REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-819/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja HG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika ŽG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Bori Rajiću, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja izravne naplate-pljenidbe i prijenosa nedopuštenom, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 16. ožujka 2026., dana 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim izravna naplata putem FINE, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja ŽG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 30. 06. 2025.g. na novčanim sredstvima ovršenice HG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju isprave - pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom broj P - 311/2015 od 2. srpnja 2015.g. te se ukidaju sve provedene ovršne radnje.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.738,03 EUR (tisućusedamstotridesetosam eura tri centa), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 12. kolovoza 2025., tužiteljica je navela da je 30. lipnja 2026. podnijela FINA-i zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom broj P-311/2015 od 2. srpnja 2015.g., a na što je tužiteljica dana 18. srpnja 2025.g. Općinskom sudu u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom podnijela prigovor - prijedlog ističući da je pravovremeno dobrovoljno namirila tuženikovo potraživanje po predmetnoj ovršnoj ispravi, nakon čega je sud Zaključkom pod brojem Ovr-292/2025 od 25. srpnja 2025.g. uputio tužiteljicu, u tom postupku ovršenicu da u roku od 15 dana pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate pokrenute po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, protiv ovršenice, ovdje tužiteljice pred Financijskom agencijom. Dakle, tužiteljica ustraje u navodima da je pravovremeno namirila tuženikovo potraživanje.

2. U odgovoru na tužbu (listovi 6-15 spisa), tuženik ističe da tužiteljica nije postupila po naprijed navedenoj pravomoćnoj presudi te da mu nikada nije isplatila predmetna dugovanja, a radi čega je i podnesen zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom izravna naplata koju je pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj radi namirenja novčane tražbine protiv tužiteljice kao ovršenice na temelju presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom od 2. srpnja 2015. pod posl. br. P.311/2015.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao dostavljenu dokumentaciju, i to naprijed navedenu pravomoćnu presudu, presudu Županijskog suda u Splitu pod posl. b. Gž-3005/2015 od 11. siječnja 2016., podatke o uplatama tuženika evidentiranih kod PBZ d.d., obračun kamate više glavnica od FINA-e od 13. ožujka 2026., potvrda o izvršenom nalogu od strane tužiteljice na temelju kojeg je uplaćeno tuženiku 0,48 eura.

6. Među strankama nije sporno:

- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda br. P.311/2015 od 2. srpnja 2015 naloženo ovdje tužiteljici HG isplatiti ovdje tuženiku iznos od 21.000,00 kuna sa zateznom kamatom,

- da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž - 3005/2015 od 11. siječnja 2016.

- da je tuženik ŽG temeljem naprijed navedene presude podnio zahtjev za izravnu naplatu FINA-i 30. lipnja 2025.

7. Dana 20. veljače 2026. zaprimljen je podnesak PBZ d.d.u kojem je dostavljena dokumentacija za klijenta banke ŽG, odnosno podatci o zaprimljenim uplatama u razdoblju nakon pravomoćnosti predmetne presude.

7.1. Uvidom u navedeno, utvrđeno je da je 9. veljače 2016. zaprimljena uplata u iznosu od 28.588,62 kune, a kao svrha je navedeno „plaćanje po presudi P- 3005/2015 GL. 21000+KTA 7.588,62.“

8. Podnesak tuženika zaprimljen 3. ožujka 2026. u kojem navodi da je u trenutku zaprimljene uplate njegov račun bio u blokadi, da od banke nije zaprimao podatke o uplatama i isplatama s ovog računa i da o izvršenoj uplati nije imao nikakva saznanja sve do dostave izvoda u ovom postupku, nije od odlučne važnosti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Također, u istom podnesku navodi da je tužiteljica ostala dužna isplatiti tuženiku iznos od 712,03 kuna na ime kamata prema presudi koja predstavlja ovršnu ispravu.

8.1. Bez obzira je li primao obavijesti od banke o uplatama na svoj račun ili nije, tuženik je prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu mogao provjeriti uplate na svoj račun i na taj način bi bio izbjegnut ovaj postupak budući da je jasno vidljivo da je tužiteljica 9. veljače 2016. uplatila tuženiku dugovani iznos po ovršnoj ispravi. Za napomenuti je kako je na isti račun, a što se vidi iz dostavljenih izvoda dostavljenih u ovom spisu, tuženik primao i uplate najamnine od NG, kćeri tužiteljice, pa je nelogično da nije znao, odnosno u najgorem slučaju mogao znati za predmetnu uplatu.

8.2. Podneskom od 13. ožujka 2026. tužiteljica je obavijestila sud da je u FINA- i dobila izračun zakonske zatezne kamate prema predmetnoj presudi iz kojeg obračuna je razvidno da na ime kamata tužiteljica duguje 3,65 kuna, odnosno 0,48 eura, a dokaz za uplatu navedenog iznosa je dostavila na raspravi održanoj 16. ožujka 2026.

9. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužiteljica pravovremeno uplatila dugovani iznos tuženiku prema naprijed navedenoj pravomoćnoj presudi. Činjenica da je ostala dužna 0,48 eura na ime kamata ovaj sud ne može uzeti u obzir kao neplaćanje novčane obveze već je logično da je, uzevši u obzir iznos plaćenog predmetnog dugovanja, zbog pogrešnog izračuna tužiteljice kao laika, ista ostala dužna 0,48 eura. Zaključno, tuženik je podnio zahtjev za izravnu naplatu iznosa koji mu je uplaćen devet godina ranije pa je iz tog razloga odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a. Obistinjeni trošak tužitelju u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife se odnosi se na trošak sastavljanja prijedloga, tužbu, podneska od 28. siječnja 2026., 21. veljače 2026., 112 . ožujka 2026., 13. ožujka 2026. kao i za zastupanja na ročištima 13. siječnja 2026. i 16. ožujka 2026., sve u iznosu od po 200,00 eura. Također, obistinjen je i trošak za pristojbu tužbe (37,16 eura), presude (74,32 eura) i prijedloga Ovr-292/2025(26,55 eura).

Imotski, 16. travnja 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Boris Rebić, Imotski

2. odvj. Boro Rajić, Split