Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-210/2023

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene FO, zbog kaznenih djela iz članka 117. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.,dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi privatne tužiteljice UO, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 9. studenog 2022. br. K-316/2018, u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatne tužiteljice UO kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-316/2018 od 9. studenog 2022. optužena FO je oslobođena od optužbe da bi počinila kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11.

2. Temeljem članka 149. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da je privatna tužiteljica UO dužna naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 kn /66,36 eura[1] , u roku 15 dana od pravomoćnosti presude te nužne izdatke optuženice te nužne izdatke i nagradu branitelja optuženice u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

3. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnijela je privatna tužiteljica UO po opunomoćeniku, Marijanu Fosinu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec kako je u žalbi navedeno „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno „ pobijanu presudu preinačiti i okrivljenu obvezati na snašanje prouzročenih troškova ovog postupka“.

4. Na žalbu nije podnesen odgovor.

5. Žalba privatne tužiteljice nije osnovana.

6. Kao što je naprijed navedeno privatna tužiteljica UO pobija prvostupanjsku presudu „iz svih žalbenih razloga“, što bi ukazivalo da se u konkretnom slučaju žali iz žalbenih osnova iz članka 467. ZKP/08, dakle i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o troškovima kaznenog postupka.

6.1. Međutim, iz sadržaja obrazloženja žalbe privatne tužiteljice proizlazi da se ona u biti žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer ostale žalbene osnove ne obrazlaže.

6.2. Stoga je na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, povodom žalbe privatne tužiteljice, u tom pravcu ispitao prvostupanjsku presudu te je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz točke 1. citiranog propisa, niti je na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon, u smislu točke 2. citirane zakonske odredbe.

7. Pobijajući valjanost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, privatna tužiteljica ustvari sa svoga subjektivnog stajališta preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka. Pri tome tvrdi da je optuženica zadobila tjelesne ozljede u svome napadu na privatnu tužiteljicu ili eventualno tijekom obrane privatne tužiteljice od napada optuženice te da nije neuobičajeno da roditelj galami i viče pred maloljetnim djetetom. Međutim, suprotno tomu, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud analizirao i vrednovao iskaze kako privatne tužiteljice i optužene, tako i ispitanih svjedoka, doveo ih u međusobnu vezu te u vezu s u ovom kaznenom postupku izvedenom materijalnom dokumentacijom, te donio valjan zaključak da nije dokazano da bi optužena inkriminirane prigode počinila kaznena djela uvrede i tjelesne ozljede.

7.1. Prije svega treba napomenuti temeljno načelo kaznenog postupka propisano u članku 3. stavku 2. ZKP/08 prema kojem je teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje optuženice na ovlaštenom tužitelju, u konkretnom slučaju na privatnoj tužiteljici, a što znači da optuženica nije dužna dokazivati svoju nevinost, već je dovoljno da navode svoje obrane potkrijepi dokazima koji istu čine razumno mogućom i vjerojatnom, dok je s druge strane privatna tužiteljica ta koja je dužna prezentirati dokaze koji na izvjestan i nedvojben način (izvan svake razumne sumnje) opovrgavaju njenu obranu u kojoj poriče počinjenje inkriminiranih kaznenih djela.

7.2. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio obranu optuženice cijeneći je uvjerljivom i logičnom, a u kojoj je optuženica negirala počinjenje predmetnih kaznenih djela. Optuženica tvrdi da ju je inkriminirane prilike, dok je u rukama držala svoju dvogodišnju kćer, privatna tužiteljica dočekala u zajedničkoj zgradi i počela joj govoriti da je svi mrze, a potom ju je počela naguravati i udarati rukama i šakama po glavi. Suviše toga optuženica je iskazala da godinama ima problema s privatnom tužiteljicom i njenom obitelji na način da su je privatna tužiteljica i njena majka prethodno napadali kako verbalno, tako i fizički te da su mnogo puta protiv nje podnosili neutemeljene prijave policiji. Potom je pravilno prvostupanjski sud iskaz optuženice doveo u vezu s iskazom svjedoka KO, svjedokinje TO, EO, s obrascom medicinske dokumentacije o pacijentu UO te s povijesti bolesti optuženice od 11. rujna 2018. Tako iz iskaza svjedoka KO proizlazi da je inkriminirane prilike čuo da privatna tužiteljica viče na optuženicu, zatim da je došao do njih te je vidio da je optuženica držala njihovu kćer u rukama, okrenuta prema zidu, a pokraj njih se nalazila privatna tužiteljica. Nadalje svjedokinja TO, dugogodišnja optuženičina prijateljica i svjedokinja EO, koja živi u istoj zgradi kao i optuženica i privatna tužiteljica potvrđuju da imaju saznanja da optuženica godinama ima problema s privatnom tužiteljicom, a svjedokinja EO je iskazala da je jednom prilikom vidjela kako je privatna tužiteljica prolila neku tekućinu na optuženičin balkon. Suviše toga iz povijesti bolesti od optuženice od 11. rujna 2018. proizlazi da je optuženica inkriminirane prilike zadobila ozljede u području glave desnog hemithoraxa i obiju ruku, dok iz obrasca medicinske dokumentacije o pacijentu UO od 10. rujna 2018. ne proizlazi da bi privatna tužiteljica inkriminirane prilike zadobila tjelesne ozljede. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud iskaze privatne tužiteljice i svjedokinje FOJ, sestre od privatne tužiteljice s kojom je optuženica u lošim odnosima, cijenio životno nelogičnim i neuvjerljivim, a iz kojih proizlazi da je optuženica počinila inkriminirana kaznena djela na način kako je to opisano u činjeničnom opisu prvostupanjske presude. To iz razloga jer je privatnu tužiteljicu odmah nakon inkriminiranog događaja pregledala liječnica hitne medicinske pomoći, a privatna tužiteljica joj nije ukazala na zadobivene ozljede od strane optuženice, niti je liječnica uočila bilo kakve ozljede na tijelu privatne tužiteljice, kako to proizlazi iz obrasca medicinske dokumentacije o pacijentu UO od 10. rujna 2018. Privatna tužiteljica je pokazala predmetne ozljede svojoj liječnici obiteljske medicine tek nakon tri dana od inkriminiranog događaja, kako to proizlazi iz povijesti bolesti dr. AO od 13. rujna 2018. U prilog tome je i činjenica da je u inkriminiranom događaju prisustvovala i optuženičina dvogodišnja kćer, pa je zaista neživotno i nelogično da bi optuženica počinila predmetna kaznena djela.

7.3. Slijedom navedenog, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je osnovano zaključio kako nema dokaza koji na siguran i nedvosmislen način ukazuju da je optuženica postupila na način pobliže opisan u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, a na koji način bi ostvarila sva zakonska obilježja kaznenog djela uvrede i tjelesne ozljede.

7.4. Irelevantni su žalbeni navodi privatne tužiteljice u kojima tvrdi da iz činjenica da je privatna tužiteljica tražila video-snimku nadzorne kamere inkriminiranog događaja, da je pozvala na intervenciju policiju i što je o postupcima optuženice obavijestila Centar za socijalnu skrb Varaždin proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Pri tome treba napomenuti, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, da je privatna tužiteljica u svome iskazu iskazala da ju je optuženica napala unutar zgrade gdje se prostor ne snima. Jednako tako, nije odlučan ni žalbeni navod privatne tužiteljice u kojem tvrdi da iz činjenice da su policijski službenici MO i DO koji su uredovali utužene prigode prijavili optuženicu zbog prekršaja protiv javnog reda i mira proizlazi da „su zaključili da je upravo optuženica počinila prekršaj a ne privatna tužiteljica.“

7.5. Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja nisu ničim doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, pa je žalba izjavljena iz ovog žalbenog razloga, neosnovana.

8. Glede odluke o troškovima postupka, koju žalbenu osnovu privatna tužiteljica također ne obrazlaže, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je sud prvog stupnja, imajući u vidu složenost i trajanje ovog kaznenog postupka, te da se radi o relativno mladoj i radno sposobnoj osobi naložio privatnoj tužiteljici platiti paušalni trošak u iznosu od 500,00 kuna/ 66,36 eura, pravilno zaključujući da taj iznos paušalnog troška može naknaditi bez opasnosti po njezino uzdržavanje, odnosno osoba koje je dužna uzdržavati.

9. Kako navodi žalbe privatne tužiteljice nisu osnovani, temeljem članka 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš