Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -2474/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ad 1. LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužitelja ad 2. JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Željana Kosović, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Jakšić, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-536/2024 od 1. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-536/2024 od 1. kolovoza 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljima iznos od 100.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe sve do isplate(točka I. izreke), točkom II. izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 7.520,00 EUR, u roku od 15 dana, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobijaju tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25 dalje ZPP-a), s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ista ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365.stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude kao i u postupku koji je prethodio nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu budući da presuda sadrži jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, te se ista može ispitati.

6. Presuda u svom obrazloženju sadrži sve propisano člankom 338. stavak 2. i 4. ZPP-a, pa nije učinjena bitna povreda odredbi ZPP-a iz članka 354. stavka 1. u svezi sa člankom 338. stavak 2. i 4. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao kupaca za isplatu iznosa od 100.000,00 eura na ime dvostruke kapare, protiv tuženika kao nasljednika prodavatelja.

8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu sud je utvrdio:

- da iz predugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između tužitelja kao kupaca i pravnog prednika tuženika kao prodavatelja, dana 19. prosinca 2023. (list spisa 11- 15), proizlazi a tužitelji kupuju točno određene (realne) dijelove nekretnine prodavatelja, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su prikazane na geodetskoj skici izrađenoj od geodeta ČT, koja skica čini sastavni dio predmetnog Predugovora;

- da je kupoprodajna cijena određena u iznosu od 112.500,00 EUR, kao konačna i nepromjenjiva ;

- da su danom sklapanja predugovora kupci isplatili iznos od 50 tisuća eura na ime kapare, koja se smatra dijelom kupoprodajne cijene;

- da je uglavljeno da će se preostali dio kupoprodajne cijene isplatiti do dana 15. lipnja 2024., i da taj rok predstavlja bitan sastojak ugovora;

-da je ugovoren trenutak stupanja u posjed tužitelja–danom sklapanja kupoprodajnog ugovora ili danom isplate dogovorene kupoprodajne cijene;

- da je ST umro prije nego što je primio rješenje katastra o provedbi parcelacijskog elaborata;

- da je KT, tuženik, jedini nasljednik pok. HT;

- da iz iskaza tužitelja ad2. proizlazi: da je obveza prodavatelja po ugovoru bila provesti parcelaciju da se uopće može kupiti zemljište; da su nasljednici prodavatelja povukli prijedlog parcelacije s katastra i da je postupak obustavljen; da je isplaćena kapara u iznosu od 50 tisuća eura, pola u kešu, pola “na ruke“, ali da se ne sjeća gdje; da je ugovor sastavio on, odnosno jedan čovjek po njegovu nalogu, koji mu i inače sastavlja ugovore;

- da se tužitelj ad1. pridružio u cijelosti navodima tužitelja ad 2.;

-da iz iskaza tuženika proizlazi: da parcelacija nije napravljena prema pravilima struke, jer ostaju komadi građevinskog zemljišta koji su potpuno neiskoristivi; da je htio da se ista ispravi (prema pravilima struke), ali da ni u jednom trenutku nije odustao od ugovora, ni pismeno ni usmeno; da su tužitelji imali uvjet isplate kupoprodajne cijene i da to nisu napravili, ali da to nema nikakve veze s njim; da ne zna ništa o tome da je isplaćen dio kapare u gotovini, već za dio koji je isplaćen na račun;

-da iz iskaza svjedoka ŠT, katastarski referent, proizlazi: da je parcelacijski elaborat izradio ovlašteni geodet ČT; da je rješenje otpravljeno ŽT, no da je isti u međuvremenu preminuo, slijedom čega je obustavljen postupak radi smrti stranke, ali i da su nasljednici prigovorili na elabort;

- da iz iskaza svjedoka ČT proizlazi: da je na zahtjev tužitelja ad 2. izradio geodetsku skicu, a predmetnu česticu je parcelirao onako kako je tužitelj ad 2. tražio i kako su se stranke, u konačnici, i dogovorile; da su dva dijela zemljišnoknjižne čestice ostala neiskoristiva, ali da je parcelacija napravljena prema pravilima struke; da investitor tj. pok. VT određuje kako će se parcelirati predmetna čestica;

-da iz iskaza svjedoka GT, oca tužitelja ad 2., proizlazi da nije plaćen ostatak kupoprodajne cijene tuženiku, jer je uložio prigovor pred katastrom, ali da je to nuđeno;

- da je nakon smrti pok. ŽT, punomoćnica tužitelja pozivala pisanim putem tuženika na ispunjenje ugovora (list spisa 6,7 i 18,19);

- da su tužitelji tražili upis predbilježbe prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i isto i ishodili rješenjem Z-5678/2024 (list spisa 49-50), s tumačenjem kako se radi o glavnom ugovoru, a ne o predugovoru;

- da člankom 2. predmetnim ugovorom stranke ne vezuju opstojnost ugovora za uvjet ishođenja ili provedbe parcelacijskog elaborata;

- da je člankom 2. predmetnog ugovora određeno da su predmet ugovora nekretnine iz tog članka – točno određeni dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], točnih površina (650 m2 i 173 m2), koje su jasno prikazane na skici ovlaštenog inženjera geodezije koja čini sastavni dio ugovora, a koje kupci kupuju, svaki za ½;

- da člankom 2. predmetnog ugovora strane samo suglasno konstatiraju da je predmetna nekretnina u postupku parcelacije;

- da iz izričite odredbe članka 4. ugovora potpuno jasno proizlazi rok isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene (“kao konačne i nepromjenjive“), koji se ničim ne vezuje za parcelacijski elaborat, niti ovisi o potvrdi parcelacijskog elaborata, niti o vremenu potvrde istog, koji rok je ugovoren kao bitan sastojak ugovora;

- da su tužitelji kao kupci bili dužni isplatiti ostatak kupoprodajne cijene do dana 15. lipnja 2024., jer su taj rok ugovorili kao bitan sastojak ugovora, a isplata nije vezana niti ovisi o činjenici parcelacije.

9. Na temelju navedenih utvrđenja, uzimajući u obzir mjerodavne odredbe članka 303. stavka 1., članka 304. stavak 1., članka 268. i članka 361. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23-dalje: ZOO) sud je zaključio da predmetni predugovor sadrži sve bitne elemente kupoprodajnog ugovora, da se radi o ugovoru, a ne o predugovoru, kao i da predmet ugovora nije novoformirana čestica (odnosno, čestica koja se tek ima formirati), već realni i točno određeni dijelovi nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (označeni na skici ovlaštenog geodeta), tako da je ugovor po samom zakonu raskinut propustom tužitelja da isplate ostatak kupoprodajne cijene u ugovorenom roku, a tuženik ima pravo zadržati primljenu kaparu, u smislu odredbe članka 304. stavka 1. ZOO-a.

10. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje da sve i kada bi se predmetna isprava imala smatrati predugovorom i dalje da je tom ispravom predviđena isplata ostatka kupoprodajne cijene do 15. lipnja 2024. i da su tužitelji preuzeli takvu obvezu neovisno o glavnom ugovoru i neovisno o parcelaciji, te da i po predugovoru bi tužitelji imali obvezu isplatiti kupoprodajnu cijenu do roka navedenog u članku 3. istog i u tom slučaju (kad bi se ovaj ugovor imao smatrati predugovorom) da su mogli tužiti na sklapanje glavnog ugovora (s tabularnom ispravom).

11. Isto tako sud prvog stupnja zaključuje da nije odlučno je li tuženik isplatu zahtijevao, niti jesu li je tužitelji nudili, jer ta obveza da je već u cijelosti definirana voljom ugovornih stranaka (bitan sastojak ugovora), te kako ni činjenica da je tuženik kao nasljednik uložio prigovor na parcelaciju i zahtijevao da se “postupak obustavi se ne može smatrati kršenjem ugovornih odredbi, jer ugovorom uopće nije uglavljeno čija je obveza parcelacija niti je opstojnost ugovora i obveza tužitelja kao kupaca na isplatu ugovorene cijene do određenog roka ni na jedan način (ugovorom) vezana za uvjet parcelacije.

12. Prije svega, neutemeljeno žalitelj osporava stajalište pobijane presude u odnosu na pravnu kvalifikaciju ugovora sklopljenog između stranaka.

13. Prema članku 268. stavak 1. ZOO-a predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije zaključi drugi, glavni ugovor.

14. Radi se o obligacijskom ugovoru kojim se stranke obvezuju da će naknadno u određenom roku sklopiti glavni ugovor s već utvrđenim bitnim sastojcima takvog ugovora. Iz predugovora ne nastaje obveza ispunjenja određene činidbe iz namjeravanog glavnog ugovora. Naime, tek kada se glavni ugovor sklopi, nastaje obveza ispunjenja određene činidbe koja je predmetom te ugovorne obveze, premda su se strane već u predugovoru suglasile u čemu se ona sastoji. Dakle, glavni cilj i svrha predugovora se očituje u zaključivanju drugog, tzv. glavnog, odnosno konačnog ugovora.

15. Pravni posao kojega su stranke naslovile kao „predugovor“ a koji sadrži ne samo bitne elemente glavnog ugovora već su stranke istim preuzele obvezu plaćanja cijene, ugovorile su plaćanje kapare i predaju u posjed prema pravnom shvaćanju ovog suda (pred)ugovor treba smatrati glavnim ugovorom neovisno o tomu kako su stranke naslovile taj pravni posao.

16. U ovoj pravnoj stvari zaključenim predugovorom od 19. prosinca 2023., a kako je to pravilno ocjeno prvostupanjski sud, stranke su se sporazumjele o predmetu (čl. 2.), kupoprodajnoj cijeni (čl.3.), načinu i rokovima isplate kupoprodajne cijene, plaćanju kapare kao dijela kupoprodajne cijene (koja je i plaćena), točno određenom rok za plaćanje ostatka kupoprodajne cijene, a koji rok je ugovoren kao bitan sastojak ugovora (čl. 4.), o stupanju kupca u posjed- danom sklapanja glavnog ugovora ili danom isplate kupoprodajne cijene (čl.5.), pa takav ugovor ima sve bitne karakteristike ugovora o kupoprodaji te se ima smatrati konačnim ugovorom, a ne predugovorom. U situaciji kada zaključeni predugovor sadrži sve bitne elemente ugovora o prodaji, sadrži obvezu plaćanja cijene i obvezu na isplatu kapare (koja je i isplaćena) to se zapravo radi o ugovoru a ne predugovoru. (Tako i odluci u Rev- 1737/11 od 26. veljače 2013.)

17. Predugovor je, naime, ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi glavni ugovor, što ovdje nije slučaj, jer je glavni ugovor već sklopljen i ima sve značajke ugovora o kupoprodaji iz članak 376. stavak 1. ZOO, pa je prvostupanjski sud pravilno kvalificirao značenje tog pravnog posla smatrajući da je riječ o konačnom ugovoru.

18. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje i da isplata ostatka kupoprodajne cijene u roku iz članka 4. ugovora, predstavlja bitan sastojak ugovora-to su stranke izričito ugovorile i predvidjele posljedice neispunjenja u roku (kupac gubi kaparu), pa i ovaj sud prihvaća stav suda prvog stupnja kako ne postupanje po istome jasno ukazuje na primjenu članka članak 361. ZOO-a tj. raskid ugovora “ ex lege“.

19. Međutim, valja upozoriti da sadržaj i opseg tužbenog zahtjeva određuje tužitelj, a sud je dužan na temelju rezultata raspravljanja ocijeniti osnovanost tužiteljevih tvrdnji, pružanjem ili odbijanjem tražene pravne zaštite.

20. Pritom je sud vezan za tužbeni zahtjev i za činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva, dok pravna osnova zahtijeva za pružanje pravne zaštite-pravna kvalifikacija spornog pravnog odnosa koja opravdava traženje tužitelja da sud donese odluku određenog sadržaja, predstavlja samo fakultativni element tužbe, jer će sud po tužbi postupati i kad tužitelj ne navede pravnu osnovu, a ako je i navede, sud nije vezan za shvaćanje tužitelja u odnosu na pravnu osnovu spora.

21. To znači da je sud dužan na osnovi utvrđenih činjenica samo prosuditi pravnu kvalifikaciju spornog odnosa i propise na temelju kojih treba prosuti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga je potpuno irelevantno da li je i na koji način tužitelj pravno ocijeni sporni pravni odnos naveden u tužbi.

22. Po mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju, činjenična osnova tužbenog zahtijeva tužitelja ukazuje na zahtjev za povrat plaćenog iznosa po predmetnom ugovoru, koji je prema stavu suda prvog stupnja, koji prihvaća i ovaj sud, raskinut „ex lege“. Time je, dakle, prestao ugovorni odnos između parničnih stranaka. Stoga postavljeni tužbeni zahtjev valja ocijeniti po osnovi odredaba članka 368. stavak 2. ZOO-a, što prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa nije učinio čime je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

23. Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud postupiti po uputi iz ovog ukidnog rješenja prosuditi o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja sagledano kroz primjenu odredbe članka 368. stavak 2. ZOO-a, te ispitati stvarnu ugovornu volju stranaka vezano za pravnu prirodu isplaćenog iznosa od 50.000,00 eura u okolnostima cjelokupne kupoprodajne cijene, te s tim u vezi utvrditi egzistiraju li pretpostavke radi povrata utuženog novčanog iznosa tužiteljima, nakon toga će pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, a time i o troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Splitu, 16. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Andrea Boras-Ivanišević