REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-1859/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠC, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sanji Mišević, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić j.t.d. u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupan po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 889/2021-47 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-889/2021-47 od 29. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br.: [broj depozita]/2006. sklopljenog dana od 11. siječnja 2006.g. između tužitelja ŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 kao kreditora sadržana u čl. 4. Ugovora kojom je ugovorena „ promjenjivost kamatne stope „ na način da je ugovoreno da : „ Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stopa (ugovorene i zatezne ), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na Ugovoru„.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br.: [broj depozita]/2006. sklopljenog dana od 11. siječnja 2006.g. između tužitelja ŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 kao kreditora sadržana u čl 3.3. Ugovora, a u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita u „ u kunam obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na da dospjeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća „.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 6.1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br.: [broj depozita]/2006. sklopljenog dana od 11. siječnja 2006.g. između tužitelja ŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 kao kreditora koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,00% ( dvazareznula ), jednokratno, unaprijed. „

IV. Utvrđuje se da je od strane tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 kao kreditora nepropisno, nepravično i nepošteno primijenjena odredba o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita sadržana u čl. 8. st. 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br.: [broj depozita]/2006. sklopljenog dana od 11. siječnja 2006.g. pa stoga isti članak ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, što je tuženik Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 dužan priznati.

V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OI 14036333877 da tužitelju ŠC iz [adresa], OI 64102374606 isplati iznos od ukupno 2.657,35 EU (dvijetisućešestopedesetsedameuratridesetpetcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- na iznos od 2,11 EUR od 01. studenog 2008.g.

- na iznos od 1,11 EUR od 01. veljače 2009.g.

- na iznos od 4,41 EUR od 01. ožujka 2009.g.

- na iznos od 0,53 EUR od 01. travnja 2009.g.

- na iznos od 3,30 EUR od 01. veljače 2010.g.

- na iznos od 5,51 EUR od 01. ožujka 2010.g.

- na iznos od 9,45 EUR od 01. travnja 2010.g.

- na iznos od 9,08 EUR od 01. svibnja 2010.g.

- na iznos od 11,40 EUR od 01. lipnja 2010.g.

- na iznos od 28,13 EUR od 01. srpnja 2010.g.

- na iznos od 24,37 EUR od 01. kolovoza 2010.g.

- na iznos od 37,68 EUR od 01. rujna 2010.g.

- na iznos od 32,49 EUR od 01. listopada 2010.g.

- na iznos od 27,39 EUR od 01. studenog 2010.g.

- na iznos od 44,61 EUR od 01. prosinca 2010.g.

- na iznos od 54,06 EUR od 01. siječnja 2011.g.

- na iznos od 47,54 EUR od 01. veljače 2011.g.

- na iznos od 51,24 EUR od 01. ožujka 2011.g.

- na iznos od 46,19 EUR od 01. travnja 2011.g.

- na iznos od 48,71 EUR od 01. svibnja 2011.g.

- na iznos od 65,92 EUR od 01. lipnja 2011.g.

- na iznos od 69,79 EUR od 01. srpnja 2011.g.

- na iznos od 89,77 EUR od 01. kolovoza 2011.g

- na iznos od 1.942,56 EUR od 08. kolovoza 2011.g. i to po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015.g. uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023..g. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 29.12.2023.,te od 30.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate,, sve u roku od 15 dana,

VI. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju ŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 342,07 EUR (tristočetrdesetdvaeurasedamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po godišnjoj kamatnoj stopi od 15 % za razdoblje od 16. siječnja 2006.g. do 31. prosinca 2007.g., za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023..g. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekuće polugodišta za 3 postotna poena do 29.12.2023.,te od 30.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate,, sve u roku od 15 dana,

VII. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju ŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]

isplati

iznos

od

178,47

EUR

(stosedamdesetosameuračetrdesetsedamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 08. kolovoza 2011. g. do 31. srpnja 2015.g. po godišnjoj kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023..g. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje j obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena d 29.12.2023.,te od 30.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drug polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate sve u roku od 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.186,02 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana 29. travnja 2024. po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate,u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude odnosno rješenja žali se tuženik te iste pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijane odluke preinačiti sukladno navodima žalbe, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu od 27. srpnja 2007. u dijelu promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, naknadi na ime obrade kreditnog zahtjeva, naknadi za prijevremenu otplatu kredita, kao i zahtjev za isplatu pretplaćenih iznosa anuiteta u dijelu razlike koja je nastala uslijed promjene tečaja CHF, naknade na ime obrade kreditnog zahtjeva i naknade za prijevremenu otplatu kredita.

6. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika donoseći pobijanu presudu u postupku koji je prethodio, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a za koje žalitelj ne konkretizira o kojim bi se to povredama radilo i o čemu se one sastoje. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 51. i 6. ZPP-a jer žalitelj ne navodi u čemu bi se oni sastojali na koji bi način utjecale na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

7. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio kao slijedi:

- da iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006 proizlazi je da je isti sklopljen dana 11. siječnja 2006. između Slavonske banke d.d. Osijek kao kreditora i korisnika kredita MC iz [adresa]. Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju odobrio namjenski kredit za kupovinu automobila i plaćanje premije osiguranja u iznosu od 27.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita (čl.2.),

- da je člankom 3. ugovora kredit odobren na rok vraćanja od 7 godina (toč.1.). Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.000,00 CHF zaračunavaju se kamate od 3,33% godišnje, dekurzivno. Efektivna kamatna stopa EKS odnosno realna godišnja kamatna stopa RGKS iznosi 3,99% (toč.2.). Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu,a podmiruje kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća (st.3.).Prvi anuitet dospijeva do 01. ožujka 2006.godine. Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske bank d.d. Osijek na dan plaćanja. Banka zaračunava interkalarne kamate na kredit u visin redovne kamatne stope iz toč.2. navedenog članka. Interkalarna kamata s obračunava i pripisuje glavnici kredita što čini novu osnovu za raspored anuiteta (st.4.). Kamate su uključene u anuitete i plaćaju se sukladno odredbama iz navedenog članka. Korisnik kredita je suglasan da u osnovicu za obračun kamata ulaze i sve obračunane i nenaplaćene kamate iz prethodnog razdoblja (st.5.). Ugovorne strane su suglasne da će se kredit staviti u korištenje tek kada korisnik kredita predoči dokaz da je u cijelosti ispunio obveze glede osiguranja kredita u skladu s navedenim ugovorom(st.6.),

- da je člankom 4. Ugovora o kreditu korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelo Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na Ugovoru (st.1.).Korisniku kredita je uručena otplatna tablica i upoznat je s efektivnom kamatnom stopom (st.2.),

- da se u članku 6. Ugovora navodi se da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu prema odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,00% jednokratno, unaprijed (st.1.),

- u članku 8. st. 2. Ugovora da se navodi da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita,ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 dana unaprijed. U tom slučaju korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi banke na preostali iznos kredita,sukladno poslovnoj politici banke,

- da je člankom 25. Ugovora predviđeno je da potpisom ugovora stranke potvrđuju da su ga pročitale,razumjele,te da on predstavlja pravu i ozbiljnu volju,te prihvaćaju sva prava i obveze koji iz njega proistječu,kao i pravne posljedice koje za njih proistječu iz ugovora,te se odriču prava na pobijanje iz razloga nerazumijevanja ugovora (toč.1.).Potpisom na ugovoru korisnik kredita - fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta banke,a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge banke,kao i sve kasnije izmjene i dopune (toč.2.),

- da su pravni prednici tuženika Slavonska banka d.d. Osijek te Hypo Alpe Adria bank d.d.,

- da je iz provedenog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Financije LB d.o.o. za usluge Bilje sud utvrdio, da je tužitelj tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa platio više ukupno 1.318,83 CHF, a što preračunato prema tečaju za CHF je iznosilo 6.705,16 HRK,

- da je tužitelj tijekom otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi promjena važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 16.365,41 HRK. Budući da tužitelj od tuženika zahtijeva povrat preplate po anuitetima, ukoliko se u obzir uzmu samo preplate, odnosno samo više plaćeni iznosi anuiteta (pozitivne stavke), da preplata iznosi 20.021,95 HRK, dok manje plaćeni iznosi, odnosno negativne stavke tečajne razlike iznose ukupno 3.656,54 HRK,

- da ukupan iznos više plaćenih anuiteta u koji su uključene i razlike temeljem promjena kamatnih stopa i razlike temeljem promjena tečaja prikazane su u koloni 7 tablice 4, a iste iznose 23.070,57 HRK sa uključenim i negativnim stavkama, dok samo pozitivne razlike iznose ukupno 25.290,20 HRK, a samo negativne stavke iznose ukupno 2.219,63 HRK,

- da su u tablici 5. izračunate preplate anuiteta temeljem promjena kamatnih stopa, iskazane su dvojno – u HRK i EUR-ima, koristeći službeni tečaj konverzije HRK u EUR od 7,53450 HRK za 1 EUR,

- da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije nikada bila manja od prvougovorene, te nije niti bilo negativnih stavki razlike kamata. Tečaj CHF tijekom razdoblja otplate kredita bio je u pojedinim mjesecima manji od tečaja kojem je tužitelju isplaćen kredit, te je u tim mjesecima tečajna razlika negativna. Budući da tužitelj od tuženika zahtijeva povrat preplate po anuitetima, ukoliko se u obzir uzmu samo preplate, odnosno samo više plaćeni iznosi anuiteta (pozitivne stavke), pozitivna tečajna razlika iznosi 20.021,95 HRK, odnosno 2.657,35 EUR, dok manje plaćeni iznosi, odnosno negativne stavke tečajne razlike iznose ukupno 3.048,62 HRK, odnosno 485,32 EUR. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta u koji su uključene i razlike temeljem promjena kamatnih stopa i razlike temeljem promjena tečaja sa uključenim i negativnim stavkama iznose 23.070,57 HRK, odnosno 3.061,97 EUR, dok samo pozitivne razlike iznose ukupno 25.290,20 HRK, odnosno 3.356,57 EUR, a samo negativne stavke iznose ukupno 2.219,63 HRK, odnosno 294,60 EUR,

- da je naknada za obradu kredita iznosila je 2% od iznosa odobrenog kredita odnosno 540,00 CHF ili 2.577,33 HRK prema tečaju za CHF na dan isplate kredita 16.01. 2006. godine. Primjenom službenog tečaja konverzije HRK od 7,53450 za 1 EUR, isto iznosi 342,07 EUR. Navedenu naknadu tužitelj je platio tuženiku u iznosu od 2.577,33 HRK dana 16.01.2006. godine (list 12 spisa). Iz raspoložive dokumentacije nije vidljivo eventualno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita,

- da je u pisanom očitovanju od 19.01.2023. vještak navodi da u svrhu utvrđivanja visine isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita da je zatražila od tuženik dostava prometa po kreditu iz kojega je utvrdila da je obračunat trošak z prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.344,65 HRK, a tužitelj ga je platio dan 08.08.2011. godine. Iznos od 1.344,65 HRK čini 3% od prijevremeno otplaćeno iznosa kredita.

- da je u dopuni nalaza i mišljenja od 25.studenog 2023. vještak naveo da je svojim nalazom i mišljenjem, utvrdio preplatu tužitelja po osnovi promjena kamatne stope i tečajne razlike. Budući da je tečajna razlika u nekim mjesecima bila negativna, jer je tečaj bio manji od tečaja na dan isplate kredita, u nalazu i mišljenju je naveo koliko iznose samo pozitivne i samo negativne stavke tečajne razlike, te kolika je ukupna tečajna razlika uključujući i negativne stavke. U ovoj dopuni nalaza i mišljenja da je naveo koliko bi iznosila svakomjesečna tečajna razlika ukoliko bi se izvršio prijeboj pozitivnih i negativnih stavki,

- da je stalna sudska vještakinja Lidija Balog, iz Financije LB d.o.o. za usluge saslušana na ročištu kod suda izjavila, te je da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja, u svezi primjedbi tužitelja dostavila je pisano očitovanje, a također je dostavila izračun kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog, a ukoliko bi sud da se mora vršiti prijeboj pozitivnih i negativnih stavki dopunom od 25. studenog dala izračun prijeboja po pojedinim mjesečnim iznosima i zbirno. U svezi primjedbe tužitelja da bi trebalo dati izračun i naknade za prijevremenu otplatu kredita u očitovanju od 19. siječnja 2023. godine utvrdila je iznos troška za prijevremenu otplatu kredita. Početna kamatna stopa u njezinom izračunu je bila 3,33 % godišnje koja je ugovorena kao početna kamatna stopa. Kao početni tečaj je koristila tečaj na dan isplate kredita 16. siječnja 2006. od 4,772831. Datum isplate kredita utvrdila je iz dostavljenog isplatnog naloga. Način izračuna je opisala u nalazu i mišljenju. Sukladno nalogu suda u nalazu i mišljenju dan je izračun na način da je posebno računata pretplata koja je nastala temeljem promjenom kamatnih stopa, a posebno je računata razlika anuiteta koja je nastala radi promjene tečaja za CHF. Zbrojene razlike temeljem promjena kamatnih stopa i temeljem promjena tečajne razlike čine razliku anuiteta. Troškovi i zatezne kamate nisu bili predmetom vještačenja. Metoda kojom je radila izračun obuhvaća realizirani otplatni plan, što znači iznos anuiteta u koji su uključene redovne kamatne stope i glavnica, tako utvrđene anuitete stavljala je u odnos sa anuitetom prema prvobitno ugovorenim uvjetima. Navedeni podaci ne sadrže zatezne kamate i troškove. Zatezne kamate i troškovi uključeni su u iznose uplata koje primjenom navedene metode nije koristila u izračunu. Uplate tužitelja umanjene za zatezne kamate i troškove korištene su za zatvaranje obveza po osnovi redovnih kamata i glavnice. Tijekom otplate kredita kamata nikad nije bila niža od početno ugovorene (stranica 267 spisa).

8. Temeljem ovih činjeničnih utvrđenja, cijeneći i iskaz saslušanog svjedoka PC, djelatnika Slavonske banke i njenih slijednika, kao i tužitelja, proizlazi da je između tužitelja i tuženika sklopljen ugovor o kreditu 11. siječnja 2006. Iz izvedenih dokaza dalje proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti i provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, a niti rizik promjene tečaja domaće valute odnosu na valutu švicarski franak,te je s obzirom na navedeno tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora,niti predvidjet ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze,te su stoga citirane odredbu ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne.

8.1. Posebno je sud prvog stupnja naglasio glede dokaznog prijedloga tuženika za saslušanjem u svojstvu svjedoka javnog bilježnik, koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, da sud navedeni dokazni prijedlog nije prihvatio s obzirom da javni bilježnik solemnizaciju vrši temeljem odredbe čl.59.st.2 te čl. 24,57 i 58 Zakona o javnom bilježništvu,što znači da za te isprave vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno (VTS RH Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.god.).

9. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev- 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

10. S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne ( čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

11. Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

12. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, te se o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj navedenih odredbi ugovora definiranih od strane tuženika,s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe.

13. Također je navedeno da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

14. Nadalje, sud utvrđuje da je presudom donesenom u kolektivnom sporu utvrđeno da je Hypo Alpe Adria Bank d.d. sklapala ugovore o kreditu u periodu od 01.lipnja 2004.godine do 31.prosinca 2008.godine, koji su sadržavali ništetne odredbe vezane uz glavnicu CHF, te da je sklapala ugovore o kreditu u periodu od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008.godine koji su sadržavali ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi,iz čega proizlazi da se utvrđenje iz kolektivnog spora odnosi na sve ugovore koje je navedena banka sklapala u naznačenom periodu,pa s obzirom da je predmetni ugovor sklopljen dana 11.siječnja 2006. godine, uzevši u obzir naznačeno vremensko razdoblje nepoštenog postupanja, evidentno je da se utvrđenje iz kolektivnog spora odnosi na sve pravne prednike tužene tj. i na Slavonsku banku d.d. koja je 2009. godine pripojena Hypo Alpe Adria Bank d.d (što nije sporno), te je tužena kao pravni sljednik preuzela sva prava i obveze iz tako sklopljenih ugovora,odnosno stupila u sve pravne odnose pripojenog društva.

Napomena: Županijski sud u Splitu broj Gž-1258/2020-2 od 12.studenog 2020.godine: “Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt,no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji,jer se fuzirala s tuženikom,te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni,no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Banka ili Slavonska banka,s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.“

15. Odredbom čl. 323. st.1. ZOO/05 propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

16. S obzirom da je provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke, čiji izračun u nalazu i mišljenju je sud prihvatio, (jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano), utvrđeno u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli preplatio tuženiku iznos od 2.657,35 EUR (20.021,95 kn), te je stoga sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju zahtijevani navedeni iznos sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude (čl.1115. ZOO;čl.29 ZOO). Naime, s obzirom da je utvrđeno da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ),proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

17. Glede navoda tuženika da je u izračun trebalo uzeti u obzir razdoblja kada je tečaj bio niži od onog koji je vrijedio na dan isplate kredita, za navesti je da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu povećanja tečaja CHF,te je stoga relevantan izračun vještaka u kojem su navedeni preplaćeni iznosi a prema kojem izračunu je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev. Naime,za navesti je u ovoj pravnoj stvari da tužitelj kao ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu nije odgovoran za ništetnost citiranih ugovornih odredbi u dijelu o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, već je tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kako je naprijed navedeno tj. zaključujući ugovore o kreditu korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi,te eventualna korist koju smatra da je izgubio zbog ugovaranja nepoštenih ugovornih odredbi i vlastitih obračuna ne može teretiti potrošača (čl.323.st.2. ZOO/05). Također je navedeno da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe o stjecanju bez osnove,s napomenom da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl.2.st.1.ZPP).,te je u konkretnom slučaju naloženo tuženoj vratiti tužitelju samo one iznose koje je neosnovano primio na osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu,a kako je to naprijed navedeno. Konačno da tuženik nije istakao procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl.333 ZPP,niti materijalno pravni prigovor prijeboja iz čl.195. i 196. ZOO,niti podnosio protutužbu u odnosu na iznose za koje smatra da predstavljaju tzv. negativnu tečajnu razliku (VSRH Rev-549/2023-4 od 18.prosinca 2023.).

18. Dokazni prijedlog tuženika da se provede financijsko–knjigovodstveno vještačenje tako da vještak da izračun na način da se kao početna kamatna stopa uzme kamatna stopa koja je vrijedila za kunske kredite u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu da je neutemeljen, s obzirom da takovo što predmetnim ugovorom o kreditu nije ugovoreno.

19. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije,odnosno navoda tuženika da tužitelj nije dokazao da je osobno uplatio svaku ratu kredita, za navesti je da tuženik nije konkretizirao čije konkretno uplate je pristao primiti,pa s obzirom da je u ovoj pravnoj stvari nedvojbeno utvrđeno da su sve uplate knjižene na partiju predmetnog kredita, te da je u konkretnom slučaju tužitelj u obveznom odnosu prema tuženiku, to je s obzirom na izloženo prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je istakao tuženik neosnovan (čl. 161. ZOO, čl. 219. st. 1.ZPP ; ŽS u Osijeku broj Gž- 972/2023-3 od 28.ožujka 2024.).

20. U odnosu na prigovor zastare, navedeno je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

20.1. U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja,te je zastara počela teći iznova (čl.245.s.t.1.ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P- 1401/12,dakle nakon 13.lipnja 2014.godine a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 20.kolovoza 2021. godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14.lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017), pa s obzirom na navedeno,te da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom od 09.veljače 2023. (stranica 234 spisa) potražuje preplaćene iznose po osnovu promjene tečaja,to prigovor zastare nije osnovan (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel,Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

20.2. Dakle, da zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno,neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju,a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite,te u konkretnom slučaju prigovor zastare nije osnovan.

23. Nadalje, u odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe čl.6.1. predmetnog ugovora o kreditu i isplate plaćene naknade u iznosu od 342,07 EUR,za navesti je da je kako je naprijed navedeno u čl.6.1. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika je navedeno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 2,00% jednokratno, unaprijed. Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke utvrđeno je da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 2% od odobrenog kredita odnosno 540,00 CHF ili 2.577,33 HRK prema tečaju na dan isplate kredita 16.01.2006.,što iznosi 342,07 EUR (stranica 200 spisa). Dakle,s obzirom na izloženo evidentno je da se u konkretnom slučaju radi o unaprijed formuliranoj odredbi tipskog ugovora,u kojem ugovoru nije jasno i nedvosmisleno navedena struktura troškova za obradu kredita,tj. od čega se isti sastoje i u kojem iznosu,niti je tuženik dokazao da se o navedenoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Za navesti je i to da iz same činjenice da je trošak obrade kredita odobren u postotku,proizlazi zaključak da tako ugovorenom naknadom za obradu kredita nisu obuhvaćeni stvarni troškovi u svezi navedenog,jer da su ugovoreni stvarni troškovi tada bi naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu a ne u postotku od iznosa odobrenog kredita,jer troškovi koje navodi tuženik da ih je imao nisu determinirani visinom odobrenog kredita. Stoga,s obzirom na izloženo prema mišljenju ovoga suda takova ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,kojemu nisu objašnjeni i predočeni potrebni parametri strukture sporne naknade za obradu kredita, a niti su sadržani u ugovoru,odnosno nisu bili poznati potrošaču prilikom sklapanja ugovora,iz čega slijedi da je navedena odredba čl.6.1.predmetnog ugovora o kreditu u smislu odredbe čl.81.s.t.1. ZZP nepoštena,te u smislu odredbe čl.87.st.1. ZZP ništetna (Čl.3.st.1. Direktive vijeća 93/13 EEZ, Sud EU C-84/2019,C-224/2019). Stoga je s obzirom na izloženo naloženo tuženiku isplatiti utuženi iznos 342,07 EUR,sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja tj. od 16.siječnja 2016. do isplate.

24. U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i isplatu plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita,za navesti je da nije sporno da je predmetni kredit prijevremeno otplaćen, te je u ovoj pravnoj stvari vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke utvrđeno da je u konkretnom slučaju obračunat trošak za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.344,65 HRK,koji iznos je tužitelj platio dana 8.kolovoza 2011.,a navedeni iznos čini 3% od prijevremeno otplaćenog iznosa kredita (stranica 218 spisa).

24.1. Kako je naprijed navedeno člankom 8.st.2. predmetnog ugovora o kreditu ugovoreno je da za slučaj prijevremene otplate kredita, Banka ima pravo naplatiti naknadu prema Tarifi banke Banke na preostali iznos kredita sukladno poslovnoj politici banke.

24.2. Odredbom čl. 1024. st. 2. ZOO-a propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje,o čemu mora obavijestiti banku,a stavkom 3. navedenog članka propisano je da je korisnik kredita u tom slučaju dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunavati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

24.3. Odredbom čl.81.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,a prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Člankom 87.stavak 1.navedenog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

24.4. S obzirom na izloženo, te da je predmetni ugovor pisan na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik, te s obzirom da iz sadržaja predmetne odredbe proizlazi da nije precizno definirano odnosno ugovoreno na koji način će se formirati sporna naknada za prijevremenu otplatu kredita,odnosno nisu jasno ugovoreni parametri za navedeno,da iz provedenih dokaza proizlazi da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo,niti je tuženik dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na njezin sadržaj,s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedene odredbe, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,to je takva odredba nepoštena,pa stoga i ništetna. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa koji je tužitelj platio na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja,s obzirom da utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe pravo na restituciju neosnovano plaćenog iznosa.

24.5. Posebno je sud uzeo u obzir pravno shvaćanje sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05.studenog 2020.godine (Zaključak br. Su IV - 308/2020 pod brojem 8.) prema kojem ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita,može biti utvrđena ništetnom,ako se o njoj nije pregovaralo,a što je upravo konkretan slučaj (Županijski sud u Zagrebu broj Gž-746/21-2 od 17.kolovoza 2021.).

24.6. S obzirom na izloženo naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici neosnovano naplaćeni iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 178,47 EUR (1.344,65 HRK) sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja tj. od 8.kolovoza 2011 do isplate (čl.1115. ZOO; čl.29. ZOO). Naime, s obzirom da je u postupku utvrđeno da je predmetna odredba ugovora o kreditu u dijelu o obvezi plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita nepoštena, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ),proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

25. U odnosu na prigovor zastare za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donosi Zaključak koji glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

Stoga prigovor zastare zahtjeva za isplatu plaćenih iznosa na ime naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita nije osnovan.

S obzirom da je tužitelj po punomoćniku u pisanom podnesku od 10.veljače 2023. (stranica 234 spisa) snizio tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa,kao i zahtjev za isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita kako je naprijed navedeno,što ima karakter povlačenja tužbe,to je stoga sud temeljem odredbe čl.193. ZPP donio rješenje kao u izreci.

26. Tužitelj po punomoćniku je po provedenom vještačenju po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke dana 10.veljače 2023. godine (stranica 223 spisa) specificirao tužbeni zahtjev za isplatu zbog ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli te isplati utuženih naknada, te tužbeni zahtjev uredio sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH, pri čemu je iz iste činjenične osnove zahtijevao novčane iznose sukladno izračunu vještaka,te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl. 191. st. 2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R- 469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužitelj o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP (čl. 39., čl. 117. st. 2. ZID ZPP), kao i temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (Napomena:Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.godine – točka 4.)

27. Odluku o troškovima postupku sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a s time da je presudio da tužitelju na dosuđeni iznos troška pripadaju zatezna kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, te članak 29. ZOO-a).

28. Posebno je sud napomenuo da tuženik, nakon što mu je dostavljen podnesak tužitelja od 10. veljače 2003. kojim je snizio tužbeni zahtjev za isplatu pretplaćenih iznosa te zahtjev za naknadu za prijevremenu otplatu kredita, što ima karakter povlačenja tužbe, a nije u roku od 15 dana iz članka 164. stavak 8. ZPP-a određeno zahtijevao naknadu parničnog troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva, stoga sud taj trošak tužitelju nije niti dosudio.

29. Gore navedena činjenična utvrđenja te pravne zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud te se žalitelj sa svojim opširnim žalbenim navodima upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.

30. Naime, prvostupanjski je sud, pravilno, primjenjujući relevantne zakone te recentnu sudsku praksu, zaključio da su ništetne odredbe ugovora o kreditu odnosno pravilno je postupio kada je tužitelju dosudio naknadu na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, na ime preplaćenih iznosa anuiteta u dijelu razlike koja je nastala zbog promjene tečaja CHF te na ime obrade kreditnog zahtjeva i naknade za prijevremenu otplatu kredita.

31. U odnosu na žalbene navode tuženika odgovoriti je da tužitelj u svojoj žalbi ustraje u prigovorima koje je iznosio tijekom postupka i koje prvostupanjski sud pravilno otklonio, o čemu pobijana presuda sadrži valjane i jasne razloge.

32. Dakle, i po stavu ovog suda, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnim citirane odredbe ugovora o nenamjenskom kreditu bez depozita sklopljenog 11. siječnja 2006. između tužitelja i prednika tuženika te je prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka, pravilno zaključio o visini naknada koje tuženik potražuje u ovom postupku.

33. U odnosu na žalbene navode tuženika je odgovoriti da prvostupanjski sud polazeći od toga da je

34. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.

35. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632717- 10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

36. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

37. Te presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

38. Prvostupanjski sud, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323.

ZOO-a, te je prihvatio tužbeni zahtjev.

39. Valjano je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev jer suprotno od tuženikovih žalbenih navoda prvostupanjski sud je na temelju tužiteljeva iskaza zaključio kako je tužitelj zaista potrošač, a u spisu nema niti jedne isprave niti postoji neki drugi dokaz koji bi upućivao da tužitelj nije potrošač. Kako hrvatsko procesno pravo ne stvara razliku u snazi izvedenih dokaza (osim predmnijeve o istinitosti javne isprave) to se i na iskazu stranke može izvesti činjenično pravni zaključak.

40. Odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

41. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. u predmetima u tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, a tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev, i time u biti povukao tužbu u dijelu više zatraženog zahtjeva a što znači kako je prigovor zastare neosnovan jer je tužitelj prvotno postavljenim zahtjevom i obuhvatio konačno postavljeni zahtjev (veće sadržava u sebi manje).

42. Što se tiče žalbenog prigovora tuženika glede zastare u odnosu na kamatnu stopu i valutnu klauzulu, odgovoriti je kako je isti neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

43. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/91). Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu – jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova nepoštene iništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi počinje teći od 13. lipnja 2014. a o valutnoj klauzuli počinje teći od 14. lipnja 2018.

44. Prema navedenom, a kako je tužbu u ovom postupku tužitelj podnio 12. lipnja 2019. utužena tražbina s osnova preplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije u zastari jer je glede tog dijela tražbine zastara, u skladu sa naprijed izloženim, započela teći od 13.lipnja 2014. (kamata), odnosno od 14. lipnja 2018. (valuta), pa rok od pet godina nije istekao do pokretanja predmetne parnice. Ovdje je imati u vidu i kako tužba nakon provedenog vještačenja nije preinačena budući je tužbeni zahtjev smanjen, što je sve ranije detaljnije obrazloženo.

45. Ujedno je tuženiku odgovoriti kako je pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava prvostupanjski sud obvezao tuženika isplatiti tužitelju i kamate na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od izvršenih uplata do isplate (čl. 1115. ZOO), jer to proizlazi iz priloženog otplatnog plana i vještačenja.

46. Pravilno je sud utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o privremenoj otplati kredita i obradi kreditnog zahtjeva.

47. Iako tuženik zasigurno ima određene troškove kod obrade kredita, pravilno je sud zaključio da je, unatoč tome, ništetna odredba članka 10. spornog ugovora.

48. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

49. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

50. S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba, te obveza vraćanja uplaćenog iznosa od 243,69 eura. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kao bi ista mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlazi, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja.

51. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

52. Pitanje zastare sud prvog stupnja je razjasnio i u potpunosti ga prihvaća žalbeni sud. Tako je za prigovor zastare sud utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga: Naime Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj SuIV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda RH proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

53. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO).

54. S obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu u visini kredita utvrđenoj aktima banke važećim na dan prije vremena otplate kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužiteljici, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

55. Žalbeni navodi tuženika glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni su odlukom Vrhovnog suda RH Revd-1294/21 gdje je naznačeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi o stoga o savjesnosti stjecatelja što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.

56. Kako je sud prvog stupnja prema mišljenju ovog suda pravilno utvrdio tijek zakonske zatezne kamate tj. pitanje nepoštenog stjecanja, to i u ovom dijelu žalbeni navodi nisu osnovani.

57. Žalbeni navodi tuženika glede ništetnih odredbi ugovora te činjenice da je tužitelj bio upoznat sa visinom naknade za obradu kreditu nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužitelju kao potrošaču onemogućeno je pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020.

58. Prema izraženom stavu Vrhovnog suda RH ugovorena odredba kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu prema članku 49. ZPP-a, može biti utvrđenom ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, što u kontekstu predmetnog slučaja također ukazuje na pravilan zaključak suda prvog stupnja što prihvaća i žalbeni sud.

59. Posebno u odnosu na žalbu tužene odgovoriti je da prema odredbi članka 1024. stavak 2. i 4. ZPP/05 propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku te u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebala vratiti. Odredba članka 10. predmetnog ugovora – o prijevremenom otplati kredita je utvrđena ništetnom i presudom VSRH broj REv-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., a koji pravni stav toga suda izražen u navedenoj presudi, prihvaća i ovaj žalbeni sud. Prema istoj pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete odnosno troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi) tuženik bi imao pravo ali se naknada, imajući u vidu zakonske odredbe ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koje je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene otplate.

60. Tijekom postupka tuženik nije naveo niti dokazao da je naplatio tužitelju naknadu za prijevremenu obradu kredita radi objektivno nastalih troškova. Obzirom na navedeno odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita je suprotna čl. 102. st. 2. i 4. ZOO-a te je navedena odredba nepoštena i stog kao i iz gore navedenih razloga a time i ništetna.

61. U odnosu na tijek zatezne kamate odgovoriti je da je sud pravilno odredio istu jer je odredbom članka 1115. ZOO-a propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tužitelj je zatražio tijek zateznih kamata s obzirom na datum naplate naknade za obradu kredita, obzirom da je na taj datum nastalo potraživanje i da je s navedenim datumom tuženik navedenu naknadu i naplatio. Nepoštenost tuženika je utvrđena u ovom postupku te je ista utvrđena ranije gore citiranom odlukom VSRH i potvrđena odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3231/2022, U-III-236/2023 i U- III-597/2023 od 13. srpnja 2023. kada su odbačene ustavne tužbe protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., čime je potvrđena ništetnost odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

62. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka te žalbenim prigovorima tuženika ni u tom dijelu nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

63. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu potvrditi presudu prvostupanjskog suda, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a kao i odluku o troškovima postupka (članak 380. točka 2. ZPP-a).

64. Radi svega iznesenog, suđeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 16. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić