P-1237/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u OD Rašica i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marka Anića, odvjetnika, te punomoćnika tuženika ĆED, dipl. pravnice, dana 16. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., platiti tužitelju UNIQA osiguranje d.d., iznos od 1.494,51 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2021. do isplate, i to po stopi do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II / Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem zahtjeva isplatu iznosa od 5.978,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1.9.2021. pa do isplate.
III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 5.7. 2022. podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 7.472,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u tužbi navodi kako se 17.6.2021. dogodila prometna nezgoda u mjestu Subotički Lug kada je ĆE upravljajući traktorom nije držao potreban razmak te nije prilagodio brzinu kretanja stanju ceste zbog čega je prednjim dijelom svog vozila udario u stražnji dio osobnog automobila kojim je upravljao LE. Ističe kako je vozilo marke Opel Astra kojim je upravljao LE bilo osigurano kod tužitelja Ugovorom o osiguranju automobilskog kaska. U opisanom nezgodi nastala je šteta na vozilu osiguranika tužitelja te je svom osiguraniku tužitelj isplatio ukupan iznos od 7.472,57 EUR te je na taj način stekao pravo regresa prema tuženiku budući da je traktor kojim je upravljao ĆE u trenutku štetnog događaja bio osiguran kod tuženika.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava činjenicu nastanka štetnog događaja, odgovornost za nastanak štetnog događaja i uzročno posljedičnu vezu između štete i štetnog događaja.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u sve isprave koje prileže spisu te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića (listovi 149-161 spisa), saslušani su svjedoci LE, ĆE i EE (list ovi 119, 120 i 129 spisa), te je saslušan vještak Igor Jakoplić (list 172 spisa).
4. Nakon provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedino i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
5. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika.
6. Sporna je odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja i uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete, nastanak štetnog događaja te visina štete.
7. Radi odlučivanja o spornoj odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja, uzročno posljedičnoj vezi i visini predmetne štete, izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću te su saslušani svjedoci LE, ĆE i EE.
8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Igora Jakoplića od 3.9.2025. proizlazi kako oštećenja nađena na osobnom vozilu tužitelja Opel i traktoru se tehnički uklapaju u opisanu dinamiku nastanka nezgode i mogla su nastati kako je to prezentirano u dokumentaciji spisa i iskazima sudionika. Brzina kretanja oba vozila nije moguće utvrditi tehničkim načinima kao niti razlog zaustavljanja osobnog vozila na kolniku. Prilikom nezgode je došlo do stražnjeg centralnog sudara između sredine prednjeg dijela traktora osiguranika tuženika IMT reg. oznake [registarska oznaka] i sredine stražnjeg dijela osobnog vozila osiguranika tužitelja OPEL reg. oznake [registarska oznaka], na pravocrtnom i horizontalnom kolniku Ulice Ljudevita Gaja kod kbra. 36 u Lugu Subotičkom, na oko 20 metara sjevernije od raskrižja s Ulicom braće Radić. Vozač osobnog vozila osiguranika tužitelja se prema iskazu zaustavio radi upozoravanja vozača traktora na neispravnost prikolice, a iskazao je da se s vozilo zaustavio djelomično na bankini, a djelomično na kolniku. Iskaz vozača osobnog vozila da se prije sudara bočno izmaknuo s vozilom djelomično van kolnika nije tehnički održiva jer bi to obzirom na centralnost sudara značilo da se i traktor bočno izmaknuo van kolnika radi parkiranja, a sudarna brzina traktora od najmanje 20 km/h je previsoka za kretanje po bankini. Osim toga vozač osobnog vozila je iskazao da ga vozač traktora uopće nije vidio, pa slijedi da vozač traktora prema tome nije imao nikakav razlog za bočno izmicanje na desnu bankinu. Ako je htio upozoriti vozača traktora na neispravnost prikolice, tada je to trebao uporabom zvučnih ili svjetlosnih signala, a nikako blokiranjem prolaska vozila koje ima neispravnost. Iz iskaza vozača osobnog vozila proizlazi da vozač osobnog vozila nije uključio sva četiri pokazivača smjera.
Uzrok nezgode je neočekivano zaustavljanje osobnog vozila osiguranika tužitelja OPEL na kolniku bez uključivanja sva četiri pokazivača smjera, a vozač traktora osiguranik tuženika je sudar eventualno mogao izbjeći da nije obavljao provjeru stanja prometa iza sebe radi namjere skretanja traktorom na narednom raskrižju u lijevo sve dok se osobno vozilo osiguranika tužitelja dovoljno uzdužno gledano ne odmakne nakon pretjecanja.
Nema primjedbi na utvrđen opseg štete od strane tužitelja. Na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i popravak je bio isplativ.
Uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za OPEL vozila na dan saniranja štete i cijene radnog sata od 19,11 EUR-a, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila iznosi 5.907,55 EUR-a, što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 7.384,44 EUR-a. Nema primjedbi na obračunske elemente s računa za popravak vozila priloženog u spis, na kojem se temelji tužbeni zahtjev.
9. Na ročištu održanom dana 3. ožujka 2026. stalni sudski vještak Igor Jakoplić naveo je da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja. Na prigovore tužitelja od 2. listopada 2025. odgovara da je tužitelj sam u spis priložio fotografije mjesta nezgode na kojima je vidljiva prometna signalizacija i stanje kolnika. Na satelitskoj snimci koju je priložio je dodatno vidljiv pješački prijelaz kojega nije bilo u vrijeme nezgode i zaustavna crta, međutim jasno je vidljiva konfiguracija raskrižja, pozicija autobusnog stajališta i pozicija kuće na kč br [katastarska čestica], a navedeni orijentiri su mu bili bitni kod izrade nalaza i mišljenja. Osim toga da se i provodio ovosudni očevid opet bi naišli na promijenjeno stanje mjesta nesreće, a ne izvorno. Dakle da se tijekom ovog postupka provede očevid s time ne bi ništa dobili tj. nikakva nova činjenica se ne bi mogla utvrditi jer bi zatečeno stanje odgovaralo satelitskoj snimci koju tužitelj osporava. Na daljnji prigovor o mjestu sudara pojašnjava da je na istim fotografijama koje je tužitelj priložio u spis vidljiva pozicija krhotina uz zapadni rub kolnika, djelomično u travi, a fotografije su načinjene nekoliko dana nakon štetnog događaja, preciznije o tome zna sam tužitelj. Prema poziciji krhotina se može utvrđivati mjesto naleta isključivo u odnosu na uzdužnu os kolnika jer se u tom smjeru krhotine nisu pomicale, dok su se poprečno gledano zbog odvijanje prometa krhotine pomakle prema zapadnom rubu kolnika. Time je mjesto sudara dovoljno precizno utvrdio. Vezano za prigovor o centralnosti sudara odgovara da kod centralnog sudara udarni pravac prolazi kroz težište vozila a u konkretnom slučaju se radi o odstupanju od svega 10 cm ulijevo tako da i dalje možemo reći da se radi o sudaru sa značajkom centralnog sudara. Za konkretan slučaj bitno koliko je u sudarnom položaju traktor bio bočno pomaknut u odnosu na osobno vozilo, a kako se radilo o samo 10 cm navedenu širinu smatra zanemarivom jer kad se vozila striktno kreću jedan iza drugoga imaju u praksi odstupanje lijevo desno i takvo odstupanje je u cijelosti prihvatljivo u smislu kvalifikacije da se traktor kretao odmah iza osobnog vozila. Stoga ovaj prigovor ne utječe na mehanizam sudara niti uzrok nezgode. Vezano za vremensko prostornu analizu odgovara da je istu načinio uz uvažavanje ograničenja zbog oskudnih tragova, a posebno sam obavio analizu koji su dijelovi iskaza sudionika tehnički održivi. Vezano na prigovor o uzroku prometne nesreće odgovara da je osiguranik tužitelja LE iskazao da je sam ispunio izvješće o prometnoj nezgodi, ucrtao skicu i na istoj je jasno vidljivo međusobni položaj vozila koji je podudaran s njegovim utvrđenjem. Poslije je isti na sudu promijenio iskaz koji je u suprotnosti sa skicom koji je sam sastavio, a vještak je naveo koji su dijelovi ovosudnog njegovog iskaza tehnički nelogični. Dalje pojašnjava da je nebitno da li je vozač traktora provjeru unazad obavljao u trajanju od jedne sekunde ili više jer mu je jedna sekunda bila dovoljna da zakasni sa reakcijom i da dođe do sudara. Na dodatno traženje tužitelja da se tehničkim načinima ne može potvrditi da je vozač traktora neposredno prije štetnog događaja ok retao glavu ili na drugi način obavljao provjeru stanje prometa iza sebe, a ako to nije činio tada je pažnju propustio usmjeriti na vozilo koje ga pretječe i koje se uskoro počelo zaustavljati zbog nekog drugog razloga, kao što je korištenje mobitela i sl. dopušta mogućnost da je traktor bio tehnički neispravan, a kako je stručna osoba tužitelja pregledala traktor na dvorištu vlasnika i fotografirala ga tužitelj bi mogao o ispravnosti traktora nešto više znati. Po fotografijama on to ne mogu ocijeniti, a nemamo ni podataka je li ta prikolica bila puna ili prazna.
10. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića budući da su isti dan stručno, obrazloženo, u skladu s pravilima struke, te temeljem cjelokupne relevantne dokumentacije. Također je vještak Igor Jakoplić na ročištu održanom dana 3. ožujka 2026. dopunio svoj nalaz i mišljenje te na valjan način otklonio prigovore tuženika.
11. Ovaj sud je prihvatio dio iskaza svjedoka LE, ĆE i FE u pogledu dinamike nastanka ovog štetnog događaja u dijelu u kojem su isti u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka Igora Jakolića. Ovaj sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka LE u dijelom u kojem ističe kako je prije sudara bočno izmaknuo s vozilom djelomično van kolnika budući da taj dio iskaza nije tehnički održiv jer bi to obzirom na centralnost sudara značilo da se i traktor bočno izmaknuo van kolnika radi parkiranja, a sudarna brzina traktora od najmanje 20 km/h je previsoka za kretanje po bankini iz razloga jer je isti u navedenom dijelu protivan iskazu sudskog vještaka Igora Jakoplića kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća a obzirom da je vještak tehničkim izračunima utvrdio način odnosno dinamiku nastanka štetnog događaja.
12. Obzirom da je vještak Igor Jakoplić u nalazu i mišljenju naveo kako oštećenja nađena na osobnom vozilu osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika se tehnički uklapaju u opisanu dinamiku nastanka nezgode pa stoga ovaj sud a uvažavajući i iskaze svjedoka GE, ĆE i FE nalazi utvrđenim da se štetni događaj doista dogodio i da su oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja nastala upravo u ovom štetnom događaju pa stoga nije osnovan prigovor tuženika u kojima spori nastanak štetnog događaja i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja.
13. Pri odlučivanju o odgovornosti u ovoj pravnoj stvari, sud je polazio od činjenica utvrđenih prometnim vještačenjem koje je napravljeno po sudskom vještaku Igoru Jakopliću. Tako je utvrđeno da se prometna nezgoda dogodila na način da je došlo do sudara između traktora kojim je upravljao osiguranik tuženika i sredine stražnjeg dijela osobnog vozila osiguranika tužitelja na kolniku ulice u Lugu Subotičkom. Nesreća se dogodila uslijed neočekivanog zaustavljanja osobnog vozila osiguranika tužitelja Opel na kolniku bez uključivanja sva četiri pokazivača smjera a vozač traktora osiguranik tuženika je sudar eventualno mogao izbjeći da nije obavljao provjeru stanja prometa iza sebe radi namjere skretanja traktorom na narednom raskršću ulijevo sve dok se osobno vozilo osiguranika tužitelja dovoljno uzdužno gledano ne odmakne nakon pretjecanja.
14. S obzirom na ove činjenice, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o obostranoj krivnji osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja u kojem je nastala šteta na vozilu osiguranika tužitelja.
15. Naime, osiguranik tuženika se nepropisno kretao jer nije svoje vozilo držao na takvoj udaljenosti od drugih vozila da obzirom na okolnosti prometa ne izazove opasnost budući da je isti mogao uočiti i izbjeći vozilo osiguranika tužitelja koje je bilo naglo zaustavljeno ispred njega. Na opisani način isti je postupio protivno odredbi čl. 37. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.- dalje ZOSPC) kojim je u bitnom propisano da je vozač dužan vozilo držati na takvoj udaljenosti od drugih vozila u prometu da, s obzirom na brzinu kretanja vozila i druge okolnosti prometa, ne izazove opasnost i ne ometa druge vozače. Da je osiguranik tuženika postupio u skladu s navedenim odredbama i uočio uz pravodobnu reakciju kočenjem vozilo osiguranika tužitelja, nesreća se ne bi dogodila pa je on time ovom štetnom događaju doprinio u omjeru od 20%.
16. S druge pak strane, osiguranik tužitelja je pridonio ovom štetnom događaju u većoj mjeri nego osiguranik tuženika jer je izazvao jednu incidentnu situaciju budući da je neočekivano zaustavio svoje osobno vozilo na kolniku bez uključivanja sva četiri pokazivača smjera. Na opisani način osiguranik tužitelja je postupio protivno odredbama čl. 78. st. 1. ZOSPC-a kojom je u bitnom propisano da vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na mjestu na kojem bi ono ugrožavalo sigurnost drugih sudionika u prometu ili predstavljalo smetnju za normalan tok prometa. Također ovaj sud je pritom imao u vidu činjenicu da se eventualno signaliziranje drugom sudioniku u prometu na nekakvu neispravnost njegovog vozila vrši uporabom zvučnih ili svjetlosnih signala a nikako blokiranjem prolaska vozila koje ima neispravnost. Stoga se dio iskaza osiguranika tužitelja LE u kojem navodi kako se zaustavio da bi ukazao osiguraniku tuženika da mu je puknuta guma cijeni kao irelevantnim za ocjenu odgovornosti za nastanak ovog štetnog događaja budući da isti nije smio na način da zaustavi svoje vozilo na kolničkom traku ukazivati na eventualnu neispravnost traktora. Radi sveg navedenog njegov doprinos u nastanku štetnog događaja iznosi 80 %.
17. Visinu tužbenog zahtjeva sud je također utvrdio iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Igora Jakoplića te je utvrđeno kako ukupna šteta na vozilu osiguranika tužitelja iznosi 7.472,57 EUR.
18. Stoga nije osnovan prigovor tuženika u kojem spori visinu potraživanja tužitelja.
19. Odlučujući o osnovanosti zahtjeva sud je primijenio odredbu čl. 963 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje u tekstu ZOO) dalje ZOO) kojom je određeno da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
20. Slijedom navedenog, a sukladno čl. 1072. st. 2. ZOO-a imajući u vidu utvrđeni omjer suodgovornosti osiguranika tužitelja za nastanak ovog štetnog događaja u iznosu od 80% valjalo je tužitelju dosuditi dio iznosa naknade koju je isplatio svom osiguraniku i to iznos od 1.494,51 EUR, što iznosi 20% od ukupno pretrpljene štete. Stoga je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 1.494,51 EUR pa je odlučeno kao u točki I. izreke, dok ga je valjalo odbiti sa zahtjevom za isplatom preostalog iznosa od 5.978,06 EUR pa je odlučeno kao u točki II. Izreke ove presude.
21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na utuženu glavnicu temelji se na odredbi čl. 183. st.1. ZOO kojom je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, i na odredbi čl. 29. st. 1. istog zakona kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane činidbe duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, a sve u svezi s čl. 963 st.1 ZOO-a budući da je upravo danom isplate utuženog iznosa svom osiguraniku tužitelj stekao pravo isti iznos potraživati od tuženika.
22. Ovdje valja istaknuti kako su stranke na ročištu održanom 12. veljače 2026. odustale od svih predloženih, a ne izvedenih dokaza pa sud nije izveo dokaze koji nisu izvedeni. Isto tako bilo bi protivno načelu ekonomičnosti postupka izvoditi dokaz očevidom na licu mjesta budući da je sudski vještak iskazao kako se nikakve nove činjenice navedenim dokazom ne bi utvrdilo budući da je stanje promijenjeno u odnosu na dan nastanka štetnog događaja.
23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
24. Odluka o visini stope zatezne kamate dosuđena po stopi na osnovi čl.29.st.2 ZOO-a budući da se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu nastalom iz trgovačkog ugovora.
25. U odnosu na odluku o trošku ista se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP -a kojom se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Obzirom je tužitelj prema postavljenom tužbenom zahtjevu zahtijevao od tuženika isplatu iznosa od 7.472,57 EUR dok je taj tužbeni zahtjev usvojen za iznos od 1.494,51 EUR to je razvidno da je tuženik po tužbenom zahtjevu u sporu uspio u većem omjeru od 80%, a da je tužitelj u sporu uspio u manjoj mjeri, odnosno u preostalih 20%. Slijedom navedenog, a sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a, sud je od postotka tuženiksa kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzeo postotak tuž itelja kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu i na temelju toga utvrdio da tuž itelju ne pripada pravo na naknadu troškova pa je njegov zahtjev stoga odbio, a da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u omjeru od 60%, kao postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (80% - 20% = 60%). No, kako tuženik ne potražuje naknadu troška u ovom postupku isti mu nije dosuđen dok je tužitelj odbijen za naknadu troškova parničnog postupka pa je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.
26. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 16. travnja 2026.
S u d a c:
Maja Šebalj Širić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.
DNA:
1. Tužitelju po pun uz naplatu sudske pristojbe na presudu 121,18 EUR
2. Tuženiku
3. kal 30 dana