P-871/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

S 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Petra Mazalin, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika: Grad Šibenik, Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, OIB: 55644094063, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javno održane glavne rasprave dana 5.ožujka 2026.godine u odsutnosti tužitelja i prisutnosti punomoćnika tuženice, a objavljene 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 22000 ŠIBENIK, vlasnik nekretnine katastarske oznake čest.br. 5154/2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to posebnog fizičkog dijela predmetne nekretnine označenog slovima A-B-C-D-A površine 62 m², grafički prikazanog na skici mjesta očevida od 14. siječnja 2025. godine, izrađenoj po stalnom sudskom vještaku Karlu Štampaliji, dipl. ing. geod., koja skica mjesta očevida čini sastavni dio ove presude.“

Obrazloženje

1.Tužitelj SF (dalje: tužitelj) je dana 9.svibnja 2024.godine podnio tužbu protiv tuženika Grada Šibenika (dalje: tuženika) radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine katastarske oznake čest.br. 5154/2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to posebnog fizičkog dijela predmetne nekretnine označenog slovima A-B-C-D-A površine 62 m², grafički prikazanog na skici mjesta očevida od 14. siječnja 2025. godine, izrađenoj po stalnom sudskom vještaku Karlu Štampaliji, dipl. ing. geod., 1.1.U postupku tužitelj navodi kako utuženi dio nekretnine, u naravi dio okućnice u izvanknjižnom vlasništvu tužitelja, u cijelosti je prema javnom putu ograđen betonskim zidom i sastavni je dio stambenog kompleksa,obiteljske kuće s dvorištem, vrtom i pomoćnim objektima koji su položeni na čest.br. 477/2, 5177 i 5178, K. O. [katastarska općina], koji je u zemljišnoj knjizi upisan na imenu tužitelja. Predmetni dio nekretnine predstavlja sastavni dio okućnice obiteljske kuće tužitelja u selu Konjevrate, zaseok [adresa], na adresi [adresa], za koju je tužitelj od nadležnog ureda za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju ishodovao Uporabnu dozvolu za građevine izgrađene do 15. veljače 1968.g.Iz Uporabne dozvole, koju je nadležni upravni odjel tuženika izdao na zahtjev tužitelja kao investitora, razvidno je da je građevina stambene namjene, položena djelomično i na dijelu čest.br.5154/2, k. o. [katastarska općina]. Obiteljska kuća čiji je pripadak i predmetna okućnica izgrađena je na temeljima stare obiteljske kuće čiju gradnju je započeo još djed tužitelja, pok. ŽF, početkom 20. stoljeća. Djeda tužitelja, pok. ŽF, nasljedili su SFD (otac tužitelja) i TF (stric tužitelja).Predmetni dio nekretnine, kao uostalom i cijeli stambeni kompleks, danas se nalazi u isključivom vlasništvu i samostalnom posjedu tužitelja. Vlasništvo je tužitelj stekao temeljem nasljeđivanja iza smrti oca pok. ŽFD pok. ŽF odnosno majke pok. GF, te provedenom materijalnom diobom sa sunasljednicima.

1.2.U zemljišnoj knjizi, kao vlasnik predmetne nekretnine statusa javno dobro u općoj uporabi, upisan je tuženik, iako je nesporno da je tužitelj isključivi vlasnik i posjednik iste. Neovisno o aktualnom upisu u zemljišnoj knjizi, predmet spora nikada zapravo nije imao status javnog dobra u općoj uporabi jer se sporni dio predmetne nekretnine nikada faktično nije koristio kao dobro u općoj uporabi, već je od pamtivijeka bio dio dvorišta odnosno okućnice obiteljske kuće tužitelja.

1.3.Tužitelj je u mirnom posjedu predmeta spora nastavno na svoje prednike od pamtivijeka, a kontinuitet posjeda datira od preko 100 godina, za koje vrijeme niti tužitelja niti njegove prednike nitko nije ometao u posjedovanju, čime su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva spornog dijela nekretnine.

2. Tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći kako je čest.br. 5154/2 K. O. [katastarska općina], upisana kao Javno dobro u općoj uporabi – Grad Šibenik pri čemu nije sposobna biti objektom prava vlasništva. Naime, prema paragrafu 287 OGZ-a bilo je određeno da stvari koje su dozvoljene samo na porabu kao ceste, rijeke, luke i morske obale jesu opće ili javno dobro, a paragrafom 1455 da stvari koje se ne mogu posjedovati radi njihova sućanstva ili zakona, ne mogu se ni dosjedati. Isto tako, za istaći je kako je naknadnim Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ZOVO; Sl.list.br. 6/80) uređeno također da su javna dobra u društvenom vlasništvu i kao takva se nisu mogla stjecati dosjelošću, a prema odredbi čl. 35.st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("N.N." br. 91/96..,153/09) na javnom dobru u općoj uporabi na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra, a odredbom čl.3. ,st.2. istog zakona propisano je da opća dobra nisu sposobna biti objektom prava vlasništva. Isto tako navedena čestica u predstavlja nerazvrstanu cestu, dio [adresa] na Konjevratima a sukladno čl. 101. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14) nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi a sukladno čl. 103 istoga Zakona ukoliko prestane potreba za korištenjem nerazvrstane ceste ili njenog dijela jedino Gradsko vijeće može ukinuti status javnog dobra u općoj uporabi ali takva nekretnina i dalje ostaje u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Iz svega gore iznesenog jasno proizlazi da tužitelj ne može steći pravo vlasništva na dijelu predmetne nekretnine na kojoj je upis Javno dobro u općoj uporabi – Grad Šibenik.

3.U odnosu na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj navodi kako je stav oko stjecanja prava vlasništva na javnom dobru u općoj uporabi stjecati pravo vlasništva, zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revt-243/11-2 od 27. svibnja 2015.g. kojom je navedeno da je bitno koristi li se nekretnina kao dobro u općoj uporabi ili ne, neovisno o upisu u zemljišne knjige.

4. U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: Geodetski situacijski nacrt izrađena od PF mag.ing.geod. od dana 19.travnja 2024.(list 5 i 6 spisa),e izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (list 7 i 8 spisa), Izvod iz katastarskog plana (list 9 spisa); Uporabnu dozvolu za građevine izgrađene do 15.veljače 1968.godine (list 10-12 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj O-58/1995 na dan 22.veljače 1995.godine (list 13 spisa); rješenje o nasljeđivanju ovog suda, a po Javnoj bilježnici Alisi Kal kao sudskoj povjerenici u ostavinskom postupku iza pok. GF od dana 6.prosinca 2021.godine (list 14 do 19 spisa).

4.1. Sud je izveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke dana 5. prosinca 2024. godine (list 32 do 34 spisa).

4.3. Na uviđaju je sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐF, RF i KF.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da je oznake čest.br. 5154/2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to posebnog fizičkog dijela predmetne nekretnine označenog slovima A-B-C-D-A površine 62 m², grafički prikazanog na skici mjesta očevida od 14. siječnja 2025. godine, izrađenoj po stalnom sudskom vještaku Karlu Štampaliji, dipl. ing. geod., a koji u naravi predstavlja dio okućnice i sastavni je dio stambenog kompleksa, obiteljske kuće tužitelja, u cijelost odvojen od javnog puta betonskim zidom.

7. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako utuženi dio predmeta spora predstavlja javno dobro.

8.Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) sud je utvrdio i zaključio kako u nastavku slijedi.

9. Uviđajem na licu mjesta održanom dana 5.prosinca 2024., uz sudjelovanje vještaka mjernika Karla Štampalije, dipl.ing.geod. identificiran je predmet spora kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 62 m2, označen slovima A-B-C-D-A, prikazan na skici mjesta očevida. U naravi da je to zemljište koje predstavlja uređenu okućnicu, na dijelu koje je smješten i dio terase zajedno s susjednim česticama (zkč. [katastarska čestica].

10.Na okolnosti iz tužbe sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐF, RF i KF.

10.1. Svjedok ĐF, (1954., brat od tužitelja), navodi kako je na predmetu spora prvotno bila starina koju je radio djeda ŽF koji je poginuo 1945.godine, imao petero djece i to starosti od 4 mjeseca najmlađe do deset godina najstarije, tako da se radilo o mladom čovjeku. Tužitelj i on da su unazad desetak godina srušili taj stari dio koji se nalazio na današnjoj okućnici. Kuća na mjestu spora da je obnovljena od oca SFD nakon II.svjetskog rata obzirom da je u ratu bila zapaljena. Cesta je uvijek bila ovako kako je i sada. U ovoj kući da su svi kao djeca živjeli, a kasnije tužitelj. Cesta ovuda nikada nije prolazila niti je bilo osporavanja ili sporova oko korištenja ove nekretnine.

10.2.Svjedokina RF, 1943.godine, nesrodna s tužiteljem, navodi kako se udala 1961.godine u ovaj kraj, kako ga sa tužiteljem dijeli zid i kako je po dolasku u ovaj kraj na mjestu današnje okućnice bila još jedna kuća u kojoj su živjeli stričevići od tužitelja. Nakon toga kuća da se srušila i uredila se okućnica. Dvorišni zidovi kakvi se vide na tereni su napravljeni na ostacima zidova oko kuće, a cesta je uvijek prolazila kao i danas. Svjedokinja navodi kako je poznavala roditelje od tužitelja jer su ovdje živjeli kao i tete i stričeve. Sporova da nikad nije bilo.

10.3.Svjedokinja KF, 1953.godine, nesrodna s tužiteljem, navodi kako je prva susjeda s tužiteljem od 1972.godine, kako je na mjestu današnjeg dvorišta koje je predmet spora stara kućica s kamenim krovom u kojoj je boravila gospođa koja je bila supruga od brata tužiteljeva djeda i ona je tu imala komin i kuhala, a roditelji od tužitelja brat s nevjestom da su živjeli u kući u kojoj da se nalazimo. Njihovim dogovorom stara kamena kuća da je pripala obitelji od tužitelja i ista je srušena da bi se uredilo dvorište. Pozicija puta se nikad nije mijenjala kao ni ogradni zidovi. Jedina razlika je o tome što je prošao asfalt negdje osamdesetih godina.

11. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim.

11.1. Naime, odlučujući o zahtjevu tužitelja u granicama činjeničnih navoda tužbe i navoda tužitelja isticanih tijekom postupka, sud zaključuje da se predmet spora zajedno s obiteljskom kućom kao cjelina nalazi u dugogodišnjem samostalnom, poštenom i nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika , a koji zaključak je utemeljen u rezultatima dokaza provedenih u postupku, posebno onih personalnih- iskaza svjedoka koji su potvrdili kako je predmet spora oduvijek činio ograđeni dio- dvorište koje pripada obiteljskoj kući i koji su uvijek koristili vlasnici kuće. Sud se neposrednim zapažanjem na mjestu spora uvjerio kako je predmetna površina dio jedinstvene cjeline, okućnice, a ne javna površina.

11.2. Obzirom da svjedoci nemaju neposrednih saznanja o posjedovanju u vremenskom razdoblju do 1941.godine, budući su isti rođeni nakon relevantnog vremenskog perioda, nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane prednika tužitelja kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do dana 06. travnja 1941. godine), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90., odnosno „Narodne novine“ br. 53/91., 9/92. i 77/92.) tj. 1980. godine, odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u tadašnjem društvenom vlasništvu, međutim valja reći slijedeće.

11.3. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 01. siječnja 1997. godine, bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

11.4. Nastavno na rečeno, iz iskaza svjedoka razvidno je da su fizičke osobe u posjedu predmeta spora, ne znajući točno od kada ali svakako da je prošlo više od 40 godina mirnog posjeda tužiteljevih prednika, kasnije i njega bez razloga za sumnju da bi upravo cjelokupni posjed predstavljao cjelinu s obiteljskom kućom.

12. Iz izvedenih dokaza, materijalnih priloženih spisu kao i personalnih, nesporno je da je tužitelj stekao predmetnu nekretninu nasljeđivanjem, a prednik dosjelošću, kako je u provedenom postupku nespornim utvrđeno da se utužena površina nikad nije koristila kao javna o čemu se sud uvjerio i zatečenim stanjem na terenu.

13. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

14. Zaključak ovog suda je da je tužitelj stekla pravo vlasništva na utuženoj nekretnini onako kako je to naprijed navedeno, a sve ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a.

15. O troškovima ovog postupka sud nije odlučivao budući da stranke isti nisu isti potraživale (čl. 164.ZPP).

16.Temeljem svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

Šibenik, 16. travnja 2026.

Sutkinja

Martina Miočević Šušnjić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku