Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-950/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Azimir Cerić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske autoceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje autocesta, OIB: 57500462912, iz Zagreba, Širolina ulica 4, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1244/2022-31 od 30. rujna 2024., dana 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1244/2022-31 od 30. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina, da tužitelju ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.316,96 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina, da tužitelju ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.816,36 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete za razdoblje od 25. ožujka 2021. pa do dana donošenja prvostupanjske presude te u dijelu u kojem traži naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.“

2. Žali se tuženik pobijajući presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom stadiju postupka sporna je odgovornost tuženika za naknadu imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći koja se dogodila 20. veljače 2021. u 21,10 sati na način da je na autocesti A3 kod Općine Ivanić Grad vozilo tužitelja udarilo u divlju životinju-zeca koji je pretrčavao cestu.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je do nastanka štetnog događaja došlo isključivo zbog izlijetanja divljači-zeca na autocestu, te da vozač tužiteljevog vozila nije ni na koji način doprinio nastanku štetnog događaja, temeljem čega pozivom na odredbe članka 50. stavak 1. i 2., članka 2. stavak 1. t. 17. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, 133/23, dalje: ZC), članka 1045. stavak 1., članka 1085. i članka 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/23, 155/23, dalje: ZOO) zaključuje da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja te dužan naknaditi štetu nastalu na automobilu tužitelja uslijed naleta divljači.

7. Pri tome prvostupanjski sud obrazlaže kako se tuženik ne može osloboditi odgovornosti za štetu, unatoč tome što nije utvrđeno da zaštitna ograda u trenutku nesreće, koja je postavljena na dijelu dionice na kojoj se dogodila šteta, nije bila oštećena, jer da je uzrok predmetne prometne nesreće divljač - zec, koja se u trenutku prometne nesreće zatekla na autocesti, te je ista na prometnicu mogla ući na više načina (npr. preskakanjem ograde, provlačenjem ispod ograde, kroz oštećenu ogradu i sl.). Slijedom navedenoga, sama činjenica da je na kolnik dospjela divljač ukazuje na propust tuženika, odnosno na neadekvatnost ograde, a s obzirom na to da postojećom ogradom nije spriječen ulazak divljači na kolnik.

8. Žalitelj smatra da do nastanka štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste, već udarom vozila tužitelja u zeca koji se nalazio na prometnici, a što tuženik nije mogao spriječiti ili otkloniti unatoč svim mjerama i radnjama koje je dužan poduzeti na temelju zakonskih propisa u obvezi održavanja javnih cesta (članak 50. ZC i 1045. stavak 1. ZOO), slijedom čega da tuženik nije odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja i štetu, jer nije propustio poduzeti neku konkretnu radnu mjeru koja bi mogla utjecat na siguran i nesmetan promet.

9. Navedeno shvaćanje ne može se prihvatiti kao pravilno.

10. Naime, prema odredbi članka 50. stavak 1. i 2. ZC-a za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, te pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Ti posebni propisi, osim Zakona, na podzakonskoj razini, bili bi Pravilnik o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14 i 3/21), Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj 92/19), Pravilnik o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj 75/14 i 7/21) i Pravilnik o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementi moraju udovoljavati sa stajališta sigurnosti prometa („Narodne novine“ broj 110/01, 105/04, 84/11, 90/22, 154/24).

11. Odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara ne iscrpljuje se samim pravilnim i propisnim postavljanjem signalizacije i opreme na cesti nego su oni odštetnopravno odgovorni i u slučaju kada je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjernog održavanja javne ceste, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi došlo. Naime, redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na strani su tuženika.

12. Vrhovni sud je u više svojih odluka (primjerice: Rev-x 230/12-2 od 8. studenoga 2012., Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021., Rev 1272/2021-3 od 24. svibnja 2023., Rev-1187/2024-2 od 12. studenoga 2024.) izrazio pravno shvaćanje da upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je ili u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za to po načelu pretpostavljene krivnje odgovara tuženik (članak 1045. ZOO).

13. U konkretnom slučaju divlja životinja – zec mogla se pojaviti na autocesti samo kroz postojeću žičanu ogradu, koju održava tuženik, što svakako upućuje na zaključak da je izostao adekvatan nadzor, te pažljivije pregledavanje predmetne dionice autoceste i da zaštita ograda nije održavana na način da s potpunom sigurnošću isključi mogućnost ulazaka divljih životinja u zaštićeni prostor autoceste, koje se njome ne smiju kretati.

14. Utoliko je pravilna ocjena suda prvog stupnja da tuženik nije poduzeo sve potrebne mjere kako bi osigurao neometan i siguran promet na autocesti jer pravilnim održavanjem zaštitne ograde divlja životinja ne bi mogla ući na prostor autoceste.

15. Pri tome je za istaći kako je na tuženiku bio teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste, te tužitelj nije bio dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.

16. Pri tome ovaj sud ima u vidu da je dopuštena brzina kretanja na autocesti 130 km/h (članak 54. stavak 1. toč. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24, dalje: ZOSPC) pa izbjegavanje divljači može imati kobne posljedice zbog čega je tuženik dužan po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima na koje se poziva tuženik, a predmetni nalet ukazuje na nedostatnost postojeće zaštite i poduzimanja konkretnih mjera radi zaštite i sigurnosti prometa.

17. Stoga činjenica da su ophodari na dan štetnog događaja izvršili ophodnju autoceste, pri čemu nisu primijetili nikakav nedostatak na zaštitnoj ogradi, ne znači da ne postoji odgovornost pravne osobe zadužene za održavanje autoceste, niti pak znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo, jer se po logici stvari, ako je autocesta pravilno projektirana i održavana divljač, u konkretnom slučaju zec, ne bi mogla zateći na autocesti.

18. S obzirom na to da tuženik upravlja predmetnom autocestom, isti je bio u obvezi održavati je, te naknaditi štetu korisniku ceste, jer je šteta prouzrokovana njegovim propuštanjem da postavi i održava takvu ogradu koja sprječava izlazak divljači na autocestu, a činjenice da je postojala zaštitna ograda te da osiguranik tuženika obavlja redovite preglede zaštitne ograde nisu dovoljne za zaključak da je do nesreće došlo bez tuženikove krivnje.

19. Kako je tuženik propustio osigurati nesmetan i siguran promet autocestom, to je po načelu pretpostavljene krivnje na temelju odredbe članka 1045. ZOO-a odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio na vozilu (visina nije sporna) i dužan mu je istu naknaditi u cijelosti, a kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud.

20. Pored toga, neosnovano žalitelj u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 8. ZPP-a prema kojoj sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, jer je prvostupanjski sud ocijenio dokaze u smislu te odredbe i tako stečeno uvjerenje o utvrđenim činjenicama opravdao uvjerljivim i logičkim razlozima.

21. Nadalje, razlozi prvostupanjske odluke odgovaraju sadržaju isprava koji se nalaze u spisu pa slijedom toga presuda suda prvog stupnja nije opterećena postojanjem bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a kako to tvrdi tuženik.

22. Slijedom svega iznesenog, na navedeno utvrđeno činjenično stanje, čiju pravilnost i potpunost ovaj sud nije ovlašten provjeravati, budući se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

23. Odluka o trošku donesena je ispravnom primjenom odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a žalbom nije određeno niti osporena.

24. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

25. Zahtjev žalitelja za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Splitu 16. travnja 2026.

SUTKINJA

Vedrana Perkušić