Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-233/2025.-32.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja KO, nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Žagar Stjepan iz Gornje Jelenske, Jelengradska 168, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnica Ana Posavčić iz Kutine, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 10. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetnice Sandre Mandić Jurić i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice NO, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 111-110/2007 kojeg su 6. srpnja 2007. sklopili tužitelj KO, nositelj Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Žagar Stjepan iz Gornje Jelenske, Jelengradska 168 kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor, sadržana u članku 3. predmetnog ugovora, a kojom odredbom je ugovorena kamatna stopa koja je promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

II Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 111-110/2007 kojeg su 6. srpnja 2007. sklopili tužitelj KO, nositelj Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Žagar Stjepan iz Gornje Jelenske, Jelengradska 168 kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor, sadržana u članku 4. predmetnog ugovora, a kojom odredbom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a koja je ništetna. .

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.538,44 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 16.4.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo-Alpe- Adria-Bank d.d. kao kreditor sklopili 6.7.2007. Ugovor o kreditu broj 111-110/2007, a na temelju kog ugovora je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 68.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF .tečajne liste Hypo-Alpe- Adria-Bank d.d. važeće na dan korištenja kredita.

Odredbom članka 3. ugovorena je kamatna stopa od 4% godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenljiva, a promjena kamatnih stopa se vrši jednostranom odlukom prednice tuženice, tj. na temelju pismene obavijesti prednice tuženice o visini kamatne stope. Odredbom članka 4. je ugovoreno da se kredit otplaćuje u šestomjesečnim anuitetima, s tim da se protuvrijednost šestomjesečnog anuiteta utvrđuje planom otplate. Anuiteti se podmiruju u kunama obračunatim po srednjem tečaju prednice tuženice za CHF na dan plaćanja, počev od 1.7.2008.

Prema mišljenju tužitelja način ugovaranja promjenljive kamatne stope tako da se izmjena iste vrši bez pojedinačnog pregovaranja, samo na temelju odluke prednice tuženice je nepošten i ništetan, te je povećanjem kamatne stope jednostranom odlukom prednice tuženice došlo do očigledne neravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih strana, u odnosu na početni otplatni plan i početno ugovorene obveze tužitelja. Člankom 4. ugovora je ugovorena ništetna odredba na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora prednica nije tužitelja informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnog ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da je ništetna odredba članka sadržana u članku 3. predmetnog ugovora a kojom odredbom je ugovorena kamatna stopa koja je promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo

Također predlaže da se utvrdi da je ništetna odredba Ugovora o kreditu sadržana u članku 4. predmetnog ugovora, a kojom odredbom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe prigovor zastare.

Navodi se da je otplatom kredita u cijelosti ugovor o kreditu prestao postojati i da stoga više ne postoji dužničko-vjerovnički odnos između stranaka.

Tuženik osporava tvrdne tužitelja da bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi bile ništetne i ističe da tužitelj nema pravo pozivati se utvrđenja iz presuda donesenih u okviru kolektivnog spora.

U odnosu na valutnu klauzulu tuženik navodi da je ugovaranje valutne klauzule izričito dozvoljeno temeljem zakona, da valutnu klauzulu nije dozvoljeno podvrgnuti testu poštenosti iz članka 84. ZZP i da valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu članka 81. ZZP. Isto tako odredba o valutnoj klauzuli je uočljiva, jasna i razumljiva.

U odnosu na odredbe Ugovora o kreditu o promjenljivosti kamatne stope tuženik navodi da niti u odnosu na tu odredbu nisu ispunjeni uvjeti za provođenje testa poštenosti iz članka 84. ZZP, te se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se je pojedinačno pregovaralo i koja ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

Prigovara se i visini tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o kreditu od 6.7.2007., izvršio uvid u otplatni plan, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko sa dopunom i saslušan je tužitelj.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženik kao kreditor-banka sklopili 6.7.2007. Ugovor o kreditu kojim tuženik odobrava i stavlja tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 68.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste prednika tuženika važeće na dan korištenja kredita..

6. Odredbom članka 3. stavak I propisano je da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 68.000,00 CHF zaračunavaju kamate, a visina kamatne stope je vezana za šestomjesečni LIBOR, sa dodatkom marže od 4 % dekurzivno godišnje.

7. Odredbom članka 4. Ugovora je određeno da se kredit otplaćuje u šestomjesečnim anuitetima. Protuvrijednost šestomjesečnog anuiteta utvrđuje se planom otplate koji čini sastavni dio ugovora i koji će Banka dostaviti korisniku kredita prije početka otplate i tijekom otplate prije dospijeća pojedinog anuiteta.

8. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

9. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

10. Iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije mogao sa tuženikom pregovarati o pojedinom ugovornim odredbama i da mu je dan na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor s tim da mu nije ništa pojašnjavano u vezi valutne klauzule niti nije bilo govora o mogućim rizicima zaključenja ugovora.

Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije mogla pregovarati o sadržaju ugovora o kreditu odnosno da nije imao utjecaja na sadržaj ugovora.

Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom i promjenljivom kamatnom stopom tj. da je tužitelju objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom kao i povećanje kamatne stope vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koje odredbe su nerazumljive i nedorečene.

11. Podneskom od 21.1.2026. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedokinje IO i iz navedenog razloga sud nije niti provodio ovaj dokaz.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

13. Prema odredbi članka 296. stavak 1. ZOO ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača.

14. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 3. ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

15. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 4. je neodređena i nepoštena.

16. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

17. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Kako su odredbe članka 3. i članka 4.. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

19. Prigovor zastare je neosnovan u cijelosti budući da tužitelj traži samo utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi, a prema odredbi članka 328. ZOO pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

20. Prigovor tuženika da tužitelj kao nositelj OPG-a nema status potrošača je ovdje neosnovan i bespredmetan u cijelosti budući da tužitelj svoj tužbeni zahtjev niti ne temelji na odredbama Zakona o zaštiti potrošača već na odredbama Zakona o obveznim odnosima.

21. Parnični trošak je dosuđen tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP- a.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 18.3.2022. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 30.3.2022. 200,00 €, sastava podneska od 1.6.2023. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 2.11.2023. 200,00 €, na ročištu od 10.3.2026. 200,00 €, sudske pristojbe na tužbu 56,41 €, sudske pristojbe na presudu 56,41 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 225,62.

22. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 16. travnja 2026.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnica Ana Posavčić, Kutina

2.Odvjetničko društvo Knezović & Partneri j.t.d., Zagreb