REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-10688/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužiteljice IŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Iva Mesić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. (OIB 76674680107), Zagreb, Horvatova 82, radi nedopuštenosti ovrhe, nakon održana i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 16. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr-1008/2023 od 31.svibnja 2023. godine proglašava se nedopuštenom. II Naleže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.572,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (16.4.26.) do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„I Ukidaju se sve provedene radnje provedene na temelje Rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr-1008/2023 od 31. svibnja 2023. godine.

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskom sudu u Zagrebu, brisanje zabilježbe ovrhe pod brojem Z-30117/2023 od 18. listopada 2023. godine“.

Obrazloženje

1. Tužiteljica podnosi ovu tužbu temeljem Zaključka ovog suda u predmetu broj Ovr-1008/2023 od dana 6.11.2023. godine, a kojim je upućena na proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se kod ovog suda vodi pod brojem Ovr-1008/2023.

1.1. U skladu sa Zaključkom (1.) tužiteljica tvrdi da je ovrha nedopuštena iz dva razloga. Prvi, da ovdje tuženik nema aktivnu legitimaciju voditi ovršni postupka protiv nje, jer u odnosu na nju, kao ovršenicu, u tom postupku, ne raspolaže ovršnom ispravom sa kojom bi mogao neposredno tražiti ovrhu na nekretninama tužiteljice kao založnim dužnikom, već svoje pravo namirenja tražbine može eventualno potraživati hipotekarnom tužbom protiv iste, u kojoj može zahtijevati da je tužiteljica dužna trpjeti namirenje tuženikove tražbine iz vrijednosti nekretnine opterećene založnim pravom.

1.2. Drugi razloga na kojem tužiteljica temelji zahtjev jest njezina tvrdnja da je nastupila zastara potraživanja određena ovršnim ispravama na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi, jer su isprave temeljem kojih je ovrha pokrenuta postale ovršen prije više od 10 godina od prije dana pokretanja ovršnog postupka.

1.3. Nadalje, tužiteljica je u ovršnom postupku osporavala i visinu tražbine ovdje tuženika, kao ovrhovoditelja, odnosno, osporavala je visini potraživanja naznačenog u izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tuženika. Kako je Zaključkom (1.) upućena na pokretanja ove parnice i zbog netočnog i neosnovanog obračuna visine tražbine, to tužiteljica u ovom postupku ustraje kod navoda da je visina tražbine netočna i neosnovano obračunata.

1.4. Radi svega navedenog tužiteljica predlaže da sud utvrdi da je ovrha nedopuštena, da presudom ukine sve radnje provedene u ovršno postupku i da naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda brisanje zabilježbe ovrhe. Uz sve, tužiteljica traži i naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode tužiteljice. Tuženik tvrdi da je ranije vjerovnik, RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. ( daljnjem tekstu RBA d.d.) uknjižio založna prava na nekretnini koja je sada u vlasništvu tužiteljice, a da je potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja osigurano tim založnim pravom pa da prigovor tužiteljice o nedostatku aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja nije osnovano.

2.1. Tuženik smatra da ni prigovor tužiteljice da bi nastupila zastara potraživanje nije osnovano, jer je prethodni vjerovnik pokrenuo ovršni postupka 2012. godine, a koji je obustavljen 7.3.2023. godine, bez krivnje ovrhovoditelja, pa je zastarni rok počeo ponovno teći.

2.2. Konačno, tuženik tvrdi da je visinu tražbine ispravno naznačio u izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a da se potraživanje temelji na tri ugovora o kreditu, koja potraživanja su osigurana kroz dva Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama.

2.3. Predlaže zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovore, sporazume, izvod iz zemljišnih knjiga, rješenja.

3.1. Prijedlog tužiteljice da se provede dokaz financijskim vještačenjem sud nije proveo, jer je i bez provođenja tog dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Cijeneći sve provedene dokaze ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, kako je odlučeno u točki I izreke ove presude.

4. Uvidom u dokumentaciju dostavljenu po strankama i uvidom u spis ovog suda broj Ovr-1008/2023 utvrđene je:

4.a) RBA d.d. u svojstvu kreditora i Odvjetničko društvo Bukovac i partneri j.t.d. kao dužnik, ĆŠ kao sudužnik i VŠ kao sudužnik i založni dužnik zaključili su dana 1.4.2009. godine Sporazum o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama br. 09025010009;

4.b.) RBA d.d. kao kreditor i Odvjetničko društvo Bukovac i partneri j.t.d. kao dužnik, VŠ kao dužnik i založni dužnik te IŠI kao dužnik zaključili su dana 1.10.2009. godine Sporazum o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama br. 09025020018;

4.c.) Sporazumom pod 4.a) osigurana je tražbina iz tražbina iz Ugovora o kreditu br. 09025020091;

4.d.) Sporazumom pod 4.b) osigurane su tražbine po dva Ugovora o kreditu, broj 09025020458 i broj 09025020342;

4.e.) radi osiguranja tražbina (4.c. i 4.d.), i po svakom od Sporazuma (4.a. i 4.b.) zasnovano je založno pravo na nekretnini, u naravi trosobni stan dvoetažni stan potkrovlju i galeriji, površine 56,09 čm, koji se nalazi u Zagrebu, Pokornoga, po prvom Sporazumu upis je izvršen dana 1.4.2009. godine, a po drugome dana 1.10.2009. godine – dakle upisane su dvoje hipoteke;

4.f.) u trenutku upisa hipoteka (4.e.) vlasnik nekretnine bio je VŠ, po oba Sporazuma (4.a. i 4.b.) založni dužnik;

4.g.) VŠ je nekretninu s upisanim založnim pravima, hipotekama u korist RBA d.d. dana 4.2.2010. godine darovao ovdje tužiteljici.

5. Nadalje, uvidom u dokumentaciju, a u odnosu na promjene vjerovnika s RBA d.d. na sada tuženika utvrđeno je:

5.a.) da su dana 23.2.2021. godine RBA d.d. i tuženik zaključili Ugovor o prijenosu temeljem kojeg je RBA d.d. ustupila tuženiku založna prava tj. prenijela na njega hipotekarne tražbine koje je do tada RBA d.d. imala osigurana upisanim založnim pravima (4.e.);

5.b.) ugovor o prijenosu 5.a. je proveden u zemljišnoj knjizi na način da su obje hipoteke sada upisane u korist tuženika.

6. Na temelju tako utvrđenih činjenica (4. i 5.) sud utvrđuje da prigovor tužiteljice da ona nije bila ugovorna stranka niti ugovora o kreditu niti Sporazuma kojima su osigurane tražbine po kreditima pa da posljedično tome tuženik u odnosu na nju nema ispravu za provođenje ovrhe nije osnovan.

6.1. Naime, tužiteljica je vlasništvo na nekretnini, koja je sada predmet ovrhe, stekla nakon upisa oba založna prava u zemljišnoj knjizi, pa je tuženik, koji je svoju tražbinu osigurao prodajnom nekretnine koja je založena upravo radi osiguranja tražbine, mogao ovrhu pokrenuti samo i jedino protiv tužiteljici, koje ja u trenutku pokretanja ovršnog postupka po ovdje tuženika bila vlasnica te nekretnine.

6.2. Dakle, upravo je tuženik, kao založni vjerovnik, jer ima upisane hipoteke, ovlašten pokrenuti ovršni postupak, jer su na njega, a temeljem Ugovora o prijenosu (5.a.) prešla sva prava koja je do tada imala RBA d.d.

7. Sporazumi iz 4.a. i 4.b. sadrže tzv. ovršne klauzule, dakle isprave na koje je javni bilježnik, a u skladu sa Sporazumom, ovlašten izdati ovršnu klauzulu u kojem trenutku Sporazum postaje ovršna isprava, jer su oba sačinjena kao solemnizirani javnobilježnički akti.

7.1. Nije sporno da je Sporazum pod 4.a. postao ovršan dana 14.12.2010. godine, a Sporazum pod 4.b. dana 10.11.2011. godine.

7.2. Solemnizirani javnobilježnički akti, kakva su oba Sporazuma, tj. tražbine po takvim sporazumima zastarijevaju u roku od 10 godina temeljem čl. 233. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO). Rok počinje teći od dana kada je isprava postala ovršna, a to je u ovom slučaju od 14.12.2010. tj. od 10.11.2011. godine (7.1.).

8. Uz pravila o zastari tražbina utvrđenih sudskim odlukama, a kakav je po snazi solemnizirani javnobilježnički akt, vrijedi i pravilo iz čl. 241. ZOO-a kojim se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

8.1. Kod prekida zastare vrijedi opće pravilo iz čl. 245. st. 1 ZOO-a prema kojem nakon prekida zastara počinje ponovno teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeno rok za zastaru.

8.2. Međutim, opće pravilo iz čl. 245. st. 1 ZOO-a ograničeno je odredbom čl. 242. ZOO-a.

9. Nije među strankama sporno da je ranije vjerovnik RBA d.d. po oba sporazuma pokrenula ovršni postupak protiv tuženice dana 6.7.2012. godine i da se taj postupak vodio pod brojem Ovr-2090/2012 do dana 7.3.2023. godine kada je rješenjem ovog suda u tom predmetu obustavljana ovrha određena rješenjem dana 12.7.2012. godine. Rješenje od dana 7.3.2023. godine postalo je pravomoćno 1.4.2023. godine, jer tada ovrhovoditelj (RBA d.d.) protiv istoga nije uložio žalbu.

9.1. Dakle, ovrha se u citiranom predmetu vodila radi ostvarivanja tražbine koju je RBA d.d. imala prema, sada, tuženici, a temeljem sporazuma koji su postali ovršni 14.12.2010. tj. dana 10.11.2011. godine (7.1.).

10. Dana 12.4.2023. godine ovdje tuženik pokrenuo je ovršni postupka protiv ovdje tuženice pod bgrojem Ovr-1008/2023, svoju aktivnu legitimaciju dokazuje ugovorom opisanom pod 5.a. a tražbinu koju namiruje proizlazi iz Sporazuma tj. Ugovora o kreditu, čije tražbine su osigurane Sporazumima, a sve kako je opisano pod 4.-4.e. Namirenje na nekretnini ovdje tužiteljice tuženik u ovršnom postupku temelji na upisanim založnim pravima u svoju korist, a kako je opisano pod 5.a. i 5.b.

10.1. Dakle, ovršna isprava za ovdje tuženika u ovršnom postupka pod brojem Ovr-1008/2023 su dva Sporazuma na kojima je iskazana klauzula ovršnosti dana 14.12.2010. i 10.11.2011. godine.

11. Povezujući sve opisano pod 8. -10.1. ovaj sud je pravnog shvaćanja da je prigovor zastare tuženice osnovan.

11.1. Sporazumi, koji temeljem čl. 233. ZOO-a imaju snagu javnobilježničkog akta tj. tražbine iz tih akata zastarijevaju u roku od deset godina. Taj rok počinje teći od 15.12.2010. i 11.11.2011. godine (prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, čl. 215. ZOO-a) i završava 15.12.2020. tj. 11.11.2021. godine.

11.2. Činjenica donošenja rješenja o obustavi postupka (9.) ranijeg vjerovnika ima u ovom slučaju značaj iz čl. 242. st. 2 ZOO-a prema kojem nije došlo do prekida zastare zbog vođenja postupka RBA d.d. kao ovrhovoditelja, odnosno ne primjenjuje se u odnosu na novog vjerovnika tražbine, sada tuženika, pravno pravilo iz čl. 245. st. 1 ZOO-a. Navedeno iz razloga što ne dolazi do primjene odredbe čl. 243. ZOO-a koji jasno govori o odbacivanju tužbe, a u ovom slučaju se radilo o obustavi postupka (9.).

11.3. Kako je postupak sada tuženika pokrenut dana 12.4.2023. godine, a imajući u vidu zastaru tražbina po sporazumima (11.1.) to je ovršni postupak pokrenut protekom deset godina te je zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ona traži da se ovrha proglasi nedopuštenom usvojen i odlučeno je kao pod točkom I izreke ove presude.

12. Sud nije prihvatio i provodio dokaze na okolnost visine potraživanje tuženika u ovršnom postupku, jer je odlučeno da je ovrha nedopuštena u cijelosti.

12.1. Sud se nije niti bavio pravnim shvaćanjima tužiteljice o daljnjim pravima tuženika, jer to nije odlučeno za ishod ovog spora. Iako su navodi točni i upućuju tuženika na radnje koje može ili ne mora dalje poduzimati radi naplate svoje tražbine. Radi se o tzv. hipotekarnoj tužbi radi ostvarenja tuženikova založnog prava upisanog na nekretnini tužiteljice, a u svrhu namirenja tim zalogom osiguranog potraživanja.

13. Sud je iduća dva zahtjeva tužiteljice odbio, jer se ti zahtjevi odnose na radnje koje u ovršnom postupku poduzima sud kada više nema uvjeta za vođenje ovršnog postupka. U ovom postupku parnični sud je dužan utvrditi je li ili nije ovrha dopuštena, a posljedica nedopuštenosti ovrhe sud radnje koje će nastavno poduzeti sud u ovršnom postupku.

13.1. Zbog toga, a unutar ovog parničnog postupka, sud nije ovlašten ukidati radnje učinjene tijekom ovršnog postupka niti brisati zabilježbu ovrhe, jer o tome temeljem čl. 55 st. 6 Ovršnog zakona (NN 112/12) se odluka donosi unutar ovršnog postupka.

14. Odluka o naknadi troškova postupka tužiteljica temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 Zakona o parničnom postupku, (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) pri čemu je sud cijenio da je tužiteljica uspjela s jednim od tri postavljena zahtjeva pa joj je tuženik dužan naknaditi 1/3 dijela priznatog parničnog troška.

14.1. Priznati trošak sastoji se od troška sastava tužbe, pristupa na dva ročišta i sastav jednog obrazloženog podneska po 4.277,95 eura tj. ukupno 17.111,80 eura, što je uvećano za 4.277,95 eura PDV-a i daje ukupna troška od 21.389,75 eura. Trošku je pribrojen i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu po 663,61 eura tako da ukupna trošak iznosi 22.716,97 eura, a 13 dijela 7.572,32 eura.

14.2. Na ukupan trošak u iznosu od 7.572,32 eura kamata, a temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a, teče od dana donošenja ove presude, po stopi z čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 16. travnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.