Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-433/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik iz Zagreba, protiv prvotuženika GRADA ZAGREBA, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg S. Radića 1 i drugotuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, sa sjedištem u Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi drugotuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1785/2021-44. od 13. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1785/2021-44. od 13. siječnja 2025. u dijelu kojim je u točki I. prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na drugotuženika kao i u odluci o troškovima postupka u odnosu na drugotuženika.

O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se I. tuženiku Gradu Zagrebu i II. tuženiku Croatia osiguranje d.d. da solidarno isplate tužiteljici EČ iznos od 15.516,32 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 14.600,00 EUR od 24. lipnja 2022. do isplate,

- 916,32 EUR od 13. siječnja 2025. do isplate,

kao i da joj naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 4.445,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2025. do isplate, sve po stopi koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 800,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.7.2020. do isplate, zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 14.600,00 EUR od 31.7.2020. do 23.6.2022., i zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 916,32 EUR od 31.7.2020. do 12.1.2025., kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 401,57 EUR, kao neosnovan.".

2.Protiv citirane presude žali se drugotuženik iz svih zakonskih razloga predlažući je preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva prema ovom tuženiku, podredno ukinuti je i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba drugotuženika je osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete u visini troškova za tuđu pomoć i njegu koju je pretrpjela dana 22. kolovoza 2019. kod Parka Bele IV u Zagrebu kada se spotaknula na oštećenje na nogostupu i pala te zadobila ozljede.

5.U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

-kako je prema rezultatima očevida na licu mjesta mjesto pada tužiteljice izbočina na pločniku visine otprilike 7-8 cm, širine 30 cm na pristupnom putu uz park Bele IV. i zgrade kućnog broja [adresa] ulice;

-kako je tužiteljica iskazala da je tog dana (22. kolovoza 2019. oko 18:00 sati) iz Parka Bele IV odlučila ići bočnim prolazom jer je u parku bila manifestacija sa puno ljudi, spustila se niz stepenice kroz prolaz koji je tada bio raskrčen (za vrijeme očevida obrastao), hodala po pločniku i u jednom trenutku je zapela za oštećenje koje nije bilo označeno, pala prema naprijed i dočekala se na ruke; na nogama je imala tenisice, nije gledala u pod ispred sebe nego ravno te nije vidjela tu izbočinu, nije ništa nosila u rukama, na ramenima je imala ruksak a dva koraka iza nje je bila svjedokinja IČ;

-kako je svjedokinja IČ, snaha tužiteljice iskazala da se s tužiteljicom šetala parkom u Gornjem gradu gdje su po razgledu manifestacije prošli kroz bočni prolaz parka koji je bio uredno podšišan i očišćen (a na dan očevida je izmijenjen jer je zarastao); kretale su se jedna uz drugu, odnosno tužiteljica je bila uz nju, a onda je bila malo ispred i vidjela je kako je zapela, spotaknula se i pala prema naprijed, nije se mogla ustati te im jedan gospodin pomogao da se tužiteljica odvede do klupe od kud je nazvala supruga koji ju je onda odveo liječniku; mjesto nije bilo označeno niti zaštićeno a nije bilo drugih ljudi koji su se kretali tim prolazom;

-kako svjedok HČ, suprug tužiteljice, nije bio očevidac pada tužiteljice, već je na poziv automobilom došao do lica mjesta te je tužiteljicu odveo liječniku, nije se sjećao je li tog dana ili sutradan fotografirao mjesto događaja;

-kako iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka kirurga dr. Igora Stipančića proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju 22. kolovoza 2019. padom zadobila prijelom ivera desnog koljena uz natučenje i ogrebotine kože istog koljena, zbog kojih ozljeda je primljena na bolničko liječenje u Kliniku za traumatologiju KBC "E" gdje je dan kasnije prijelom ivera zbrinut operacijom tzv. obuhvatnom svezom; otpuštena je kući s imobilizacijom noge koja je skinuta 17. rujna 2019.; radiološki je na kontroli kirurga 3.12.2019. navedena sanacija prijeloma; provela je liječenje ambulantnom i stacionarnom fizikalnom terapijom (Daruvarske toplice u vremenu od 6.2.- 27.2.2020.); podvrgnuta je vađenju alenteze tj. ugrađenog osteosintetskog materijala iz desnog koljena 18.6.2020., a nakon vađenja alenteze je provodila fizikalnu terapiju; kontinuitet liječenja tegoba s koljenom se prati do listopada 2020. time da je 7.10.2020. pregledana u ambulanti za bol kada se kao dominantna tegoba navode bolovi u LS kralježnici te dijagnoza sindroma nakon operacije slabinske kralježnice (postlaminektomični sindrom), spominju se i tegobe s desnim koljenom; vještak je imao u vidu i u zdravstvenom kartonu zabilježene dugogodišnje tegobe kralježnice i to unatoč dvjema operacijama (2015. i 2018.) te da je znatno prije ovog događaja i to 26.2.2013. zadobila ozljedu desnog koljena zbog kojeg je provodila dugotrajno liječenje i bila na bolovanju (u kartonu se ozljeda desnog koljena navodi od 26.2.2013. do 15.10.2013., o kojoj kontuziji nema podataka u kartonu); i nakon listopada 2020. tužiteljica je nastavila liječenje zbog tegoba s desnim koljenom pa joj je ordinirana fizikalna terapija za koljeno (14.10.2020.), po čijem završetku terapije je pregledana u ambulanti za bol (8.4.2021.) gdje se žalila na tegobe s koljenom koje su očevidno trajne naravi tj. zaostale nakon ozljeđivanja u ovom događaju; u srpnju 2020. načinila je MR koljena i pregled fizijatra a kako je na MR-u nađen rascjep vanjskog i unutarnjeg meniska desnog koljena podvrgnuta je artroskopskoj operaciji 9 mjeseci kasnije na Klinici za ortopediju (21.4.2022.) nakon koje operacije je provodila fizikalnu terapiju, a tegobe s koljenom su iste koje je imala i ranije;

-kako je vještak liječenje tužiteljice ocijenio završenim po završenom ciklusu fizikalne terapije nakon operacije meniska što je bilo u lipnju 2022.; temeljem medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice vještak smatra da je ozljeda koju je zadobila u ovom događaju ostavila trajne posljedice koje se očituju bolovima u desnom koljenu te ograničenjem kretnji desnog koljena, postoji kontraktura desnog koljena uz razvoj degenerativnih promjena tj. artroze koljenskog zgloba, ali postoji i ograničenje kretnji lijevog neozlijeđenog koljena, te obostrano znaci gonartroze s tim da je desno znatno izraženija, što je posljedica zadobivene ozljede u predmetnom događaju, pa je uzevši sve navedeno vještak bio mišljenja da kao posljedica ozljeđivanja u ovom štetnom događaju kod tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti koje iznosi 12%-13%; da je trpjela strah i to tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta što uključuje i strah od dvije operacije odnosno za ishod istih je trpjela 5-6 dana, srednjeg oko 10 dana i manjeg oko 2 mjeseca, povremeni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje je trpjela 10 mjeseci; bol jakog intenziteta je imala 7-8 dana, srednjeg oko 25 dana, a manjeg još do 3 mjeseca sveukupno pri čemu su uzeti je u obzir i bolovi nakon dvije provedene operacije i vađenja šavi, a povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti; tuđa pomoć joj je bila sveukupno potrebna u trajanju od tri mjeseca 3 sata na dan zbog potrebe mirovanja i otežanog hoda kao i korištenja štaka, a potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 4 mjeseca tri puta tjedno po 2 sata; naruženje zbog izgleda koljena i operacijskog ožiljka je blažeg stupnja, a tužiteljica šepa što također pričinja naruženost većeg stupnja ali kako vještak smatra da isto nije isključivo posljedica predmetnog ozljeđivanja ukupno naruženje je cijenio kao srednjeg stupnja.

6.Slijedom gornjih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje kako se pad tužiteljice dogodio na pločniku-nogostupu uz Park Bele IV. u Zagrebu, odnosno na javnoj površini- nerazvrstanoj cesti koja je u smislu čl. 101. Zakona o cestama (Narodne novine ("Narodne novine" br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, u daljnjem tekstu: ZC) javno dobro u općoj uporabi koju u smislu članka 100. ZC-a čini i nogostup. Slijedom toga zauzima stav kako je prvotuženik temeljem odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ 68/18 i 110/18 ZKG) u okviru komunalnih djelatnosti dužan održavati komunalnu infrastrukturu koju čine i nerazvrstane ceste čiji sastavni dio je i nogostup (čl. 2, 22. st. 1. t. 1 i 31. st. 1. ZKG), a to što je prvotuženik, prema članku 2. Odluke o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 2/2019) povjerio održavanje nerazvrstanih cesta osiguraniku drugotuženika Zagrebačkom holdingu d.o.o. da ga ne oslobađa od odgovornosti za štetu nastalu trećim osobama zbog neredovitog obavljanja te djelatnosti u smislu članka 1084. Zakona o obveznim odnosima jer je odgovoran na temelju članka 107. stavak 1. i 2. ZC-a, kao i drugotuženik (članak 1045. stavak 1. u svezi sa člankom 1084. ZOO), radi čega je oba tuženika smatrao pasivno legitimiranim i solidarno odgovornim naknaditi štetu tužiteljici (članak 1107. stavak 3. ZOO). Ujedno je otklonjena suodgovornost tužiteljice nastupu štetnih posljedica.

6.1.Nadalje je ocjenom vještačkog nalaza i mišljenja glede naravi ozljede, trajanja i intenziteta bolova, straha, smanjenih životnih aktivnosti i naruženosti smatrao primjerenim tužiteljici dosuditi neimovinsku štetu od 14.600,00 eura (od čega za pretrpljene fizičke bolove utvrdio iznos od 3.000,00 eura, strah 5.200,00 eura, smanjene životne aktivnosti 2.000,00 eura i naruženost 4.400,00 eura).

6.2.Utvrđujući da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 390 sata, polazeći od cijene sata najniže plaćene kategorije rada dosudio je iz tog osnova iznos od 916,32 eura ili sveukupno iz navedenih osnova 15.516,32 Eura (čl. 19. u svezi sa čl. 1046., čl. 1100. ZOO) time da je tužiteljici dosuđena i kamata tekuća na neimovinsku štetu od završetka liječenja –od 24. lipnja 2022., a na imovinsku štetu od presuđenja.

6.3.U preostalom dijelu, za više zatraženih 800,00 eura kao i za više tražene kamate zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan.

7.U ovom stadiju postupka, obzirom prvotuženik i tužiteljica nisu podnijeli žalbe, nije sporna prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika Grad Zagreb te u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom II.

8.Odluka je sporna u dijelu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika koji i u sadašnjoj fazi postupka ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije, nepostojanju odgovornosti njegova osiguranika (Zagrebačkog Holdinga d.o.o.) suodgovornosti tužiteljice za nastup štetnog događaja te prigovoru visini neimovinske štete.

9.U bitnome, drugotuženik tijekom postupka te sada u žalbi tvrdi kako je do pada tužiteljice došlo na prolazu uz zgradu, koji može pripadati čestici na kojoj je zgrada ili predstavljati samostalnu česticu u vlasništvu prvotuženika, odnosno pripadati jednoj od čestica između dvije zgrade i služi za potrebe zgrada te njena uporaba nije javnog tipa, na koju okolnost je bio predložio geodetsko vještačenje koji prijedlog je povukao smatrajući kako je tužiteljica dužna dokazati da je pala na javnoj površini. Tvrdi da njegov osiguranik taj prolaz nije dužan održavati dokaz čemu je i činjenica što je u vrijeme očevida nađen zarastao, te da se prvostupanjski sud poziva na Zakon o cestama razmatrajući što sve čini nerazvrstanu cestu a ne razmatrajući pravni status same staze na kojoj je došlo do pada. Ustraje u prigovoru suodgovornosti tužiteljice nastupu događaja navodeći kako je kao osoba koja se kreće bila dužna primijeniti barem pažnju prosječne osobe potrebnu za kretanje po toj vrsti podloge odnosno pri kretanju ne gledati u daljinu ili pričati s nekim ne gledajući o podlogu, koju cijeni sa najmanje 20%. Posebno prigovara dosuđenoj visini neimovinske štete a utvrđenoj po kriterijima pretrpljenih bolova preko iznosa od 1.931,48 Eura, straha preko iznosa od 1.545,18 Eura i naruženosti. Stoga drži da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka pogrešno primjenjujući pravilo o teretu dokaza radi čega je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

10.Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tuženika pod 2. i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

11.Obzirom žalitelj prigovara pasivnoj legitimaciji i nepostojanju odgovornosti za štetni događaj na strani svog osiguranika (Zagrebački holding d.o.o.) prvenstveno prigovarajući propustu prvostupanjskog suda da razmotri pravni status površine na kojoj je došlo do pada, radi lakše analize i ocjene tih žalbenih tvrdnji, navodi se u nastavku sadržaj pravnih normi od značaja za odgovor na sporna pitanja.

12.Zakonom o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19,144/21,114/22,04/23 i 133/23 – dalje ZC) propisano je u članku 2. stavak 1. točka 6. da su "nerazvrstane ceste" ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovog zakona. Člankom 98. stavak 1. ZC-a, osim zakonske definicije nerazvrstane ceste, navodi se da posebice nerazvrstane ceste čine ceste koje su na područjima gradova s više od 35000 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste ("Narodne novine" broj 54/08, 122/08, 13/09, 104/09 i 17/10), zatim ceste koje povezuju naselja, ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja, terminali i okretišta vozila javnog prijevoza, pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, te druge ceste na području naselja i gradova. Konačno, prema čl. 107. ZC-a upravljanje, građenje i održavanje javnih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako ovim Zakonom nije propisano drugačije, pri čemu jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja tih poslova te poslova građenja uz odgovarajuću primjenu odredbi čl. 23., 26. i 33. tog zakona.

13.Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24 – dalje ZKG) u članku 2. stavak 1. propisano je da je komunalno gospodarstvo cjelovit sustav obavljanja komunalnih djelatnosti, građenja i održavanja komunalne infrastrukture te održavanja komunalnog reda na području općina, gradova i Grada Zagreba(jedinice lokalne samouprave) a u čl. 21. da se komunalnim djelatnostima osigurava građenje i /ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti i komunalne djelatnosti kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevni život i rad na području jedinice lokalne samouprave. Člankom 22. stavak 1. točka 1. propisano je da su komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture, između ostalog i održavanje nerazvrstanih cesta a točkom 2. održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima. Člankom 23. stavak 1. propisano je da se pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimično poboljšanje elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanje sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta, a stavkom 2. pod održavanjem javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima podrazumijeva se održavanje i popravci tih površina kojim se održava njihova funkcionalnost. Člankom 31. st.1. ZKG propisano je da jedinice lokalne samouprave mogu odlukom predstavničkog tijela trgovačkim društvima i javnim ustanovama koje obavljaju djelatnost održavanja nerazvrstanih cesta, povjeriti vršenje javnih ovlasti u obavljanju tih komunalnih djelatnosti a prema čl. 35. obavljanje komunalne djelatnosti može se povjeriti trgovačkom društvu u kojemu jedinica lokalne samouprave odnosno više jedinica lokalne samouprave u slučaju zajedničke organizacije obavljanja komunalne djelatnosti ima sve dionice odnosno udjele. Člankom 59. stavak 1. propisano je da su komunalna infrastruktura, između ostalog, nerazvrstane ceste i javne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima.

13.1.Člankom 60. stavak 1. propisano je da su nerazvrstane ceste one ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu zakona kojim se uređuju ceste. U stavku 2. članka 60. propisano je da su javne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, podhodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste. Člankom 61. stavak 1. ZKG propisano je da je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost, a u stavku 4. propisano je da komunalna infrastruktura stječe status javnog dobrog u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi.

14.Zakonom o lokalnoj, područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/21, 60/21, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09 150/11, 144/12, 123/17, 98/19, 144/20,

– dalje ZLPS) propisano je u članku 19. da općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito koji se (između ostalog) odnose na komunalno gospodarstvo.

15.Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je ZKG-om propisana obveza Grada Zagreba, ovdje prvotuženika, da obavlja komunalne djelatnosti, što podrazumijeva i održavanje nerazvrstanih cesta, koji je Odlukom o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba (“Službeni glasnik Grada Zagreba“ br.2./2019), održavanje nerazvrstanih cesta povjerio trgovačkom društvu Zagrebački Holding d.o.o., osiguraniku tuženika pod 2. (čl. 2.), o čemu je zaključen Ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba u 2019., slijedom čega bi osiguranik drugotuženika bio odgovoran za štetu tužiteljici ukoliko je do štetnog događaja došlo zbog propusta u održavanju komunalne infrastrukture koje im je ugovorom povjereno, sukladno odredbi čl. 1084 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22, 155/23, čl. 16. Ugovora).

16.Prvostupanjski sud je utvrdio da je do pada tužiteljice došlo na pločniku uz Park Bele IV koji je javno dobro te da nerazvrstanu cestu čini i nogostup, nakon čega je razmatrao odgovornost drugotuženika kroz propuste u održavanju nerazvrstane ceste, čemu žalitelj osnovano prigovara, ponavljajući tijekom postupka istaknute prigovore pasivnoj legitimaciji i odgovornosti drugotuženika u bitnome smatrajući kako se ne radi o padu na nerazvrstanoj cesti kao javnom dobru radove na čijem održavanju je preuzeo.

17.Pri tome je imati u vidu kako prema odredbi čl. 100. st.1. ZC-a nerazvrstanu cestu čine:- cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično) - građevna čestica odnosno cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, benzinske postaje, servisi i drugo),-zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste,- prometna signalizacija (okomita, vodoravna i svjetlosna) i oprema za upravljanje i nadzor prometa, javna rasvjeta i oprema ceste (odbojnici i zaštitne ograde, uređaji za zaštitu od buke, uređaji za naplatu parkiranja i slično).

18.Prema odredbi iz čl. 2 st.1. točka 20. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne

novine"

67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024 dalje: ZSPC) nogostup je posebno uređena prometna površina namijenjena za kretanje pješaka, koja nije u razini s kolnikom ceste ili je od kolnika odvojena na drugi način.

19.Budući nije sporno da je štetni događaj nastao na mjestu pobliže opisanom u zapisniku očevida i prikazanom na istom priloženoj skici i fotografijama u spisu, valja istaknuti da je člankom 2. st.1. točka 6. i 98. st.1. ZC-a i čl. 60. stavak 1. ZKG-a, propisano da su nerazvrstane ceste one ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim zakonom i drugim propisima, pa kada se ima u vidu tako utvrđena mikrolokacija štetnog događaja i to promatra povezano s određenjem iz čl. 100. ZC-a što čini nerazvrstanu cestu te određenjem pojma nogostupa (pločnika) iz čl. 2 st. 1. točka 20. ZSPC i prigovorima drugotuženika glede otklona pasivne legitimacije i odgovornosti za štetni događaj koji su isticani upravo u svezi upitnosti je li do štete došlo na površini koja je drugotuženiku povjerena na održavanje, što je prvostupanjski sud propustio utvrditi, onda za sada nije prihvatiti kao utemeljeno uopćeno zaključivanje prvostupanjskog suda da je do štetnog događaja došlo na nogostupu kao dijelu nerazvrstane ceste i javnoj površini čije održavanje je prvotuženik povjerio osiguraniku drugotuženika.

19.1.Slijedom toga upitno je je li Ugovorom o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba u 2019. zaključenim između prvotuženika i osiguranika drugotuženika, potonji preuzeo obvezu održavanja i površine na kojoj je došlo do štete, a posljedično je li odgovoran drugotuženik kao osiguravatelj za propuste u održavanju.

20.Naime, ugovorom je prvotuženik povjerio, a osiguranik drugotuženika (Zagrebački Holding d.o.o.- Podružnica Zagrebačke ceste) preuzeo obvezu obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba u skladu s programom održavanja komunalne infrastrukture na području svih gradskih četvrti u 2019. i na realizaciji akcija mjesnih odbora u dijelu koji se odnosi na nerazvrstane ceste pridržavajući se u realizaciji programa i planova (čl. 2.) te radove koji su predmet ugovora obavljati redovito, savjesno, stručno, s pažnjom dobrog gospodara te u skladu s pozitivnim propisima i pravilima struke uz odgovornost za štetu nastalu trećim osobama u svezi s obavljanjem ugovorenih radova (čl. 16.); iz čijeg teksta, bez provjere i utvrđenja obuhvaća li to i spornu površinu nije sa sigurnošću izvesti zaključak koji se osporava.

21.Iz naprijed navedenih razloga za sada se činjenično stanje ukazuje nepotpuno utvrđenim radi čega se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava, radi čega je pobijanu odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

22.U nastavljenom postupku, prvostupanjski sud će, imajući u vidu primjedbe i upute iz ove odluke dopuniti činjenično stanje provođenjem dokaza u okviru zakonom dopuštenih, raspraviti sva sporna pitanja i potpuno utvrditi odlučno činjenično stanje.

22.1.Pri tome će imati u vidu da bi za postojanje odgovornosti drugotuženika za utuženu štetu morale postojati opće pretpostavke te odgovornosti i to štetna radnja i protupravnost štetne radnje, uz subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu te uzročne veze između štetne radnje i štete. Drugotuženik se ne bi mogao obvezati naknaditi po tužiteljici utuženu štetu u slučaju utvrđenja da je izostala bilo koja od navedenih općih pretpostavki za njihovu odgovornost (1045. ZOO). Također će se raspraviti i svi ostali žalbeni prigovori i o osnovanosti zahtjeva spram drugotuženika ponovo odlučiti, kao i o troškovima postupka.

23.Stoga je riješeno kao u izreci (čl. 370. ZPP).

U Splitu, 16. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić