Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-424/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UBL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, koji je zastupan po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1702/2020-72 od 1. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1702/2020-72 od 1. prosinca 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 6.893,32 eura do iznosa od 9.193,32 eura.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom IV. izreke, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1702/2020-72 od 1. prosinca 2025., i sudi se:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.903,98 eura sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana. Za više zatraženi trošak u iznosu od 62,50 eura sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da plati tužiteljici iznos od 9.193,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako je to specificirano u izreci presude, u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 469,56 eura i za isplatu iznosa od 154,05 eura skupa sa zatraženom kamatom (točka II. izreke), kao i zahtjev za isplatu iznosa od 265,45 eura skupa sa zatraženom kamatom (točka III. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.966,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući presudu u dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na dosuđene iznose od 154,04 eura i 1.800,00 eura, te pod točkom IV. izreke u odnosu na dosuđeni iznos preko 1.500,00 eura, zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, podredno da se u tom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog žalitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade neimovinske štete koju trpi kao posljedicu prometne nezgode koja se dogodila 26. svibnja 2017. u kojoj je stradala kao suvozač na motociklu te zadobila tjelesne ozljede.

4.1. U ovome stadiju postupka nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, međutim, sporan je opseg neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koja je tužiteljici nastala kao posljedica predmetne prometne nezgode, a sporan je i tijek kamata na dosuđene iznose te štete, kao i odluka o troškovima postupka.

5. Prvostupanjski sud je nakon provedenoga dokaznog postupka utvrdio:

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom rebara od X. do XII. desno, prijelom trupa petog slabinskog kralješka, prijelom poprečnih nastavaka kralježaka L1-L4, prijelom baze križne kosti te obostrano kroz sve otvore, prijelom lijevog acetabuluma, prijelom donje grane obje stidne kosti, natučenje slezene, natučenje desnog bubrega te nevoljnog otjecanja mokraće i stolice,

- da je liječenje s kirurškog aspekta završeno 22. prosinca 2017.,

- da je liječenje s psihijatrijske strane dovršeno 20. listopada 2018.,

- da liječenje tužiteljice s urološkog aspekta nije dovršeno,

- da je vještak urolog trajne posljedice mogao ocijeniti tek prilikom kliničkog pregleda jer je tijekom pregleda utvrdio da na pritisak pobjegne nekoliko kapi urina, a osobni pregled tužiteljice bio je potreban kako bi se isključilo eventualno postojanje malformacija koje bi mogle dovesti do inkontinencije,

- da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta i trajnog karaktera sumarno seam dana, srednjeg intenziteta i trajnog karaktera sumarno 21 dan te slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 60 dana,

- da je tužiteljica pretrpjela sekundarni strah jačeg intenziteta pet dana, srednjeg intenziteta 30 dana i slabijeg intenziteta 60 dana kumulativno,

- da je životna aktivnost tužiteljica umanjena u ukupnom opsegu od 30%,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom opsegu od 360 sati,

- da je kod tužiteljice na lijevoj ruci zaostao nepravilan ožiljak u boji kože promjera oko 2 cm koji je vidljiv uvijek kada se gleda lijeva šaka s gornje strane,

- da je kod tužiteljice zaostao smećkasti ožiljak veličine 1 cm u području desnog gležnja s vanjske strane.

6. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja, koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima stranaka, prvostupanjski sud je, imajući u vidu sve okolnosti nastanka prometne nezgode i ponašanja tužiteljice, pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO-a, kada je smatrao da tužiteljici zbog opisanih teških ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći pripada iznos od 7.393,32 eura jer je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu prava na duševno i tjelesno zdravlje zbog čega joj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu koju je prvostupanjski sud utvrdio vodeći računa o sveukupnom umanjenju životnih aktivnosti, jačini i trajanju fizičkih boli i straha kao razloga za trpljenje duševnih boli, kao i o ostalim kriterijima iz odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, pa ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao da tužiteljici na ime naknade štete isplati taj iznos po umanjenju iznosa kojega je tuženik isplatio tužiteljici prije i tijekom postupka.

7. U odnosu na žalbene razloge tuženika kojim osporava visinu dosuđene naknade neimovinske štete za odgovorit je da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaze i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića, dr. Tomislav Dujmenović i dr. BBL, kao i usmeno očitovanje vještaka na prigovore tužiteljice, kao jasne i potpune, izrađene u skladu s pravilima medicinske struke i iskustva. To iz razloga što je na temelju takvih nalaza i mišljenja u kojima su taksativno i kronološki sudski vještaci naveli važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužiteljice, stručno i argumentirano se osvrnuli na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu je suvremenim medicinskim znanjima i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske štete, na temelju kojih je prvostupanjski sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, pa sada tuženik neosnovano u žalbi prigovora glede visine dosuđene naknade štete.

8. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaze i mišljenja vještaka kao i usmena očitovanja vještaka na prigovore tužiteljice, kao jasne i potpune, izrađene u skladu s pravilima struke i iskustva, na temelju kojih je utvrdio sve relevantne činjenice za ocjenu nastanaka štetnog događaja i za ocjenu tužiteljičinih povreda nastalih u ovoj nezgodi to neosnovano žalitelj osporava utvrđenja prvostupanjskog suda. Pri tome sudska ocjena dokaza, koju je činio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske odluke i izvedenih dokaza.

9. Neosnovano tuženik u svojoj žalbi sada ističe kako tužiteljica nije dokazala da joj je zaista trebala tuđa pomoć i njega jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljici ta pomoć i njega bila potrebna, pravilno ocjenjujući nalaz i mišljenje sudskih vještaka, a na koje nalaze i mišljenja tuženik nije imao prigovore, pa je za navesti tuženiku da bi takvi njegovi prigovori sada bili novi prigovori o kojima se nije raspravljalo u prvostupanjskom postupku, zbog čega su po ocjeni ovog suda nedopušteni u smislu odredbe članka 352. stavka 1. ZPP-a.

10. Nadalje, neosnovano tuženik sada u žalbi ističe kako tužiteljica nije dokazala da trpi duševne boli zbog naruženosti jer ocjenu tih bolova prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju provedenog dokaznog postupka i pravilnom ocjenom nalaza i mišljenja sudskih vještaka, a na koje tuženik nije imao prigovore, pa ni ti žalbeni navodi nisu dopušteni u žalbenom postupku.

11. Nadalje, prema odredbama članka 12. stavaka 1. i 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (»Narodne novine«, broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP) zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguratelju. Pravo oštećene osobe na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva za naknadu štetu predstavlja nadoknadu oštećenoj osobi zbog posljedica nepravovremene isplate naknade štete i istodobno sankciju osiguratelju zbog neizvršavanja obveze, pa je za odluku o zateznim kamatama mjerodavan ZOOP kao lex specialis u odnosu na ZOO. Osiguratelj je dužan platiti zatezne kamate na neimovinsku štete od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku i to onu nastalu do tog trenutka, međutim, kao profesionalac može angažirati stručnjake (svoje cenzore) i za štetu koja je u tom trenutku bila predvidiva.

11.1. Tužiteljica je svoj zahtjev za naknadu štete prije podnošenja tužbe dostavila tuženiku 21. travnja 2020. i uz zahtjev je priložila medicinsku dokumentaciju na temelju koje je tuženik imao mogućnost, s obzirom na ozljede tužiteljice predvidjeti i osnovano procijeniti visinu novčane naknade na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa tako i na urološke probleme. To iz razloga jer su već u medicinskoj dokumentaciji od 17. kolovoza 2017. opisani urološki problemi, kako to i proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Tomislava Dujmenovića, a što tuženik tijekom postupka nije ni osporavao. U takvim okolnostima, kada su utvrđeni sve vrste neimovinske štete, nije od utjecaja činjenica da liječenje tužiteljice glede nastale inkontinencije traje i nadalje, što tuženik pogrešno ističe.

12. Svojim žalbenim navodima tuženik osporava dosuđeni parnični trošak navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio vrijednost boda. Međutim, prema Tbr. 52. stavku 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: Tarifa) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je utvrdio vrijednost boda od 2,00 eura prema odredbi članka 54. Tarife, što tuženik neosnovano osporava.

12.1. Nadalje, tuženik osporava dosuđeni trošak navodeći kako mu prvostupanjski sud nije dosudio trošak ročišta od 2. rujna 2025. koje ročište da je krivnjom tužiteljice odgođeno, navodeći kako je već na tom ročištu zatražio trošak pristupa na to ročište u iznosu od 200,00 eura uvećano za trošak PDV-a.

12.2. Iz stanja spisa proizlazi da je upravo zbog nedolaska tužiteljice na ročište od 2. rujna 2025. odgođeno ročište koje je određeno radi njenog saslušanja, kao i da je punomoćnik tuženik zatražio trošak pristupa na ročište za slučaj da sud odgodi ročište.

12.3. Odredbom članka 156. stavka 1. ZPP-a propisano je da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

12.4. Cijeneći sadržaj te zakonske odredbe i zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi taj trošak, pravilnom primjenom te zakonske odredbe trebalo je tuženiku priznati trošak pristupa na ročište od 2. rujna 2025. u iznosu od 62,50 eura prema Tbr. 9.5. Tarife (25 bodova uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura i za trošak PDV- a) te za taj iznos umanjiti trošak tužiteljice.

13. Sukladno tome trebalo je preinačiti pobijanu presudu u odluci o troškovima postupka pod točkom IV. izreke, pobijane presude.

14. Tuženiku ne pripada trošak žalbenog postupka prema odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer je uspio sa svojom žalbom u neznatnom dijelu, u odnosu na sporedno potraživanje.

15. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 380. točke 2. i 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, ove odluke.

Split, 16. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić