvan sjednici vijeća nije pristupio pa je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.
7. Žalba je osnovana.
8. Na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu te utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka taksativno navedene u točki 1. naznačenog propisa, niti je na optuženikovu štetu povrijedio kazneni zakon, u smislu točke 2. naznačene zakonske odredbe.
9. Međutim, s pravom državni odvjetnik pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, navodeći da je u pobijanoj presudi propuštena sveobuhvatna ocjena i analiza svih u postupku izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, osnovano ističući da je iskaz oštećene HĆ valjalo dovesti u vezu, ne samo sa iskazima u postupku saslušanih svjedoka IĆ, RĆ već i nalazom i mišljenjem iz provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, foto-dokumentacijom ozljeda oštećene kao i priležećom liječničkom dokumentacijom za oštećenu, o čemu u pobijanoj presudi nema niti riječi.
9.1. Pa tako žalitelj osnovano navodi da okolnosan i detaljan iskaz oštećenice o tijeku inkriminiranih događaja potvrđuje svjedok DĆ koji je uočio ozljedu oka ošećenice koja je tomu svjedoku i ispričala da je optuženik fizički i psihički napada od kada je došla na otok, zbog čega joj je savjetovao da ga napusti, kao i svjedok MĆ kojemu je njegova djevojka, inače dobra prijateljica oštećene, ispričala kako joj se oštećena žalila da je optuženik napada verbalno i fizički, da je znao izbaciti iz stana te udarati po glavi i tijelu. Suviše toga, isti svjedok je opisao i događaj kada je upravo zbog nasilnog ponašanja optuženog prema oštećenici, pozvao policiju i osigurao smještaj oštećenici i djetetu, navodeći da je oštećenica te večeri izgledala strašno, psihički rastrojeno, uplašeno, jedva je govorila te već sutradan napustila otok.
9.2. Dakle, prvostupanjski sud ne samo da u pobijanoj presudi nije izložio iskaze tih svjedoka već nije naveo nalaz i mišljenje iz provedenog sudsko-medicinskog vještačenja prema kojemu je oštećenica kritične prigode zadobila površinske ozljede bedra koja je mogla nastati udarcem tupo-tvrdim predmetom, silom slabijeg do srednjeg intenziteta te krvni podljev gornje vjeđe oka i krvarenje u spojnicu koja ozljeda je, po vještaku mogla nastati udarcem otvorenom ili zatvorenom šakom silom srednjeg intenziteta. Utvrđene ozljede oštećenice potvrđuje i liječnička dokumentacija i priležeći foto-elaborat sa fotografijama oštećene.
9.3. Prema tome, utvrđenje prvostupanjskog suda u kojemu prihvaća kao osnovanu obranu optuženika, u odnosu na kazneno djelo prijetnje, da bi tada samo došlo do međusobnog vrijeđanja, te da oštećenici nije uputio prijetnje, a u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede, da bi oštećenicu u samoobrani lagano udario po oku, se doista, barem za sada, ne može prihvatiti kao valjano i osnovano. Nastavno tomu, se ne mogu, za sada, prihvatiti niti zaključci prvostupanjskog suda da je obrana optuženika potkrijepljeno i iskazima svjedoka AĆ, BĆ i TĆ, koji svjedoci, kako to sud smatra, dobro poznaju optuženika i sa kojim se često druže. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upravo ta okolnost, dugogodišnjeg prijateljstva i međusobnog druženja, može upućivati na suprotno, odnosno, činjenicu da bi se radilo o svjedocima koji imaju motiva pogodovati položaju optuženika u ovom postupku. Stoga, zaključak prvostupanjskog suda, da u konkretnom predmetu postoji samo riječ protiv riječi i to optuženog i oštećene, a da su svjedoci (koji sud grupira u dvije skupine?) iskazivali samo o općoj situaciji među njima, zbog čega smatra da je primjenom načela „in dubio pro reo“ valjalo donijeti oslobađajuću presudu, je žalbom državnog odvjetnika dovedeno u sumnju.
10. Dakle, imajući u vidu navedeno, osnovano državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je činjenično stanje, za sada, pogrešno utvrđeno, pa je prihvaćanjem žalbe prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku. U ponovljenom postupku pred drugim sucem pojedincem, prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke te će u tu svrhu provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove, za koje se ukaže potreba. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski će sud pažljivo i svjesno analizirati kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, dovodeći ih u međusobnu vezu, te će potom pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje, nakon čega će donijeti novu, na zakonu zasnovanu presudu, koju će valjano i u potpunosti obrazložiti.
11. Slijedom naprijed navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. i članka 484. stavak 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Šibeniku, 16. travnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Branko Ivić
