Poslovni broj: Us I-1016/2025-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Zrinki Pivac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Draganu Marinu, odvjetniku u Makarskoj, Kralja Petra Krešimira IV 5, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, uz sudjelovanje zainteresirane osobe MERKUR d.d., Bosna i Hercegovina, Semizovac bb, OIB: 11160380376, zastupana po opunomoćeniku Jošku Biliškovu, odvjetniku u Zagrebu, Trnjanska 73, radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljske usluge u domaćinstvu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i zamjenika opunomoćenika zainteresirane osobe Davora Radića, odvjetnika u Splitu, te u odsutnosti tuženika, 16. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-335-06/25-01/8, Urbroj: 529-06-03-02-01/1-25-2 od 3. ožujka 2025. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, Odsjeka za turizam, Pododsjeka za kategorizaciju i minimalne uvjete - Makarska, Klasa: UP/I-335-02/24-0401/0961, Urbroj: 2181/1-06-01-02/15-24-0001 od 13. studenog 2024. i vraćanja predmeta na ponovni postupak.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti zainteresiranoj osobi iznos od 2.500,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-335-06/25-01/8, Urbroj: 529-06- 03-02-01/1-25-2 od 3. ožujka 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, Odsjeka za turizam, Pododsjeka za kategorizaciju i minimalne uvjete - Makarska, Klasa: UP/I-335-02/24-0401/0961, Urbroj: 2181/1-06-01-02/15-24-0001 od 13. studenog 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
2. Prvostupanjskim rješenjem je po službenoj dužnosti ukinuto rješenje Klasa:
UP/I-335-02/02-01/1528, Urbroj: 2181-01-02/4-03-2 od 9. lipnja 2023. (dalje: rješenje od 9. lipnja 2023.) kojim je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnim objektima na adresi [adresa] i [adresa] (I i II objekt, sada anagrafske oznake Barbirev brig 6 i 8) jer je tužitelj prestao ispunjavati uvjet propisan člankom 34. stavkom 2. točkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21).
3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja tužitelj u bitnom navodi da su razlozi odbijanja sažeti su u obrazloženju pobijanog rješenja na stranci 7. stavak 2. u kojem se navodi da definiranje uvjeta za obavljanje neke djelatnosti uspostavlja se radi cilja kojeg država u tim odnosima želi ostvariti tako da predmetnu djelatnost treba smatrati javnim interesom. Ujedno se navodi da je utvrđeno postojanje pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Makarskoj od 11. listopada 2012. kojim su ugovor o kupoprodaji koje su sklopili tužitelj kao kupac i t.d. MERKUR d.o.o. kao prodavate lj za k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] ništeni te da ne proizvode valjane pravne učinke. Navedeni pravni stav da nije osnovan iz razloga je nije objašnjeno pa se samim tim ne može valjano ispitati na čemu se temelji tvrdnja o postojanju javnog interesa , te nije objašnjeno je li se radi o općem interesu kako bi se uradila distinkcija između ova dva interesa, te nije objašnjeno radi li se možda o interesima RH. Sva prethodno navedena interesa su različita pa kod nedovoljno objašnjenog „javnog interesa“ u pobijanom rješenju isto se ne može valjano ispitati čime je počinjena apsolutno bitna povreda postupka. Pravni stav o ništetnosti, koju je nezakonito utvrdio Općinski sud u Makarskoj, u izravnoj je proturječnosti sa pravnim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-560/07 od 27. svibnja 2008. u kojoj se navodi: „Budući da je na konkretni pravni posao sklopljen između stranaka izdana suglasnost, pozivom na Odluku o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju RH pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Republici Bosni i Hercegovini (NN 46/00), taj pravni posao proizvodi sve pravne učinke i nije ništav.“ Tužitelj da je pokrenuo parnični postupak protiv Merkur d.d. [adresa], ovdje zainteresirane osobe, radi utvrđenja, kod Općinskog suda u Makarskoj te se navodi cjelokupan sadržaj navedene tužbe, a koji se vodi pod poslovnim brojem P-1206/2024. Tužitelj navodi da izraženi pravni stav tijela prvog stupnja koji je sadržan na 5. stranici obrazloženja a u kojem se navodi: „S obzirom na navode iznesene u izjašnjavanju SC da predlagatelj MERKUR d.d. nije dostavio dokaz da su predmetne nekretnine prenesene u temeljni kapital trgovačkog društva (pasivni podbilans BiH), odnosno da nije dokazao svoje vlasničko pravo, tj. da nije aktivno legitimiran, ovo upravno tijelo smatra da je pravo vlasništva dokazano izvatkom iz zemljišne knjige za čestice zgrade [katastarska čestica] KO [katastarska općina] i za koji izvadak se veže presumpcija istinitosti, te da je tvrtka PREDUZEĆE ZA UNUTRAŠNJU I SPOLJNU TRGOVINU HIT-MOSTAR- OOUR-A VELEPRODAJA, koja je upisana kao vlasnik čestice zgrade [katastarska čestica] KO [katastarska općina], prednik tužitelja kako je utvrđeno i navedeno u naprijed navedenoj presudi, smatra se da ima legitimaciju za sudjelovanje u ovom postupku“ nije pravno osnovan. Pitanje imovine, odnosno imovinskih prava i obveza kao i pitanje upravljanja imovinom pravnih osoba s područja Bosne i Hercegovine, regulirano je, između ostalog, slijedećim propisima koji su imperativnog karaktera. Uredba Vlade Republike Hrvatske o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 36/91 – u daljnjem tekstu: Uredba), Uredba o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ( „Narodne novine“ broj 40/92 ), Zakon o upravljanju državnom imovinom ( „Narodne novine” broj 52/18 – u daljnjem tekstu: ZUDI), Zakon o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 155/2023 ). Temeljem članka 9. stavka 1. točke 12. Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 155/2023 ) nekretnine pod posebnim načinom upravljanja su nekretnine koje su postale vlasništvo Republike Hrvatske na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 36/91 – u daljnjem tekstu: Uredba), Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ( „Narodne novine“ broj 40/92), odnosno Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 29/94, 35/94). Temeljem članka 9. stavka 1. točke 23. Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 155/2023 ) uporaba nekretnina i pokretnina u vlasništvu Republike Hrvatske je izvršavanje vlasničkih ovlasti i preuzimanje svih vlasničkih obveza za nekretnine i pokretnine u vlasništvu Republike Hrvatske koje se uporabljuju, s pažnjom dobrog gospodara, u skladu s načelima upravljanja nekretninama i pokretninama propisanim ovim Zakonom, a bez prava raspolaganja tim nekretninama i pokretninama. Temeljem članka 11. stavka 1. Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 155/2023 ) predmetna nekretnina nije procijenjena u pasivni podbilans MERKUR d.d. pa ista spada pod nadležnost REPUBLIKE HRVATSKE. Temeljem članka 16. stavka 1. i 2. Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 155/2023 ) predmetnom nekretninom upravlja Ministarstvo a ne podnositelju zahtjeva MERKUR D.D. Dakle, upravno tijelo prvog stupnja postupalo je po zahtjevu aktivno ne legitimirane pravne osobe, te je njen zahtjev trebalo odbaciti. Ujedno, upravno tijelo prvog stupnja nije po službenoj dužnosti pribavilo podatke iz IRN, sukladno odredbi iz članka 47. i 48. Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 155/2023 ). Podatak iz zemljišne knjige nije istinit jer RH i tijela regionalne uprave nisu dužne po odredbama Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 155/2023 ) upisati ova svoja prava u zemljišnoj knjizi već samo u IRN. Stoga se nije moglo pokloniti vjeru upisu u zemljišnoj knjizi. Stoga je dokazano da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno kao i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i počinjena bitna povreda postupka. Slijedom navedenog, te konačno preciziranim tužbenim zahtjevom na ročištu od 19. ožujka 2026. tužitelj predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije osnovan tužbeni navod kako nije objašnjeno na čemu se temelji tvrdnja da se radi o postojanju javnog, općeg ili interesa Republike Hrvatske zbog čega je učinjena apsolutno bitna povreda postupka, jer je tuženik u pobijanom rješenju dovoljno jasno objasnio javni interes u kontekstu definiranja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti posebno jer je naglasio da se javni interes ogleda u nužnosti da svi iznajmljivači pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu pod jednakim uvjetima, poradi čega javnopravno tijelo ima i nadzorne prerogative, odnosno člankom 38. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine br. 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21, 152/24) izričito je propisano pod kojim uvjetima će se ukinuti rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Obzirom na djelatnost koja se predmetnim rješenjem o odobrenju obavlja, tuženik smatra kako je jasno da nadzorni prerogativi služe očuvanju vlasničkih prava, pravne sigurnosti, javnog reda i interesa šire zajednice, iz čega proizlazi kako se nesumnjivo radi o interesu bitnom za funkcioniranje države, lokalne zajednice i društva u cjelini. Nije osnovan tužbeni navod kako je prvostupanjsko tijelo postupalo po zahtjevu osobe koja nije aktivno legitimirana zbog čega je njezin zahtjev trebalo odbaciti, jer je osporavano rješenje doneseno po službenoj dužnosti budući da je sadržaj obavijesti trgovačkog društva Merkur d.o.o. upućivao na potrebu zaštite javnog interesa. Naime, postupanje po službenoj dužnosti temeljem saznanja za okolnosti koje upućuju na potrebu za takvim postupanjem iz obavijesti ili sličnog izvora, u skladu je sa načelom zakonitosti, načelom razmjernosti u zaštite prava stranaka i javnog interesa, ali i načelom materijalne istine.
4.1. Nadalje, tuženik navodi da nije osnovan tužbeni navod kako podaci iz zemljišne knjige nisu istiniti jer tijela Republike Hrvatske i regionalne uprave nisu dužna upisati svoja prava u zemljišne knjige nego samo u interni registar nekretnina (u daljnjem tekstu: IRN sustav), budući da je IRN sustav sukladno spomenutom zakonu informativne naravi, odnosno po članku 9. stavku 4. Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine br. 155/23) predstavlja interoperabilni informacijski sustav za upravljanje i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, dok zemljišne knjige predstavljanju službeni registar koji ima pravnu snagu javne isprave. Naime, sukladno članku 8. stavku 1. Zakona o zemljišnim knjigama izvaci, ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige javne su isprave, dok je stavkom 2. istog članka Zakona propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a tužitelj u tijeku postupka niti naknadno nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo drugačije činjenično stanje. Dokazi kojima tuženik potkrepljuje svoje navode u odgovoru na tužbu prileže spisu predmeta. Tuženik u cijelosti ostaje pri navodima osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije i potvrdi osporeno rješenje.
5. Sud je rješenjem u smislu odredbe članka 20. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) pozvao MERKUR d.d., Bosna i Hercegovina, da kao zainteresirana osoba sudjeluje u sporu i dostavi odgovor na tužbu.
5.1. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba je, u bitnom, navela da je osporeno rješenje tuženika, zakonito i ispravno, te da je tužba u cijelosti neutemeljena. U bitnome, tužitelj i zainteresirana osoba da su vodile pred Općinskim sudom u Makarskoj parnični postupak pod poslovnim brojem P-309/2007 ( zainteresirana osoba kao tužitelj, a ovdje tužitelj u svojstvu tuženika), koji postupka je pravomoćno okončan. Naime, Općinski sud u Makarskoj je u naprijed navedenom pravnom prijeporu presudom poslovni broj P-309/07 od 11. 10. 2012. u točki I. izreke presude utvrdio da je ništav i ne proizvodi pravne učinke ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 15. 03. 1992. između poduzeća Merkur d. d. kao prodavatelja i SC kao kupca, kojim je SC stekao nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina]. Navedena presuda je sukladno Potvrdi pravomoćnosti/ovršnosti od 08. 12. 2023. pod točkom I. izreke postala pravomoćna dana 20. 11. 2014. , te ovršna dana 14. 01. 2015. Sukladno opisanoj pravomoćnoj presudi zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Makarskoj je uspostavio zemljišnoknjižno stanje na predmetnim nekretninama kakvo je bilo prije neistinitog upisa na ime tužitelja, a koje je tužite lj temeljio na ništetnom pravnom poslu koji se neistinito upisao kao vlasnik i evidentirao kao posjednik predmetnih nekretnina, te su upisani pravni prednici zainteresirane osobe, i to na kat. čest. ZGR. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] Preduzeće za unutrašnju i spoljnu trgovinu HIT-Mostar-OOUR-A-veleprodaja, a na kat. čest. ZGR [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] „Merkur“ dioničko društvo sa potpunom odgovornošću, Mostar, Alekse Šantića br. 4. Odnosno zk odjel Općinskog suda u Makarskoj je sukladno zakonu proveo pravomoćnu i ovršnu presudu.
5.1.1. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja kako zainteresirana osoba nema pravni interes za podnošenjem zahtjeva, iako zainteresirana osoba nije niti podnijela zahtjev po kojem je postupalo prvostupanjsko tijelo, koji je da je podnijela i mogla podnijeti, budući za razliku od neutemeljenih navoda tužitelja, ima aktivnu legitimaciju za pokretanjem takvog zahtjeva, nego je obavijestila prvostupanjsko tijelo na potrebu zaštite javnog interesa, te je prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti pokrenulo postupak i u skladu sa zakonom utvrdilo kako tužitelj nije vlasnik nekretnina na kojim se nalazi predmetni smještajni objekti te da ne ispunjava uvjete propisane čl. 34. st. 2. Zakona o ugostiteljskim djelatnostima i ukinulo istome odobrenje za pružanjem ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnim smještajnim objektima. Glede pravnog sljedništva zainteresirane osobe i pravnog interesa za podnošenjem prijedloga za promjenom podataka u katastarskom operatu, za kat. čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], zainteresirana osoba je ostala upisana kao pravna osoba „MERKUR“ DIONIČKO DRUŠTVO SA POTPUNOM ODGOVORNOŠĆU, MOSTAR, ALEKSE ŠANTIĆA BR. 4. (inače, predmetno trgovačko društvo osnovano je 1994. Rješenjem Višeg suda u Mostaru broj U/I-36/94, a po zahtjevu predlagatelja „DP Merkur“ d. d. sa potpunom odgovornošću, kao društveno preduzeće „Merkur“ – dioničko društvo sa potpunom odgovornošću, Mostar, ulica Alekse Šantića br. 4), koja pravna osoba je rješenjem Kantonalnog suda Sarajevo broj UF/I-1453/02 od 26. 02. 2003. g., reg. uložak broj [broj ZK uloška]-1573, promijenila, između ostalog, naziv firme i adresu sjedišta društva, na način da se u sudski registar upisala pod nazivom: Dioničko društvo za unutrašnji i vanjskotrgovinski promet „MERKUR“ D. D. [adresa], dok je sjedište društva prestalo biti u Mostaru, Ulica Alekse Šantića br. 4. i kao novo upisalo se sjedište u [adresa]. Nakon tako učinjene promjene, daljnjim izmjenama u sudskom registru, Predlagatelj je, osim povećanja osnovnog kapitala, brojnih promjena lica ovlaštenih za zastupanje, usklađivanja djelatnosti društva, dopuna djelatnosti u unutrašnjem prometu i brisanje jedne djelatnosti u unutrašnjem prometu i sl., rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-Reg-06-001143 od 21. 06. 2006. godine, reg. uložak broj [broj ZK uloška]-1573, u sudski registar upisao promjenu sjedišta društva na način da je novo sjedište, a koje sjedište je i danas važeće sjedište Predlagatelja, dakle od 2006. neizmijenjeno, na adresi [adresa]. Osim navedene promjene tvrtke i sjedišta, Predlagatelj Sudu stavlja na znanje i da je rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-Reg-20-001437 od 22. 06. 2020., MBS-a: 65-02-0043-11, u sudski registar kao lice ovlašteno za zastupanje Predlagatelja upisana osoba koja je imenovana izvršnim direktorom društva bez ograničenja ovlaštenja, S Ć. U privitku ovog prijedloga zainteresirana osoba dostavlja Historijski izvod iz sudskog registra Predlagatelja od 16. 08. 2022., na kojem je apostille stavljen dana 04. 10. 2022. g. i Aktuelnog izvoda iz sudskog registra Predlagatelja od 03. 10. 2022. g., na kojem je također stavljen apostille dana 04. 10. 2022. g., iz kojih isprava su razvidne promjene zainteresirane osobe – upisanog ZK vlasnika koje su se u sudskom registru izvršile u vremenu od upisa u zemljišnu knjigu Suda u Makarskoj i Odjela za katasta r nekretnina Makarska, pa do danas. Glede kat. čest. zgr. [katastarska čestica], dostavlja se Uvjerenje Federacije Bosne i Hercegovine, hercegovačko-neretvanske županije – kanton, Općinskog suda u Mostaru br. Tt-O-1-50/05 od 22. 08. 2005. godine iz kojeg je razvidno da je upravo tužitelja, između ostaloga, pravni sljednik upisanog vlasnika na kat. čest. zgr. [katastarska čestica]. Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], Preduzeće za unutrašnju i spoljnu trgovinu Hit-Mostar-OOUR-a veleprodaja. Nadalje, iz Uvjerenja nadležne Agencije za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine od 12. 11. 2025. g., broj: 03-15-260-1/25, razvidno je da su upravo zainteresiranoj osobi, u temeljni kapital, prilikom pretvorbe, priznate nekretnine koje su tamo navedene, sa svim pravnim posljedicama.
5.1.2. U odnosu na navode tužitelja kako je u pobijanom rješenju nedovoljno objašnjen „javni interes“, te da se isto ne može valjano ispitati čime je navodno počinjena apsolutno bitna povreda postupka, zainteresirana osoba navodi kako su ovakvi navodi neosnovani i u cijelosti promašeni. Naime, iz obrazložena jasno proizlazi kako je uređeno obavljanje bilo koje djelatnosti pa tako i ugostiteljske, javni interes koji je potrebno štiti, te je time više nego pravilno i zakonito prvo utvrđen javni interes, te je pokretanjem postupka po službenoj dužnosti i ukidanjem rješenje kojim je tužitelju dozvoljeno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, zaštićen javni interes, a što je sve tuženik pravilno obrazložio. Zainteresirana osoba se pridružuje navodima tuženika iznesenih u odgovoru na tužbu, te još jednom ističe, kako je upravo ona vlasnik nekretnina na kojima je nezakonito, bez ikakve pravne osnove, tužitelj pružao ugostiteljske usluge u domaćinstvu. Prvostupanjsko tijelo da je pravilno, u sukladnu sa zakonom ukinulo rješenje kojim je tužitelju dozvoljeno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na predmetnim nekretninama u vlasništvu zainteresirane osobe, budući tužitelj ne ispunjava uvjete propisane člankom 34. st. 2. toč. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, dok je drugostupanjsko upravno tijelo u skladu sa zakonom pravilno postupilo kad je pobijanim rješenjem odbilo neosnovanu žalbu tužitelja, koji ni u jednom trenutku, kao ni u ovoj tužbi, ne tvrdi da je vlasnik predmetnih nekretnina, niti je ikada dostavio i jedna jedini dokaz kojim bi utvrdio svoje vlasništvo, što je također pravilno prepoznao i tuženik. Sukladno navedenom, tužitelj ni na koji način ne pokušava dokazati da ispunjava uvjete propisane člankom 34. st. 2. toč. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Budući je tužitelj dostavio neosnovanu tužbu, temeljem koje je pokrenuo postupka koji se pred Općinskim sudom u Makarskoj vodi pod poslovnim brojem P-1206/2024., zainteresirana osoba radi čitanja u dokazanom postupku dostavlja odgovor na tužbu od dana 13. 06. 2025. Sukladno navedenom zainteresirana osoba predlaže odbiti tužbu odnosno tužbeni zahtjev, te naložiti tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi troškove.
6. U sporu je održana rasprava 19. ožujka 2026. čime je, kao i dostavom podnesaka, dana mogućnost strankama da se u skladu s člankom 6. ZUS -a očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari, a na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je ista održana u njegovoj odsutnost i. 6.1. Opunomoćenik tužitelja na ročištu za raspravu naveo da ustraje u navodima iz tužbe, da tuženik pri donošenju osporavanog rješenja nije jasno konkretizirano obrazložio o čemu se sastoji javni interes u ovom slučaju za postupanje prvostupanjskog tijela donošenjem rješenja temeljem kojeg tužitelj gubi pravo kojemu je do tada pribavilo. Općeniti navodi tuženog tijela na strani 7. st. 2 pobijanog rješenja paušalni su i nedovoljni u smislu odredaba ZUP-a, a naročito kod činjenice da zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti nije propisano da bi se radilo o djelatnosti o javnog interesa. Tuženik također u osporavanom rješenju nije odgovorio na žalbene razloge tužitelja od bitnog značaja. Nadalje, ističe da osporava u cijelosti navode iz odgovara na tužbu tuženika kao i navode zainteresirane osobe iz podneska od 9.03.2026. kao neosnovane. Tužitelj smatra da se kod činjenice da je u tijeku parničkog postupka pred Općinskim sudom u Makarskoj poslovni broj P-1206/2024 u kojem se traži uspostava ZK stanja na način da se kao vlasnik predmetnih nekretnina upiše ovdašnji tužitelj, radi o prethodnom pitanju za rješavanje ove upravne stvari, te da je postupak radi ukidanja rješenja o odobrenju pružanja usluga u domaćinstvu trebalo prekinuti do pravomoćnog okončanja navedene parnice. Tužitelj također ističe kako nisu bili ispunjeni uvjeti za postupanje prvostupanjskog tijela po čl.38 stavak 1. točka 3. ZOUD jer se prvostupanjsko rješenje, a što potvrđuje i tuženik po osporavanom rješenju (strana 7. stavak 2.) temelji na činjenici da je iz ZK izvadaka proizlazi kako tužitelj nije vlasnik predmetnih nekretnina. Međutim iz rješenja od 9.06.2023. kojim je točitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu proizlazi da tužitelj kao dokaz vlasništva nije ni priložio ZK izvadak za predmetnu nekretninu, već ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15.03.1992. koji nesporno nije dokaz o vlasništvu što i samo drugostupanjsko tijelo navodi na str.5 st. 1. pobijanog rješenja dakle u konkretnom slučaju nije došlo do promjene okolnosti koje bi dovele do naknadnog prestanka ispunjenja uvjeta iz čl.34 st.2. tokčka 1. ZOUD te nije ni bilo pravnog uporišta da se pokrene postupak ukidanja tog rješenja po službenoj dužnosti s obzirom na propis iz čl.38.st.1. točka 3. ZOUD.
6.2. Zamjenik opunomoćenika zainteresirane osobe je na ročištu za raspravu ostao pri navodima iz odgovora na tužbu.
7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledan je cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
8. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
9. Tužitelj i zainteresirana osoba su zatražili i popisali troškove upravnog spora.
10. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja i prvostupanjskog rješenja kojim je ukinuto rješenje od 9. lipnja 2023. kojim je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu .
12. Među strankama je sporno jesu li osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje pravilni i zakoniti.
13. Odredbom članka 34. stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21; dalje: Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti ) propisano je da će se rješenje o odobrenju izdat na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu i 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.
14. Odredbom članka 38. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenje o odobrenju ukinut rješenjem: 1. u slučaju smrti iznajmljivača; 2. u slučaju odjave pružanja ugostiteljskih usluga danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave nadležnom upravnom tijelu, ako je iznajmljivač u odjavi utvrdio datum unatrag; 3. ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavkom 2. ovoga Zakona.
15. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je:
- rješenjem prvostupanjskog tijela od 9. lipnja 2023. tužitelju odobreno pružanje ugostiteljske usluge u domaćinstvu u smještajnim objektima na adresi [adresa] i [adresa] (I i II objekt, sada anagrafske oznake Barbirev brig 6 i 8), te da je tužitelj uvjet iz članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (vlasništvo objekta) dokazivao ugovorima o kupoprodaji od 15. ožujka 1992., iz kojih proizlazi da je od trgovačkog društva MERKUR d.d. kupio nekretnine označene kao k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. zgr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], na kojima se prema spisu predmeta nalaze predmetni smještajni objekti;
- da je dana 6. kolovoza 2024. pred prvostupanjskim tijelom zaprimljen podnesak trgovačkog društva MERKUR d.d. u kojem se navodi da je rješenje od 9. lipnja 2003., izdano tužitelju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresi [adresa] i [adresa], nezakonito te bi ga trebalo staviti izvan snage jer tužitelj nije vlasnik k. č. zgr. broj [katastarska čestica] i k. č. zgr. broj [katastarska čestica], ko. [katastarska općina], budući da su pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Makarskoj od 11. listopada 2012., ugovori o kupoprodaji koje su sklopili tužitelj kao kupac i trgovačko društvo MERKUR d.o.o. kao prodavatelj k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ništetni, te ne proizvode pravne učinke;
- da je dopisom od 16. kolovoza 2024., tužitelj upoznat s navodima iz podneska od 6. kolovoza 2024. te je od njega zatraženo da se u roku od osam dana očituje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari te da se tužitelj očitovao podneskom od 5. studenog 2024.;
- da je presudom Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-309/07 od 11. listopada 2012. utvrđeno da je ništav i ne proizvodi pravne učinke ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 15. ožujka 1992. između poduzeća Merkur d.d. kao prodavatelja i SC kao kupca, kojim je SC stekao nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina], a koja presuda je postala pravomoćna 20. studenog 2014., te ovršna 14. siječnja 2015. (potvrda pravomoćnosti/ovršnosti od 08. 12. 2023.);
- da je iz zemljišnoknjižnog izvatka od 31. srpnja 2024., razvidno je da je k. č. zgr. [katastarska čestica]. upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], u naravi stojna kuća i dvorište, u vlasništvu trgovačkog društva MERKUR d.d., a k. č. zgr. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada, u vlasništvu PREDUZEĆA ZA UNUTRAŠNJU I SPOLJNU TRGOVINU HIT-MOSTAR-OOUR-A VELEPRODAJA;
- da je prvostupanjskim rješenjem donesenim po službenoj dužnosti ukinuto rješenje od 9. lipnja 2023. kojim je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnim objektima na adresi [adresa] i [adresa] (I i II objekt, sada anagrafske oznake Barbirev brig 6 i 8) jer je tužitelj prestao ispunjavati uvjet propisan člankom 34. stavkom 2. točkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a na koje je tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika.
16. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporenim rješenjem tuženika i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženje koje je istim dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
17. Naime, kako je iz podataka spisa predmeta razvidno da tužitelj nema dokaz ispunjavanja uvjeta prava vlasništva iz članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, niti je isti uz podnesak od 5. studenog 2024., kao niti tijekom upravnog postupka i upravnog spora dostavio dokaz o pravu vlasništva na k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. zgr. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], a na kojima se nalaze predmetni smještajni objekti, (pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-309/07 od 11. listopada 2012. utvrđen ništavim i ne proizvodi pravne učinke ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 15. ožujka 1992. između poduzeća Merkur d.d. kao prodavatelja i SC kao kupca, kojim je SC stekao nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina]) to nedvojbenim proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, pa je stoga pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem po službenoj dužnosti u skladu s odredom članka 38. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ukinuto rješenje od 9. lipnja 2023.
18. Dakle, kako su naprijed citiranom odredbom članka 34. stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisani kumulativni uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi se izdalo rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti, to prestanak ispunjavanja bilo kojeg od zakonom propisanih uvjeta, predstavlja osnovu za ukidanje rješenja o ispunjenju uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 38. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.
19. Pri tome, u svezi prigovora tužitelja da tuženik nije dovoljno obrazložio postojanje javnog interesa za donošenje rješenja kojim se ukida rješenje kojim je tužitelju odobreno obavljanje ugostiteljske djelatnosti za navesti je da isti nije osnovan. Ovo stoga jer je prema ocjeni ovog suda u obrazloženju osporenog rješenja jasno objašnjen javni interes u kontekstu definiranja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a koji se ogleda u nužnosti da svi iznajmljivači pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu pod jednakim uvjetima, radi čega javnopravno tijelo ima i nadzorne prerogative, odnosno člankom 38. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti izričito je propisano pod kojim uvjetima će se ukinuti rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Obrazlaže se kako je uređeno obavljanje bilo koje djelatnosti pa tako i ugostiteljske, javni interes koji je potrebno štiti. Obzirom na djelatnost koja se predmetnim rješenjem o odobrenju obavlja, tuženik smatra kako je jasno da nadzorni prerogativi služe očuvanju vlasničkih prava, pravne sigurnosti, javnog reda i interesa šire zajednice, iz čega proizlazi kako se nesumnjivo radi o interesu bitnom za funkcioniranje države, lokalne zajednice i društva u cjelini, a koje stajalište dijeli i ovaj sud.
20. Nadalje, neosnovano tužitelj prigovora da je tuženik postupio po zahtjevu aktivno ne legitimirane osobe (MERKUR d.d., ovdje zainteresirana osoba), ističući da je takav zahtjev valjalo odbaciti. Ovo stoga, jer u konkretnom slučaju osporeno prvostupanjsko rješenje nije doneseno po zahtjevu ovdje zainteresirane osobe, već je doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 42. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP) budući da je sadržaj obavijesti trgovačkog društva Merkur d.o.o. (ovdje zainteresirane osobe) upućivao na potrebu zaštite javnog interesa. Naime, postupanje po službenoj dužnosti temeljem saznanja za okolnosti koje upućuju na potrebu za takvim postupanjem iz obavijesti ili sličnog izvora, u skladu je sa načelom zakonitosti, načelom razmjernosti u zaštite prava stranaka i javnog interesa, ali i načelom materijalne istine.
21. Ne stoje niti prigovori tužitelja kako podaci iz zemljišne knjige nisu istiniti jer tijela Republike Hrvatske i regionalne uprave nisu dužna upisati svoja prava u zemljišne knjige nego samo u interni registar nekretnina (u daljnjem tekstu: IRN sustav), obzirom da je IRN sustav informativne naravi, odnosno sukladno članku 9. stavku 4. Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine br. 155/23) predstavlja interoperabilni informacijski sustav za upravljanje i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, dok zemljišne knjige predstavljanju službeni registar koji ima pravnu snagu javne isprave.
21.1. Naime, sukladno članku 8. stavku 1. Zakona o zemljišnim knjigama izvaci, ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige javne su isprave, dok je stavkom 2. istog članka Zakona propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a tužitelj u tijeku postupka niti naknadno nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo drugačije činjenično stanje.
22. Isto tako neosnovano drži tužitelj da je u konkretnom slučaju prije donošenja osporenih rješenja trebalo prekinuti predmetni upravni postupak jer je pred Općinskim sudom u Makarskoj pod poslovnim brojem P-1206/2024 u tijeku parnični postupak po tužbi tužitelja protiv tuženika, ovdje zainteresirane osobe, u kojem se traži uspostava ZK stanja na način da se kao vlasnik predmetnih nekretnina upiše tužitelj, jer isto predstavlja prethodno pitanje za rješavanje predmetne upravne stvari. Naime, polazeći od podataka spisa predmeta, prema ocjeni ovog suda, spor koji se vodi pred Općinski sudom u Makarskoj pod poslovnim brojem P-1206/2024, ne predstavlja prethodno pravno pitanje u ovoj upravnoj stvari u smislu odredbe članka 55. stavka 1. ZUP-a kraj činjenice da je iz podataka iz zemljišne knjige, zemljišoknjižnih izvadaka od 31. srpnja 2024. koji prileže spisu predmeta razvidno pravo vlasništva predmetnih nekretnina.
23. Stoga, kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a posebno kod činjenice da je sva dokumentacija na temelju koje je sud odlučivao već ocijenjena tijekom prethodnog upravnog postupka, te da nije bilo dokaza koje je tuženik propustio ocijeniti, ovaj sud smatra da je osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito. Po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar.
24. Slijedom navedenog, kako su osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje zakoniti, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
25. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.
26. Tužitelju u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio, a radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
27. S obzirom na uspjeh u ovom sporu valjalo je na temelju odredbe članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a zainteresiranoj osobi priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava odgovora na tužbi i trošak zastupanja na ročištu od 19. ožujka 2026. po 1.000,00 eura uvećano za pripadajući PDV (25%), što sveukupno iznosi 2.500,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke.
U Splitu 16. travnja 2026.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- Tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti
- zainteresiranoj osobi, po opunomoćeniku
- u spis.
